Povežite se sa nama

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

na

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

MONITOR: Insistirate na „kulturi sjećanja“, posebno na istorijskom antifašizmu. Zanimljiv je Vaš stav  da se događaji iz ratnih 1990-tih analiziraju sa uporištem na važnosti antifašizma i njegovih vrijednosti, kroz to projektujući i budućnost na ovim prostorima. Ali govorite i o „pravom i „lažnom“ antifašizmu. Koliko je antifašizam postao tek jedna „upotrebna vrednost“ u današnjoj politici?

SKENDERAGIĆ: Očito je da se mnogi na ovim prostorima još  nisu probudili iz devedesetih godina prošlog stoljeća koje su na ove prostore donijele siromaštvo i bijedu u svakom smislu. Mnogima su puna usta pravde i antifašizma, a njih je sve manje. Na ovim prostorima opasna je pojava revilatizacije i izjednačavanja  fašizma i antifašizma, odnosno očiti fašistički pokreti se žele prikazati kao antifašistički, a o tome najbolje govore i  primjeri sudske rehabilitacije ratnih vođa i zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Nastoji se prekrojiti historija u njihovu korist i od zločinaca napraviti heroje, žrtve i historijske ličnosti. Porazno je vidjeti da iza velikog broja tih projekata stoje i institucije poput stranaka, vladinih tijela, udruženja, akademija itd. Smatram to vrlo opasnom pojavom po društvo, a još opasnijom što se takve ideje „delegiraju“ u školske učionice i tako indoktriniraju mlade osobe. Stoga o antifašizmu treba jasno i glasno govoriti, a ne sa stidom kao što neki zvaničnici to čine, jer kada je antifašizam u pitanju tu treba biti vrlo decidan: Narodnooslobodilački pokret i partizani su jedini antifašitički pokret na prostoru Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu.

MONITOR: U BiH se  i u svjetskom ratu i  devedesetim najviše ratovalo i stradalo.  Kako  ocjenjujete sadašnju „kulturu sjećanja“ i način memorijalizacije događaja i ljudi iz teških vrijemena?

SKENDERAGIĆ: Nažalost, Bosna i Hercegovina je jedina država u Evropi koja je doživjela genocid nakon Holokausta. Nacionalizam, primitivizam, mržnja i netrepeljivost koja je zastupljena i koja se neprestano ponavlja u javnom diskursu, nastoji da uništi i nas i našu državu, a pod „nas“ mislim na sve ljude koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju državu bez obzira na bilo koje drugo opredjeljenje.

MONITOR.  Da li je moguće ne samo u BiH već i u drugim državama ex-yu prostora stvoriti države bez dominacije etno-nacionalnog identiteta?

SKENDERAGIĆ: Ne postoje dobri i loši narodi, dobre i loše religije, već samo i jedino dobri i loši ljudi. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i mržnja koja je proteklih decenija širena među svim balkanskim narodima sprovođena je sistemski. Rezultat svega toga je oživljavanje fašizma u njegovom najgorem obliku. Rat u Bosni i Hercegovini je civilizacijski unazadio sve njene građane, a najviše one koji su stajali, ali i dalje stoje iza svih tih devijacija koje se baziraju prvenstveno na ideji jedan narod- jedna država, ubijajući svaki ozbiljni pokušaj stvaranja funkcionalne multietničke države i građanskog društva.

 

Socijaldemokratija, i ljevica globalno, u nekoj su vrsti identitetske krize

MONITOR: Već više od 30 godina na prostoru ex-yu je prihvaćeno višestranačje. Većina republičkih organizacija Saveza komunista, promijenile su ime u socijalističke ili socijal-demokratske partije. Kako ocjenjujete njihovo djelovanje od početka devedesetih do danas?

SKENDERAGIĆ: Politički pluralizam smatram jednim od najvećih dostignuća parlamentarizma i demokratskih političkih sistema. Konkurentnost ideja i razmišljanja je dobrodošla i može  donijeti samo napredak. Danas socijaldemokratija, i ljevica globalno, u nekoj su vrsti identitetske krize. Zarobljena u prošlosti i nemogućnosti da pravovremeno odgovori na izazove današnjeg vremena. Današnji tzv.  socijaldemokrati su više populisti i nacionalisti nego istinski ljevičari. Ideja koja je nekada bila poznata po svom djelovanju i radu na terenu među „običnim“ pukom i narodom mora se više angažirati po tom pitanju, ali u nekom modernom obliku poput zelenih politika i ideja koje će privući i shvatiti nove moderne i mlađe generacije, kao što je nekada privlačila obespravljene radnike i seljake. Socijaldemokratija mora biti okrenuta prema čovjeku i univerzalnoj pravdi, a nikako prema nacionalizmu i populizmu kao prečici za sticanje i opstanak na vlasti! Historijski gledano, svijet je uvijek napredovao kada je u sebi imao utkana načela pravde, jednakosti, solidarnosti, emancipacije, a to su upravo temeljna načela socijaldemokratije jer socijalizam je ideja sa ljudskim licem.

 

Našim životima upravljaju ljudi čija je vremenska odrednica mandat

MONITOR: SNSD Milorada Dodika je, uprkos svim sukobima i prijetnjama o osamostaljivanju RS, dio izvršne vlasti i na nivou države u Savjetu ministara i u vladi Federacije BiH. Na čemu se zasniva ovaj politički pragmatizam i koliko uticaja na formiranje koalicija i ponašanje lidera etno-nacionalnih partija imaju susjedne države, Srbija i Hrvatska?

SKENDERAGIĆ: Mnogo puta do sada rečeno je da je Dejtonskim sporazumom Bosni i Hercegovini navučena luđačka košulja koja ju je učinila nefunkcionalnom državom u onom obimu koji je potreban da bi zadovoljio interese svih njenih građana. Poznata je fraza ali koja dobro oslikava namjere pojedinih politika u  okruženju, koja kaže: Kada se u Zagrebu i Beogradu zakašlju, BiH dobije upalu pluća. Bosna i Hercegovina sigurno nije jedina decentralizovana država na svijetu, ali njen birokratski sistem uspostavljen u Dejtonu, vrlo je trom i nepravedan po njene građane i njenu funkcionalnost. Našim životima upravljaju ljudi čija je vremenska odrednica mandat. Političari nastoje iz svog mandata izvući maksimum koristi za sebe i za one koji su ih tu postavili.U tom političkom ringišpilu ima mjesta samo za poslušne i podobne, a rijetko ili nikako za sposobne, i to ubija svaku nadu u ljudima da se bore za bolju sutrašnjicu i da uzmu učešće u društveno-političkom životu. Kavgadžije vode kolo, ali hoću da vjerujem da će na političku scenu doći generacija lidera koji vole svoju zemlju, koji vjeruju u bolju budućnost i koji će raditi u interesu svih njenih građana.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo