TRI I PO DECENIJE MONITORA: Luča slobodnog novinarstva

Pitali smo: Šta vam je značio i šta vam danas znači Monitor?

STAŠA ZAJOVIĆ, ŽENE U CRNOM
Izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti

Istorija nedjeljnika Monitor je koliko impozantna toliko i časna. Pokrenut u smutnim vremenima zlosutnog „događanja naroda“, Monitor je bio izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti, izraz htijenja da se sačuvaju i osnaže dosegnute civilizacijske vrijednosti i da Crna Gora postane jedna evropska demokratska zemlja.

Odvažno i uporno Monitor je denuncirao zločine počinjene u ime lažnih nacionalnih interesa, kako u toku velikosrpske oružane agresije (u koju se tadašnji crnogorski režim zdušno uključio), tako i nakon prekida ratnih dejstava, uključujući i zločin etničkog čišćenja. Dao je i vidan doprinos afirmaciji emancipatorskih ideja, onih koje upućuju na oslobađanje od nasljeđa patrijarhata i autoritarnosti.

Kada je Crna Gora započela proces oslobađanja od gvozdenog zagrljaja miloševićevskog režima i krenula putem evropskih integracija, Monitor je sačuvao kritičku poziciju, koja će u ovim našim danima, kada Crnoj Gori prijeti opasnost od novog porobljavanja u projektu „srpskog sveta“ koji se zbiva u znaku rehabilitacije četništva, biti od dragocjene važnosti.

Želim vam da ustrajete na tom putu!

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Kao prijatelj i glas sa kojim se konsultujem 

Sjećam se Monitora devedesetih kada sam jedva čekala da ga kupim, čitam i plačem. Bio je kao prijatelj koga mogu da uhvatim za ruku i osjetim da nije sve moralno i istinito izgubljeno u  ljudskom ludilu tih godina. Zdrav razum i podrška pobuni. Divila sam se toj maloj grupi ljudi zbog hrabrosti i spremnosti da se bore za vrijednosti profesije i za dobrobit Crne Gore u cjelini.

Danas nisam tako ranjiva kao tada i Monitor mi je  glas sa kojim se konsultujem o situaciji kod nas i u svijetu. Oličenje profesionalnog novinarstva koje traje.

U nekom periodu sam  vjerovala da će biti još sličnih nedjeljnika i novinara, nažalost, nije se desilo. Sada sam zahvalna Monitoru, toj maloj grupi ljudi na istrajnosti, hrabrosti, nezavisnosti i pružanju nade onima koji se bore protiv nepravde. Trideset pet godina trajanja u Crnoj Gori je  podvig i  hoću da i dalje traje i slijedi svoju misiju iako su uslovi u kojima ga stvaraju teži nego na početku a potreba da se čuje kritički glas, glas razuma u haosu( mržnji) koji se proizvodi isti kao na početku.

Svaka čast . Ne gasite svjetlo, makar to bio samo plamičak svijeće!

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Bio i ostao svetionik

Trideset pet godina opstanka jedinog i beskompromisnog crnogorskog političkog nedjeljnika je dostignuće koje samo po sebi zaslužuje državno priznanje. Monitor je simbol odbrane crnogorske demokratske kulture, razuma i prosto – čojstva, onda kad je ono bilo ugroženo.

Svi koji su učestvovali u osnivanju, izgradnji i očuvanju Monitora kao hrabrog i upornog kritičkog posmatrača ponekad i jezive crnogorske stvarnosti imaju razlog da budu ponosni. Učinili su da svi imamo vjerodostojnu hroniku moderne crnogorske stvarnosti, a da mladi imaju odakle da uče antifašizam u praksi, borbu za ljudska prava, neustrašivost pred mafijom i političkom korupcijom.

Monitor je požrtvovanim delovanjem u pravcu mira i razuma postao svjetionik političke kulture koja Crnu Goru odlučujuće približava Evropskoj Uniji. Ostvarenje tog cilja prije 40. jubileja Monitora biće poseban razlog da mu se i za to oda priznanje.

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR
Rijedak slobodan medijski prostor

Monitor je rijedak medijski prostor u Crnoj Gori u kome intelektualac  može “biti” i kazati ono što misli. Monitor je ostao daleko od “projekata” uzdizanja  “političara”  na najveće državne pozicije, čemu ni finansijski  moćniji mediji nijesu odoljeli.

Objektivna distanca prema ličnostima i procesima uređivačka je premisa ovog nedeljnika.  Monitor svjedoči, opominje i upozorava, veće zemlje imaju i bogatije nedeljnike, a kod nas je čudo kako je i jedini Monitor opstao 35 godina.

Monitoru želim da proširi svoju redakciju, a nedeljnik obogati sa većim brojem tekstova koji prate globalne  trendove politike, ekonomije i kulture. Nadam se da ce država pokazati svijest i senzibilitet i naći način da podrži Monitor.

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Iskra građanskog i ljudskog

U susret turobnim i teškim vremenima, kada su se sve jače čuli ” ratni bubnjevi ” širom bivše SFRJ, kada je sve više onog lošeg izbijalo na površinu, kao “iskra” očuvanja onog zdravorazumskog i normalnog , pored još nekih rijetkih svijetlih primjera javlja se i Monitor.

O ulozi i značaju koji je imao i koji ima ovaj medij, nema dovoljno riječi koje to mogu iskazati. Zahvaljujući Monitoru u teškim devedesetim , očuvano je ono zrnce ljudskoće i normalnosti. Ako ste htjeli da pročitate nešto što je ne samo profesionalno već i ljudsko , to ste mogli  pronaći u ovom nedjeljniku ! Istina i Monitor je imao, rekao bih kraći period tamnije strane svojeg djelovanja. Ali u suštini , sve ono što je radio i uradio ima nemjerljiv značaj. I slobodno bih ga mogao nazvati pravim i velikim bastionom iznošenja slobodne misli, dobrih,  pravih i ljudskih tekstova.

Znam u kojim i kakvim uslovima je nastao i radio Monitor. Ne samo  da nije bilo lako, nego je bilo i veoma opasno. I pored svih ” udara ” koji je imao sa strane , doživio je i neke ” udare ” iznutra. Ali opet je uspio da opstane, i da bude jedan od najvećih  svjetionika u CG mraku koji nas je znao počesto zahvatiti !

Svi mi , koji makar držimo do toga da smo se borili i zalagali da CG liči na iole normalno i građansko društvo, dugujemo  veliku  zahvalnost ovom nedjeljniku. Veliko hvala i osnivačima , i skoro pa svima koji su radili u i sarađivali sa Monitorom.  Jer, nažalost bilo je i takvih, koji po svojim i ljudskim i profesionalnim , nijesu ni zasluživali da budu u ” ovom timu”.

I danas Monitor  ima svoj veliki značaj.  Zato posebno jedno veliko ljudsko hvala maloj ali odabranoj ekipi , koja radi sve da ga očuva:  Esku, Mileni, Milki, Peđi, Zoranu, Radmili…na svemu onome što su uradili i rade, na tome da CG medijska scena bude što profesionalnija i ljudskija.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:
Bio i ostao dokaz da postoji mogućnost da se istorijske greške isprave

Kada se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, padne mi na pamet i to kako je vlast koja je došla na talasu AB kontrarevolucije podržavila sva tri tadašnja nacionalna medija – radio, televiziju i dnevnik ‘Pobjedu’ i tako uspostavila kontrolisano jednoumlje protiv kojeg se navodno borila.

Kad se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, osvježim sjećanje i na to kako je tadašnje rukovodstvo jedinstvenog Udruženja novinara Crne Gore postalo propagandni punkt ‘mladih, lijepih i pametnih’, što je natjeralo veću grupu novinara da se odmetne u novo Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore.

Upravo su novinari iz ovog udruženja bili okosnica prve redakcije nedjeljnika Monitor, a među njima su bili i urednici nekadašnjeg nedjeljnika Komunist, glasila Saveza komunista Crne Gore, kojeg su AB kontrarevolucionari ukinuli.

Monitor je dugo bio jedini preživjeli glas one Crne Gore koja se ne predaje, ali koja nastoji da se odbrani  istinom, racionalnom kuraži i empatijom. Monitor je bio i ostao dokaz da je propuštena prilika da se crnogorsko društvo i država grade na čvršćim temeljima, ali i da je postojala i još uvijek postoji mogućnost da se, doduše s veljom mukom i pregnućem, istorijske greške isprave.

DEJAN MILOVAC, ISTRAŽIVAČKI CENTAR MANS-A:
Adresa koja iz sedmice u sedmicu šalje važne poruke

Nezavisni nedjeljnik Monitor je ostavio neizbrisiv trag u sazrijevanju moderne crnogorske države i dao važan doprionos njenoj demokratizaciji, uprkos svim pritiscima kojima je bilo izložen proteklih decenija.

Za sve ove godine, njegova redakcija je iznjedrila novinarske profesionalce koji ni tokom mračnih devedesetih nisu uzmakli pred kontinuiranim pokušajima da se u Crnoj Gori uguši sloboda medija i pravo na slobodno izraženo mišljenje.

Kako tada, tako i danas, ovaj crnogorski nedjeljnik ostaje adresa sa koje se iz sedmice u sedmicu šalju važne poruke, brine o javnom interesu i održava luča slobodnog novinarstva i profesionalizma.

Milena PEROVIĆ