Povežite se sa nama

Izdvojeno

DESNIČARSKI UDAR U UK: Iznenadni i opasni zaokret

Objavljeno prije

na

Zemlja, koja se nekada smatrala relativno tolerantnom, liberalnom i dobro integrisanom, doživjela je nerede i nasilje tokom kojih su napadnute džamije, a mete su bili i hoteli u kojima su smješteni azilanti. « Protesti » su dobili izrazito antiimigrantski i antimuslimanski karakter, izazivajući strah u muslimanskoj zajednici.  Za nedjelju dana razbijena je iluzija da je Velika Britanija drugačija

 

U protekloj deceniji, Evropa je svjedočila značajnim društvenim i političkim pomacima u kojima su desničarske stranke u zemljama poput Francuske, Holandije, Mađarske, Italije, Austrije, Švicarske, Švedske i Njemačke stekle značajnu snagu i poljuljale liberalni konsenzus. U nastojanju da privuku podršku razočaranih birača, stranke kao što su Stranka za slobodu Geerta Wildersa ili Nacionalni front Jordana Bardelle stavile su imigraciju u središte svoje retorike, jer tvrde da je “judeo-hrišćanski evropski identitet” ugrožen zbog migranata koji dolaze u talasima, legalnih i ilegalnih, iz sjeverne Afrike i sa Bliskog istoka. Ove stranke možda nisu ostvarile uspjeh kojem su se nadali na izborima za EU u junu, ali nastavljaju da se hrane značajnim izvorom straha, ljutnje i ogorčenosti.

Bilo je nekoliko izraza nasilja ove sedmice poput onih  u djelovima Ujedinjenog Kraljevstva (iako ne u Škotskoj ili Velsu). Zemlja, koja se nekada smatrala relativno tolerantnom, liberalnom i dobro integrisanom, doživjela je nerede i nasilje tokom kojih su napadnute džamije, a mete su bili i hoteli u kojima su smješteni azilanti. Za nedjelju dana razbijena je svaka iluzija da je Velika Britanija nekako drugačija i da je imuna na takve pritiske.

Prije samo nekoliko sedmica građani Velike Britanije izabrali su vladu lijevog centra, čime je okončana četrnaestogodišnja vladavina konzervativaca. Najavljena je nova era stabilnosti, ali se pokazalo da je medeni mjesec za novu laburističku vladu, na čelu sa Sir Kierom Starmerom, bio kratak. U samo četvrtoj sedmici nove vlade, zemlja se nalazi usred ozbiljne društvene i političke krize. Potaknuti već postojećim pritužbama, strahom od porasta imigracije i frustracijom zbog bivše (konzervativne) vlade koja je obećala da će “povratiti kontrolu” i ”zaustaviti čamce” (ilegalni prelasci migranata u malim čamcima iz Francuske preko Engleskog kanala) što bi im Brexit, kako se tvrdilo, omogućio, mnogi od onih koji su učestvovali u nasilnim protestima osjećaju se izdano. Prekretnica je dostignuta.

Iskra nereda, iako ne u širem kontekstu, bilo je ubistvo tri mlade djevojke, koje su prisustvovale plesnom događaju na temu Taylor Swift, u gradu Southportu, a koje je počinio  sedamnaestogodišnji Axel Muganwa Rudakubana, britanski državljanin i sin roditelja iz Ruande. Činjenica da je bio britanski državljanin (i hrišćanin) nije bila dovoljna da spriječi ekstremiste da tugu i bijes koji su proizašli iz tragedije iskoriste za svoje ciljeve. Dok je britanska javnost, čak i ona u redovima ekstremne desnice, ostala suzdržana pred terorističkim napadima u prošlosti, incident u Southportu, iako nije teroristički napad sam po sebi, bio je dovoljan da probudi latentni bijes i nezadovoljstvo.

Dezinformacije su se brzo širile na društvenim mrežama, uglavnom kao posljedica postova koje je napisao ili podijelio, između ostalih, Stephen Yaxley-Lenon (poznatiji pod svojim imenom “Tommy Robinson”), bivši fudbalski huligan i osnivač sada nepostojeće grupacije Engleska odbrambena liga. Navodili su da bi počinitelj mogao biti migrant, musliman i da je bio na listi za praćenje terorista MI5. Ništa od ovoga nije bilo tačno, ali glasine su se proširile  putem društvenih mreža i šteta je učinjena. Dan nakon ubistava u Southportu je došlo do nereda tokom kojih je napadnuta lokalna džamija. Narednih dana došlo je do sukoba policije i desničarskih grupa u Londonu, Liverpulu, Mančesteru, Sanderlendu, Belfastu i Bristolu. I svakim danom, ‘protesti’ su dobijali izrazito antiimigrantski i antimuslimanski karakter, izazivajući opipljiv strah u muslimanskoj zajednici u Velikoj Britaniji.

Događaji su dobili još zlokobniji zaokret u nedjelju 4. avgusta, kada su demonstranti uzvikujući « Želimo našu zemlju nazad » napali hotel Holiday Inn, za koji se zna da ugošćuje azilante, u gradu Rotherhamu, gdje su međusobni odnosi bili napeti neko vrijeme. Kasnije istog dana, dogodio se sličan napad na drugi hotel u gradu Tamworth. U gradovima Middlesborough, Bolton i Stoke-on-Trent došlo je do sukoba između desničarskih grupa i grupa lokalnih muslimana, koji su se borili sa izgrednicima. Kako su tenzije rasle, došlo je do nasilnih sukoba u različitim djelovima Ujedinjenog Kraljevstva, posebno u Birminghamu, gdje su se okupile velike grupe muslimanske omladine da zaštite svoja područja od upada desničarskih grupa. Intenzitet nasilja šokirao je zemlju i učinio ogromnu većinu onih koji nisu učestvovali u neredima zbunjenim i nervoznim kad je riječ o budućnosti.

Korijeni ovih događaja su složeni i nisu isključivo vođeni strahom od imigracije. Rastuće cijene energije, najveće porezno opterećenje od Drugog svjetskog rata, visoke kamatne stope, uticaj inflacije, rastući nivoi siromaštva, nefunkcionalne javne usluge i osjećaj da su ljudi izgubili sposobnost i generacijski “ugovor” koji bi život njihove djece učinio boljim  od njihovog. Društveni ugovor između građana i vlasti je, pojednostavljeno rečeno, prekinut. Umjesto da se pozabavi uzrocima socijalnih i ekonomskih nevolja UK-a,  a da bi skrenula pogled sa vlastitih promašaja, posljednja (konzervativna) vlada nastojala je okriviti druge –imigranti i azilanti su često bili njihova odabrana meta. Desno krilo Konzervativne stranke, zajedno s kriptofašistima kao što su vođa Reformske stranke (“superfan” Donalda Trumpa), Nigel Farage, i njihovi opunomoćenici, u desničarskim medijima su širili lažne vijesti da je napadač iz Southporta bio migrant poznat britanskim službama bezbjednosti.

Ovi pojedinci i organizacije zajedno su stvorili atmosferu toksičnosti.  Oni koji su učestvovali u neredima samo su “vraćali svoju zemlju”- fraza direktno iz Farage-ove knjige. Termini kao što su invazija ili roj postali su uobičajeni, stvarajući percepciju da je Ujedinjeno Kraljevstvo napadnuto, a Farage je, posebno, uvijek želio naglasiti da ne samo da je vlada izgubila kontrolu nad granicama, već i da su mnogi migranti bez dokumenata koji su ilegalno stigli u Ujedinjeno Kraljevstvo bili (muslimanski) “muškarci koji su vojno aktivni”, što implicira da su, po definiciji, predstavljali prijetnju sigurnosti. Farage je možda javno osudio nerede, iz straha da bi mogao biti umiješan u raspirivanje vatre, ali on i drugi u njegovom ideološkom miljeu ipak snose značajnu odgovornost za ružne scene ove sedmice. I on to zna. Mnogi od onih koji su učestvovali u neredima će se suočiti sa dugim zatvorskim kaznama, ali Farage i njegovi saradnici takođe treba da budu istraženi zbog stvaranja klime u kojoj su izgrednici smatrali da su njihovi postupci opravdani.

Društveni mediji, posebno “X” (bivši Twitter) također su bili faktor. Bilo bi previše pojednostavljeno kriviti društvene mreže i dezinformacije na raznim platformama za ono što se dogodilo, ali ne možemo pobjeći od činjenice da su to tako efikasno iskoristili zlonamjerni akteri. X je bio glavna platforma društvenih medija koja se koristi za širenje dezinformacija i teorija zavjere – uključujući optužbe da su Rusija (jer žele destabilizirati UK i kazniti ga zbog pružanja vojne podrške Ukrajini) ili Izrael (jer je britanska vlada prekinula prodaju oružja Izraelu) bili uključeni u raspirivanje nereda i sijanje nestabilnosti.

Elon Musk, vlasnik X-a, ne samo da je dozvolio da njegova platforma postane tako otrovna septička jama, već je i sam dao niz zapaljivih izjava. Njegov post da je “građanski rat neizbježan” u Velikoj Britaniji izazvao je odgovor Keira Starmera, koji je njegove riječi osudio kao opasne. Muskov odgovor je implicirao da je britanski premijer, u svojim naporima da suzbije izgrednike, kriminalizirao samo jedan dio britanskog društva, i ne samo “’desničarske nasilnike”.

Najgore od nasilja je možda prošlo, iako se šuška da umjesto protesta desničarski agitatori planiraju da napadnu imovinu imigracionih advokata i savjetodavne centre za azil. Ono što se dogodilo u Velikoj Britaniji u protekloj sedmici trebalo bi da posluži kao upozorenje za evropske vlade, jer slični društveni uslovi i slične pritužbe postoje i drugdje. Multikulturalna društva (kao što su i mnoga evropska društva) su i složena i potencijalno ranjiva, a odnose među zajednicama, međuetničke i međureligijske odnose treba delikatno rješavati. U Ujedinjenom Kraljevstvu, političke elite su preusmjerile ekonomske pritužbe na imigrante kako bi izbjegle teška pitanja o njihovom upravljanju zemljom, ali su na taj način oslobodile opasne snage koje ne mogu kontrolisati. A sada, kada su oslobođene, ne možemo biti sigurni u dugoročne posljedice.

Postoje, dakle, mnoga pitanja koja ostaju bez odgovora. Predstavljaju li događaji u Velikoj Britaniji početak perioda produžene društvene napetosti i nestabilnosti ili samo prolazni izraz nezadovoljstva? Da li bi se slični događaji mogli održati i u drugim evropskim zemljama? Da li su evropska društva ranjivija i krhkija nego što smo mislili? Koja je bila uloga, ako je uopšte bilo, zlonamjernih vanjskih aktera? Ovo su važna pitanja koja ne možemo izbjeći, čak i ako se trenutno stanje koji doživljavamo u UK uskoro završi. Postoji dinamika koja je specifična za UK, ali ono što se tamo dešava ne može se posmatrati izolovano. Moramo brzo naučiti lekcije.

(Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana.)

Komentari

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo