Povežite se sa nama

Izdvojeno

FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG

Objavljeno prije

na

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar DPS-a bivša ministarka odbrane i žena sa zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a

Prošle sedmice je 3. i 4. oktobra u Hotelu Splendid u Bečićima održan, četrnaesti po redu, Forum To Be Secure (2BS) (sa eng.- Biti bezbjedan) u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Na portalu ove organizacije se navodi da je to vodeća bezbjednosno-politička konferencije u Jugoistočnoj Evropi. Ovogodišnja tema je – Svijet u neredu: Pretvaranje izazova u prilike uz fokus na reperkusije i bezbjednosne izazove na Zapadnom Balkanu.

Prisustvovalo je više od 400 učesnika, među kojima zvaničnici država i vlada, visoki predstavnici međunarodnih organizacija i diplomatskih misija i istaknuti stručnjaci za bezbjednost i međunarodne odnose. ASCG ističe da “posvećeno radi na promociji euro-atlantskih vrijednosti i medjunarodnoj bezbjednosti od kada je osnovan 2006. godine”. Iste godine ASCG primljen je u članstvo globalne Asocijacije atlantske povelje (ATA).

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar Demokratske partije socijalista (DPS), bivša ministarka odbrane, osoba sa  zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a. Navodno je DFC osnovan radi “borbe protiv dezinformisanja, lažnih vijesti i propagandnih kampanja koje imaju za cilj destabilizovanje demokratskih procesa u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu”.

Osnivač 2BS foruma i DFC-a je Savo Kentera iz Budve. On je od 2008. godine do maja 2022. bio predsjednik crnogorskog Atlantskog saveza kada ga je manjinska vlada Dritana Abazovića (podržana u Skupštini od DPS-a) imenovala za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Nepunih pet mjeseci nakon postavljenja, i odmah po završetku 12-tog 2BS foruma u Bečićima, Kentara je smijenjen nakon što je DPS otkazao podršku Abazovićevu zbog potpisivanja Temeljnog sporazuma sa Srpskom crkvom (SPC). Pred smjenu Kentera je organizovao, ispostaviće se, farsičnu akciju ANB-a, navodno u saradnji sa međunarodnim partnerima i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Tada su uhapšena dvojica crnogorskih državljana, protjerano šest ruskih diplomata, i stavljena zabrana ulaska za 28 stranaca. Domaći državljani nikada nisu optuženi za špijunažu dok je samo jedan osumnjičen za nedozvoljeno držanje oružja i do sada nikakvog sudskog epiloga nije bilo. Kentera se tada pohvalio “profesionalnim radom” ANB-a u kojoj “ima mnogo kvalitetnih ljudi i… profesionalaca”, te da ne želi “da bilo ko misli da tamo rade kriminalci ili ljudi koji su povezani sa kriminalom”. Objavljene SKY prepiske ANB službenika su pokazale sasvim suprotno.

Interesantno je da je osnivač 2BS foruma, koji navodno podržava euro-atlantske vrijednosti, za konferencije u dugom nizu godina birao jedan te isti hotel čiji je osnivač i većinski vlasnik sada pokojni Viktor Ivanjenko, umirovljeni direktor zloglasnog KGB-a. Za vrijeme njegova mandata pod predsjednikom Borisom Jeljcinom služba je promijenila ime u Federalnu službu bezbjednosti (FSB). Kako je državni službenik i šef špijunske službe Ruske Federacije i od kojeg novca postao vlasnik četiri hotela na crnogorskoj obali nikada nije potegnuto kao razlog za bilo kakvu brigu dok je zemlju vodio tobože prozapadni Milo Đukanović.

Ruski predsjednik i ranije bivši šef FSB-a nakon Ivanjenka, Vladimir Putin je 2004. godine izjavio da je termin “bivši KGB-ovac – nešto što ne postoji ”. Hotel slovi kao stjecište ruskih agenata, i stranih i domaćih biznismena i/ili kriminalaca od kojih je jedan, veoma blizak Đukanoviću, stavljen na američku crnu listu, dok je drugi našao utočište od zakona kod Aleksandra Vučića. Nisu samo političari i kriminalci dolazili tu na razgovore. U hotelu se 24.05.2022. godine sa pukovnikom GRU-a (Glavna obavještajna uprava) Leonidom Malofejevim, nakon petosatnog sastanka slikao i tadašnji poglavar Crnogorske crkve (CPC) Miraš Dedeić (episkop Mihailo). Malofejev, čije slike sa Mihailom je objavila Antena M, se pojavio u odeždi mitropolita moskovskog i sveruskog Istino-pravoslavne crkve Rusije pod monaškim imenom Serafim. Ova vjerska organizacija, iza koje stoji ruska obavještajna služba, je,  po tvrdnjama kritičara Mihaila, navodno razvila veze sa CPC, uključujući i finansijske.  Sa druge strane, SPC se nikad nije ni trudila sakriti neduhovne veze sa Moskovskom patrijaršijom na čijem čelu stoji, na osnovu kratko otvorenih državnih arhiva po raspadu SSSR-a, agent KGB-a i trgovac alkohola i cigareta Kiril Gunđajev.

O  finansijsko – političkoj podršci Vladimira Putina i njegovih oligarha projektu samostalne Crne Gore je  dosta pisano i objavljivano uključujući i audio snimke razgovora iz Moskve Milana Roćena,  tadašnjeg srpsko-crnogorskog ambasadora i glavnog Đukanovićevog  savjetnika. Objava nove serije, po DPS kompromitujucih razgovora, na proruskom portalu IN4S je navodno spriječena intervencijom ruske ambasade.

Crna Gora je zahvaljujući DPS-u i Đukanoviću postala jedan od glavnih punktova ruskih službi i ruskog organizovanog kriminala u jugoistočnoj Evropi što je detaljno navođeno u zapadnoj štampi i zvaničnim izvještajima zapadnih vlada. DPS je 2011. godine potpisao strateški sporazum sa Putinovom strankom Jedinstvena Rusija kojeg se nikada nije odrekla što je nedavno potvrđeno i u Skupštini.

Ruska opoziciona Novaja Gazeta je u saradnji sa Transparency International u martu 2023. godine objavila detaljni izvještaj o nastavku influksa ruskog prljavog kapitala i obavještajaca i eksperata za cyber ratovanje 2019. godine. Kupovina nekretnina, uključujuči i zakonom zaštićen spomenik kulture, i dobro pozicioniranje ruskih obavještajaca se ne bi mogli dogoditi bez blagoslova DPS vlasti. Tada je Crna Gora već bila NATO članica i navodno je imala zategnute odnose sa Kremljom zbog tvrdnji o pokušaju državnog udara na jesen 2016. godine. Televizijsko suđenje optuženima se pretvorilo u satiričnu farsu i nepravosnažnu oslobađajuću presudu.

Kenterin DFC i ASCG Milice Pejanović-Đurišić u svojim analizama “ruskog malignog uticaja” široko zaobilazi ulogu Đukanovića i DPS-a bilo da se radi o periodu prije ulaska u NATO ili nakon pristupanja ovoj vojnoj alijansi. O tome nema ni riječi ni na 2BS Forumu ni u DFC publikacijama. Sva energija se troši na uloge javno proklamiranih putinista iz Nove srpske demokratije (NSD) i DNP-a čiju marginalnost u crnogorskim odnosima sa Rusijom i oni sami indirektno priznaju.

Za konferenciju u Splendidu Vlada Milojka Spajića je opredijelila 50 hiljada eura pomoći usvojivši zahtjev ASCG za nastavak partnerstva (i finansijsku pomoć) shodno Memorandumu o saradnji sa ministarstvima vanjskih poslova i odbrane. Ovoj odluci Vlade su se suprotstavili ministri iz vučićevsko – putinističkog bloka (NSD-DNP-SNP) što je neobično jer dio novca treba otići njima dragim ruskim “domaćinima” skupa. Iz Vlade su se pozvali na “prepoznatljivost 2BS Foruma, kao i dugogodišnje pokroviteljstvo tog događaja”. Međutim, po reakcijama premijera, ispada da je konferencija poslužila starom obrascu promocije Đukanovića uz pokušaj pravljenja koalicionog dila za vlast Podgorici sa pokretom sadašnjeg predsjednika Jakova Milatovića. Spajić, koji nije došao na Forum, je napisao na mreži X da je konferencija “nasuprot očekivanjima” postala “uglavnom platforma za analizu lokalnih izbora vajnih stručnjaka Đukanovića i Milatovića koji su utušili strane goste tužakanjem protiv sopstvene države”. Po nezvaničnim informacijama, Vlada još nije uplatila novac. Upitan je i kvantitet i kvalitet saradnje ASCG sa sličnim organizacijama, makar kada se radi o promociji euro-atlantskih vrijednosti – što bi prije svega značilo razvoj demokratije, vladavinu prava i borbu protiv organizovanog kriminala.

U komunikaciji sa našim listom direktor Evropskog centra Atlantskog saveza SAD-a Džorn Flek ističe da su ASCG i američki Atlantski savez dvije potpuno različite organizacije. Od aktivnosti američkog Atlantskog saveza u Crnoj Gori Flek navodi da je prošle godine u maju, jedan od nerezidentnih stipendista Evropskog centra prisustvovao Samitu o razvoju Zapadnog Balkana u Kotoru te da je isti pozvan je od strane organizatora događaja da prisustvuje inauguraciji predsjednika Milatovića. Mimo toga, američki “Atlantski savjet je 2019. godine poveo delegaciju Kongresnog osoblja u region, uključujući i posjetu Crnoj Gori”.

Koliki su dometi godina 2BS konferencija, dijelom finansiranim novcem građana, za promociju Đukanovića (pod vidom borbe za euro-atlantske vrijednosti) je možda najbolje sumirao prestižni američki list Njujork Tajms (NYT). U nedavnom autorskom tekstu list navodi da je pod Đukanovićem ““Crna Gora istrulila kroz korupciju i postala utočište za trgovce drogom i švercere cigareta”.

Ovakva konstatacija sigurno neće naći mjesto u ASCG i DFC publikacijama.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo