Ako Kina napadne Tajvan Amerikanci će zasigurno stati u njegovu odbranu, nakon čega bi Kina mogla izvršiti invaziju na nekoliko zemalja u području Kineskog južnog mora, od Vijetnama do Filipina što bi nas dovelo do Trećeg svjetskog rata

MONITOR: Po napadu islamističke organizacije Hamas na Izrael, održana je hitna sjednica SB UN. Izostao je, međutim, dogovor o zajedničkoj osudi napada. Hoće li UN još jednom pokazati nemoć u uticaju na sukobe?

PULJIĆ: Vijeće sigurnosti UN-a, kao izvršno tijelo svjetske organizacije, praktično je u blokadi zbog toga što pet zemalja, stalnih članica, ima pravo veta. Ta nemoć je posebno vidljiva kada je u pitanju ruska agresija na Ukrajinu kada je Rusija osam puta ulagala veto. Ima mnogo članica UN-a, uključujući Sjedinjene Države, koje traže da, nakon što neka zemlja uloži veto u Vijeću sigurnosti, ta odluka treba ići na verifikaciju na Generalnu skupštinu UN-a, gdje 193 zemlje imaju priliku prihvatiti taj veto ili ga odbaciti.

Drugi dio reforme se odnosi na eventualno proširenje Vijeća sigurnosti koje sada ima 15 članova od toga pet stalnih. Indija traži svoje mjesto među stalnim članicama, Njemačka također …

MONITOR: Izrael je proglasio da je u ratu sa Gazom, a premijer Banjamin Netanjahu najavio zatiranje Hamasa i osvetu. Dok broj mrtvih uveliko prelazi dvije hiljade ljudi, SAD je podržala Izrael u njegovom „pravu da se brani“, uz logističku i vojnu podršku. Da li je rano za pominjanje pregovora?

PULJIĆ: Hamas je praktično spreman za pregovore, ali Izrael ne želi prekidati svoje vojne akcije. Hamas ne može očekivati da će sada biti popuštanja, nakon što je svijet vidio kakve su strašne zločine počinili u proteklih nekoliko dana. Sjedinjene Države bi voljele vidjeti prekid neprijateljstava, ne samo iz humanitarnih razloga, nego i zbog otvaranja prostora za daljnje približavanje Izraela i Saudijske Arabije, u što je Bidenova administracija uložila mnogo truda u posljednjih 1,5 godinu.

MONITOR: Mogu li SAD doprinjeti rješenju a da ne ugroze svoje više nego bliske odnose sa Izraelom?

PULJIĆ: Amerika uvijek može doprinjeti rješenju, uz pitanje s kakvim ishodom?

Danas Sjedinjene Države čvrsto stoje uz Izrael, počelo je slanje vojne pomoći, pomorska borbena grupa ide u Istočni Mediteran. Ono što je problem za Ameriku, kao posrednika, jeste Iran koji uvijek stoji iza terorističkih akcija Hamasa ili Hezbollaha na jugu Libanona. Unutar Izraela problem je iznimno desničarska vlada te zemlje koja se smatra najkonzervativnijom od nastanka izraelske države i na čiji račun ima optužbi da su isprovocirali Hamasove napade.

Predsjednik Biden i premijer Netanyahu nikada nisu bili u ljubavi, ali radikalna situacija poput trenutačne pravi od njih saveznike. Uz to, svaki američki predsjednik mora voditi računa kako se odnositi prema Srednjem istoku, osobito, godinu dana pred izbore.

MONITOR: Baš u jeku okršaja u Izraelu i Gazi, u Moskvi je boravio generalni sekretar Arapske lige, Ahmed Abdul Geit, pa je Sergej Lavrov izjavio da su Moskva i Arapska liga za zaustavljanje krvoprolića u Izraelu i Gazi, kao i da je važno razumjeti zašto postoji višedecenijski konflikt. Posle toga je objavljeno da se palestinski predsednik, Mahmud Abas, priprema za put u Moskvu. Šta bi on još od Moskve mogao da očekuje sem humanitarne pomoći?

PULJIĆ: Rusija šalje i slati će oružje Hamasu i Hezbollahu. To je najkonkretnija pomoć. Ima informacija da se oružje s ukrajinskog fronta, koje su Rusi zarobili, prebacuje do Hamasa. Riječ je često o američkom oružju koje je poslano u okviru vojne pomoći Kijevu.

Predsjednik Putin sigurno neće propustiti priliku da iskoristi ovu krizu i da ubere koju korist kada je pitanju ruska agresija na Ukrajinu. Isto tako, Moskva će se htjeti predstaviti svijetu kao mirovni posrednik, jer ne treba zaboraviti da se Izrael nikada nije konkretno odlučio osuditi rusku agresiju na Ukrajinu. Dakle, postoji veza između Moskve i Izraela, također. Arapska liga, isto tako, nije osudila rusku agresiju što nam govori da Moskva može „igrati“ na dva fronta.

MONITOR: Džozef Bajden je nedavno doživio poraz u Kongresu kada, u okviru budžeta za produženje rada administracije, nije odobreno i šest milijardi za pomoć Ukrajini. Da li je to znak da opada entuzijazam za veliku vojnu i humanitarnu pomoć koju SAD pružaju Ukrajini, a da se samo govori o (neizvjesnom) dobijanju rata na bojnom polju a ne i o pregovorima?

PULJIĆ: Ne bih to nazvao porazom nego rezultatom dogovaranja koji sada dolazi u pitanje, jer čovjek s kojim je Bijela kuća vodila pregovore, više nije na čelu Zastupničkog doma. Bilo je dogovoreno da se ide na usvajanje financiranja savezne vlade bez tog novog paketa pomoći Ukrajini, ali da će on biti usvojen naknadno. Sada više nema Kevina McCarthya, koji je to ispregovarao, a veliko je pitanje hoće li republikanci u Kongresu sada pristati na ono što je dogovoreno.

Što se američke javnosti tiče, činjenica je da ima ljudi koji su zasićeni ukrajinskim pitanjem, ali ti ljudi ne donose odluke. Donose ih Bijela kuća i Kongres. Trumpovi simpatizeri su najglasniji u traženjima da se pomoć smanji ili kompletno obustavi.

MONITOR: I dalje nije očigledno ko će „izaći na crtu“ aktuelnom predsjedniku Bajdenu. Donald Tramp, opterećen brojnim tužbama, vodi međutim u podršci Republikanaca. Pojavio se i nezavisni kandidat Robert Kenedi Mlađi…Ima onih koji u svojim analizama tvrde da će važnu ulogu u 2024-oj imati neopredjeljeni birači. Koliko je to, po Vama, tačno?

PULJIĆ: Ima još dosta vremena do predsjedničkih izbora koji će se održati u novembru iduće godine. Prije svega treba vidjeti kako će se odvijati brojni sudski procesi s optužnicama protiv Donalda Trumpa. Za sada je Trump neprikosnoven kao predsjednički kandidat.

Robert Kennedy Jr. je napustio Demokratsku stranku i nastupit će kao neovisni kandidat. On za sobom može povući glasače koji su antivakseri, koji vjeruju u teorije zavjere čijem širenju on podobro doprinosi, a koje se graniče s ludošću. Njega se odrekla i vlastita obitelj rekavši da je on sramota za njih i da je sramota po Sjedinjene Države. Osobito im smeta što nosi isto ime kao i njegov otac Robert F. Kennedy, koji je kao i njegov brat John F. Kennedy, ubijen u atentatu.

Inače, nema nimalo sumnji da će upravo neovisni glasači odlučiti pobjednika na izborima. Njih ima više nego registriranih glasača u obje stranke zajedno – demokratskoj i republikanskoj.

MONITOR: Jasno je da su u fokusu spoljne politike SAD odnosi sa Kinom koji zahlađuju i otopljavaju se, sve većom dinamikom. Si Đinping je ovih dana rekao, povodom posjete grupe američkih senatora, da su odnosi Kine i SAD odlučujući za budućnost čovječanstva. Paralelno sa ovim susretima, Bajden izjavljuje da je Kina tempirana bomba zbog svojih ekonomsko-finansijskih dubioza i nastavlja da podržava Tajvan. Kako Vi razumijete ovu fazu kinesko-američkih odnosa?

PULJIĆ: To su vrlo zategnuti odnosi o kojima će ovisiti koja će zemlja biti „svjetski policajac“ u narednim desetljećima. Za Sjedinjene Države Kina je najveća opasnost, a ne Rusija ili terorizam. Vi koji živite u Europi nemate problem Pacifika, jer nema tog fizičkog dodira. Sjedinjene Države su svjesne da odatle dolazi opasnost.

Takav se stav temelji na japanskom napadu na Pearl Harbour iz 1941.godine. Naravno, nije moguće na Ameriku izvršiti invaziju upravo zbog dva oceana, Atlanskog i Tihog, koji Ameriku čine sigurnijom, ali poneka provokacija se može očekivati.

Crvena crta je Tajvan. Ako Kina napadne Tajvan, Amerikanci će zasigurno stati u njegovu obranu. Nakon toga bi Kina mogla izvršiti invaziju na nekoliko zemalja u području Kineskog južnog mora, od Vijetnama do Filipina što bi nas dovelo do Trećeg svjetskog rata.

MONITOR: Na Zapadnom Balkanu je veliko uzbuđenje izazvala vijest da je Senat SAD potvrdio imenovanje Džejmsa O Brajena za pomoćnika Državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju. Neki ga vide kao „još jednog povratnika na Balkan“ uz podsjećanje da je bio u timu Madlen Olbrajt i učestvovao u svim važnim pregovorima koji su odlučivali sudbinu ljudi u BiH, Srbiji i Kosovu. Koja je njegova misija, po Vama?

PULJIĆ: James O` Brien izvrsno poznaje prilike na zapadnom Balkanu. Blizak Holbrukov suradnik, kasnije blizak suradnik Madeleine Albright što govori kakvu politiku bi mogao zastupati. On je najviše radio na pisanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

Ja očekujem jedan agresivniji pristup američke administracije, veću ulogu Kongresa, osobito Senata gdje ima onih koji nisu zadovoljni radom Gabriela Escobara, posebnog izaslanika za Balkan jer misle da provodi previše „nježnu“ politiku prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Mislim da će Crna Gora postati važan dio američke politike prema Balkanu.

Ali, ne treba imati nikakvih iluzija i misliti da će zapadni Balkan biti u fokusu američke vanjske politike. To će ostati Rusija i Ukrajina, a James O`Brien će i zapadni Balkan promatrati u tom svjetlu.

Zato Amerika ne želi vidjeti dalje širenje ruskog, ali i kineskog,  utjecaja. Zbog toga i jesu tako „nježni“ prema Vučiću kojeg žele otrgnuti iz ruskog zagrljaja. I smanjiti utjecaj Beograda i Moskve na zbivanja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Pitanje je koliko će prijatelja na tom putu Amerikanci izgubiti?

Nastasja RADOVIĆ