Dugogodišnja politizacija sporta od strane politički eksponiranih ili povezanih lica urušili su crnogorski sport i vrijednosti koje sport bašini

MONITOR: Kako komentarišete, nedavno objavljenu, komunikaciju predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika COK-a Dušana Simonovića s početka 2022. u kojoj vas vrijeđaju. Što je razlog ,,bijesa”?

BEGOVIĆ: Kao što sam ranije ukazao, ovakav diskurs nije iznenađujući, jer se radi o pojedincima koji su u dužem vremenskom periodu zarobili sportske organizacije. Klijentelizam i nepotizam predstavljaju jedini model funkcionisanja čuvajući monopol i odanost partikularnim interesima. Uz odsustvo adekvatnih znanja i kompetencija, jedino gdje takav profil može dominirati jeste u partitokratskim, tj. veoma politizovanim društvima. Period 2021.-2022. karakterišu aktivnosti usmjerene da se oblast sporta, kao aktivnost od javnog interesa, uredi, pa bijes kako navodite, upravo je refleks na procese demokratizacije i sužavanja prostora za zloupotrebe i nenamjensko trošenje sredstava poreskih obveznika. Takođe, ideja da imam moć da na takav način utičem na međunarodne sportske organizacije i vodeće svjetske medije, dovoljno govori o njihovom strahu ali i znanju kako funkcionišu uređeni sistemi. Podsjetiću vas da to nije novina, jer su i 2021. godine govorili da sam uticao na odluku Svjetske antidoping agencije (WADA). Čini se da bi ljekovito bilo da sportski radnici, novinari ali i politička struktura odbace ovakav način komunikacije i rada koji nijesu ni sportski ni civilizovani.

MONITOR: U septembru 2021. izabrani ste za vd direktora Uprave za sport i mlade.  Kakvo stanje ste zatekli u Upravi i sportu?

BEGOVIĆ: Razlog mog dolaska vezan je za kontinuiranu nemogućnost koja datira od 2015. godine, da primijenimo međunarodno obavezujuće norme i standarde u oblasti antidopinga. Sva rješenja koja su ponuđena od strane Crne Gore bila su lišena adekvatnog pravnog i institucionalnog okvira, pa je septembra 2021. godine, WADA usvojila nepopularnu odluku, koja je sadržala i sasvim izvjesnu suspenziju crnogorskog sporta. Imajući u vidu moj dotadašnji angažman u međunarodnim sportskim forumima, a posebno što sam bio Izvjestilac Savjeta Evrope i ranije član Izvršnog odbora Komiteta za sport (EPAS), pozvan sam od strane crnogorske vlade da riješim problem.

Stanje u ovom javnopravnom organu nadležnom za poslove sporta i mladih je bilo prilično nesređeno, od same strukture, operativnih cjelina, nadležnosti do kapaciteta ljudskih resursa. Iako je 2018. godine Vlada usvojila Plan optimizacije 2018 – 2020, u tadašnjem Ministarstvu sporta i mladih, broj zaposlenih je kontinuirano rastao. Tako je akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji sa nekih 14 izvršilačkih pozicija iz 2017, narastao na preko 50 do sredine 2020. godine, dok se obim posla nije mijenjao. Razumije se, ovo uvećanje pored kršenja propisa države Crne Gore pratilo je odsustvo funkcionalne analize rada ovog organa državne uprave. U ovome i leži dobar dio problema, ne samo za pitanje antidopinga, već i drugih gorućih izazova, a tiču se sistemskog uređenja sporta.

MONITOR: Ostavku ste dali u aprilu 2022., što ste prije nje pokušali da promjenite i da li ste uspjeli?

BEGOVIĆ: Kako nijesam zavisio od partijske (i vjerske) kombinatorike, uhvatio sam se u koštac sa svim problemima, neselektivno. Prvo, u rekordnom roku je riješen problem sa WADA i otvoren je put, uz podršku kolega iz Finske, Kanade i Australije, da izazovi vezani za nasilje na sportskim manifestacijama, namještanje sportskih rezultata i druge negativne pojave, dobiju institucionalni tretman. Po prvi put, započeta je temeljna analiza materijalno-finansijskog poslovanja, iako je bila zakonska obaveza i ranije, i jedan broj nacionalnih sportskih saveza je morao da vrati novac u državni budžet. Vodeći se australijanskim, britanskim i francuskim modelima, uveden je set kriterijuma za raspodjelu sredstava sportskim subjektima. Raspodjela sredstava za 2022. godinu, je umnogome bila balansirana, ali po prvi put su značajno podržane talentovane sportistkinje i sportisti, kao i prepoznata specifičnog paraolimpijskog sporta u Crnoj Gori. Takođe, zakonskim promjenama, nominalno je sprovedena depolitizacija sporta, tj. ojačana je politička autonomija sportskog pokreta. Sprovedena je funkcionalna analiza i predložen je drugačiji organizacioni oblik uz racionalizaciju izvršilačkih pozicija za 40 odsto. Po prvi put je pokrenuta i istraživačka djelatnost sa namjerom da se u perspektivi uključi i matična visokoškolska institucija za sport i fizičko vaspitanje.

MONITOR: Kako danas vidite stanje u crnogorskom sportu?

BEGOVIĆ: Nažalost, i široj javnosti je jasno da je sportsko postignuće više plod porodičnog angažmana ili rijetkih stručnjaka, a ne sistema. Dugogodišnja politizacija sporta od strane politički eksponiranih ili povezanih lica urušili su crnogorski sport i vrijednosti koje sport bašini. Ove pojedince karakteriše ograničena organizaciona sposobnost, nesmjenjivost i izostanak odgovornosti. 18 godina od obnove nezavisnosti, danas sve veći broj naših sportista ili sazrijeva u drugim državama ili za iste nastupe, dok mi u našim vodećim sportovima angažujemo strance za nacionalne selekcije.

Nije novina da našim najtrofejnijim sportistkinjama i sportistima nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, iako je zakonska obaveza što upućuje da sportske organizacije djeluju u sivoj zoni, a nadležni organi odbijaju da rade svoj posao stručno i nepristrasno. Kao što sam u više navrata u ukazivao, Crna Gora nije sportsko čudo, ne zbog sportista, već zbog onih koji su na pozicijama odlučivanja bez odgovornosti. Primanja predsjednika saveza ili drugih čelnika (po običaju volonterski angažman), iznose više hiljada evra, dok gro naših sportista nema ni osnovne uslove za amatersko bavljenje sportom. Ruku podrške svakako im obezbjeđuje jedan dio medijskih radnika u klasičnom klijentelističkom odnosu, zato i nema istraživačkih tekstova, dok je kritika na rad sporadična. Očigledno je da postoje ljudi koji žive od sporta, a ne vole sport i sve ono što sport predstavlja.

MONITOR: Predajete u Norveškoj, a držali ste predavanja i u mnogim evropskim zemljama. Koliko se naš sistem obrazovanja razlikuje od tamošnjih i kako se to preslikava na situaciju u sportu?

BEGOVIĆ: Sistem obrazovanja je bitno drugačiji, i nije ih moguće porediti iz najmanje dva razloga. Prvi, primjena akademskog integriteta je dio kulture u Norveškoj. Drugi, student i primjena znanja predstavljaju centar prioriteta akademske zajednice, pa za konkretnu oblast, studenti vrlo rano bivaju angažovani u sistemu sporta, dok istraživanja čine osnovu izrade javnih politika u sportu. U Crnoj Gori to nije slučaj i djeluje da je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, dobrim dijelom isključen iz sportskog sistema, dok su strateški ciljevi više spisak želja nego realna potreba i stanje.

MONITOR: Što je potrebno promjeniti da bi se stanje u sportu, koji svako malo potresaju afere, promjenilo na bolje?

BEGOVIĆ: Prvenstveno, neophodno je uvesti posve drugačiji koncept sporta, tj. usmjeriti javne politike na razvoj učesničkog sporta. Kako bi se stvorile neophodne infrastrukturne pretpostavke, postojećim sportskim objektima kojima bi trebalo centralizovano upravljati zbog veličine zemlje, krucijalno je pridodati makar jedan nacionalni trening centar za takmičarski sport, i desetak objekata na lokalnom nivou. Činjenica je da izražena korupcija, nasilje u sportu i namještanje sportskih rezultata negativno utiču na učešće u organizovanim fizičkim aktivnostima. S tim u vezi, u institucionalnom smislu neophodno je proširiti nadležnosti, tj. preoblikovati postojeću Nacionalnu antidoping organizaciju u Agenciju za integritet u sportu sa znatno proširenim nadležnostima. U tom smislu, početni koraci za vrijeme mog kratkog mandata su već uspostavljeni, kao i obezbijeđena međunarodna tehničko-ekspertska podrška. Suština je usmjeriti potencijal sporta u službi razvoja crnogorskog društva polazeći od vaspitno-obrazovnog, zdravstvenog i šireg društvenog značaja sporta. Zato je važno buduću strategiju i zakonski okvir temeljiti na demokratskim principima i korpusu ljudskih prava. Takođe, neophodno je, što je već standard u razvijenim zemljama, ograničiti broj mandata u nacionalnim sportskim savezima, dok s druge strane omogućiti aktivno učešće sportista i sportskih radnika u organima upravljanja i procesima donošenja odluka.

Predrag NIKOLIĆ