AKADEMIK ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Šutnja je samo oblik veličanja zla

Pomirenje je moguće samo na “ istini” . Laž je krhotina koja se vremenom raspada..  Crna Gora u procesu suočavanja sa prošlošću je izabrala šutnju

MONITOR: Na Međunarodnom skupu “Zločini nad Bošnjacima Sandžaka u XX vijeku”, ukazali ste na važnost suočavanja sa traumama i kritikovali ćutanje kao oblik podrške zlu. Gje je Crna Gora danas kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću i  ko o čemu sve ćuti ?

RASTODER: Iluzija da je “istina” nepromjenljiva i da se do nje moźe doći sučeljavanjem argumenata izvedenih iz činjenica ,motivisala nas je da organizujemo veliki medjunarodni skup Zločini nad Bošnjacima Sandžaka u XX vijeku. Sudeći po odzivu  (preko 60  učesnika) skup je bio veoma uspješan .No ,sudim ,da je nedostatan jer na njemu ,iako su uredno pozvani , nije učestvovala strana koja prihvata mnogo puta citiranu sintagmu Dobrice Ćosića – “ Laž je srpski državni interes”.Mi lažemo da bismo obmanuli sebe,da utešimo drugoga:lažemo iz samilosti,lažemo iz stida, da ohrabrimo da sakrijemo svoju bedu,lažemo zbog poštenja.Lažemo zbog slobode,laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naśe urođene inteligencije.Lažemo stvaralački, maštovito ,inventivno.. Laź je srpski državni interes ,Laž je u samom biću Srbina.U ovoj zemlji svaka laž na kraju postane istina.Srbe je toliko puta u istoriji spasila laź”. Da sam,kojim slučajem ja autor navedenog citata,  a ne “otac srpske nacije “ ,Dobrica Ćosić(roman “Deobe”), duboko bih se zamislio! Ovako sam se mnogo puta uvjerio da je to činjenica koja stanuje u značajnom dijelu istoriografije danas. Nažalost, moj pokušaj da na skup dovedem sljedbenike toga stava nije uspio. Na skupu u Bijelom Polju  (posvećen Šahovićima ),a saglasno prethodnim dogovorima o neophodnosti organizovanja naučnog skupa, zvali smo i tzv.” drugu stranu”( dr Veselina Drljevića, dr Radenka Šćekića, mr Tadiju Boškovića, Miloša Vojinovića i Moma Joksimovića). Nijesu došli pod izgovorom da skup ne treba biti javan (?) i da ga ne treba držati u Bijelom Polju (?), uz izgovor da im smeta riječ “genocid “. Mi smo pak izrazili spremnost  za  razgovor gdje god bilo (može i u Tomaševu) jer se ne stidimo “ istine”. Nije bilo toliko bitno, što bi se tada sučelili argumenti, koliko potreba da se iz močvare  intelektualnog autizma koji danas stanuje dominatno u jednoj zemlji regiona  izvedu prodavači  laži  i da shvate da ona više nigdje u Evropi ne stanuje u onom obliku u kojem se njeguje na ovom prostoru i oko njega. To se moglo vidjeti u stavovima naučnika iz čitavog svijeta koji su bili na skupu. Čini nam posebnu čast da su autentični Crnogorci, jasno iznijeli stanovište kojim odbacuju i  stide se nasljeđa koje im se tovari na leđa, koje je produkt uvezene ideologije. Drugi bitan motiv je upitanost ,moźe li priča o zlu biti propaganda zla”? Može, ukoliko počiva na lažima. Istina je jedini lijek za to, šutnja samo izgovor za nesposobnost susreta sa njom. Pomirenje je moguće samo na istini. Laž je krhotina koja se vremenom raspada. Šutnja je samo oblik veličanja zla. Crna Gora u procesu suočavanja sa prošlošću je izabrala šutnju.

MONITOR:  Izrazili ste razočaranje što crnogorski parlament nije usvojio Rezoluciju u Šahovićima. Šta to govori?

RASTODER: Teško da se može govoriti o razočarenju. Pobogu, znamo ko je danas vlast u Crnoj Gori i koja je njena ideološka matrica. Rezolucija i nije podnijeta zato da bude usvojena, nego da se provjeri, koliko je današnja Crna Gora spremna i sposobna da se suoči sa svojim traumama iz prošlosti. Jedna  od najvećih je genocid u Šahovićima, počinjen u vrijeme mira i u uslovima i s motivom za koji je general Jauković 1973. godine kazao okupljenim preźivjelim učesnicima genocida : Sram vas bilo, nikada veća rđa, ni prije niti poslije, niti je pala, niti će pasti, na crnogorsko oružje.

Razočarenje je bilo veće, ako ga je bilo, što se niko iz redova   većinskog naroda nije sjetio da podnese Rezoluciju, tim prije, što se izglasane rezolucije o genocidu u Pivi i Veliki, ne mogu uporediti sa onim što se zbilo u Šahovićima. Dakle , ako postoji razočarenje , ono je samo u tome što je iluzija da “ Šahovići” nijesu primarno problem Bošnjaka i bošnjačkog naroda, nego prije svega ispit za moralnost i principijelnost savremene Crne Gore i njenih političkih elita kojima su “puna usta Evrope “ a koje njeguju tribalističku svijest. Izuzetan primjer „Vijesti” i nekoliko vodećih crnogorskih intelektualaca ipak ostavljaju prostor za mišljenje  da Crna Gora još nije do kraja potonula u blato najgoreg svog nasljedja.

MONITOR: Usvojena Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Kako to komentarišete?

RASTODER:Vrlo jednostavno. Na Rezoluciju odgovori Rezolucijom. Rezolucijom pokaži lojalnost “ vođi” . Operi uprljani obraz, tuđom zamućenom vodom. Stavi prst u oko susjedu, ako već ne smiješ drugome. Kada sam predao predsjedniku Skupštine Rezoluciju o genocidu u Šahovićima, on je sjutradan primio ( vjerovatno i pozvao) “ drugu stranu” koja je predala Rezoluciju o Šemsi paši i tzv.Raoničkoj buni. Jedini cilj je bio pokazati” problematičnost” Rezolucije o Šahovićima, jer neću da vjerujem , pa makar tvorac toga bio i “šumar” , da  nije znao da je ovo(Raonička buna)  bio socijalno motivisan događaj u kojem su pored pravoslavaca, učestvovali i muslimani, da u toj “ buni” nije bilo žrtava i  da se to dešavalo u državi koja se zvala Osmansko carstvo. Istina, popaljene su kuće u nekim selima ,kasnije obnovljene i svi izbjegli se vratili.Šta je smisao? Obesmisliti svaku inicijativu koja ti ne odgovara. Isprepadati politički isprepadane Bošnjake inflacijom Rezolucija. Smisao Rezolucije o Jasenovcu, koju Srbija nije htjela da donese da ne bi kvarila odnose sa Hrvatskom je pokušaj umanjivanja “ krivice” za podignutu ruku za Rezoluciju o Srebrenici u UN, demonstriranje parlamentarne (ne)moći nad slabašnim i državnički nesazrelim premijerom i njegovom grupacijom koja traga za državom, ideologijom i političkim identitetom.

MONITOR:  Šta su posljedice takve odluke parlamenta?

RASTODER: Vrlo brzo će se pokazati da politički folklor moźe biti zabavan biračima ali ne moźe uticati na politiku. Hrvatska će iskazati razočaranost ovim postupkom, ali  neće jačati Srbiju opstrukcijom crnogorskog puta ka Evropi. Svakome  je jasno da jedino Srbija ima razloga da usporava crnogorski put ka Evropi. Politički folklor viđen u parlamentu Crne Gore treba posmatrati kao predstavu “lažnih Evropejaca “ u odlaganju ponovnog pjevanja one poznate “ Mi za kralja, on za Tita, šta je ovo,Bog te pita”. Na kraju, prepoznajem  dugu tradiciju u tome da

“najprljavije dionice srpske istorije” ponovo ispisuju “ Srbi sa periferije”, koje će po potrebi nazvati Crnogorcima  (počev od Puniše Račića, koji je usred Skupštine pucao u hrvatske prvake( !) I hvalio se tim zločinom(?), Pavla Djurišića, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i drugih). Infantilna politika agresije na Dubrovnik pripisivana je Crnogorcima a  Milošević i Jović su tvrdili da sa time nemaju veze. Moguće i da je Vučić u pravu tvrdnjom da nije tražio ni od koga da na ovaj način “ pere “ ruke od glasanja u UN.

MONITOR: Godišnjica je genocida u Srebrenici. Usvojena je Rezolucija u crnogorskom parlamentu, Crna Gora je glasala nedavno za Rezoluciju UN o Srebrenici. Pa ipak, negiranja tog genocida ne nedostaje.

RASTODER:Šta znači negirati nešto “ što je bilo”? Može li to nešto promijeniti?. Sigurno ne, posebno ako to postane verifikovana činjenica savremenog svjetskog poretka. Rezolucija UN dugoročno će imati mnogo veći značaj nego što se to sada i može naslutiti. Oni koji to znaju pokušavaju je diskfalifikovati ,sabiranjem baba i žaba ( onih koji su bili “protiv i uzdržanih”) . Ova spektakularna ” matematika” smišljena je samo da ublaži verifikaciju poraza jedne politike.

MONITOR: Nakon Rezolucije o Jasenovcu, krajem sedmice očekuje se i dolazak Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Kako čitate taj slijed događaja  ?

RASTODER: Biće to parada političkih paunova, koji donkihotovski odolijevaju svjetskom poretku u svojoj borbi sa vetrenjačama. Jedini prostor za šepurenje im je ostao dio Crne Gore, na kojem sljedbenici poražene ideologije hrabre jedni druge virtuelnim političkim predstavama okupljanja. Tu osim poražene ikonografije neće biti moguće vidjeti ništa  što već nije vidjeno.

MONITOR:  Ove sedmice slavimo i 13. jul. Ocijenili ste ranije da je to “najsvjetlija stranica crnogorske istorije”. Kakve stranice ispisujemo ovog 13. jula?

RASTODER: Nijesam samo ja to rekao,nego neki od najvećih svjetskih umova   ( Žan Pol Sartr) .Zaista je to dan koji treba slaviti, jer je antifašistička tradicija Crne Gore najsvjetlija stranica njene istorije. To što neki danas pokušavaju marginalizovati tu tradiciju, uguravajući tamo i one koji su bili protiv nje, prolazna je sekvenca ukoliko se  pokaže da je savremena Crna Gora spremna da brani tu tradiciju.  Mislim, da danas moramo imati na umu da će tekovine 13.jula nadźivjeti sve nas i da će, sve više ,  dobijati na značaju u svijetu koji opasno zaokreće udesno.

MONITOR:  Kazali ste  da se istorijske činjenice ne mogu revidirati, ali se može proizvoditi ideološki i vrijednosni haos.   Gdje nas može odvesti ideološki i vrijednosni haos koji je na djelu? 

RASTODER:To je značajan dio moje polemike sa kolegama ( ljevičarima) iz regiona, koje posebno cijenim,  koji imaju sintagmu o “ reviziji istorije” pod kojom oni svode neke savremene ideološke trendove u istoriografiji koji ” mijenjaju” sliku o prošlosti.Nasuprot tome, ja zagovaram sljedeće stanovište : Ono “ što je bilo je bilo,” i to se ne može promijeniti. Mijenja se samo naš stav prema onome što je bilo. To je uslovljeno s jedne strane ideološkom matricom koja se mijenja i veoma često dolazi do zamjena ideoloških matrica i privida o   “ promjeni istorije”. Ne može se promijeniti istorija, nego samo naše gledanje na nju. Tu se ne radi o “ reviziji” istorije , nego o njenom         “ ideološkom prepravljanju”  koje u konačnom rezultira nasljedjem koje živimo u stvarnosti.

Drugo je legitimna naučna promjena mišljenja sazdana na novom dotad nepoznatom izvoru, novom saznajnom kontekstu koja traje koliko i istorija istoriografije, a to je najmanje 2000 godina. To je prirodan naučni put. Suština je u sljedećem: Istorija se  “ mijenja i ponavlja samo u glavama neukih tumača “.

Milena PEROVIĆ