Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Sumrak nade    

Objavljeno prije

na

Pitali smo: Šta je obilježilo godinu za nama?

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA
Od nacionalizma do političke trgovine

U ime ove godine staje sijaset događaja koji su naše živote nastavili da pomjeraju ka potpunoj nebezbjednosti i nesigurnosti. Teško je izdvojiti a ne govoriti o duhu vremena u kojem se nalazimo. Institucije okupirane, malo inicijativa koje ne vrijeđaju zdrav razum makar. Sudski i pravosudni sistem koji umjesto da radi u korist pravne sigurnosti i bezbjednosti ljudi sve više pokazuje trule daske koje je korupcija prožela i uništila. Nagovještaj da izvjesno klizimo prema desnim populističkim politikama izvođači su počeli mnogo ranije. Danas je to samo otvorena arogancija i sila političke elite koja ne skriva od nacionlizma do političke trgovine foteljama i naimenovanjima, ulizicama i preletačima čije prisustvo u institucijama sistema isključuje bilo kakvu vrstu odgovornosti. Dakle, imamo kompletan sistem od vrha do dna koji je potpuno isključio odgovornost. Zato se borimo za vazduh na dnevnoj osnovi jer je svaka mogućnost pobune isključena zbog urušenog građanskog okvira i neophodnog kritičkog potencijala.

Čime su me oduševili potezi novih vlasti: Ničim

Čime su me onespokojili: Svačim.

Nastavljaju se prakse prethodnika: nepravda se nastavlja koliko i partijsko zapošljavanje. Nastavlja se šurovanje sa crkvenim vlastima i zloupotrebljavaju vjerska osjećanja ljudi. Politički procesi i pregovori prolaze bez prisustva žena.Da je neko došao iz svemira i čitao naše medije mislim da mu ne bi bilo jasno ko je policajac a ko kriminalac.  Potpuna pravna nesigurnost i opšta nebezbjednost.

Mnogo više od našeg atara međunarodna situacija sa dva rata koji divljaju i kojima se ne nazire kraj su najakteulnija. Rat između Izraela i Palestine ukazuje na licemjernost međunarodne politike u istom rangu kao što je politika koja se vodi prema regionu Zapadnog Balkanu. Izrael niko nije pokušao da zaustavi. Pred licem javnosti se ubijaju civili ,a za  Izrael ne postoje sankcije međunarodnih političkih elita. Region Zapadnog Balkana ostaje na milost i nemilost igraču kojeg podržavaju značajni i američka politika ali i politika EU. Žalosno je da je jedna takva biografija faktor stabilnosti za međunarodne politike. Mnogo štošta će biti žrtvovano zbog toga  i to će opet biti pred očima Evrope.  Samo neka ne pucaju i ne ruše pa gdje će nam biti granice neka ostane kao dio maksime da smo građani svijeta. Najteže je što nema otpora uz milijarde spoljenjeg duga i odlazak ljudi. Pucanje u Srbiji je pokazalo svo naličje naših života. A odgovor cijelog svijeta da se naši životi zaštite uključujući ovdje i živote civila u Palestini, Izraelu i Ukrajni zajedno sa nama samima je počeo u davnoj 1999. kada se pred očima čitavog svijeta odigrao napad na jednu suverenu zemlju. Pustili su duha iz boce ,sada hara.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Obećanja umjesto kupovine glasova

Godinu za nama obilježilo je više događaja, a najupčatljviji je poraz Mila Đukanovića, bivšeg predsjednika DPS-a i autokratskog lidera koji je više od 30 godina obnašao najviše državne funkcije i sa saradnicima i sljedbenicima uništio institucije, ekonomiju, dostajnstvo građana. Skoro 60% građana koji su izašli na izbore glasalo je protiv Đukanovića i svega što je on predstavljao. Na žalost, novi predsjednik Milatović je pogrešno shvatio poruku građana pa je sebe ubijedio da je on zbog svojih karakteristika i postignuća dobio podršku, a ne da su izbori bili referendum protiv Đukanovića.

Drugi upečatljiv momenat su novi trendovi na našoj političkoj sceni kada se u predizbornim procesima umjesto kupovine glasova, zloupotrebe državnih resursa, pritisaka na zaposlene, medijskih manipulacija, daju nerealna obećanja o povećanju penzija, minimalnih zarada, zapošljavanju. Građani, na žalost, moraju da prežive i kazne još jedan vid manipulacija i obmane koje je nova vlast predvođena PES-om uspostavila. Bez bilo kakvog dokumenta, analize, pojašnjenja, ni šest mjeseci nakon održanih izbora se ne zna kako će se ostvariti predizborni program Evropa sad 2. Milojko Spajić je obećao javno u predizbornoj kampanji da će podnijeti ostavku ako u roku od godinu dana od formiranja vlade ne budu ispunjena tri predizborna obećanja: 450 eura minimalna penzija, 700 eura minimalna zarada, 1000 eura prosječna zarada. Ostaje da se vidi da li će Spajić održati obećanje i podnijeti ostavku.

Treći upečatljiv momenat je ćutanje svih političkih subjekata na uništavanje same ideje vladavine prava, nakon ignorisanja pravosnažne sudske presude kojom je morao da bude smijenjen sa funkcije generalni direktor RTCG, Boris Raonić. Savjet RTCG kojeg kontrolišu nasljednici Demokratskog fronta ponovo je suprotno sudskoj presudi izabrao Raonića a ćutanje političkih partija o ovom presedanu koji se spominje u svim izvještajima EU ukazuje zapravo na veliki politički uticaj na RTCG.

 

MILKA TADIĆ MIJOVIĆ, CENTAR ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO CRNE GORE
Duhovi ponora

Bilo je svega, ali ništa više, čini mi se, nije obilježelo na unutrašnjem planu 2023. od kriptovanih poruka koje su vrhovi policije i kriminala razmjenjivali preko Sky aplikacije. Da nije bilo saradnje sa EUROPOL-om možda nikada ne bi vidjeli dubinu ponora u kojem je Crna Gora.

Naravno, da je svako ko je htio znao da je Crna Gora crna rupa u kojoj je srastao kriminal, politika, biznis i pravosuđe. Da je Đukanović bio na čelu države mafije i da su gotovo sve institucije služile da se prikriju poslovi – od šverca droge, cigareta do naručenih likvidacija i nezakonitog bogaćenja. Ali, ipak da je toliko potonula ova zemlja, da se slavi ubistvo jednog čovjeka, uz nacionalističke orgije i četničke pjesme u lokalu jednog od prvih policajaca zemlje, koji je uz to i najbolji drug direktora reformisane Uprave policije, e to ipak nijesmo mogli ni zamislititi.

Nevolja Crne Gore je što smjena vlasti u avgustu 2020. i gubitak izbora Mila Đukanovića u proljeće 2023. nijesu doveli i do smjene sistema. Ni vrh ledenog brijega nije dotaknut.  Hapšenja i procesuiranja koja uzdižu u nebo, samo su simbolička jer je to ipak drugi ešalon, izvršioci. Mafiokratski sistem opstaje, jer su njegovi glavni akteri netaknuti, a mnogi i infiltrirani u institucije sistema i partije koje nakon 2020. vode zemlju. Milioni su i dalje u istim rukama koje su vodile državu tri decenije, i čini se da ti novci mnogo toga mogu da kupe, pa i djelove novih elita. Dug je i mračni put pred nama.

U svijetu ova će se 2023. godina pamtiti po tragediji epskih razmjera u Gazi i hipokriziji zapadnih elita koje sve to posmatraju, a neke i podstiču. Od oktobra 2023. u Gazi je ubijeno oko 21.000 ljudi, od čega su 70 odsto žene i djeca. O sistematskom raseljavanju da i ne govorimo. Nikad u istoriji u tako kratkom vremenu razaranja nijesu bila ovog inteziteta. Tragedija je utoliko veća, što politički Zapad to mirno posmatra.  Zločinom  Hamasa ne može se pravdati genocid u Gazi, ma koliko pokušavajuju da prodaju tu priču.

 

SRĐAN PERIĆ, PREOKRET
Samohvala i obećanja dvije vlasti

Gledano kroz prizmu politike, pored održanih izbora, godinu su obilježile samohvala i obećanja dvije vlasti – oboje bez mjere. Slušajući prošlo ili skoro izabrano rukovodstvo teško je bilo povezati sa stvarnim životom teze o sveopštom procvatu sa jedne i planove koji su na granici polja realnog sa druge strane.

Tako su u istoj godini slavljena postignuća vlasti na polju obrazovanja i bili objavljeni porazni rezultati PISA testiranja, pričalo se o velikom smanjenju nezaposlenosti dok je odliv stanovištva dobijao još veći zamah. Bila je prisutna priča o korupciji i organizovanom kriminalu kojoj ćemo ishodište moći vrednovani tek nakon značajnije vremenske distance. Opet, nova Vlada obećava nešto čega nema u njihovom konkretnom predlogu državnog budžeta i uvodi taktiku povećanja obećanja koju prati prolongiranje rokova za realizaciju onih predizbornih.

Kontrolu nad ovim procesima bi valjalo da imaju građani koji bi na racionalan i kritički način mogli sagledavati poteze svake vlasti i time smanjivati mogućnosti grešaka koje na kraju oni sami, građani, plaćaju. Takvo modelovanje javne scene bi bilo na opštu korist.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Politička scena bez dovoljno integriteta

Izborni procesi, politička nestabilnost, te još jedna smjena vlasti, neki su od ključnih događaja koji su obilježili godinu na izmaku. Crna Gora je ove godine prošla kroz dva kruga predsjedničkih izbora i vanredne parlamentarne izbore, organizovane po pravilima igre koje važe posljednih trideset godina.

Tri godine nakon smjene vlasti, izbori su i dalje opterećeni sumnjama u zloupotrebu institucija i državnih resursa, te političko zapošljavanje, do nivoa da na političkoj sceni više nemamo aktera koji imaju dovoljno integriteta da se javno suprostave tim pojavama.

Ipak, ovogodišnji izbori su označili silazak Mila Đukanovića sa funkcije predsjednika države, a junski parlamentarni okončali višemjesečni tehnički mandat bivšeg premijera Dritana Abazovića i jedan period stihijskog donošenja odluka bez kontrole i bez odgovornosti. Dio takvog stanja se ogleda i u nikad negativnijem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori u kome se konstatuje stagnacija države u procesu integracija. Ovo se posebno odnosi na katastrofalne rezultate u borbi protiv korupcije na visokom nivou, naročito u dijelu onih koje je trebalo da obezbijedi crnogorsko pravosuđe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo