Povežite se sa nama

Izdvojeno

POČEO POPIS STANOVNIŠTVA, DOMAĆINSTAVA I STANOVA: Šta sad

Objavljeno prije

na

Prođu li naredni  popisni dani mirno i ozbiljno kao prvih pet, mogli bi upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se valjalo zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate

 

Peti je dan kako se ponovo popisujemo, nakon više od dvanaest godina, a već izgleda kao da je u pitanju baš neka rutinska, tehničko-statistička, rabota. Koja se baš i ne tiče mnogo koga, sem organizatora iz Vlade i Monstata (Uprava za statistiku) te popisivača koji koriste priliku da zarade neki euro.

Baš ta tišina, narušena tek povremeno – objavama na društvenim mrežama ili javnim podsjećanjem kakvog nacionalnog borca na to ko bi i šta bi trebalo da budemo, najbolje pokazuje kako je popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori prije svega, i ponajviše, dominantno političko pitanje.

Dovoljna su bila 33 dana, malo strpljenja i dosta dobre volje pa da iz naizgled bezizlazne pozicije društvene raspolućenosti  po pitanju (ne)održavanja popisa zakazanog za 1. novembar po principu sad ili nikad,  dođemo do konsenzusa o uslovima njegovog održavanja i poprilično relaksirane atsmofere u kojoj je 3. decembra počeo popis.

“Pozivamo sve građane i građanke da se slobodno izjasne”, izjavio je 1. decembra v.d. predsjednika opozicionog DPS Danijel Živković, potvrđujući da neće biti bojkota popisa koji je ta partija, skupa sa kolegama iz opozicije i nacionalanim savjetima i vijećima Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i Roma, zagovarala od sredine septembra.

„Uspjeli smo da postignemo dogovor na koji je vrijedjelo čekati tri godine“, rekao je predsjednik parlamenta i jedan od lidera koalicije srpskih nacionalnih partija Andrija Mandić, odagnavši sumnje da je dodatno, trodnevno, odlaganje popisa poremetilo odnose unutar odskorašnje vladajuće većine.

„Pokazali smo da Crna Gora ima funkcionalne institucije i odgovorne pojedince spremne da grade mostove za evropsku budućnost“, slavodobitno je sažeo premijer Milojko Spajić sve ono što se dešavalo proteklih pet nedjelja.

I bi popis.

Nakon očekivanih početnih nesnalaženja i nesporazuma, popisivači na terenu rade, čini se, bez većih problema i ozbiljnijih zamjerki. Izuzeci, naravno, postoje, pa je na sjednici parlamentarnog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa, u četvrtak 7. decembra, rečeno da je do sada zabilježeno samo desetak nepravilnosti. Uglavnom tehničke prirode, iako je od nedjelje popisano skoro 150.000 stanovnika u blizu 50.000 domaćinstava. Popisani su prijavili oko 60.000 stanova u svom vlasništvu.

Najozbiljnija nepravilnost zabilježena je u slučaju popisivača koji je svoje domaćine u Podgorici ubjeđivao da djeca mlađa od 15 godina ne treba da se izjašnjavaju o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Incident je potvrdio i direktor Monstata Miroslav Pejović. “Taj popisivač je isključen iz procesa i raskinut je ugovor sa njim”.

Iz Monstata su prethodno saopštili da su, prvih dana popisa, primjedbe na popisni proces stizale uglavnom od popisivača koji nijesu bili zadovoljni uslovima rada i popisnim krugovima koji su im dodijeljeni.

Pošto je najveći dio njihove zarade vezan za učinak, popisivačima je u interesu da u rejonu koji im je dodijeljen bude što više stanovnika koje će popisati. A da on, koliko je god moguće, bude prostorno manji. Popisivači, inače, uz dnevnicu od 15 eura i jednokratnu naknadu od 75 eura ukoliko je područje u kojem vrše popis udaljeno, nepristupačno ili u njemu živi manje od 50 stanovnika, dobijaju od 0,8 do 2,5 eura po ispravno popunjenom upitniku. A nakon dopunskih kontrola i obuka u nedjelju i ponedjeljak, svi bi morali biti ispravni.

Popisni proces uglavnom teče u skladu sa onim što su političari prethodno dogovorili. Zato se fokus polako seli na ono što treba da uslijedi – obrada i saopštavanje prikupljenih podataka – odnosno, na neka od pitanja iz anketnih upitnika koja su ostala u sjenci velike trojke koja se tiču nacionalnosti, vjeroispovijesti i jezika popisanih.

Zapravo, i tu postoji par nedoumica. Na osnovu dosadašnjih objašnjenja proizilazi da se u rubrici vjeroispovijest neće odvojeno tretirati pripadnici različitih vjerskih organizacija. Shodno tome, oni koje se izjasne kao pripadnici Crnogorske pravoslavne crkve biće evidentirani na zbirnom računu sa pripadnicima SPC, kao pravoslavni vjernici. Sa druge strane, nije najjasnije da li će Monstat i na ovom popisu, kao 2011, odvojeno prikazivati one koji se izjasne kao muslimani (u smislu vjerske pripadnosti) i deklarisane pripadnike islamske vjeroispovijesti.

Iako su oktobarski promoteri bojkota popisa odustali od njegove realizacije zadovoljni postignutim Sporazumom, ta ideja nije do kraja zamrla, mada je lako dokazivo da individualni bojkot, bez masovnosti i organizovanosti,  šteti samo onima koja ga provode. A dobijene statističke podatke čini manje tačnim.

“Patriotska dużnost svih nas, kojima je suverena, evropska, građanska i civilizovana Crna Gora na srcu, je da bojkotujemo najavljeni popis i da svojim brojem obesmislimo sve neprijateljske namjere prema Crnoj Gori”, navodi se u apelu organizacije Montenegro international  koji je potpisalo nekoliko desetina osoba iz javnog, kulturnog i poslovnog života Crne Gore. “Postavlja se osnovno pitanje zašto je zakonom uređeno da se popisuju svi koji se zateknu u Crnoj Gori, bez obzira da li su državljani Crne Gore ili ne, a da se ne razdvajaju u rezultatima te dvije kategorije. To je bila i greška na prošlom popisu 2011. godine, kada je popisano cca 50.000 stranih državljana koji su se zatekli u Crnoj Gori…”.

Odgovor na to pitanje je jednostavan – zato što je ovo popis stanovnika  a ne državljana. To ne znači da oni koji će se popisati nijesu svjesni negativnih demografskih kretanja i realne opasnosti od nacionalnog inženjeringa iz susjedstva. Za očekivati je, uostalom, da Rusi i Ukrajinci na ovom popisu brojem preteknu dobar dio domicilnih manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Kao što bi se njihovi jezici u popisnom rezultatu mogli pojaviti kao 3-4 po broju stanovnika koji ih koriste.

Bojkot popisa nije lijek za te probleme. A vladajuća većina nije bila spremna na odustajanje od identitetskih pitanja. Kao što na prethodnom popisu to nije bila tadašnja vlast. I što, vjerovatno, ni ona naredna neće dozvoliti da se sledeći put popišemo bez nacionalnog, vjerskog i jezičkog  prebrojavanja. Pošto se od toga (dobro) živi.

Ima, opet, i stvari u kojima je napravljen ozbiljan napredak.

LGBT Forum Progres ukazuje da aktuelni popis ima “istorijsku komponentu” jer se životna partnerstva lica istog pola po prvi put prepoznaju u zvaničnom statističkom sistemu Crne Gore. Na popisnom listiću, kod pitanja koje se odnosi na bračni/partnerski status,  među ponuđenim odgovorima nalazi se i opcija životno partnerstvo istog pola.

“Prošla je samo decenija od prvog SeaSide prajda iz jula 2013. godine, a samo četiri godine od našeg učešća u radnoj grupi za izradu zakona, trnovitih javnih rasprava, uvreda iz poslaničkih klupa i negiranja prava na jednakost LGBTIQ osobama. Danas, istopolni životni partneri/ke mogu slobodno da se izjasne, i pokažu da smo tu, i da ljubav u svim svojim oblicima istrajava uprkos izazovima”, saopštili su iz Foruma Progres.

Monstat se, za to vrijeme, nosi sa dolazećim izazovima. Kako je počeo popis tako se na društvenim mrežama počelo licitirati sa njegovim rezultatom kada je riječ o onim pitanjima. Neko je prognozirao a neko “znao”. Iz Monstata su se, zato, osjetili prozvanim da podsjete kako su oni jedini koji mogu objaviti rezultate popisa. “Na određenim društvenim mrežama su se pojavili navodni rezultati popisa po nacionalnoj strukturi, četvrti dan od početka popisa tj. u toku procesa prikupljanja podataka, što je statistički apsolutno nemoguće.”

Prođu li naredni popisni dani  mirno i ozbiljno kao prvih pet mogli bi, svi skupa, upisati ne tako čestu zajedničku pobjedu. Onda bi se, umjesto slavlja ili spora o tome ko je najviše doprinio, mogli zapitati kako da taj uspjeh iskoristimo za neke nove, neophodne, iskorake. Da ne dangubimo dok čekamo popisne rezultate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo