Crna Gora je od sjevera do juga prošarana smećem. Divlje deponije niču gdje se kome prohtije, a dodatno trovanje donosi sve češće paljenje otpada. Kazna za nelegalno odlaganje je simboličnih 20 eura. Iz Vlade najavljuju oštrije kazne i konačno rješavanje ovog problema
Na deponiji Livade na Vrelima Ribničkim nedavno su u razmaku od četiri dana podmetnuta dva velika požara. Zagađenje se osjetilo u cijeloj Podgorici i Tuzima. Komunalna policija je tada na licu mjesta zatekla tri osobe za koje se sumnja da su podmetnule požar, zadržala ih i predala policiji na dalje postupanje.
Pored stvaranja deponija gdje god se kome prohtije, njihovo paljenje postalo je sve učestalije. Građani nemaju svijesti o problemu, komunalne policije su neažurne da to spriječe i – dobili smo državu koja je prošarana divljim deponijama od sjevera do juga.
Kazne za nelegalno odlaganje otpada su smiješne. Iz podgoričke Komunalne policije kazali su da se kazne kreću u rasponu od minimalne koja je 20 eura, do maksimalne, za fizičko lice, od 150 eura. Za minimalnu kaznu ima i popust – onaj koga komunalna policija uhvati da istovara prikolicu ili kamion otpada, ukoliko kaznu plati u roku od osam dana, ima popust od sedam eura i plaća samo 13.
,,Posljednji slučaj u podgoričkoj deponiji trebao bi biti alarm sa cijelo društvo i ne mislim da pretjerujem kada kažem da bi kazne po počinioce trebalo da budu u rangu terorizma, jer samo tako možemo kao sistem odreagovati kako treba, ozbiljno, odgovorno i poučavajuće”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.
On ističe da je ovo samo posljedica katastrofalne situacije u oblasti upravljanja otpadom. ,,Posljedice su u rangu državnog udara, jer stradaju javno zdravlje ali i ekonomska održivost lokalnih zajednica. Upozoravamo godinama da je riječ o eko-kriminalu koji ima zabrinjavajuće dimenzije kao trgovina narkoticima, s tim što ovdje ljudi nemaju izbora već su žrtve lošeg upravljanja”.
Naš sagovornik upozorava da je najgori kod požara na deponijama unutrašnji, nevidljivi haos koji izaziva trajne posljedice na zemljište, podzemne vode i vazduh, pa samim tim i na živi svijet. ,,Bolesti koje izazivaju divlja smetlišta, naročito kada gore, spadaju u red najgorih, sa čestim smrtnim posljedicama, tako da moramo biti svjesni opasnosti i razmjera tragičnih ishoda”, ističe Perović.
Za dugogodišnju pojavu paljenja guma na više lokacija u glavnom gradu niko nije odgovarao. Ljetos je komandir Službe zaštite i spašavanja Goran Janković apelovao na revnost nadležnih službi i ukazao na pojavu gomila guma koje su zatekli na više lokacija na Ćemovskom polju. Jevrić je iskazao sumnju da je riječ o aktivnosti organizovanih grupa.
Komentarišući dva nedavno podmetnuta požara na deponiji, inspektor u Službi zaštite i spašavanja Glavnog grada Đon Ljuljđurović upozorio je da je iza upravne zgrade tog preduzeća poligon na kojem je ogromna količina deponovanih guma. ,,To je gomila visine nekih četiri-pet metara, na prostoru od oko hiljadu kvadratnih metara, riječ je o stotinama tona guma. Ne daj Bože da to neko zapali, to bi bila ekološka katastrofa”, upozorio je Ljuljđurović.
Da se ne treba uzdati u sreću, nego slijediti praksu evropskih zemalja tzv. produžene odgovornosti za uvoznike staklene i plastične ambalaže, kao i za uvoznike gume, kako sav taj otpad ne bi završavao na deponijama pored puta, preporučuje ekološki aktivista Milorad Mitrović iz NVO Breznica.
,,Gume će biti sve veći problem iz razloga što se one nagomilavaju i povećava se broj vozila u Crnoj Gori, gdje ih sada ima oko 250.000. Odlaganje guma i njihovo paljenje je problem zato što država nije obezbijedila preradu guma, jer niko od sakupljača neće da se bavi izvozom istih, pri tom uvoznici vozila i guma nemaju obavezu produžene odgovornosti proizvođača, ne postoji reciklaža i subvencije za one koji bi reciklirali ili prerađivali, ne postoje ni planovi za prevenciju otpada, ne postoje šeme za naplatu i povrat depozita, ne postoje ni adekvatne kazne za nelegalno odlaganje otpada”, kaže Mitrović.
Nisu gume samo problem. U Crnoj Gori se ne reciklira skoro ništa, tačnije reciklira se manje od dva odsto otpada od, raznoraznim strategijama, predviđenih 50 odsto.
,,U cijeloj Crnoj Gori imamo samo dvije uređene sanitarne deponije, Livade u Podgorici i Možura u Baru, dok sve ostale opštine u Crnoj Gori, njih dvadeset tri, nemaju legalne i uređene deponije komunalnog otpada. Sve se koriste i sve su ilegalne i ne ispunjavaju ni minimum uslova da bi se na njima odlagao otpad. Sa druge strane, imamo deponije odbačenog smeća na svakom potoku, rijeci, šumi, proplanku i livadi. Polako, ali sigurno, postajemo deponija raznog otpada, od guma, plastike, stakla (nepovratne ambalaže, piva, voda, sokova i napitaka) i svega ostalog, što u naprednim zemljama predstavlja resurs i novac. Kod nas je to, nažalost problem”, kaže Mitrović.
On podsjeća i da su prije desetak godina dobijena i opredijeljena sredstva u iznosu od osam miliona eura za izgradnju osam deponija za sedam gradova na sjeveru Crne Gore, za rješavanje problema sanitarnih deponija. Riješena je samo jedna na Vasovim vodama u Beranselu i to nakon ogromnog pritiska i bunta građana.
O tome kako je riješena govore stanovnici Beransela, koji tvrde da je u periodu od 2008. do 2014. godine za izgradnju deponije na Vasovim vodama, koja se na kraju pokazala kao promašena investicija, potrošeno oko milion i po eura, te da je država za sanaciju smetlišta izdvojila dodatnih milion i po. Oni uporno od tužilaštva traže da se ispita trošenje novca za ovaj projekat.
,,Stiče se utisak da se niko ozbiljnije ne bavi ovim, za građane veoma važnim pitanjem. Sporadično se ovim problemom bave pojedinci ili organizacije kroz pojedinačne grantove i projekte, a da ti ljudi uopšte nisu iz struke, niti imaju makar elementarnog poznavanja stanja na terenu, ali im to ne smeta da troše novac poreskih obveznika na praznu priču o tretmanu i zbrinjavanju otpada”, navodi Mitrović.
On podsjeća i da se godinama organizuju obuke, treninzi za državne službenike, za ljude iz ekološkog nevladinog sektora o načinu upravljanja otpadom, obučavaju se građani i učenici osnovnih i srednjih škola: ,,Obuke su podrazumijevale edukaciju i jačanje svijesti, stvaranje infrastrukture, bolju organizaciju i koordinaciju, obavezu implementacije kroz stimulaciju, ali i primjenu kaznenih mjera i sankcija, nažalost sve je bilo uzaludan posao”.
Aleksandar Perović ističe da je porazno da u 21. vijeku država koja ima Ustavom zagarantovanu odrednicu ekološka, ne može svojim građanima obezbijediti pravo na zdravu životnu sredinu: ,,Da ne pričamo o turizmu koji je obesmišljen do kraja, jer svi ponesu krajnji utisak o prljavoj pa i besudnoj zemlji”.
Iz Vlade najavljuju da će novi Zakon o upravljanju otpadom bitno promijeniti, kako kažu, ekološku sliku Crne Gore. Predviđene su oštrije kazne za zagađivače, pojačan inspekcijski nadzor, ali i proširena odgovornost proizvođača onih proizvoda koji najviše zagađuju okolinu. ,,Biće propisano da uvoznici i proizvođači imaju odgovornost kad pomenuti proizvodi postanu otpad za njihovo zbrinjavanje. Što se tiče kaznene politike, ona je definisana novčanim kaznama od hiljadu do 40. 000 eura”, izjavila je ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković – Đurović.
Perović kaže da je novi Zakon o upravljanju otpadom koncipiran na ozbiljan način, ali da ga treba primijeniti neselektivno, hrabro i efikasno: ,,Ukoliko se nastavi praksa da sve ostane mrtvo slovo na papiru, možemo očekivati katastrofe apokaliptičnih razmjera. Treba svi da doprinesemo da se ovaj problem riješi, da se kroz to pokaže kolike smo patriote i koliko volimo svoju Crnu Goru, kao životnu sredinu gdje živimo i planiramo budućnost”.
Ni najbolji zakoni i oštrije kazne ne mogu riješiti sve ukoliko građani i dalje nastave da bacaju smeće gdje im se prohtije i ,,ukrašavaju” divlju ljepotu deponijama i smećem.
Predrag NIKOLIĆ