Povežite se sa nama

OKO NAS

KOMOVI – DEVET GODINA NAKON PROGLAŠENJA ZA PARK PRIRODE: Zaštićeni samo na papiru

Objavljeno prije

na

U Parku prirode Komovi, koji teritorijalno dijele opštine Podgorica, Kolašin i Andrijevica, nijesu napravljeni ni prvi koraci ka uspostavljanju efikasne zaštite i upravljanja

 

Park prirode (PP) Komovi, koji je prepoznat kao područje od međunarodne važnosti i nominovan za Emerald područje, ima dva stalna i jednog privremenog upravljača, čiji rad do sada nije karakterisala saradnja i koordinisane aktivnosti. Državna Uprava za gazadovanje šumama i lovištima, s druge strane, odlučuje o načinu korištenja šuma ovog područja, pa sklapaju ugovore o eksploataciji sa brojnim privatnim preduzećima.

Na podgoričkoj teritoriji šumu Parka ove godine koriste tri, a na kolašinskoj čak pet privatnih firmi. Prema desetogodišnjim planovima upravljanja, iz dvije gazdinske jedinice na području kolašinske opštine, u okviru PP do 2027, odnosno, do 2029. godine planirana je sječa ukupno 144.000m³ bruto drvne mase. Na dvije gazdinske jedinice na području zaštićenog područja koje pripada Glavnom gradu, ove godine je zaključeno šest ugovora o korišćenju šuma u državnoj svojini, u količini od 12.247 m³. A tu je i bespravna sječe.

PP još nije poslužio ni kao šansa razvoja mjesnih zajednica, ni kao prilika da na temeljima očuvane prirode bude pokrenuta lokalna proizvodnja hrane, tvrde u Crnogorskom društvu ekologa (CDE). Sa druge strane, objašnjavaju, kada jedno preduzeće upravlja parkom, onda treba da upravlja i šumama i vodama tog parka, jer je, podsjećaju, „taj prostor dobio status Parka, upravo zahvaljujući prirodnoj originalnosti voda, šuma, životinjskog i biljnog svijeta“.

,,Svjedoci smo da je nepoštovanje zakona i neuvažavanje naučnih činjenica glavni razlog postojanja parkovskih preduzeća koja ne umiju da stvore model samoodrživosti, već samo čekaju novac od države i ostaju u zavisnom odnosu. Takva preduzeća svoj glavni zadatak – očuvanje prirode i lokalnih zajednica u okviru parka – svode na montiranje rampi i naplatu ulaznica, a priroda ostaje prepuštena sama sebi. Ni jedno preduzeće ne može da upravlja prirodom ukoliko je ne razumije”, kažu u CDE.

PP u Crnoj Gori, kažu,  nisu preduzeća koja proučavaju prirodu i, na bazi podataka dobijenih istraživanjima, kreiraju modele upravljanja, već su pretvoreni u opštinska preduzeća koja služe za zapošljavanje ljudi po partijskoj liniji. Iz CDE ocjenjuju da ,,preduzeća, koja upravljaju parkom mogu da postanu profitabilna za pet do 10 godina rada, a ukoliko ne budu radila na svojoj finansijskoj stabilnosti i održivosti, ispaštaće i mještani i priroda od koje su zavisni”. Zaštita prirode je predstavljena mještanima kao zabrana sječe šume i zabrana lova, umjesto kao brend jednog sela. Lokalne zajednice, tvrde, mogu biti prosperitetne ukoliko uspostave kvalitetan model korištenja resursa, ne siromašeći ni njih ni  sebe.

Preduzeća koja su zadužena za brigu o PP Komovi za sada vode računa samo o mobilijaru, naplati ulaznica, putokazima… Opsežnije aktivnosti, tvrde, sprječava nedostatak novca, oskudnost opreme, mali broj zaštitara, nedostatak stručnog kadra, a često i preplitanje nadležnosti sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

O PP se na teritoriji Podgorice brine Agencija za upravljanje zaštićenim područjima (AUZP) Podgorice. Jasna Gajević, vd izvršne direktorice Agencije, objašnjava da najveći pritisak na to područje stvaraju eksploatatori šuma, bilo da su to vlasnici ili korisnici po ugovoru. ”Pokušali smo da sa nadležnim iz Područne jedinice (PJ) Uprave za gazdovanje šumama uspostavimo bližu saradnju, da organizujemo zajedničke obilaske i kontrole, ali nismo naišli na dobru volju sa njihove strane. O nedozvoljenoj gradnji obaviještena je građevinska inspekcija u više navrata. Ni od njih nismo dobili povratnu informaciju”, objašnjava Gajević.

Trenutno AUZP ima samo tri rendžera što je, tvrdi Gajević, nedovoljno da se zaštićena područja, kojim upravljaju, kontrolišu na zadovoljavajući način. Posebno je izazovna organizacija nadzora u PP Komovi, zbog njegove veličine, slabo prohodnih puteva i slabe internet komunikacije. Da bi se adekvatno upravljalo tim prostorom ,,neophodno je da se Agencija kadrovski i tehnički značajno ojača”.

O PP na andrijevačkoj teritoriji brine istoimeno preduzeće (AUZP), a direktorica Ivana Jukić kao osnovne probleme identifikuje bespravnu sječu i neplansku gradnju. Ona kaže da je neophodno da se u dogledno vrijeme urade smjernice za izradu katunskih kuća kako bi se na adekvatan način pristupilo rješavanju tog problema.

,,Da su šume Komova očuvane, danas bi bile specifičnost i kuriozitet Evrope”, kaže Jukić.

Na kolašinskoj teritoriji PP još nema stalnog upravljača, pa nema ni zaštitarske službe. Privremeni upravljač je Sekretarijat za zaštitu životne sredine, a briga o Komovima do sada je vođena uglavnom samo ,,na papiru” i kroz edukacije.  Ostalo su prepustili vladinoj Upravi.

,, U domenu fizičke zaštite Sekretarijat nije mogao da uradi mnogo”, kaže sekretar Mile Glavičanin. On podsjeća da se nadležnosti privremenog upravljača preklapaju sa nadležnošću Uprave za šume. No, Glavičanin tvrdi da se, pored svega, “stanje u zaštićenom području sada može smatrati zadovoljavajućim”. To argumentuje činjenicom da PP ,,još nije izložen pritisku masovnog turizma i nekontrolisane gradnje”.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, upravljač zaštićenog područja dužan je, između ostalog, da  donese godišnji program upravljanja i akt o unutrašnjem redu,  obezbijedi službu zaštite,  donese finansijski plan zaštite i razvoja područja, kao i godišnji plan razvoja i obuke kadrova… Neki od upravljača, godinama, bez ikavih posljedica, nijesu ispunili ni minimum tih obaveza.

Rad na turističkoj valorizaciji PP Komovi u Andrijevici tek planiraju. Preduzeće koje upravlja PP, potvrđuju,  nije samodrživo i zavisi „od skromnog budžeta Opštine Andrijevica“. U toj opštini nije ispoštovana zakonska obaveza o donešenju Plana upravljanja, iako upravljač  postoji već pet godine.

Podgorička AUZP je lani donijela petogodišnji Plan upravljanja za PP Komovi i, u skladu sa njim, predložila je već drugi godišnji program upravljanja. On je trenutno na ocjeni kod nadležnog Sekreterijata u Glavnom gradu. U skladu sa godišnjim planom, kaže Gajević, radiće na aktivnostima i mjerama za očuvanje, održavanje, unapređenje i održivo korišćenje zaštićenog područja. Posebna pažnja, najavljuje, biće posvećena zaštiti šuma i unaprjeđenju saradnje sa Upravom za gazdovanje šumama i lovištima.

U Kolašinu imaju Plan, koji je za sada, samo mrtvo slovo na papiru, ali su godinama u fazi ,,iznalaženja najoptimalnijeg modela upravljanja uz najmanje opterećenje za budžet”.

Malo ko je, od sve manjeg broja mještana koji žive na prostoru PP Komovi zadovoljan dosadašnjom brigom o tom području. Uglavnom tvrde da je nastavljena nekontrolsana sječa, nelegalna gradnja, uništavanje puteva i vodotoka…Iz NVO UZKOM više puta su se obraćali Upravi za gazdovanje šumama i lovištima dostavljajući dokaze da se eksplatacija šume i dalje obavlja bez ikavog reda. Izvršni direktor te organizacije Novica Dragojević podsjeća da je samo zalaganjem mještana spriječeno da se vodotoci tog područja ne strpaju u cijevi za potrebe malih hidrocentrala (mHE).

Prema njegovim riječima MZ Kraljske Bare nikad nije imala koristi od ogromnog šumskog bogatstva koje su privatnici koristili na području PP. Iza koncesionara šuma, tvrdi, ostala je uništena putna infrastruktura i  raskrčene šume, a u „privatne džepove slilo se bogastvo“.

PP Komovi postoji samo na papiru, tvrdi Dragoslav Babović iz andrijevačkog sela Konjuhe. I dalje traje devastacija šuma, a posljedice gradnje mHE osjećaju se na svakom koraku. Nedostaje, objašnjava Babović, infrastruktura koja bi omogućila minimum uslova za kvalitetan život malobrojnog stanovništva.

Na području Podgorice, šumu u državnoj svojini, kako su kazali u Upravi,  koriste tri koncesionara: Bekom C iz Podgorice, Pelengić Trade iz Bijelog Polja i Eko Vladoš iz Kolašina. Na području Kolašina, uz ta tri, šume sijeku i doo Keker i doo Nikola. U području PP Komovi, na teritoriji Andrijevice, nije bilo sječe po tom osnovu.

Iz Uprave nijesu konkretno odgovorili na pitanje koliko je plan gazdovanja šumom na tom području u skladu sa propisanim mjerama zaštite za PP. „Program gazdovanja šumama, koji se donosi za gazdinsku jedinicu, je 10-godišnji plan i prilikom donošenja i usvajanja obavezno se pribavlja saglasnost resornog Ministarstva i mišljenje organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine, vlasnika privatnih šuma i lokalne samouprave, a prije toga usaglašavaju se sa višim planovima u šumarstvu koje donose Skupština i Vlada. Svi radovi u državnim šumama se  planiraju i sprovode isključivo u skladu sa navedenim planskim dokumentima“, objašnjavaju u Upravi.

No, kako kažu u CDE, “Ministartvo poljoprivrede nikada nije uradilo izvještaj o strateškoj procjeni uticaja na Program gazdovanja šumama”. Bez tog dokumenta, objanjavaju,  nije mogla biti ozvaničena sječa niti raspisan tender za davanje koncesija.

Nakon svega, nemoguće je  izbjeći zaključak da je zaštita Komova do sada bila samo deklarativna i da nije značila promjenu stanja na bolje ni za mještane ni za životnu sredinu. Prirodno bogastvo tog kraja je kontinuirano devastirano i tokom godina formalne zaštite.  Upravljači nijesu našli način da valorizuju taj prostor, a inspekcije, ni kada su postojale prijave, nijesu žurile da obiđu lokacije na kojima je devastacija prirode bila očigledna. Komovi su tako postali još jedno područje koje je platilo danak prebacivanju odgovornosti, preplitanju nadležnosti, neusklađenoj zakonskoj regulativi i nemaru. Ostaje i pitanje: čemu služe zvanično zaštićena područja bez stvarno uspostavljene zaštite?

                                                                                                Dragana ŠĆPANOVIĆ

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta “Ekološke mreže – ključ razvoja na temeljima očuvane prirode”, koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

 

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo