Nijesu u pravu oni koji tvrde da novoizabrana vlada nije mogla biti i veća. Ima tu još (ne)skrivenog potencijala
Nakon što je, očas, predstavio fiskalnu strategiju i oposlio rekonstrukciju Vlade, premijer je otišao u Pariz. Na otvaranje XXXIII Olimpijskih igara. U svečanoj loži mogao bi se pohvaliti kolegama iz svijeta kako je njegova vlada brojnija od sportske delegacije koja na Igrama predstavlja Crnu Goru (19 takmičara i takmičarki). Ali i od ukupnog broja sportova (32) u kojima će se u Francuskoj nadmetati više od 10,5 hiljada sportista i sportistkinja iz cijelog svijeta.
Bude li zainteresovanih, Milojko Spajić bi mogao pojasniti finese između radnih zaduženja, recimo, potpredsjednika za vanjske i evropske poslove (Filip Ivanović) i potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose (Ervin Ibrahimović). Iz ugla nauke, moglo bi se teoretisati preklapaju li se zaduženja ministra energetike (Saša Mujović) sa onima koja će biti delegirana ministru rudarstva, nafte i gasa (Admir Šahmanović). Ako Mujović nije, kao što se da naslutiti, prEusmjeren u ministra električne energije. Odnosno struje. Pa im je bilo neprijatno da mu kažu.
Onda, mimo svega, u Vladi sa 26 ministarstava i sedam potpredsjednika tu je i ministar bez portfelja. Nemoguće je razumjeti, pod uslovom da i to nije stvar premijerove unutar vladine kombinatorike, kojom se osigurava od mogućnosti preglasavanja u svim mogućim i nemogućim situacijama.
Da ostanemo u duhu olimpijskog slogana (brže, jače, više), nijesu u pravu oni koji tvrde da novoizabrana vlada nije mogla biti i veća. Ima tu još (ne)skrivenog potencijala. Neke mogućnosti su očigledne: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prosto vapi da bude segmentirano na dva-tri dijela. A ekonomski dio Vlade ostao je neprirodno ukrupnjen. Zar ne bi bilo normalno da je, u duhu obavljene rekonstrukcije, Ministarstvo finansija podijeljeno makar na ministarstvo državnih prihoda i ministarstvo državnih rashoda. Drugo bi se, onda, moglo razdvojiti na domaće i inostrane rashode. Ili na, premijerovoj logici bliže, produktivne i neproduktivne troškove. Šta god to značilo.
Konačno, državi koja ovoliki novac troši na službena putovanja i reprezentaciju ne dolikuje da nema i makar jedno ministarstvo koje će se baviti isključivo tim dijelom zaduženja izvršne vlasti. Eventualno mu dodati održavanje i korišćenje službenih automobila. Ili bi i to trebao biti zaseban resor?
Milojko Spajić će u Parizu dočekati vijest da je Hrvatska za nepoželjne goste na svojoj teritoriji proglasila predsjednika Skupštine Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića i Milana Kneževića, predsjednika DNP i šefa poslaničkog kluba te partije. Koja, od utorka, ima potpredsjednika i ministarku u proevropskoj Vladi Crne Gore. „Djelovanje spomenutih političkih zvaničnika posebno se izdvaja, a njihovo postupanje nikako se ne može smatrati dobronamjernim i dobrosusjedskim u odnosu na Republiku Hrvatsku niti je u skladu deklarisanom cilju članstva Crne Gore u Evropskoj uniji”, navodi se u obavještenju hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova dostavljenom abasadi Crne Gore u Zagrebu. U kojoj, da podsjetimo, odavno nema ambasadora.
Ne znamo da li će i ovu odluku Zagreba Spajićev PES staviti na popis svojih postizbornih uspjeha u minulih godinu dana. Ali je izvjesno kako će ona imati određene reperkusije na naše odnose sa EU.
Prije tri godine, po povratku sa Olimpijskih igara u Tokiju, tadašnji ministar finansija obećao je japanske investicije vrijedne milijardu. Nijesmo vidjeli taj novac. Šta će nam, sada kao premijer, Spajić „donijeti“ iz Pariza? Saznaćemo naredne nedjelje.
Ili je, samo po sebi, dovoljno to što je uspio da za tri godine bude na otvaranju dvoje Igara. Iako je Olimpijada, po definiciji preuzetoj iz stare Grčke, period od četiri godine.
Ima tu dosta spajićevskog: ništa nije onako kako bi trebalo da bude, procedure i zakoni se ismijavaju i krše, obećanja se ne poštuju i izokreću a mjerljivi/provjerljivi ciljevi ne postoje osim, možda, deklarativno. I sve se to kotrlja u nekom pravcu. Brže, više, jače. Važno je učestvovati dok traje. O posljedicama će brinuti neko drugi.
Zoran RADULOVIĆ