Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2

Objavljeno prije

na

Program ES2 se tek ovih dana pokušava sastaviti. Naglašavam – pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potrebna najmanje decenija mukotrpnih reformi

 

MONITOR: Vlada je prošle nedjelje usvojila tzv. tehnički rebalans budžeta za 2023. Šta govori taj dokument?

VUKOVIĆ: Nakon detaljnog pregleda predloženog rebalansa, jasno se uočava da su prihodi u tehničkom rebalansu budžeta svjesno potcijenjeni. Ova strategija ima za cilj vještačko povećanje planiranog deficita, čime se priprema osnova za stvaranje PR priče o 44. Vladi kao spasitelju javnih finansija, pošto su navodno zatekli deficit od 216 miliona eura.

Uzimajući u obzir javno dostupne mjesečne izvještaje o ostvarenim prihodima budžeta do septembra 2023. godine i modelirane projekcije do kraja godine, procjenjujem da će stvarni deficit biti značajano manji, dok postoji čak i mogućnost da ćemo na kraju 2023. godine zabilježiti suficit.

Ako znamo da je suficit na kraju septembra iznosio 176,4 miliona eura, projektovani deficit nove Vlade od 216 miliona eura zvuči zbilja “naduvano”, što znači da je tehnički neadekvatno pripremljen.

MONITOR: Iz nove vlade stižu ozbiljne primjedbe na zatečeno stanje u javnim finansijama i, istovremeno, veoma optimističke najave brzog rasta plata, penzija, zapošljenosti. Kako?

VUKOVIĆ: Kontradiktornost izjava oko stanja javnih finansija pokazuje da ljudi koji su zadužili ozbiljna mjesta u izvršnoj vlasti ne barataju elementarnom ekonomskom logikom.

Sve su prilike da stanje u javnim finansijama nije tako loše kako se želi predstaviti, prvenstveno zbog drastičnog porasta prihoda budžeta koji su uzorkovani ratom u Ukrajini, galopirajućom inflacijom te jednokratnim prihodima budžeta (hedžing, ekonomska državljastva i donacije EU).

MONITOR: Izvršenje predizbornih obećanja PES-a počinje, kažu, sa januarskim povećanjem iznosa minimalne penzije. Kako gledate na taj potez?

VUKOVIĆ: Niko nije protiv povećanja penzija; naprotiv, smatram da treba povećati penzije. Međutim, povećanje minimalne penzije bez povećanja ostalih penzija je nepravedan potez koji govori da nosioci izvršne vlasti ne razumiju princip pravednosti.

Sistem socijalnog osiguranja u Crnoj Gori dizajniran je na principima međugenerecijske solidarnosti i distributivne pravde, što znači da sadašnje radne generacije svojim doprinosima finansiraju penzije trenutnih penzionera, s nadom da će i njih, kada dođe vrijeme za to, finansirati naredne generacije te da, sa pravom, mogu očekivati srazmjerno povećanje penzija za sve penzionere.

Kada se pojavi situacija da penzioneri koji su decenijama plaćali veće doprinose ne dobiju očekivano povećanje penzija kao njihove kolege koji su izdvajali niže iznose doprinosa, osjećaj nepravde je neizbježan jer se mogu osjećati izdanima od sistema u koji su vjerovali a koji su izdašno finansirali tokom svog višedecenijskog radnog vijeka.

MONITOR: Minimalna penzija jednaka minimalnoj zaradi?

VUKOVIĆ: Izjednačavanje minimalne plate i minimalne penzije predstavlja trijumf kratkoročnih političkih ciljeva nad dugoročnim ekonomskim posljedicama. Ovakva odluka pokazuje nedostatak razumijevanja temeljnih ekonomskih veza i međuodnosa između tržišta rada i penzijskog sistema.

Indikativno je da je ova mjera donešena bez ikakve analize ili javne razmjene argumenata, što govori da donosioci odluka ne razumiju posljedice ovakvih odluka na tržište rada.

Može se očekivati podnošenje velikog broj zahtjeva za prijevremeno penzionisanje jer se ljudima jednostavno ne isplati da rade osam sati  kada mogu da primaju penziju koja je približno identična kao njihova zarada. Ovo će stvoriti dodatni pritisak na penzioni sistem, koji je i sada u problemu da bude samoodrživ.

Naravno, povećaće se crno tržište rada, što će u krajnjem dovesti do smanjenja registrovane zaposlenosti.

MONITOR: Upravo se rast zaposlenosti, uz povećanje plata i penzija, navodi kao jedan od pozitivnih iskoraka „post DPS„ vlasti. Šta je taj rast donio?

VUKOVIĆ: Najveću zaslugu za porast broja zaposlenih ima ruska agresija na Ukrajinu, jer se sada strani državljani evidentiraju kao zaposleni. Tako imamo rekordne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, PDV-a, akciza i poreza na dobit kompanija.

Prema analizi koju sam radio, koja upoređuje projektovane i ostvarene prihode budžeta od februara 2022. do 31. avgusta 2023. godine, zapaža se značajna dodatna akumulacija u četiri glavne kategorije prihoda državnog budžeta (PDV, akcize, porez na dobit i doprinosi za Fond PIO) u odnosu na projektovane vrijednosti od početka rata u Ukrajnini.

Ukupno, prihodi su premašili modelom projektovane vrijednosti za 338 miliona eura, s rastom od 81 miliona eura u toku 2022. godine i izuzetnim porastom od 257 miliona eura u 2023. godini. Za očekivati je da u 2023. godini, ove četiri kategorije prihoda porastu na oko 380 miliona eura u odnosu na modelom projektovane.

Dakle, izuzetno visoka naplata prihoda budžeta, naročito u 2023. godini, u najvećoj mjeri je rezultat „jednokratnog“ eksternog događaja (rat u Ukrajini) i dolaska preko 120.000 ljudi, koji u največoj mjeri imaju snažnu kupovnu moć (troše kao 250.000 građana Crne Gore), što pravi ogromne distorzije na crnogorskom tršištu a na štetu najvećeg broja građana Crne Gore. Oni zbog te činjenice plaćaju veće cijene roba i usluga, sa posebnim akcentom na enormno uvećanje cijene stanova, kako za prodaju, tako za rentu.

MONITOR: Iz vaših navoda proizilazi da država (vlast) i njeni građani imaju dobrih razloga da različito gledaju na te uticaje?

VUKOVIĆ: Vlada trlja ruke dok građani trljaju džepove kako bi pronašli dodatni euro za finansiranje sve skupljeg života. Odlazak u supermarket postao je, maltene, luksuz. Cijene stanova su značajno porasle od početka rusko-ukrajinskog rata. Kada tome dodamo da su  kamatne stope takođe veće, jasno je da stanovništvo trpi ogroman pritisak na životni standard.

Iako su mehanizmi ograničeni, mišljenja sam da nova Vlada treba da pripremi snažan odgovor na pitanja enormnog povećavanja cijena i urušavanja kupovne moći građana.

MONITOR: Jedan ste od najagilnijih kritičara programa Evropa sad 2 koji još nijesmo imali prilike da vidimo. Šta je to što vas brine?

VUKOVIĆ: Hajde da Vas i čitaoce podsjetim na sva obećanja programa ES2: puna zaposlenost, minimalna neto plata 700 eura, proječna neto plata 1.000 eura, prosječna penzija 600 eura, minimalna penzija 450 eura, radno vrijeme sedam sati. Sve to za godinu dana.

Gore navedeno je obećano bez ikakve diskusije i analize zasnovane na podacima. Bilo kakav kritički ton na program ES2 nailazi na glasno ćutanje i čaršijsko negodovanje, što jasno implicira na moje tvrdnje od maja mjeseca: program ES2 zapravo ne postoji i nikad nije postojao. On se tek ovih dana pokušava sastaviti.

Naglašavam riječ pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potreba najmanje decenija mukotrpnih reformi, uz veliki oprez kako se ne bi ugrozile javne finansije.

Moja ultimativna briga je najava potpune privatizacije penzionog sistema kroz ukidanje obaveznih doprinosa za državni penzioni fond.To predstavlja koncept svojstven ekstremno radikalnom neoliberalnom kapitalizmu.

MONITOR: Nijeste bili pesimista kada je trebalo primijeniti program Evropa sad 1. U čemu je razlika?

VUKOVIĆ: Programi ES1 i ES2 su dva ekonomska programa sa kvalitativnim i kvantitativnim razlikama u pristupu i uticaju na ekonomiju.

Počnimo od njihove veličine i obima: ES1 je bio znatno manji po finansijskom obimu u odnosu na ES2 (gotovo sedam puta manji).

Ciljne grupe: Dok je ES1 bio fokusiran isključivo na zaposlene, ES2 cilja širu populaciju, uključujući zaposlene, nezaposlene i penzionere.

Sistema oporezivanja: ES1 se oslanjao na progresivno oporezivanje, gdje oni sa većim primanjima plaćaju veći porez. Nasuprot tome, ES2 primenjuje linearni sistem oporezivanja, gdje se isti procenat primjenjuje na sve, što može voditi ka većoj nejednakosti u društvu.

Uticaja na inflaciju: ES1 je imao ograničen uticaj na inflaciju, dok će ES2, zbog svog većeg obima, značajno uticati na povećanje inflacije.

Rješavanje problema “keša na ruke”: ES1 je adresirao problem neformalnih isplata “keša na ruke”, dok ES2 ubrizgava novi novac na tržište, stvarajući dodatni pritisak na inflaciju.

Uticaja na privredu: Za razliku od ES1, ES2 uvodi nove troškove za poslodavce, posebno one koji isplaćuju niže plate, što može dovesti do finansijskog pritiska na manje firme i potencijalno povećati nezaposlenost.

Ciljevi u vezi zaposlenosti: Ambiciozan cilj ES2 je da se stopa nezaposlenosti, koja od 1985. nikada nije pala ispod 10 odsto,  smanji na ispod četiri odsto za godinu dana, što je nemoguće.

MONITOR: Vidite li scenario u kome će ES2 dati najavljene rezultate?

VUKOVIĆ: Odgovorno tvrdim: kumulativno ispunjavanje obećanja programa ES2 je nemoguće bez zaduženja i/ili  ukidanja, odnosno, drastičnog smanjenja doprinosa za Fond PIO, jer će to ugroziti javne finansije na srednji rok. Na žalost, premijer je najavio u prvom javnom obraćanju da će doprinosi za PIO biti ukinuti.

Ukoliko premijer ispuni obećanje i ukine doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, otvara se finansijska Pandorina kutija koja se mjeri milijardama eura. Naime, gašenjem ovih doprinosa ukida se koncept međugeneracijska solidarnost zbog čega svi oni koji su do sada uplaćivali doprinose za PIO ostaju bez svojih dosadašnjih uplata, što će sa sobom povući logične zahtjeve da se  dosadašnje uplate vrate na njihove račune. Prema mojim zaista grubim procjenama, radi se o cifri od preko pet milijardi eura što je gotovo 80 odsto sadašnjeg BDP Crne Gore.

MONITOR: Mogu li pomoći velike investicije koje se najavljuju?

VUKOVIĆ: Ne postoji nijedna investicija koja bi u roku od samo godine dana mogla nadoknaditi deficit koji će nastati usljed pretpostavljene primjene programa ES2. Investicije po svojoj prirodi zahtijevaju duže vrijeme da bi pokazale svoje puno dejstvo, a to se posebno odnosi na one koje se sprovode sa dužnom pažnjom i preciznošću.

MONITOR: Koliko je brz i održiv ekonomski oporavak moguć bez političke stabilnosti?

VUKOVIĆ: Apsolutno je nemoguć.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo