Povežite se sa nama

Izdvojeno

Bogougodne priče ili argumenti iz djela umjetnosti i nauke

Objavljeno prije

na

Sadržina priče koja je pratila bogosluženje u podgoričkom Sabornom hramu Hristovg vaskrsenja, imala je otvoreni politički karakter. Ususret skorašnjem popisu stanovništva Crne Gore

 

Još odzvanja svečani glas nedavnih liturgija u podgoričkom Saborom hramu Hristovog vaskrsenja. Služe elitni duhovici Srpske pravoslvne crkve predvođeni patrijarhom Porfirijem i brojnom pratnjom odabranih osoba s desnog krila srbijanske političke scene. Ima dovoljno i domaćh. Za iskrene vjenike bilo je to u punom smislu bogougodnoa svečanost. Ali, neobično je, istina očekivano, da je sadržina priče koja je pratila liturgiju imala otvoreni politički karakter. Ususret skorašnjem popisu stanovništva Crne Gore.

Za normalno uređene države popis stanovništva je periodični, višestruko važan zadatak i pomoć u planiranje nekih elemenata društvenog razvoja. U našem slučaju u popisu se u prvi plan izdvajaju vjersko-nacionani  (nacionalistički) elemenati. Podučitelji iz druge države, uz potporu domaćih, spremni da po svojoj mjeri odmah završe posao. U predavanjima s visoka, koja su pratile molitve, dominirale su konstatacije: da je Crna Gora kolijevka Srba (ne čuh da pomenuše Srpsku Spartu), njen izvorni jezik je srpski, crkva srpska, i sve što uz to ide. (A idu i brojni crnogorski crkveni objekti, i velika imanja, što je sve skupa u dužem periodu crnogorska vlast darivala crkvi druge države). Da li je, slučajno, u pominjanju porijekla Srba izostala realna srpska, istorijaski utemeljena kolijevka Kosovo i Metohiju. Bez obzira na njen današnji status pokrajine, ili države. Kolijevka je kolijevka.

Govor patrijarha Porfirija u toku liturgije imao je formu zapovijedi. Ovdje se, ipak, sučelio se sa argumentima iz djela  Petra II Petrovića Njegoša i filozofa Slobodana Tomovića, najznačajnijeg njegošologa, jedinog pisca studija o sva tri Negoševa najznačajnija djela.

Nijesam se uključio u sami početak direktnog prenosa liturgije. Dočekaše me odmah kadrovi raskoši enterijera Hrama, galerije, freske  (i po svodovima), ikone, veliki kristalni lusteri. Pomislio sam, na trenutak, da se radi o objekau neke prebogate države, kao, recimo, što je Vatikan i njegova Sikstinska kapela. (Neučtivo bi bilo upoređivati umjetničku razinu likovnih djela, ni bogohliti imenom Leonarda i drugih velikih fresko i ikono pisaca). Ali, je li raskoš, jeste. Novci se nijesu žalili. (U trenutku, sjetih se da su upravo u istom vremenu u najavi bili međunarodni dani gladnih. Godine siromašnih i gladnih u nas se mogu obilježavati decenijama i u koninuitetu, jer svako malo pa narod skuplja humanitarnu pomoć (sadaku) za liječenje teško oboljele djece ili za obične ljude koje je nužno liječiti u inostranim klinikama. Sve na sramotu i države i crkve). Kad bi neko mogao makar u crkvi, ako nema ko u državi, da podvikne na služben i privatnu raskoš hramova i život duhovnih velikodostojnika, kako to čini katoličkoj crkvi papa Franjo, jedna od najprogresivnijih visoko pozicioniranih ličnosti današnjice. Nažalost, karavani prolaze. U raskoši, velikodostojnici svih vjera, više ili manje, ne vide kako im veliki broj vjernika gladuje. Poznata duhovna sintagma o pastiru i stadu prihatljiva je, nažalost, za većinu vjernika i kad se pastir s visine umisli da u stadu preovladavaju bravi. Nema protiv toga pobune vjernika, sa svijetlim primjerima koje istorija pamti.

U svemu grotesktno djeluje kada se u molitvi i besjedi svako malo pomene ime Isusa Hrista, ovom prilikom još i u hrami njegovog imena. Hrist, primjerno skromnog života, za mnoge putokaz u učenja o čovjekovom moralu i pravdi. Vjerovatno mu se uz ovakve besjede duh u grobu okreće.

Zapamtio sam skromnost i sveštenstva i crkvenih objekata, koje su, uvećini, izgradili siromašni Crnogorci i u kojima se narod iskreno molio, mirio i zbližavao. Danas se iz modernih hramova često čuju glasovi prebrojavanja i svrstavanja jednih protiv drugih.

A sada, uz etnički sadržaj priče, drugačiji odgovor argumenata iz djela umjetnika i znanstvenika na pitanje – ima li Crne Gore i Crnogoraca

Nijesam ni istoričar, ni sociolog. Novinar sam koji, po prirodi stvari, u više od četiri decenije prati društvenu zbilju. Prvo u Jugoslaviji, pa u Crnoj Gori. Ipak, za aktuelnu sadržaj o srpstvu i crnogostvu, vratio sam se knjizi najvećeg njegošologa, Slobodana Tomovovića, koji je u knjizi Komenrari (preko 500 srana), jedini od njegošologa napsao studije o sva tri najvažnija Njegoševa djela, Luča Mikrokozma, Gorski vijenac i Šćepan Mali. (Vjerujem da je patrijarhu Porfiriju i pratnji poznato ime Slobodana Tomovića, izuzerno značajne ličnosti za književnost i kulturu Crne Gore. Ali, ipak, da podsjetim: Tomović je bio po zvanju i znanju profesor univerziteta, filozof, književni istoričar i estetičar, urednik encikopedije Njegoš i jedan od urednika Enciklopedije Jugoslavije. U jednom mandatu i ministar vjera Vlade Crne Gore. Tihi čovjek. Rođen u Mateševu. Vjersko-nacionalno se pisao pravoslavnim Srbinom. Za ovu priliku nije nevažan podatak).

Šta o predmetnoj temi kažu činjenice koje Tomović navodi, uzimajući stihove iz Gorskog vijenca i Šćepana malog.

„Iz stihova preuzetih iz Gorskog vijenca, odnosno Šćepana malog evidentno je da se Njegoš služi terminima: Crnogorci i Crnogorac u svim slučajevima kad se njegovi literarni junaci neposredno obraćaju skupu ili svojim savremenicima, za razliku od upotrebe pojma Srbin kojim pjesnik nostalgično doziva slike daleke prošlosti. Uporediti: „I čujete me dobro Crnogorci… Znaj Vladiko i svi Crnogorci… Šta je ovo braćo Crnogorci… Evo sreće za sve Crnogorce… Dobro došli braćo Crnogorci… U pamet se dobro, Crnogorci…, itd. Pored ovoga, postoje i vezani stihovi kojima se u okviru jedne logičke cjeline sasvim konfesionalno precizira pojam Srbin, a etnički pojam Crnogorac. …Ovakve leksičke forme diskvalifikuju i čine besmislenim, štaviše bespredmetnim svako uvjerenje koje polazi od toga da je Njegoš u Crnoj Gori vidio srpsku pokrajinu, a Crnogore smaatrao etnički neutemeljinim stanovništvom te pokrajine…

U postanak crnogorskog naroda treba uključiti i periode velikih bojeva za slobodu, od Careva Laza 1712. do pobjede nad Mahmutom Bušatijom 1796. g. koja je bila posebno značajna za integraciju brđanskih plemena u crnogorski državni korpus…“

Slobodan Tomović apostrofira i doprinos duhovnog nasljeđa za utemeljenje crnogorskog identiteta:

„Štampariju Crnojevića osnovanu 1493. godine i njen visoki duhovni upliv, pa od Ljetopisa popa Dukljanina , Miroslavljevog jevanđelja, do Poslanica Petra I…

…U Njegoševom pjesnićkom jeziku, kao i u njegovoj praktično-političkoj djelatnosti srpstvo je idejna, vjerska i kulturno-istorijska datost, interpolovna svijest u jednoj etapi razvoja crnogorskog naroda u složenim srednjevjekovnim prilikama…“.

Ima, naravno dosta stihova koji govore o Tomovićevom tumačenju i crnogorstva i srsptva u Crnoj Gori.

U svojoj knjizi „Komentari“, Tomović dovodi u jedinstvo i jezik sa naciom Crnogoraca.

***

Zašto zavađati, a ne zbližavati ljude koji žive na jednom prostoru, u istoj državi. Miješali su se vemenom po logici zajedničkog življenja. Mudri su to činili namjerno, da ojačaju porodični gen. Normalni, politikaom nezatrovani lljudu u Grnoj Gori komuniciraju neopterećeno. Govore svojim jezikom, ali, pomalo i pod uticajem jezika starije Crne Gore. Makar u intonaciji. I Crnoorci u svom govoru imaju dosta riječi i izraza usvojenih iz govora ostalih nacija u Crnoj Gori.

Mnogi Srbi u Crnoj Gori često pokazuju ponos zbog učešće njihovih predaka u bitkama za slobodu Crne Gore. To bi Cnogorcima trebalo da je dobrodošlo. Dobro bi donosio i stav građana da uvažavaju državu u kojoj žive. Možda su rjeđi oni koji peko plota gledaju da im „matica“ riješi proleme. Umjesto da ih, primarno, rješavaju u svojoj sredini. Jasno je da čovjeku niti treba, niti može bilo ko da uskrati život u njegovoj vjeri i emociju prema naciji i matici. Ali, treba li se u ovakvim pričama uvijek podsjećati primjera Nikole Tesle kojemu nije pala kruna sa glave kada je rekao kako je Srbin, ali njegova domovina je Hrvatska. Istina, ne treba se uzbuđivati, valja uvažiti i one sa pogledima preko. Teško da će zbog njih propasti Crna Gora. Prije će zbog svojih.

***.

Ovom prilikom, samo u naznaci o aktuelnom srpskom pitanju u Crnoj Gori. Tema je i složena i preosjetljiva, te zahtjeva posbenu, naučno utemeljenu raspavu i demokratskiji od dosadašnjeg višedecenijskog pristupa sa srana vlasti iz Podgorice i Beograda. Manipulacijom Srbima iz njihovih nacionalnih partija u Crnoj Gori, stvaraali su od pojedinaca ekstremne nacionaaliste. Na nevolju Ccrne Gore i bez koristi za Beograd.

***

Najzad, evo, gospodine Porfirije i pratioc: i istoričari pjesništva, i pjesnici, i mnogi učeni ljudi kažu, ipak ima i Crne Gore, i Crnogoraca i njihovog jezika. Bez šteta za druge koji sa njima žive. Ali, nije Crnij Gori potrebno da je izvana tome podučavaju. Ima ona previše problema i sa svojim vjeroučiteljima i političkim učiteljima. A u popisu, bilo kad da se desi, može se i sačuvati i prodati Čovjekov obraz. Unatoč svim pritiscima sa bilo koje strane.

Pero RADOVIĆ TV autor i publicista

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo