Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLIGRAF I UPOREDNE PRAKSE: Opasna pomoć

Objavljeno prije

na

Poligrafsko testiranje uobičajena je praksa provjere kandidata za funkcije koje su povezane sa nacionalnom bezbjednošću i obavještajnim djelatnostima u SAD-u i Izraelu

 

 

Odluka Vlade da se izbor vršioca dužnosti šefa Uprave policije sprovede uz dobrovoljno poligrafsko testiranje, otvorila je temu kako se ta vrsta testa koristi u svijetu, te da li je to uobičajena praksa. Uslov za poligraf je bio neobavezan, isto kao i predlog da dva kandidata koja su prošla ovo testiranje budu izabrana za v.d. direktora Uprave policije.

Biviši ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je da je poligrafsko testiranje kandidata diskriminacija i ponižavajući odnos prema policijskim službenicima. ,,Još ako dobijete direktora policije koji nije prošao poligraf, onda to unosi nepovjerenje unutar same institucije, od strane službenika policije ali i u odnosu sa međunarodnim partnerima”, istakao je Adžić.

Poligrafsko testiranje uobičajena je praksa provjere kandidata za funkcije koje su povezane sa nacionalnom bezbjednošću i obavještajnim djelatnostima u SAD-u i Izraelu.

U zemljama Evropske unije, kao i u našem regionu, poligraf se koristi kao pomoćno sredstvo prilikom istrage, uz obavezni pristanak onoga koji se upućuje na poligraf. Brojna su svjedočanstva poligrafista iz regiona čijim su radom riješeni značajni slučajevi.

U nedavno preko medija distribuiranom priručniku – Građani i policija, kojeg su sačinili MUP i Akcija za ljudska prava, navodi se da je poligraf  instrument za pokušaj otkrivanja istine, preciznije stresa, nastao početkom 20. vijeka (1921) na osnovu istraživanja J. A. Larsona, studenta medicine na Kalifornijskom univerzitetu, koji je različite instrumente za mjerenje disanja, krvnog pritiska i pulsa ugradio u jedan prenosiv aparat koji je sve te fiziološke procese simultano registrovao. Instrument koji se obično koristi za poligrafska ispitivanja sastoji se od „snimača“ koji procjenjuje tri temeljna pokazatelja: broj otkucaja srca, krvni pritisak i provodljivost kože (elektrodermalnu aktivnost).

Stručnjaci objašnjavaju da poligraf bilježi reakcije na koje čovjek ne može da utiče, kao što su:  znojenje, disanje, zasićenost kiseonikom… Mnogi na razne načine pokušavaju da prevare detektor, pa su zabilježeni primjeri uzimanja ljekova, posebno onih koji suzbijaju pritisak. Pojedini stručnjaci upozoravaju da je jedan od razloga zbog kojeg se poligrafsko ispitivanje ne uzima kao dokaz – osobe sa psihopatskom strukturom ličnosti koje lako prolaze ispitivanje na poligrafu, jer nemaju osećanje krivice pa tijelo ne pokazuje nikakve promjene.

Na ispitivanje utiče i stres, anksioznost, nervoza zbog same procedure testiranja, pa je od velike važnosti sposobnost ispitivača  da na pravi način interpretira rezultate.

Slobodan Zečević, jedan od najiskusnijih poligrafskih ispitivača u Srbiji sa 40 godišnjim radnim stažom ,izjavio je da aparat ne može da pogriješi, ali može ispitivač: ,,Poligraf nije dokaz na sudu i mi se, poligrafski ispitivači, borimo da tako i ostane, da ne bude dokaz, jer može da bude opasno sredstvo u rukama neobučenih ljudi”.

Poligraf kao dokaz sve se više priziva u javnosti. Sredinom prošlog mjeseca nakon što su tajni podaci procurili sa zatvorene sjednice skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, u pomoć se prizivao poligraf. Kriminolog i profesor Pravnog fakulteta Velimir Rakočević je kazao je da bi poligrafskim testiranjem trebalo otkriti  ko je odao tajne podatke. I predsjednik tog skupštinskog Odbora Miodrag Laković se saglasio sa tim: ,,Ako hoćemo da pomognemo organima, ja predlažem da ponudimo da se izvrši poligrafsko testiranje i da pokažemo da smo spremni da mu se podvrgnemo kako bismo otklonili sve sumnje sa svakoga od nas pojedinačno”.

Kada je septembra prošle godine otkriveno da je prokopan tunel i obijen depo Višeg suda, jedan od saradnika predsjednika Višeg suda u Podgorici Borisa Savića odbio je da na poligrafu odgovara na pitanja o depou tog suda. Istražni organi su tada istakli da je ta činjenica indikativna i da će se baviti njome.

Nedavno je nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazović pozvao bivšeg premijera Dritana Abazovića da se zajedno podvrgnu poligrafskom testiranju kako bi se utvrdilo da li su navodi koje iznosi o njemu i članovima njegove porodice istiniti.

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević je izjavio da se jedan od brojnih problema može riješiti reizborom sudija.”,,Svi treba da idu na poligraf”.

No, ni poligraf nekad nije garancija. Okrivljeni narko bos Darko Šarić je 2014. pred sudom optužio tadašnjeg načelnika kriminalističke policije Radoljuba Milovića da mu je montirao slučaj i da je uzeo mito. Poligraf su prošli i Šarić i Milović.

U Srbiji poligraf se često koristi i kao vid političkog pritiska. Aleksandar Vučić je 2015, tada kao premijer Vlade Srbije, na sopstveni zahtjev saslušan i policiji i javnosti je obznanjeno da je prošao poligraf. I u slučaju Jovanica, Vučić je tražio da ga poligrafski ispitaju. Na optužbe da je povezan sa kriminalnom grupom Veljka Belivuka, Vučić je dogovorio: ,,Ja sam spreman da budem prikopčan na tu mašinu – već sam jedanput bio – da se vidi da li sam i jednu reč slagao ili ne o svakom od navoda”. S druge strane Vučić i njegove partijske kolege traže poligraf i za svoje opozicione rivale. Ako oni to odbiju, po njima, jasno je da lažu.

I dok se i kod nas sve, pa i poligraf, politički zloupotrebljava, u Evropskoj uniji se odvija rasprava o vještačkoj inteligenciji i upotrebi poligrafa. Pravnik   i stručnjak za ljudska prava Milan Antonijević upozorio je krajem prošle godine da bi u budućnosti granična policija u zemljama članicama EU mogla  putem poligrafa i vještačke inteligencije da vrši procjenu svakog pojedinca prilikom ulaska u EU.

Ove sedmice Evropski parlament je usvojio Zakon o vještačkoj inteligenciji. Obećano je da će sistemi vještačke inteligencije koji se smatraju jasnom prijetnjom temeljnim pravima građana biti zabranjeni: ,,neke primjene biometrijskih sistema biće zabranjene, na primjer sistemi za prepoznavanje emocija na radnom mjestu i neki sistemi za kategorizaciju ljudi ili biometrijska identifikacija u stvarnom vremenu na javnim mjestima za potrebe kaznenog progona (uz strogo ograničene izuzetke)”.

Sa i bez izuzetaka, izgleda da nas sve čeka poligraf.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo