Slučaj tunel, samo ilustruje ono što znamo: ovdje nije zaživjela praksa da svako radi svoj posao, i odgovara za urađeno i neurađeno
Afera tunel polako pada u zaborav. Otvaraju se novi ponori. Sve je jači i utisak da svjedočimo povratku u naše devedesete. Samo u eri društvenih mreža.
Spuštene zastave pred zgradom SO Zeta i navijački transparenti na stadionu pod Goricom nakon krvavog obračuna paravojske i kosovske policije, svjedoče o prihvatanju bezakonja i zločina ako njihovi izvršioci nose adekvatan nacionalni predznak.
Godišnjicu napada na Dubrovnik vlast je iskoristila za pokušaj ubiranja jeftinih političkih poena, demonstrirajući odsustvo tzv. institucionalnog sjećanja. Vlada je otkrila i prijavila davno pronađenu i prijavljenu ukradenu robu.
Djeca u školskim dvorištima vitlaju oružjem. Bebe umiru u bolnicama ispred kojih se zdravstvenim radnicima kliče: Ubice. Bujicu poskupljenja niko ne pokušava obuzdati. Grupa mještana još jednom je spriječila održavanje sjednice lokalnog parlamaneta u Andrijevici. Državna vlast ne reaguje, baš kao ni u slučaju zaboravljenih lokalnih izbora u Šavniku.
Nove vlade nema, konstituisanje parlamenta nije završeno, a predstojeći popis prijeti da nas dodatno zavadi. Budva nije postala evropska prijestonica kulture. Platne liste zapošljenih u lokalnoj samoupravi i dalje se nose na potpis u spuški zatvor. Sudija delegiran da sudi premijeru, po privatnoj tužbi ljudi koje je Abazović imenovao kao naručioce njegove likvidacije, otišao je na bolovanje.
Svi se, ipak, čudimo Norvežanima koji su najavili da naredne godine, nakon poluvjekovne saradnje, neće organizovano pohoditi Herceg Novi i koristiti usluge Instituta Simo Milošević. Iako niko od zvaničnika nema odgovor na pitanje da li će Institut do tada opstati. Ili će biti još jedna „stečajna masa“.
Vratimo se prokopu u Njegoševoj. Pronađen je kombi i dio alalta koji su koristili „rudari“. Njih četvorica su identifikovani i određen im je pritvor, iako još nijesu uhapšeni. Utvrđena je uredno njihova nacionalnost. U pritvoru je samo jedan od domaćih pomagača, a traga se za jednom ili dvije ženske osobe umiješane u pljačku depoa Višeg suda. Prebrojano je i nestalo oružje. Petnaestak pištolja i tri-četiri puške.
To ne izgleda kao plijen vijedan uloženog truda i novca. I dalje se nagađa da li je krađa oružja i eventualna kontaminacija dijela dokaznog materijala bila krajnji, odnosno, jedini cilj provalnika i nalogodavaca. Da su htjeli, imali su vremena da odnesu ili unište (požar?) sve dokaze pohranjene u depou. Zašto nijesu, nagađamo.
Nagađamo i da li su pretpostavke istražitelja, predvođenih premijerom i članovima vlade, o tome da iza operacije tunel stoji kavački klan, zasnovane na dokazima. Ili je to priželjkivani rasplet slučaja koji je ogolio nesposobnost bezbjednosnog sistema. I, na drugoj strani, zavidna je upornost nadležnih da se zataškaju brojni propusti i prikrije odgovornost onih koji nijesu radili svoj posao. Ili su ga radili pogrešno.
Stan u neposrednoj blizini Višeg suda, Vlade, Skupštine i Predsjedništa iznajmljen je na nepostojeće ime uz lažna dokumenta. Duže od mjesec niko iz sistema bezbjednosti to nije registrovao. Kao ni svakodnevnu pojavu kombija i grupe radnika koji su, umjesto rudara, mogli biti i mineri, snajperisti ili ko zna šta. A imali su pravovremeno upozorenje na predstojeće radove i poziv da pojačaju budnost zbog prisustva većeg broja radnika koji će raditi na fasadi i krovu zgrade u kojoj su Viši, Vrhovni i Apalacioni sud, te jedno odjeljenje ANB-a.
Umjesto preuzimanja odgovornosti ministar sile (pod njegovom kontrolom su i policija i vojska) kritičarima zamjera „zlonamjerno spinovanje,,. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva tvrdi da je vladina delegacija, predvođena premijerom, na mjesto zločina banula tek po okončanju uviđaja. Znači li to da usnimljeni ljudi u forenzičkim kombinezonima nijesu bili istražitelji nego, možda, statisti angažovani da uljepšaju kadrove vladinog fotosejšna?
Još nema ni objašnjenja zašto se slučaj tunel i dalje nalazi u rukama Osnovnog tužilaštva i ako je i u Naredbi o sprovođenju istrage konstatovano da se, identifikovanim i N.N. osumnjičenima, spočitava kako su „izvršili krivična djela kriminalno udruživanje, teška krađa i sprječavanje dokazivanja u saizvršilaštvu”. Ako to nije slučaj za SDT i njihov policijski tim šta je?
Slučaj tunel samo ilustruje ono što znamo: ovdje nije zaživjela praksa da svako radi svoj posao, i odgovara za urađeno i neurađeno. Jednom, kada ta praksa zaživi, rodiće se nada da postoji izlaz iz tunela u kome bauljamo skoro tri i po decenije.
Zoran RADULOVIĆ