U Parku prirode Komovi, koji teritorijalno dijele opštine Podgorica, Kolašin i Andrijevica, nijesu napravljeni ni prvi koraci ka uspostavljanju efikasne zaštite i upravljanja

Park prirode (PP) Komovi, koji je prepoznat kao područje od međunarodne važnosti i nominovan za Emerald područje, ima dva stalna i jednog privremenog upravljača, čiji rad do sada nije karakterisala saradnja i koordinisane aktivnosti. Državna Uprava za gazadovanje šumama i lovištima, s druge strane, odlučuje o načinu korištenja šuma ovog područja, pa sklapaju ugovore o eksploataciji sa brojnim privatnim preduzećima.

Na podgoričkoj teritoriji šumu Parka ove godine koriste tri, a na kolašinskoj čak pet privatnih firmi. Prema desetogodišnjim planovima upravljanja, iz dvije gazdinske jedinice na području kolašinske opštine, u okviru PP do 2027, odnosno, do 2029. godine planirana je sječa ukupno 144.000m³ bruto drvne mase. Na dvije gazdinske jedinice na području zaštićenog područja koje pripada Glavnom gradu, ove godine je zaključeno šest ugovora o korišćenju šuma u državnoj svojini, u količini od 12.247 m³. A tu je i bespravna sječe.

PP još nije poslužio ni kao šansa razvoja mjesnih zajednica, ni kao prilika da na temeljima očuvane prirode bude pokrenuta lokalna proizvodnja hrane, tvrde u Crnogorskom društvu ekologa (CDE). Sa druge strane, objašnjavaju, kada jedno preduzeće upravlja parkom, onda treba da upravlja i šumama i vodama tog parka, jer je, podsjećaju, „taj prostor dobio status Parka, upravo zahvaljujući prirodnoj originalnosti voda, šuma, životinjskog i biljnog svijeta“.

,,Svjedoci smo da je nepoštovanje zakona i neuvažavanje naučnih činjenica glavni razlog postojanja parkovskih preduzeća koja ne umiju da stvore model samoodrživosti, već samo čekaju novac od države i ostaju u zavisnom odnosu. Takva preduzeća svoj glavni zadatak – očuvanje prirode i lokalnih zajednica u okviru parka – svode na montiranje rampi i naplatu ulaznica, a priroda ostaje prepuštena sama sebi. Ni jedno preduzeće ne može da upravlja prirodom ukoliko je ne razumije”, kažu u CDE.

PP u Crnoj Gori, kažu,  nisu preduzeća koja proučavaju prirodu i, na bazi podataka dobijenih istraživanjima, kreiraju modele upravljanja, već su pretvoreni u opštinska preduzeća koja služe za zapošljavanje ljudi po partijskoj liniji. Iz CDE ocjenjuju da ,,preduzeća, koja upravljaju parkom mogu da postanu profitabilna za pet do 10 godina rada, a ukoliko ne budu radila na svojoj finansijskoj stabilnosti i održivosti, ispaštaće i mještani i priroda od koje su zavisni”. Zaštita prirode je predstavljena mještanima kao zabrana sječe šume i zabrana lova, umjesto kao brend jednog sela. Lokalne zajednice, tvrde, mogu biti prosperitetne ukoliko uspostave kvalitetan model korištenja resursa, ne siromašeći ni njih ni  sebe.

Preduzeća koja su zadužena za brigu o PP Komovi za sada vode računa samo o mobilijaru, naplati ulaznica, putokazima… Opsežnije aktivnosti, tvrde, sprječava nedostatak novca, oskudnost opreme, mali broj zaštitara, nedostatak stručnog kadra, a često i preplitanje nadležnosti sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

O PP se na teritoriji Podgorice brine Agencija za upravljanje zaštićenim područjima (AUZP) Podgorice. Jasna Gajević, vd izvršne direktorice Agencije, objašnjava da najveći pritisak na to područje stvaraju eksploatatori šuma, bilo da su to vlasnici ili korisnici po ugovoru. ”Pokušali smo da sa nadležnim iz Područne jedinice (PJ) Uprave za gazdovanje šumama uspostavimo bližu saradnju, da organizujemo zajedničke obilaske i kontrole, ali nismo naišli na dobru volju sa njihove strane. O nedozvoljenoj gradnji obaviještena je građevinska inspekcija u više navrata. Ni od njih nismo dobili povratnu informaciju”, objašnjava Gajević.

Trenutno AUZP ima samo tri rendžera što je, tvrdi Gajević, nedovoljno da se zaštićena područja, kojim upravljaju, kontrolišu na zadovoljavajući način. Posebno je izazovna organizacija nadzora u PP Komovi, zbog njegove veličine, slabo prohodnih puteva i slabe internet komunikacije. Da bi se adekvatno upravljalo tim prostorom ,,neophodno je da se Agencija kadrovski i tehnički značajno ojača”.

O PP na andrijevačkoj teritoriji brine istoimeno preduzeće (AUZP), a direktorica Ivana Jukić kao osnovne probleme identifikuje bespravnu sječu i neplansku gradnju. Ona kaže da je neophodno da se u dogledno vrijeme urade smjernice za izradu katunskih kuća kako bi se na adekvatan način pristupilo rješavanju tog problema.

,,Da su šume Komova očuvane, danas bi bile specifičnost i kuriozitet Evrope”, kaže Jukić.

Na kolašinskoj teritoriji PP još nema stalnog upravljača, pa nema ni zaštitarske službe. Privremeni upravljač je Sekretarijat za zaštitu životne sredine, a briga o Komovima do sada je vođena uglavnom samo ,,na papiru” i kroz edukacije.  Ostalo su prepustili vladinoj Upravi.

,, U domenu fizičke zaštite Sekretarijat nije mogao da uradi mnogo”, kaže sekretar Mile Glavičanin. On podsjeća da se nadležnosti privremenog upravljača preklapaju sa nadležnošću Uprave za šume. No, Glavičanin tvrdi da se, pored svega, “stanje u zaštićenom području sada može smatrati zadovoljavajućim”. To argumentuje činjenicom da PP ,,još nije izložen pritisku masovnog turizma i nekontrolisane gradnje”.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, upravljač zaštićenog područja dužan je, između ostalog, da  donese godišnji program upravljanja i akt o unutrašnjem redu,  obezbijedi službu zaštite,  donese finansijski plan zaštite i razvoja područja, kao i godišnji plan razvoja i obuke kadrova… Neki od upravljača, godinama, bez ikavih posljedica, nijesu ispunili ni minimum tih obaveza.

Rad na turističkoj valorizaciji PP Komovi u Andrijevici tek planiraju. Preduzeće koje upravlja PP, potvrđuju,  nije samodrživo i zavisi „od skromnog budžeta Opštine Andrijevica“. U toj opštini nije ispoštovana zakonska obaveza o donešenju Plana upravljanja, iako upravljač  postoji već pet godine.

Podgorička AUZP je lani donijela petogodišnji Plan upravljanja za PP Komovi i, u skladu sa njim, predložila je već drugi godišnji program upravljanja. On je trenutno na ocjeni kod nadležnog Sekreterijata u Glavnom gradu. U skladu sa godišnjim planom, kaže Gajević, radiće na aktivnostima i mjerama za očuvanje, održavanje, unapređenje i održivo korišćenje zaštićenog područja. Posebna pažnja, najavljuje, biće posvećena zaštiti šuma i unaprjeđenju saradnje sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

U Kolašinu imaju Plan, koji je za sada, samo mrtvo slovo na papiru, ali su godinama u fazi ,,iznalaženja najoptimalnijeg modela upravljanja uz najmanje opterećenje za budžet”.

Malo ko je, od sve manjeg broja mještana koji žive na prostoru PP Komovi zadovoljan dosadašnjom brigom o tom području. Uglavnom tvrde da je nastavljena nekontrolsana sječa, nelegalna gradnja, uništavanje puteva i vodotoka…Iz NVO UZKOM više puta su se obraćali Upravi za gazdovanje šumama i lovištima dostavljajući dokaze da se eksplatacija šume i dalje obavlja bez ikavog reda. Izvršni direktor te organizacije Novica Dragojević podsjeća da je samo zalaganjem mještana spriječeno da se vodotoci tog područja ne strpaju u cijevi za potrebe malih hidrocentrala (mHE).

Prema njegovim riječima MZ Kraljske Bare nikad nije imala koristi od ogromnog šumskog bogatstva koje su privatnici koristili na području PP. Iza koncesionara šuma, tvrdi, ostala je uništena putna infrastruktura i  raskrčene šume, a u „privatne džepove slilo se bogastvo“.

PP Komovi postoji samo na papiru, tvrdi Dragoslav Babović iz andrijevačkog sela Konjuhe. I dalje traje devastacija šuma, a posljedice gradnje mHE osjećaju se na svakom koraku. Nedostaje, objašnjava Babović, infrastruktura koja bi omogućila minimum uslova za kvalitetan život malobrojnog stanovništva.

Na području Podgorice, šumu u državnoj svojini, kako su kazali u Upravi,  koriste tri koncesionara: Bekom C iz Podgorice, Pelengić Trade iz Bijelog Polja i Eko Vladoš iz Kolašina. Na području Kolašina, uz ta tri, šume sijeku i doo Keker i doo Nikola. U području PP Komovi, na teritoriji Andrijevice, nije bilo sječe po tom osnovu.

Iz Uprave nijesu konkretno odgovorili na pitanje koliko je plan gazdovanja šumom na tom području u skladu sa propisanim mjerama zaštite za PP. „Program gazdovanja šumama, koji se donosi za gazdinsku jedinicu, je 10-godišnji plan i prilikom donošenja i usvajanja obavezno se pribavlja saglasnost resornog Ministarstva i mišljenje organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine, vlasnika privatnih šuma i lokalne samouprave, a prije toga usaglašavaju se sa višim planovima u šumarstvu koje donose Skupština i Vlada. Svi radovi u državnim šumama se  planiraju i sprovode isključivo u skladu sa navedenim planskim dokumentima“, objašnjavaju u Upravi.

No, kako kažu u CDE, “Ministartvo poljoprivrede nikada nije uradilo izvještaj o strateškoj procjeni uticaja na Program gazdovanja šumama”. Bez tog dokumenta, objanjavaju,  nije mogla biti ozvaničena sječa niti raspisan tender za davanje koncesija.

Nakon svega, nemoguće je  izbjeći zaključak da je zaštita Komova do sada bila samo deklarativna i da nije značila promjenu stanja na bolje ni za mještane ni za životnu sredinu. Prirodno bogastvo tog kraja je kontinuirano devastirano i tokom godina formalne zaštite.  Upravljači nijesu našli način da valorizuju taj prostor, a inspekcije, ni kada su postojale prijave, nijesu žurile da obiđu lokacije na kojima je devastacija prirode bila očigledna. Komovi su tako postali još jedno područje koje je platilo danak prebacivanju odgovornosti, preplitanju nadležnosti, neusklađenoj zakonskoj regulativi i nemaru. Ostaje i pitanje: čemu služe zvanično zaštićena područja bez stvarno uspostavljene zaštite?

                                                                                                Dragana ŠĆPANOVIĆ

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta “Ekološke mreže – ključ razvoja na temeljima očuvane prirode”, koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.