Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

MONITOR: Među problemima koje ste u tekstu naveli navodi se i nevjerovatan podatak, u kontekstu neadekvatne pravosudne infrastrukture –  da neki od pravosudnih objekata u Crnoj Gori nemaju čak ni upotrebnu dozvolu.  Kako  prostorne i bezbjednosne nedostatke  vidite u kontekstu afere Tunel danas? 

GAZIVODA: Upravo je pravosudna infrastruktura savršen pokazatelj gdje se na listi prioriteta nalazi ili bolje rečeno ne nalazi pravosudna reforma. Od kad pravosudna reforma traje donosioci odluka procijenili su da Crnoj Gori treba trasa autoputa i ona je napravljena, procijenili su da Vladi treba nova zgrada i ona je napravljena, a Specijalno državno tužilaštvo, eto, ne može još uvijek da se useli ni u nekadašnju zgradu Vlade. U tekstu koji je bio povod za ovaj naš razgovor napisao sam i da svaka privatna firma koja ima trgovinski lanac u Crnoj Gori, onda kada joj treba novi objekat, izgradi ga za nekoliko mjeseci.

Najveći broj suđenja koja se tokom jednog dana održe u Crnoj Gori odvijaju se uglavnom u neuslovnim kancelarijama od desetak metara kvadratnih u kojima, vrlo često, ne postoji ni sto na koji stranke i njihovi punomoćnici mogu da stave spise tokom suđenja.  Tek kad je relativno skoro bilo televizijsko prenošenje suđenja u jednom predmetu šira javnost je imala priliku da vidi kako izgleda najuslovnija i najbolje opremljena sudnica u Crnoj Gori. U toj jednoj sudnici treba da se sprovedu i  ko zna kad okončaju suđenja u predmetima po optužnicama SDT-a kojih u ovom trenutku ima oko 150. Pred crnogorsko pravosuđe stavlja se zadatak da se izbori sa organizovanim kriminalom, ali se istovremeno gubi iz vida da su organizovane kriminalne grupe obezbijedile sebi neuporedivo bolje resurse nego što je država obezbijedila pravosuđu. Kada se pred tužioca ispostavlja zadatak da sprovodi istrage i podiže optužnice u najsloženijim predmetima, a pred sudiju da takve predmete presuđuje, onda je na zakonodavnoj i izvršnoj vlasti obaveza da im stvore sve logističke preduslove i otklone sve prepreke kako bi se mogli posvetiti tome. Da ne govorimo o tome da im se mora osigurati da dok rade ne brinu o ličnoj bezbjednosti.

MONITOR: I dalje imamo problem sa ocjenjivanjem sudija i tužilaca. Zašto ?

GAZIVODA: Vrijeme je pokazalo da pravni okvir iz 2015. godine u dijelu koji se odnosi na postupak ocjenjivanja nije dobar. Kao član Radne grupe za izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu, delegiran od strane Tužilačkog savjeta, predložio sam da se u procesu rada na izmjenama zatraži ekspertska pomoć od Savjeta Evrope, između ostalog i na temu ocjenjivanja, kako bismo dobili presjek najboljih uporednih evropskih praksi po ovom pitanju. Smatram da je ovo logičan put da se unaprijedi proces i da nije potrebno da izmišljamo toplu vodu već da iskoristimo neki od modela koji se može primijeniti u Crnoj Gori. Pošto nemamo vremena da čekamo još sedam ili osam godina da se ispostavi da li je neki novi model dobar ili nije,  prije konačnog teksta izmjena trebalo bi i testirati taj model i vidjeti kakve rezultate daje. Loš model ocjenjivanja po kojem su svi odlični najviše šteti dobrim tužiocima koji zaista zaslužuju odličnu ocjenu jer ih demotiviše.

MONITOR: Ocijenili ste da u tom kontekstu  postoji rizik sprovođenja vetinga.

GAZIVODA: U izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori ocjenjuje se da je pravosudni sistem umjereno spreman (moderately prepared). Uz napomenu da je Vlada ta koja u ime države vodi pregovore, ukoliko Vlada dođe do zaključka da nam je potreban instrument kakav je vetting i predloži usvajanje zakona kojim se on uspostavlja, onda će Vlada time vjerovatno posredno poslati poruku da dosadašnji napredak Crne Gore u pregovorima sama ocjenjuje lošije nego što ga ocjenjuje Evropska komisija. Vetting se može nazvati i radikalnim pristupom koji zbog toga nosi sa sobom i brojne kontroverze. Prvo, radi se o složenom instrumentu pa bi njegovo koncipiranje vjerovatno potrošilo jako puno vremena. Sjetićemo se da je samo pisanje izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, kojI je za potrebe političke promocije nazvan “antimafija zakon”, potrošilo jako puno vremena. Na kraju smo dobili tekst koji nije ni usvojen u Skupštini, a koji je po svom kvalitetu bio takav da bi vjerovatno unazadio i postojeće mehanizme za oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Ovaj primjer ističem jer je unaprjeđenje mehanizama za oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću neuporedivo jednostavniji zakonodavni poduhvat nego uvođenje vettinga. Zbog toga postoji vrlo ozbiljan rizik da bi se godinama ta tema politički rabila, a da na kraju ne dobijemo ništa. Naravno, na temu vettinga prvo je pitanje i ko bi ga sprovodio i sa kakvim legitimitetom. Otvara se ogroman rizik od politizacije postupka i opasnost da se naruši ustavni princip međusobne ravnoteže i kontrole između tri grane vlasti. Takođe, ne vidim način da ovakav pristup bude pozdravljen u procesu pregovora sa Evropskom unijom.

Neuporedivo bolji princip je korišćenje i unaprjeđenje postojećih mehanizama. Ukoliko za nekoga ko je nosilac pravosudne funkcije postoji osnovana sumnja da je izvršio neko krivično djelo, on mora da bude procesuiran u krivičnom postupku. Ukoliko je njegovo ponašanje takvo da ne treba da obavlja pravosudnu funkciju to treba, uz poštovanje svih prava i procesnih garancija, rješavati kroz disciplinski postupak koji treba biti poboljšan da bi nudio efikasnost. Ukoliko kvantitet i kvalitet rada nosioca pravosudne funkcije nije zadovoljavajući to treba biti tretirano kroz usavršeni sistem ocjenjivanja. Na kraju, ukoliko bude postojala politička volja za reformskim zahvatom o kojem govorimo, modeli disciplinske odgovornosti i sistem ocjenjivanja mogu da budu usavršeni i da daju rezultate za relativno kratko vrijeme.

MONITOR:  Kakva nas ocjena očekuje od EK u oktobru kada je u pitanju vladavina prava?  

GAZIVODA: Zasigurno će taj dio izvještaja biti u krajnje kritičkom tonu u skoro svim aspektima. Mene, kao člana Tužilačkog savjeta, naročito opterećuje što će i jedan dio aktivnosti TS vjerovatno biti strogo sagledan ,jer smo zbog činjenice da vrhovni državni tužilac nije izabran u punom mandatu u Skupštini, već četiri godine bili upućeni na nužnu improvizaciju koja je, nažalost, stvorila određenu kontroverzu i stavila u drugi plan dobre stvari koje smo postigli. Međutim, smatram da bi ispravan pristup u odnosu na sve nalaze iz izvještaja, na koga kog se one odnosile, bio da svaku kritiku prihvatimo i radimo na tome da ne ponavljamo greške i da postižemo rezultate, a ne da polemišemo sa ocjenama i pokušavamo da umanjimo njihov značaj.

Milena PEROVIĆ