Bliski rođaci Bakići, Milo i Pavle, prije stotinu dvadeset godina, kao učenici gimnazije u Istanbulu, zajedno sa svojim školskim drugovima, osnovali su Fudbalski klub Galatasaraj
Bratstvo Bakića iz sela Zabrđe kod Andrijevice pokušava da dovede poznatu tursku fudbalsku ekipu Galatasaraj da odigraju prijateljski meč u Beranama, u znak sjećanja na njihove rođake, Mila i Pavla, koji su, svojevremeno, bili među osnivačima i igračima tog kluba.
Ova informacija za većinu građana Crne Gore djeluje potpuno nerealno, jer je priča o braći Bakić iz ovog sela i njihovom školovanju u Turskoj u vrijeme osmanskog carstva vrlo malo poznata. Ali je zato istorijski provjerena i priznata.
Predsjednik Mjesne zajednice Zabrđe, Novo Bakić, priča kako, nakon postavljanja tabli na mjesnom domu prije desetak godina, sada razmišljaju i da dovedu čuvenu tursku fudbalsku ekipu u Berane.
“Mi smo razmišljali o tome ljetos, ali nekako nam je to ostalo nerealizovano. Radićemo na tome, i nadam se da ćemo gledati Galatasaraj na fudbalskom stadionu u Beranama. To će biti prilika i da učvrstimo prijateljstvo”, kaže Bakić za Monitor.
Novo Bakić je bio predsjednik ove andrijevičke mjesne zajednice i kada je polovinom 2014. godine visoka delegacija iz Turske posjetila Andrijevicu i u selu Zabrđe otkrila spomen ploču rođacima Bakić, Milu i Pavlu.
Čak i u ovim krajevima, a kamoli šire, tada se po prvi put čula neobična priča o dva mladića koji su, čudnim putevima sudbine, bili osnivači najpoznatijeg fudbalskog kluba u Turskoj, Galatasaraja.
Te godine, 2014, u Andrijevicu je stigla delegacija koju je predvodio tadašnji ambasador Turske u Crnoj Gori, Mehmet Nijaz Tanilir, dok je sa njim bila i potpredsjednica evropskog fudbalskog giganta, fudbalskog kluba Galatasaraj iz Istanbula, Čandan Erčetin.
Gosti su donijeli dvije ploče, na našem i turskom jeziku, sa natpisom – “U znak ličnog sjećanja na crnogorske učenike gimnazije Galatasaraj, dvojicu prvih igrača i osnivača prvog turskog fudbalskog kluba Galatasaraj, Mila i Pavla Bakića, s neizmjernim poštovanjem Fudbalski klub Galatasaraj”.
Bliski rođaci Bakići, Milo i Pavle, prije stotinu dvadeset godina, kao učenici gimnazije u Istanbulu, zajedno sa svojim školskim drugovima osnovali su Fudbalski klub Galatasaraj.
“Dva rođaka koji su u Galatasaraju bili poznati kao braća Milo i Pavle, jedni su od onih mladića koji su nam ovaj veliki klub postavili i ostavili u amanet. Ova dva mladića izuzetnih fizičkih sposobnosti, džentlmenskog mentaliteta i naprednih ideja Galatasaraj nikada nije zaboravio. Ne možemo znati da li su ovi mladići, koji su ostavili svoje srce na terenu, sanjali da će Galatasaraj, klub kojeg su osnovali u učionici „B 12“, premašiti jedan vijek, da će postići veliki uspjeh i postati jedan od svjetskih klubova, ali danas, mi koji to posmatramo sa dozom sportskih emocija, sigurni smo da su postavili čist i čvrst temelj”, kazala je tada predstavnica Galatasaraja, Čandan Erčetin.
Rođaci Milo i Pavle pojedinačno su, zapravo, bili simboli izvanrednog prijateljstva između dvije države i dva naroda. Tokom vremena, nakon što su se razišla carstva, priča o braći Bakić je nastavila da živi kao priča o tome da se ljudi nisu razišli jedni od drugih.
Oni su bili učenici Liceja, gdje ih je poslao kralj Nikola, vjerovatno uz uticaj bliskog rođaka, diplomate u Carigradu Mitra Bakića, poslanika od 1890. do 1903. Zajedno sa ostalim drugovima postavili su temelje fudbala u Turskoj i ostavili značajan trag u njegovoj istoriji.
Poznati turski novinar, političar i diplomata, inače drug iz školske klupe Mila Bakića, Rušen Ešref Unajdin, napisao je svojevremeno da se po završetku Liceja, Milo nakratko vratio u domovinu i ubrzo ponovo otišao u Galatasaraj da igra fudbal i da upiše Vojno-inžinjersku akademiju.
Po završetku akademije stekao je zvanje oficira i neko vrijeme služio Osmanskoj vojsci u kojoj je imao čin konjičkog potporučnika. Igrao je na poziciji desnog beka i u periodu 1905 – 1910, bio je nezamjenljivi prvotimac.
Život se, ipak, na čudan način poigrao sa ovim mladićem, rođenim u Zabrđu 1888. Naime, oktobra 1912. Crna Gora Turskoj objavljuje rat. Milo se, poput hiljade iseljenika, vraća u Crnu Goru i stupa u njenu vojsku. Tada je imao 24 godine i raspoređen je u štab III divizije. Кasnije je bio oficir, ordonans u štabu brigadira Janka Vukotića. Кao poznavalac turskog, grčkog i francuskog jezika bio je član crnogorske delegacije koja je pregovarala oko predaje Skadra.
Prema porodičnom predanju, razbolio se od kolere i umro u Кočanima 1913, dok je turska štampa objavila da je poginuo u borbama oko Skadra (1913).
Visoka delegacija iz Turske te 2014. godine u selu Zabrđu kod Andrijevice je obišla grob poznatog diplomate Mitra Bakića, koji je duže vremena zastupao Crnu Goru u Turskoj i koji je, kako je ostala priča, uspio da spoji do tada nezamislivo, dvije kulture i dva naroda.
O tome i danas na seoskom objektu u Zabrđu kod Andrijevice svjedoči spomen ploča rođacima i skoro pa braći Bakić, Milu i Pavlu. Ona na našem jeziku je, na inicijativu bratstva Bakića, prije izvjesnog vremena odnesena na restauraciju.
“Bila je izblijedila, nečitljiva. Sada je obnovljena i biće ponovo postavljena. Mi Bakići ne zaboravljamo naše pretke i bratstvenike. Potrudićemo i da realizujemo inicijativu da Galatasaraj zaigra na stadionu u Beranama. Mi želimo da i na taj način učvrstimo i širimo prijateljstva među narodima, uprkos ovom zlom vremenu koje je naišlo”, kaže Novo Bakić.
Zvuči zaista nevjerovatno. Ali u upravi Galatasaraja i u Turskoj očigledno više znaju o braći Bakić iz Zabrđa, nego što se ova čudna priča, koja zvuči kao legenda, prepričava u limskoj dolini, a kamoli u Crnoj Gori.
Tufik SOFTIĆ