Ribolov i život uz more obilježili su Kristinu Stanišić i njenu umjetnost „Hladno je, a ja onako majušna hoću sa ocem na more”, sjeća se. Nosi te slike i prenosi ih na svoja slikarska platna, sklupturu, fotografiju i zvuk. Motiv talasa, rakova, korala, jedrilica, morske pučine, sve to ”vuče se ” kroz cijelu priču njenog umjetničkog rada. „ More je način života, velika sveprisutnost”, kaže. Eksperimentisanje je ključni aspekt njenog stvaralaštva
I ovog ljeta je ovdje. U Baru, mjestu gdje je rodjena 1999. godine uz more kojem pripada svim svojim bićem. Odrasla je u Mišićima, kod Čanja, u porodici starosjedioca koji su i osnovali ovo mjesto. Ribolov i život uz more, povezanost i povjerenje u tu veliku vodu, koja je bila i jeste izvor života, ali i prihoda, obilježili su Kristinu Stanišić i njenu umjetnost.Sa ovih obala ponijela je i šumove i talase, ali i slike onih morskih bića uhvaćenih u ribarske mreže.Ona sjećanja na radoznalo djetinjstvo i vrijeme kad je u rana svitanja sa ocem te mreže bacala.
„Hladno je, a ja onako majušna hoću sa njim na more”, sjeća se Kristina.Nosi te slike i prenosi ih danas na svoja slikarska platna, sklupturu, fotografiju i zvuk. Motiv talasa, rakova, korala, jedrilica, morske pučine, sve to ”vuče se ” kroz cijelu priču njenog umjetničkog rada. „ More je način života, velika sveprisutnost. Dovoljno je da ga pogledam i da se osjećam da sam kući”.
Osnovnu školu Kekec Kristina Stanišić završila je u Sutomoru, gimnaziju ” Niko Rolović” u Baru, a potom školovanje nastavila na osnovnim akademskim studijama na Fakultetu savremenih umjetnosti. U klasi profesora dr Djordja Stanojevića diplomirala je 2022. godine u Beogradu i stekla zvanje diplomiranog likovnog umjetnika.
Uvijek marljiva i posvećena onome što radi, a radi mnogo i svestrano. Zavrsila je i muzičku školu, odsjek klavir, pjevala u horu Antivari prvi sopran. Bavila se i danas se bavi klasičnim baletom. Oni koji je poznaju govorili su da je u svemu odlična. Njen indeks sa prosječnom ocjenom 9, 8 ilustracija je ovih tvrdnji.
Na njen slikarski rad, priča Kristina, veliki uticaj imala je japanska grafika i umjetnik Hokusai, umjetnost stare Kine. Uzori su joj bili i ekspresionisti i impresionisti, Van Gog, Gogen, Sezan, Tuloz Lotrek, Lubarda… ” Nivo koji čovjek samo može poželjeti da postigne”, kaže mlada umjetnica, koja se, napominje, ” još traži ”.
Na studijama i od vrsnih profesora učila je kako da na najbolji način usmjeri svoj umjetnički izraz u različitim tehnikama, slikanju, vajanju, grafici. Da na svojim akvarelima i uljima sačuva ”sjećanje na crnogorsko primorje kakvo je nekad bilo, a koje se izgubilo medju brojnim gradjevinama i masovnim turizmom”. Ili da, poigravajući se žicom, tematizuje svijet morske faune, predstavljajući stvorenja koje je vidjela i dodirivala u djetinjstvu. Morske životinje i pejzaži primorja, bilježi likovna kritika opisujući Kristinin rad, „ nisu samo replike ili karikature, već su reimaginacije onoga što su one u samoj suštini.” Eksperimentisanje je ključni aspekt njenog stvaralaštva, pa onda ne čudi da sa gipkih i blagih poteza četkom prelazi na modelovanje žice ili priprema instalaciju, na kojoj će predstaviti staru, porodičnu ribarsku mrežu…
Sporo se navikavala na asfalt srbijanske prijestonice. ” Bilo mi je neobično kad sam prije pet godina otišla u Beograd”, kaže. Imala je 18 godina kada je stigla u veliki grad. „Moram da opravdam povjerenje i novac koji su roditelji uložili“, mislila sam. Navikla se, stekla prijatelje i marljivo radila. Po završetku studija ostala je u Beogradu. Danas radi kao konzervator i restaurator galerije Arte . U početku kao volonter, a već nakon par mjeseci prepoznali su njenu volju za radom, ambiciju i stručnost i zaposlili je. Iako ima tek 23 godine, u biografiji Kristine Stanišić upisano je nekoliko grupnih i tri samostalne izložbe. Prvo predstavljanje publici na drugoj godini studija, grupnom izložbom studenata Fakulteta savremenih umjetnosti u prostorijama galerije univerzitetske biblioteke Svetozar Marković u Beogradu. Učestvovala je i na izložbi u sklopu projekta ” Vidim umjetnika! Slutim bolje društvo održanoj u umjetničkom paviljonu ULUCG u Podgorici, na izložbi Beogradski festival mozaika u Kući legata u Beogradu i u maloj galeriji ULUPUDS.Samostalno, prvi put izlagala je svoje radove 2022.godine pod nazivom Fantastični predeo u galeriji FSU i izložbom Dekonstrukcija sećanja. Njen rad Naftna bušotina dio je stalne postavke na Maglian kampusu na Divčibarima. Kristina Stanišić aktivan je član i saradnik na projektima Centra za urbani razvoj, od kojih su mnogi internacionalni. Članica je i organizacionog tima Bijenala mladih, koji će se održati iduće godine u Beogradu
Čast i privilegiju, o kojoj, kaže naša sagovornica Kristina Stanišić, nije mogla ni da sanja, dobila je ove godine. U izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Bar u okviru Barskog ljetopisa, predstavljena je njena izložba More i snovi . Radovima ove mlade autorke okončan je likovni program 36- og. Ljetopisa. Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović predstavljajući Kristinu naglasila je, ” da će se ona za koju godinu opet naći ovdje, a mi ćemo biti ponosni što smo joj bili vjetar u ledja”.
Uljima na platnu nazvanima Veliki talas, Pogled s pučine, Oluja na moru, Morsko dno…, Kristina Stanišić još jednom je pokazala da sa temom mora još nije gotova. U njenim radovima, kako primjećuje dr Miranović, ” more je ujedno sinonim prirode koja nas okružuje i prirode u nama”.
I kao što more ima svoje bure i bonace, tamne i nepristupačne dubine i iskričave, talasaste, pjenušave obale, ima ih i ljudska psiha.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice