Povežite se sa nama

HORIZONTI

KLACKANJE SRBIJE IZMEĐU VELIKIH SILA: Ukrajini topovske granate, Rusiji topovsko meso

Objavljeno prije

na

Procjene da kojih je došao britanski Fajnenšl Tajms , ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.  Istovremeno, zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu

 

 

Britanski Fajnenšl Tajms (FT) je 22. juna objavio tekst o diskretnim naporima Srbije da poveća isporuku kritično potrebne municije Ukrajini preko trećih zemalja. Srbija je, osim BiH, jedina zemlja koja nije uvela sankcije Moskvi nakon početka oružane agresije na Ukrajinu 24. februara 2022. Procjene da kojih je došao FT ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je potvrdio u razgovoru sa britanskim novinarima da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna. Prodaju je predstavio  kao poslovno dobar potez i naglasio da Srbija ništa ne može (direktno) izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju. Za Vučića je vojna industrija “deo našeg ekonomskog preporoda i važna za nas”.

“Imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima…. šta oni s tim rade na kraju je njihov posao…Čak i da znam (krajnje odredište munucije) to nije moj posao, već da se pobrinem da radimo legalno sa našom municijom, da je prodajemo… moram da se brinem za svoj narod i to je sve”, kazao je Vučić.

Dva dana nakon objave teksta u FT-u, predsjednik Srbije se opet obratio medijima iz zgrade Predsjedništva. Kazao je da  nema “za šta da se pravda, što smo izveli dozvoljenom ‘end juzeru’ (krajnjem korisniku) municiju”. Za razliku od razgovora sa britanskim novinarima, kada je nabrajao mnoge ugovore sa Amerikancima i drugim zemljama, tada je rekao da Srbija ima  ugovor samo sa Azerbejdžanom, Kiprom i Emiratima. „Da bismo se čuvali da se iz srpskog oružja ne ubija neko od naše braće – bilo Rusi, bilo Ukrajinci, bilo ko” , saopštio je altruistički raspoložen Vučić. Pisanje strane štampe je opisao kao “trikove kojim se služe različite strane službe, pojedini mediji i političari”. Nakon toga su režimski mediji u zemlji i okolnim državama krenuli u paljbu protiv FT-a kao britansku zavjeru da se “pokvare odnosi između Srbije i Rusije”.

FT  je zaista u svom tekstu napisao, pozivajući se na neimenovanog zapadnog diplomatu, da “Evropa i Sjedinjene Države rade godinama da razdvoje Vučića od Putina”,  dodavši da je ključni igrač za to američki poslanik u Beogradu Kristofer Hil. On je stigao u Srbiju mjesec dana nakon početka ruske agresije. FT navodi da je Hil do sada imao nekog opipljivog uspjeha i da je za Zapad podrška Ukrajini važnija nego guranje srpskog nacionalističkog lidera ka demokratskim reformama. Mnogi analitičari se slažu da su reakcije Zapada i više nego mlake na ponašanje sve autoritarnije vlasti u Srbiji i njen maligni uticaj u susjednim zemljama prema kojima ima istorijske pretenzije. Pokradeni izbori, represija, rehabilitacija nacističkiih kvislinga, rasprostranjena korupcija i rastući organizovani kriminal pod patronatom države su izgleda cijena takvog pristupa.

Reakcije u Moskvi i njenim medijima nisu baš pokazale da tamo ima razumijevanja  za uvjeravanja Vučića da ne šalje oružje Kijevu. Ruski TV Carigrad u vlasništvu ruskog biznismena Konstantina Malofejeva, bliskog ruskom vladaru Vladimiru Putinu, objavio je da je „Moskva veoma nezadovoljna ponašanjem Beograda, koji indirektno prodaje oružje Oružanim snagama Ukrajine“. Politika sjedenja na dvije stolice bi Srbiju mogla koštati članstva u BRIKS-u za koji je Beograd zainteresiran.

Ubrzo nakon objavljenog teksta u Londonu, u Beograd je stigao zamjenik ruskog vanjskog ministra Aleksandar Gruško. Prema izvještajima nezavisne Nova.rs ,  zamjerio je domaćinu što “sve češće stižu informacije o srpskom naoružanju koje stiže na front i koje koristi ukrajinska vojska”. Saopštio je da je “za Moskvu neprihvatljivo da se države koje smatraju prijateljskim povezuju na taj način sa njihovim neprijateljima”. Vučić se, opet,pohvalio fotografijom sa Gruškom i  “dobrim razgovorom”,  zahvalivši se Rusiji na podršci oko UN-ove rezolucije o Srebrenici i podršci teritorijalnom integritetu Srbije.  Srbija “ima prijatelje i u Kijevu i u Moskvi” koji su “naša slovenska braća” po riječima Vučića, pa se ne pomaže (indirektno) samo jednoj strani.

Prije nekoliko dana se iz Rusije javio Dejan Berić, jedan od glavnih ljudi za regrutaciju srpskih plaćenika na strani ruske armije protiv Ukrajine. Na svom Youtube kanalu Berić se žali na nered prilikom vrbovanja Srba za rat, te da se pojavljuju drugi posrednici tipa izvjesnog Saše Muzikanta koji je

“ko zna šta (vrbovanim Srbima) obećao, preuzeo ih je i posle sedam dana našli su se na frontu, i oni sad mene zovu da ih izvadim, da im obezbedim obuku”. Berić objašnjava da “kad potpišete ugovor (sa ruskim Ministarstvom odbrane) tu je kraj,…veoma verovatno ćete morati da ostanete do kraja rata, bez obzira na vreme na koje ga potpišete”.  Njegov zaključak je  da “to što vas je neko prevario sami ste krivi”. Ta grupa će “verovatno, biti još jedna grupa Srba koje su ovi doveli i koja je odmah poginula”. Priznaje da ni ugovori koji idu preko njega nisu idealni jer “dešava se da plate kasne, da se ljudima koji su na frontu vodi kao da su u kasarni, pa onda moraju da se pišu žalbe i da se čeka novac”.

Berić je prije dvije i po sedmice posjetio i linije fronta u Ukrajini rekavši da “misli da su svi naši borci već ranjeni zato što su borbe stvarno teške“. „Stvarno je jako, jako teško na frontu, posebno zbog tih dronova… ima i ubijenih”, kazao je.

On  je u januaru ove godine dospio u centar pažnje kada je došlo do maltene otvorene pobune srpskih vojnika koji su ratovali u 119. desantnom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su imali probleme sa ruskim komandantima pomenutog puka jer su “Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Dobili su naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili samoubilačku akciju došla je vojna policija, pucala je u vazduh. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku.

Izgleda da su zimski problemi nekako riješeni, iako je kuća Berića u Rusiji zapaljena Molotovljevim koktelima. U Beogradu se protiv njega formalno vodi postupak zbog “učestvovanja u ratu u stranoj državi” pred Višim javnim tužilaštvom. Za to krivično djelo u Srbiji zakon propisuje kaznu od pola do pet godina zatvora, a može biti uvećana ukoliko je  djelo učinjeno u sastavu grupe i za organizovano učešće u inostranom ratu.

Srbijanski zvaničnici se do sada nisu zvanično bavili odlaskom Srba da ratuju za rusku armiju, niti je tretman srpskih vojnika u Rusiji ikada bio zvanična tema razgovora sa kremaljskim zvaničnicima. U razgovoru za Monitor jedan bivši pripadnik Vagner grupe koji se borio u Donbasu 2015. i 2016. godine, i koji je želio ostati anoniman je rekao da “i dalje postoje ustaljeni kanali kojima se vrši regrutacija u Srbiji” i da to ide preko navodnih turističkih tura čiji organizatori su “pod prismotrom i kontrolom državne bezbednosti”. Ove tvrdnje do sada nije bilo moguće nezavisno provjeriti. Izuzev iz Srbije, navodno se regrutiraju i indoktrinirani Srbi iz BiH i Crne Gore. Osim novca,  obećava im se i prijem u rusko državljanstvo, po riječima Berića.

Iako zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu, nedavno je zvanično komemoriran jedan crnogorski građanin koji je dao život za Miloševićeve imperijalne ciljeve na Kosovu. Poručnik Vojske Jugoslavije (VJ) Predrag Peđa Leovac koji je poginuo u rejonu karaule Košare na granici Kosova i Albanije 14. aprila 1999. godine je dobio svoj spomenik u parku Vodice u Pljevljima. Na Košarama se tokom cijelog 78-dnevnog vazdušnog napada NATO-a na Miloševićevu Jugoslaviju vodio sukob izmežu VJ i gerilaca UCK koju Srbija smatra teroristima. Otkrivanju spomenika prekrivenog srbijanskom zastavom je prisustvovao i formalni premijer Srbije Miloš Vučević, akter brojnih korupcionaških afera i od opozije prozvan batlerom porodice Vučić. On je uručio gradonačelniku ikonu Svetog Save rekavši da “mi nismo imali period mraka, nego smo znali i ko su junaci i ko su izdajnici”. 

Nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Dario Vraneš je rekao da su na “Peđinom liku utkana lica svih branitelja svih srpskih zemalja, svih njiva i ognjišta i srpske nejači ma gdje bilo i kada bilo”. Dok je VJ držala liniju na Košarama, Miloševićeve snage su sprovodile brutalno čišćenje Kosova od nesrba, protjeravši preko 800 hiljada ljudi sa njihovih ognjišta i ubivši na hiljade civila, među njima i djece. Za te stradalnike nije bilo ni jedne utješne riječi u Pljevljima niti poziva na oprost.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića, koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi. Taj  srpski Džejms Bond gradi i  jača srpski identitet u regionu. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…” Magazin Poredak,  čiji tekst prenose Novosti Milorada Vučelića , objašnjava da su strategije Parezanovića uključivale  “niz specijalnih operacija koje su obezbijedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”

 

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića – Čoveka u vihoru legendi i kontroverzi kako ga je u naslovnici predstavio opskurni Magazin Poredak. Tekst je odmah prenesen u režimskim Novostima čiji glavni i odgovorni urednik je Milorad Vučelić, glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih. Novosti su ove godine dobile za “naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane, a povodom 70 godina rada u oblasti novinarstva i izdavačke djelatosti” Sretenjski orden prvog stepena (za Dan državnosti) koji je Vučeliću direktno uručio sadašnji gospodar Srbije. Tekst o “jednom od najznačajnijih i najintrigantnijih figura u srpskom bezbednosnom aparatu” su prenijeli još neki velikosrpski mediji.

Parezanović koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi (državna bezbjednost ili BIA) je stigao “u sam vrh operativnog sastava BIA… isključivo (zbog) izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti, neumornog rada i zasluga u oblasti kontraobaveštajnog i obaveštajnog rada”. Dobitnik je velikog broja odlikovanja, a navodno se posebno ponosi na ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, Rusije i Republike Srpske (RS) koja se u tekstu naziva državom. Parezanović je, piše u tekstu, “mnogo više od običnog državnog službenika – on je i jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i jedan od ključnih arhitekata novog srpskog sveta”. Dalje se opisuje prisni odnos između Parezanovića i gospodara Vučića, o čemu se “sada već ispredaju čitave legende”. On se žrtvuje za gospodara ali i gospodar brine o njemu i navodno mu je 2020. godine “bukvalno spasio život”. Parezanović je zbog svoje borbe za Srbiju, tj. njenog gospodara “meta stranih obavještajnih službi i njihovih saradnika”. On otkriva izdajnike srpstva u redovima opozicije, nevladinog sektora i nezavisnih medija.

Uprkos svemu, ovaj srpski Džejms Bond je “nastavio da gradi i jača srpski identitet u regionu”. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…i sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi je dokaz obnovljenog srpstva u toj zemlji”. Vučićevo glasilo naglašava da taj “proces nije slučajan, već je posledica dobro organizovanih aktivnosti koje su vodile ka kulturnom i nacionalnom preporodu Srba u Crnoj Gori”. Objašnjava da su “strategije (Parezanovića) bile dugoročne i uključivale su niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSJETA ŠEFA CIA-E REGIONU: Znak da su politike ušle u opasnu fazu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi smatraju   dolazak Vilijama Bernsa prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu.  Berns je posjetio BiH, Srbiju i Kosovo –  države van NATO saveza,  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora.  Srbijanske vlasti nisu  zvanično ni potvrdile Bernsovu posjetu a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu

 

 

Dolazak direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa na zapadni Balkanu nije nešto što predstavlja uobičajenu diplomatsku aktivnost. Berns je inače bivši diplomata, ranije je bio i američki ambasador u Rusiji. Na čelu CIA-e se nalazi od januara 2021. godine i jedna je od osoba od najvećeg povjerenja predsjednika Džozefa Bajdena. Mnogi smatraju Bernsov dolazak prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu, jer šef američkih obavještajaca stiže u vremenu opasne eskalacije sukoba na Bliskom istoku i Ukrajini. Berns je posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo – države koje su van NATO a  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora. Posjeta Beogradu 21. avgusta je bila bez objava. Srbijanske vlasti taj dan nisu čak ni zvanično potvrdile Bernsovu posjetu, a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu.

Berns je prvo stigao u Sarajevo 20. avgusta. Tamo se sastao sa direktorom BH Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Almirom Džuvom, ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem i članovima Predsjedništa BiH, uključujući i Željku Cvijanović. Ona je na američkoj listi sankcija od kraja jula prošle godine. Radio slobodna Evropa (RSE) je citirala neimenovanog američkog zvaničnika koji je rekao da je razlog dolaska Bernsa u Sarajevo, između ostalog, zabrinjavajuća secesionistička retorika i djelovanje predsjednika BH entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika i Vlade RS-a. Cvijanovićka nakon razgovora nije iznosila detalje sastanka niti da li je i kakva poruka poslata njenom šefu Dodiku. Cvijanovićka je opisala Bernsa kao „učtivog sagovornika sa impresivnom biografijom koji uveliko odudara od raznih nadobudnih prethodnih sagovornika“ i da je sastanak sa njim bio „preozbiljan“. Idući dan, kada je Berns već bio u Beogradu, Dodik je u pomirljivom tonu na društvenoj mreži X objavio da „Republika Srpska nikada nije sporila suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine shodno Dejtonskom sporazumu i secesija nikada nije bila naša politika“. Dodik je istakao i značaj  „borbe protiv terorizma…i u tom kontekstu je značajna posjeta BiH direktora Bernsa“.

Vrh RS-a predvođen Dodikom (uz premijera, predsjednika skupštine i ministra pravde) se nalazi na crnoj listi zbog prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu (kojim je okončan rat 1995.god.), integritetu i suverenitetu BiH. Okidač je bilo usvajanje u Skupštini RS-a dva antidejtonska zakona o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Amerika tereti Dodika i članove njegove porodice i za rasprostranjenu korupciju i potčinjavanje institucija RS-a njihovim privatnim interesima. Posljednji par godina Dodik i njegovi saradnici su intenzivirali toksičnu nacionalističku retoriku uz zvanično revidiranje istorije. To uključuje i odbacivanje ranijih nalaza Vlade RS-a o genocidu u Srebrenici. Dodik i njegovi ne kriju da je krajnji cilj kampanje priključenje RS-a Srbiji i stvaranje Srpskog sveta koji je postao novi termin za Veliku Srbiju u koju, po njima, treba ući i Crna Gora.

Bošnjački političari su pozdravili posjetu direktora Bernsa. Konaković je rekao da posjeta “jednog od ključnih ljudi američke administracije pokazuje posvećenost SAD-a… i da je BiH u samom vrhu prioriteta američke vanjske politike”. Šef OSA-e Džuvo je rekao da je Berns podržao saradnju obavještajnih agencija, „ali i državu BiH”.

(Ponovna) saradnja sa domaćom agencijom je novina jer stvari nisu ružičaste ni u Federaciji BiH. Bivši šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica je stavljen polovinom marta prošle godine na američku crnu listu zajedno sa narko bosom Edinom Gačaninom. Osmica i Gačanin se u objavi Stejt dipartmenta označavaju kao osobe koje su „ugrozile vladavinu prava, podrivale institucije, opstruirale ili ugrožavale Dejtonski sporazum  i materijalno doprinijele međunarodnom širenju narkotika“. Osmica se optužuje i za zloupotrebu državnih institucija u korist Stranke demokratske akcije (SDA). Osmica je bio direktor OSA-e 8 godina, sve do 23. februara prošle godine. Ovaj nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića je negirao veze sa kriminalom i rekao da se stavlja na raspolaganje pravosudnim organima. Na crnoj listi je i bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog zloupotrebe ličnih podataka penzionera u korist SDA pred izbore 2018. godine.

Dan nakon Sarajeva Berns se sastao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem što je on potvrdio tek dva dana nakon sastanka i odlaska Bernsa za Prištinu. Medijima je rekao da je odsustvo javnosti sa takvih sastanaka stvar dogovora sa gostima, i „obično kada razgovarate sa šefovima službi…nema nikakvih izjava ili čega već“. Vučić je rekao da su teme razgovora bile „budućnost zemlje i regiona“ i da su imali „vrlo koristan, pristojan i rekao bih važan sastanak“ i da je „to sve što po tom pitanju može da se kaže“. Međutim, jedan od predsjednikovih medijskih stubova,  tabloid Informer,  je imao puno više detalja. Tu je veliki  naslov Direktor američke obaveštajne službe vršlja po Balkanu, pravi plan rušenja Vučića sa još dva istaknuta teksta pod naslovom: Posustali organizatori Beomajdana (antilitijumski protesti) pod dodatnim pritiskom! CIA zahteva rezultate i Pakleni plan – CIA sprema atentat na Putina.

Momir Stojanović, penzionisani direktor Vojne bezbednosne agencije (VBA) u razgovoru za Glas Amerike tvrdi da ćutanje u Srbiji „ukazuje da sigurno zvaničnici u Beogradu nisu zadovoljni rezultatima tih razgovora, jer da jesu i te kako bi to podelili sa javnošću u Srbiji“. Stojanović kaže „da su najverovatnije poslate neke ultimativne poruke u pogledu krize i u BiH i na Kosovu i Metohiji“.  I drugi analitičari se slažu sa njim da je to bila jedna od glavnih tema razgovora,  uz nastojanja Amerikanaca da ograniče ruski uticaj u regionu. „Dok je Berns još bio u Beogradu, Vučić je primio ruskog ambasadora koji je  bio veoma zainteresovan da čuje šta to Amerikanci imaju da kažu na ono što se ovde naziva bratska saradnja“ kazao je vanjsko – politički komentator i novinar Boško Jakšić. Jakšić ima i razumijevanja za ćutanje medija. „Sama činjenica da predsednik Srbije razgovara sa šefom CIA-e, koja se godinama proglašava za glavnog zaverenika protiv Srbije… bila bi nepopularno primljena u značajnom delu srpske javnosti“, obasnio je on.

Analitičari i diplomatska zajednica smatraju da je glavni cilj SAD održavanje stabilnosti, tj. u ovom slučaju ukroćavanje Dodika u Bosni i držanje stvari pod kontrolom na sjeveru Kosova. SAD su posebno zainteresirane da se ne ponove krvava dešavanja iz Banjske na sjeveru Kosova prošle godine čiji akteri su bili dobro naoružani paramilitarci pod komandom narko bosa i štićenika Beograda Milorada Radoičića. Radoičić i njegov partner Zvonko Veselinović (najpoznatiji kod nas po objavljenoj u Vijestima SKY prepisci i proslavi prve milijarde sa predsjednikovim bratom) su na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala – prije svega trgovine narkoticima. Zbog iste stvari je na listu stavljen i Aleksandar Vulin, jedan od potpredsjednika Vlade Srbije i blizak prijatelj Moskve. Da li su i narko bosovi pod državnom zaštitom i transnacionalni kriminal bili teme razgovora u Beogradu ostaje nepoznato.

Dok za Radoičića, Veselinovića, Šariće i druge nema problema u Srbiji, Vulin je prije dva dana javno rekao da on stoji iza spiskova politički nepodobnih osoba iz regiona kojima je otežan ili zabranjen ulazak u Srbiju zbog „pretnje nacionalnoj bezbednosti“ ili „verbalnih delikata“ koji više ne postoje u srbijanskom zakonu. Navodno je lista napravljena dok je Vulin bio na čelu MUP-a i BIA-e. Među „opasnima“ su se našli i sarajevski glumac Feđa Štukan i hrvatska pjevačica Severina Vučković koja je satima držana na granici uz traženje da se izjasni o Srebrenici, Tuđmanu, Oluji… Štukan je vraćen sa aerodroma u Beogradu prvim letom za BiH uz obrazloženje da mu je zabranjen ulazak u zemlju zbog „nacionalne bezbednosti“. U prošlosti je viđen na jednom protestu u Beogradu. Ranije je vraćena sa beogradskog aerodroma i bivša crnogorska ministarka evropskih integracija Jovana Marović zbog kritičkih stavova o Otvorenom Balkanu. Crnogorski poslanici koji su glasali za rezoluciju o genocidu u Srebrenici su redovno  zadržavani i ispitivani na srbijanskoj granici prilikom ulaska. Slična maltretiranja su doživjeli i neki novinari.

Kada su u pitanju granice, ili njihovo  brisanje,  namjere premijera Kosova Albina Kurtija da otvori most na Ibru koji je do sada efektivno dijelio Mitrovicu po etničkim linijama, je izazvala puno kritika sa Zapada. Američki i drugi zapadni zvaničnici traže od Kurtija da ne povlači poteze koji će ugroziti krhki mir i etnički balans.

Ostaje nada da će Bernsova posjeta Balkanu doprinijeti stabilnosti i smirivanju tenzija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

 LITIJUMSKI IZAZOVI ZA SRBIJANSKU VLAST: Između dvije vatre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zloupotreba sportista, agresivni nacionalizam i teorije zavjera kao odgovor Vučićeve vlasti na proteste . Provučićevske partije u Crnoj Gori (NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu.  Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”

 

 

Masovni protesti u Beogradu  protiv obnovljene dozvole anglo-australijskoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto da rudari litijum u dolini Jadra na zapadu zemlje kao da su zatekli državne vlasti. Snimci dronom centra Beograda sa desetinama hiljada demonstranata su izazvale nervozne reakcije srbijanskih zvaničnika koji izgleda nisu računali na toliku masovnost u doba godišnjih odmora.

Formalni premijer Srbije Miloš Vučević se odmah obrušio na demonstrante nazvavši ih “raspalom bandom (koji) idu da blokiraju, ne znaju ni sami šta… da ugroze funkcionisanje normalnim ljudima”. To su za Vučevića “kukavice i lažovi…koji otvoreno i monstruozno prete smrću predsedniku”. Po ustaljenom udbaškom stilu Vučević ih je optužio da ugrožavaju Srbiju “zarad ličnih interesa koje podržavaju i  Kurti, i ustaše i strane službe“. Ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić je, nakon što je drastično umanjio broj prisutnih,  rekao da su demonstracije urađene “po receptu obojenih revolucija” aludirajući na Ukrajinu 2014. kada je svrgnuta mafio-kleptokratska vlast Viktora Janukoviča. Kazao je da su demonstranti “blokirali i železničku stanicu Prokop, najlepšu u ovom delu sveta i ponos svih građana Srbije, koju je ova vlast napravila”. Dačić je najavio i krivične i prekršajne prijave protiv onih koji su blokirali saobraćajnice dok su njih trojica ekspresno dobili kazne od 40 i 30 dana zatvora. Predsjednica Skupštine Ana Brnabić je dan prije skupa rekla da je “jedini cilj protesta nasilno svrgavanje (predsjednika Vučića i vlasti koju je narod demokratski izabrao na izborima…i otimanje države”). Za nju je “litijum bogatstvo Srbije, šansa koju bi samo neprijatelj želeo da propustimo”. Istovremeno su režimski mediji objavili da su ruske službe upozorile Predsjednika da se sprema “majdanizacija Srbije” iza koje stoje neke zapadne službe.

Da “neprijatelji Srbije” vrebaju sa svih strana, poručio je i dan nakon protesta predsjednik Vučič. Rekao je da “razume oduševljenje u Prištini” zbog demonstracija kao i želju svih drugih “da Srbiji bude lošije” uključujući i “Zagreb, Sarajevo i zvaničnu Podgoricu”. I zbog neprijateljstva prema Srbiji iz vana “svakom normalnom čoveku” u Srbiji treba biti “jasno na kojoj strani treba da bude” – tj. njegovoj.

Predsjednika je podržala i turbo folk pjevačica Jelena Karleuša, jedan od medijskih (i duhovnih) stubova Srpske napredne stranke (SNS). Karleuša je rekla da proteste predvodi “neuspješni pjevač”, “ubica životinja i silovatelj Topalko (Milan Topalović)”. Po njenim riječima Topalko je “psiho (koji) nije mogao pobijediti ni u Zvezdama Granda a ne Vučića”. Karleuša je uputila i prostačke uvrede proslavljenoj glumici Svetlani Ceci Bojković, koja je bila jedna od govornica na protestu kao i ostalim demonstrantima. Ustvrdila je da na protestu nije bilo stručnjaka već “non-stop pijana” glumica koja “baulja i čarlija” preporučivši da joj se oduzme “pljoska iz koje cuga” a da “Topalka vežu natrag u štalu”. Po Karleuši “neuki” demonstranti trebaju prestati “da maltretiraju normalne građane” usporedivši njihovo mišljenje sa muškim genitaljama. Ova srbijanska pjevačica je nedavno bila u emisiji na Happy TV zajedno sa predsjednikom Vučićem, ministrom Dačićem i liderom Demokratske narodne partije (DNP) Milanom Kneževićem koji ju je pozvao da održi koncert u Zeti čiji gradonačelnik je iz redova njegove stranke. Emisija je bila prilika da se dva političara i turbo folk pjevačica utrkuju ko će više komplimenata i izjava lojalnosti udijeliti gospodaru Vučiću.

Međutim, ni svi u Vučićevom okruženju ne misle isto kada je u pitanju kopanje litijuma koje može imati opasne posljedice po zdravlje ljudi i okoline i po čemu je kompanije Rio Tinto do sada bila neslavna diljem planete. Poznati filmski režiser i prijatelj srpskog establišmenta Emir Kusturica je u autorskom tekstu na svom portalu Iskra izrazio rezerve prema projektu rekavši da je narod dovoljno uplašen i neće odustati od ideje Rio Tinto, Marš sa Drine. Kusturica je izrazio neslaganje sa teorijama zavjera da je taj slogan “smišljen u leglu obojenih revolucija” već su ga skovali “ljudi koji žive na Drini” i u čijoj neposrednoj blizini treba biti rudnik.

Vrh srpske crkve (SPC) je čvrsto pod kontrolom Vučića i njegovih službi, prije svega patrijarh Porfirije i Sinod (crkvena vlada). Ipak, kod par episkopa su se pojavili disonantni tonovi. Krajem jula se u svojoj besjedi mitropolit zvorničko – tuzlanski Fotije usprotivio “prekopavanju Srbije uzduž i poprijeko”. Poručio je da ako je cijena zarade “potpuno uništenje našeg naroda i naše zemlje…šta će nam onda to?” Prije nekoliko dana je episkop dizeldorfski i njemački Grigorije javno poručio da “kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek – ne podržavam iskopavanje litijuma i uništavanje plodne Doline Jadra ili bilo koje druge”. Patrijarh, koji se ranije bez problema pojavio u predizbornom spotu Vučićeve SNS pored svog gospodara, ne oglašava se i pored upornih pitanja nezavisnih medija.

Provučićevske partije u Crnoj Gori (parlamentarne NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu. Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Od njih srbijanska javnost i ekološki aktivisti ne očekuju nikakvu podršku. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”.

Ne oglašavaju se ni srbijanski sportisti koji su imali zapažene uspjehe na Olimpijadi u Parizu i kojima je režim priredio zvanični doček po povratku. Prvo ih je primio Predsjednik i slikao se sa njima u svom uredu na Andrićevom vencu. Njihova slava je bila i njegova slava. Kasnije je pred oko 14 hiljada građana, prema nezvaničnim procjenama, priređeno, i direktno televizijski prenošeno, slavlje ispred Starog dvora. Klicalo se Srbiji, pjevala se himna, i posebno  otpjevalo Veseli se srpski rode Danice Crnogorčević. Ova pjesma u njenoj izvedbi je postala nezvanična himna (veliko)srpskog sveta i revizionističke istorije u kojoj su fašisti i zločinci postali dobri momci i obrnuto. Jedina “mrlja” režimskom i nacionalističkom veselju su bili aktivisti Kreni-promeni koji su razvili transparent “Nećeš kopati” i još uzvikivali : “Rio Tinto, marš iz Srbije”. Ubrzo su bili privedeni od strane policije zbog remećenja proslave. Istu noć kasnije su pušteni.

Ipak, Vučić je naposljetku rekao “da će razgovarati sa narodom” kako bi se odagnali strahovi od posljedica rudarenja litijuma.  U skupštini opštine Mali Zvornik organizovan je razgovor građana sa Predsjednikom jer se ta oblast nalazi u blizini predviđene zone eksploatacije. Vučić je pozvao svakoga do dođe,  I da niko  “neće biti kontrolisan”. Ponovio je da se neće ništa kopati dok struka ne kaže svoje i dok se “dobro ne odvaga”.

Ekološki aktivisti iz te opštine koji su ranije organizovali proteste odbili su doći smatrajući da je sve režirano. Jedan od njih, Duško Matejić je u izjavi N1 televiziji rekao da je razgovor je “čista farsa” i “leteći cirkus Aleksandra Vučića”. Matejić je istakao da mnogi ljudi koji prisustvuju razgovoru sa Predsjednikom nisu iz Malog Zvornika već “su sve ljudi koji su ucijenjeni,… vidio sam neke ljude koji su na funkcijama i koji su morali da dođu da bi sačuvali svoja radna mjesta“, istakao je. Aktivisti ne vjeruju u “otvoreni razgovor” zato što već imaju tri toksična zagađivača od kojih obližnji rudnik ispušta u akumulaciono jezero olovo, cink i nikl. Postrojenje glinice takođe ispušta u vodu otrovno hemikalije već duže .Prije dvije godine je bio pomor ribe u Drini. “Na sve to nikom ništa” kaže Matejić” niti se stanovništo uopšte obavještava o sadašnjoj količina otrova u okolini. Zato  aktivisti ne vjeruju ni najavljenim ekološkim mjerama.

Prije dva dana je naučni saradnik pri Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, Aleksandar Matković, prijavio da je dobio prijetnje smrću nekoliko dana nakon objavljivanja teksta o litijumu na portalu Danasa.

Na  skupu u sali Opštine Mali Zvornik doktorka Sanja Sakan, naučna savjetnica u Centru izuzetnih vrednosti životne sredine u sklopu Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju je upozorila predsjednika države, ali i širu javnost o opasnostima ne samo kopanja litijuma, već i istraživanja koje prethodi otvaranju rudnika. Vučić joj je ponudio da uđe u ekspertski tim koji je formirala država. Međutim, poručio joj je i da joj je “šef država zato što vas država plaća, izdržava vašu porodicu” i da on ne traži od nje da pogazi struku. Ali “nemojte …ako mi kažu ovi ili oni koji se bave politikom…nećemo tu da budemo…(da kažete) neću ni ja”.

Borba se nastavlja, ishod je nezvjestan.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo