Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj

Objavljeno prije

na

Vagner grupa je postala udarna pesnica ruskog prisustva u Africi. To se prisustvo ticalo bezbjednosnih partnerstava sa lokalnim režimima, ali i vlasništva nad lokalnim resursima, poput rudnika dijamanata i zlata sa kojima Rusija lakše izbjegava sankcije „ kaže naš sagovornik, viši istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku (BCBP) i saradnik LSE IDEAS, spoljnopolitičkog instituta pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE)

 

MONITOR: Posle smrti Jevgenija Prigožina, šefa paravojne grupe Vagner, najviše se nagađalo o interesu Vladimira Putina da on bude brutalno uklonjen. Sem osvete za pobunu Vagnerovaca, koji bi interesi Putina, koji se tiču rata u Ukrajini ili prisustva Rusije u drugim djelovima svijeta, time bili zadovoljeni?

VUKSANOVIĆ: Mnogo je ljudi koji su imali interes i želju da uklone Prigožina, u Ukrajini, Rusiji i na Zapadu. To je glavni razlog zašto je teško poverovati da je ovo bila nesreća. Ukoliko pretpostavimo da je Putin taj koji je odgovoran za stradanje Prigožina, deluje da ovo više ima veze sa Prigožinovom neuspelom pobunom, nego sa bilo čim drugim. Od kada je pao Bahmut, Vagner grupa je ruskoj vojsci prepustila operacije u Ukrajini, a sa i bez Prigožina, Rusija bi koristila Vagner grupu u različitim konfliktnim teatrima, naročito ako uzmemo u obzir da je Grupa samo formalno bila privatna firma, a uvek je zavisila od države, njenih instrukcija i resursa.

MONITOR: Vagnerovci su učestvovali i u ratu u Siriji, mada  ne i zvanično. Sada se vezuju za situaciju u Centralnoafričkoj republici i Nigeru. Tvrdi se da se Prigožin neposredno prije smrti, javio iz Malija. Da li je moguće da je u Africi poslije pobune djelovao bez pristanka Putina?

VUKSANOVIĆ: Dogovor koji je Prigožin postigao sa Putinom je navodno podrazumevao da se Grupa fokusira na Belorusiju i Afriku. Nemam indicije da je Prigožin solirao u Africi i da je to igralo bilo kakvu ulogu u načinu na koji je skončao. Bitno je naglasiti da je Vagner grupa postala udarna pesnica ruskog prisustva u Africi. To se prisustvo ticalo bezbednosnih partnerstava sa lokalnim režimima, ali i vlasništva nad lokalnim resursima, poput rudnika dijamanata i zlata sa kojima Rusija lakše izbegava sankcije. Takođe je Afrika lokacija retkih zemnih metala, koji su presudni za čitav niz novih tehnologija potrebnih za tranziciju ka zelenoj ekonomiji. Rusija ne planira da se odrekne tih pogodnosti koje joj je Vagner doneo. Dokaz je činjenica da je Rusija već imenovala general-majora Andreja Averianova, iz ruske vojno-obaveštajne službe – GRU da predvodi Vagnerove operacije u Africi.

MONITOR: Prigožinov „marš na Moskvu“ nije deklarativno bio usmjeren protiv Putina već armijskog vrha. Smatra se, međutim, da je smijenjeni načelnik Vazdušno-kosmičkih snaga Sergej Surovikin, bio Prigožinov pristalica. Dan poslije Prigožonove pogibije Putin je izdao dekret da se Vagnerovi   dobrovoljci moraju zakleti pred zastavom Rusije. Ima li veze između ovih događaja i odluka?

VUKSANOVIĆ: Prigožin se u ruskom bezbednosnom aparatu počeo doživljavati kao figura koja se ne može kontrolisati. Njegova pobuna je bila očajnički pokušaj da se spasi. Ruska elita je bila zatečena. Međutim, razlog zašto Prigožinova pobuna u startu nije ugušena nasilno, je to što rusko rukovodstvo nije moglo priuštiti slike haosa u Rusiji dok vodi rat u Ukrajini.  Bez obzira na to ko je odgovoran za Prigožinovu smrt, reakcija posle smrti govori o tome da je ruska vlada želela da odmah reaguje i da stavi Vagner grupu pod još čvršću kontrolu države. To govori taj dekret, imenovanje novog zapovednika Vagnera za Afriku, ali i momentalno rasformiranje Vagnerovog kampa u Belorusiji.

MONITOR: Predsjednik Kine, Si Đinping, je boravio u Johanesburgu ali nije učestvovao u radnom dijelu samita. O ekonomskoj situaciji u Kini ima nešto više informacija nego o političkoj. Gdje je Kina na geopolitičkoj mapi svijeta?

VUKSANOVIĆ: Iako je tačno da postoje kineski unutrašnji problemi, zbog čega već decenijama postoje analize koje govore o neodrživosti kineskog modela, do sada se ispostavilo da je kinesko rukovodstvo veoma sposobno uspevalo da se izbori sa tim problemima. U ovom stadijumu, Kina je na putu da se ustoliči kao druga supersila u svetu – sa SAD, i kao jedini pravi direktni izazivač Vašingtonu.

MONITOR: Rat u Ukrajini se nastavlja ,ali se povremeno pominju i mirovni pregovori. Na samitu u Džedi, podržan je mirovni plan predsjednika Ukrajine. Ranije su neki evropski, pa i  neki američki  političari i analitičari, smatrali da je insistiranje Ukrajine na povratku svih njenih teritorija, nerealno. Sada su neki od njih, podržali Ukrajinu u tome. Šta je  ostvarivo?

VUKSANOVIĆ: Ne vidim uspeh ni za jednu od predloženih mirovnih inicijativa. Nijedna od mirovnih inicijativa nije u stanju da reši dva ključna problema oko kojeg se dva centralna učesnika u ratu sudaraju. Prvo je pitanje ukrajinskih teritorija, a drugo je pitanje članstva Ukrajine u NATO-u. Ako se nastavi rat ovim intenzitetom i sa ovakvom razmerom žrtava, očekujem iscrpljujući sukob u kojem će Rusija odneti prevagu i preuzeti kontrolu nad 43% ukrajinske teritorije. Nakon toga, Ukrajina postaje zamrznut konflikt.

MONITOR: U deklaraciji sa nedavne  neformalne konferencije u Atini za zemlje Jugoistočne Evrope i Ukrajinu i Moldaviju, nisu pomenute sankcije Rusiji niti ime Vladimira Putina u tačci u kojoj se osuđuju zločini. Vlast u Srbiji je to pripisala velikoj Vučićevoj diplomatskoj vještini. Ana Brnabić,  nedugo zatim, video linkom učestvuje na sastanku Krimske platforme-što je prošle godine odbijeno. No ministar Ivica Dačić tvrdi da je Brnabić odnosno Srbija, odbila sadržaj deklaracije te platforme.  Kako to da razumjemo?

VUKSANOVIĆ: Može se shvatiti da srpsko rukovodstvo ima velike teškoće da pomiri međunarodne i unutrašnje realnosti. Iako Srbija i dalje vodi politiku balansiranja, ipak je bliža Zapadu nego Rusiji. Međutim, unutrašnjoj javnosti se šalju totalno druge poruke. Proteklih nekoliko meseci mi vidimo da je, po pitanjima odbrambene i bezbednosne politike saradnja Beograda sa Vašingtonom jača, ali o tome se ne izveštava u vladinim medijima. Znači, jedna poruka se šalje međunarodnoj, druga domaćoj publici.

MONITOR: Ivica Dačić je  preko amabasadora Aleksandra Bocan Harčenka, primio depešu iz Moskve- iz Komiteta za saradnju Srbije i Rusije, pa očekuje datum sastanka i dogovore o ekonomskoj saradnji… SAD su sankcionisale šefa BIA, Aleksandra Vulina, između ostalog, i zbog veza sa Putinovim režimom. Koliki je zaista ruski uticaj u zemljama Zapadnog Balkana, posebno u Srbiji, Bih entitetu RS i Crnoj Gori?

VUKSANOVIĆ: Ruski uticaj se i pre rata preuveličavao, a sa trenutnim sukobom, sposobnost Moskve da bude efektivna na Balkanu je još više ograničena. I pre i posle rata, ruski uticaj se svodio na energetiku, nerešeni kosovski spor i rusku popularnost među lokalnom populacijom. Rat u Ukrajini je pokazao posebnu snagu ovog poslednjeg aduta jer ruski izazov Zapadu na Balkanu nije vojni ili ekonomski, već emotivni, jer se među delovima lokalne populacije Rusija doživljava kao način ispoljavanja nezadovoljstva Zapadom. To je razlog zašto lokalni lideri koriste Rusiju za sopstvenu političku promociju i zašto je Rusija i dalje faktor na Balkanu uprkos svojim trenutnim problemima. Lokalne elite isto tako koriste Rusiju da bi dobile bolju nagodbu od Zapada. Promena vlasti u zemljama kao što je Srbija bi možda smanjila ruski uticaj, ali ga ne bi totalno eliminisala zato što EU i dalje nije ozbiljna oko prijema novih članica, pitanje Kosova i dalje nije rešeno, a Rusija se i dalje dobro prodaje lokalnim glasačima.

 

Naš region će biti prikačen Evropi, ali neće biti njen dio

MONITOR: Na Bledskom strateškom forumu, predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, je kazao da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo da postanu članice EU do 2030-e. Dva dana kasnije, portparolka EU, izjavila je da će se zemlje priključivati EU prema zaslugama a ne rokovima, i najavila debatu o reformama u EU za liderski sastanak u Granadi. Koliko je značajan  stav Šarla Mišela o politici proširenja?

VUKSANOVIĆ: Ne verujem da ima geopolitički značaj Mišelova izjava, niti sam optimista kada je u pitanju strategija EU prema Balkanu. Nema volje ni saglasnosti u Evropi za proširenjem, zemlje Zapadnog Balkana nisu iste kao 2003. godine kada im je u Solunu obećana evropska perspektiva, a entuzijazma je sve manje. Rešenja regionalnih sporova, poput statusa Kosova, isto nema nigde na vidiku.  Umesto toga, imaćemo bizaran proces u kojem će region biti prikačen Evropi, ali neće biti njen deo. Samim tim, centri kao što su Berlin, Pariz i Brisel neće uvek moći da izguraju svoju agendu sa lokalnim vladama.

 

Rusija je prevelika da bi bila izolovana

MONITOR: Putin nije mogao da dođe na sastanak BRIKS-a u Johanesburg, ali je u govoru video linkom, predložio i stvaranje neke vrste međunarodne valute koja bi se bazirala na valutama članica BRIKS-a. Može li Putin svoj međunarodni „imidž“ popraviti preko organizacija kakav je BRIKS?

VUKSANOVIĆ: U trenutku kada su veze Rusije sa Zapadom prekinute, evidentan je zaokret Moskve ka azijskim silama u usponu, Kini i Indiji, ali i zemljama tzv. „Globalnog Juga.“ Sam BRIKS jeste preopterećen razlikama između država članica, prvenstveno bezbednosnim rivalitetom Indije i Kine. Međutim, BRIKS je makar privremeno vraćen u život zahvaljujući ratu u Ukrajini, i to u dva domena. Prvi domen je kriza globalnog lanca snabdevanja, ali drugi domen- mnogo važniji, je dominacija američkog dolara. Zemlje širom sveta su registrovale sa kojom lakoćom je Rusija izbačena iz globalnog finansijskog sistema i postale su svesne svoje potencijalne ranjivosti, zbog čega žele da smanje svoju zavisnost od dolara. Da li je sve idilično u odnosima Rusije sa nezapadnim svetom? Nije, ali jeste pokazatelj da je Rusija previše velika da bi bila izolovana.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR: Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG IZ LJUBLJANE: Završetak rata u Ukrajini je u interesu Njemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Njemačka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svjetsko-političke razmjere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD

 

 

MONITOR: Njemački kancelar, Olaf Šolc, smatra da je neophodno brzo sazvati novu međunarodnu mirovnu konferenciju o prestanku rata u Ukrajini, ali na kojoj bi sada učestvovala i Rusija. Mogu li se predvidjeti rezultati tog novog pokušaja, s obzirom na Vaše stanovište da Rusija sada ratuje za novi svjetski poredak a ne – kao na početku, za „novu sigurnosnu arhitekturu u Evropi“?

MOČNIK: Izgleda da su ratni ciljevi Ruske federacije na početku bili da brzim udarom sruši režim u Kijevu, postigne neutralnost Ukrajine, zaustavi širenje NATO pakta i osigura ugodno rešenje za pobunjene oblasti na istoku Ukrajine. Režim nije pao, ali su se Rusi na pregovorima sa njegovim predstavnicima u Istanbulu početkom marta 2022. dogovorili više-manje u tom smislu. U tom trenutku je Zapad (tj. SAD sa saveznicima) hitno intervenisao preko Borisa Džonsona, zabranio ukrajinskoj vladi da se bilo šta dogovara sa Rusima i verovatno obećao izdašnu pomoć Ukrajini da protera rusku vojsku sa svoje teritorije. Evropska unija se smesta – i protiv svojih interesa – svrstala uz SAD i uključila u njihov „posrednički rat“ protiv Rusije. To je gurnulo EU u recesiju, a posebno je pogodilo Nemačku i njenu strategiju uvoza energenata i sirovina iz Rusije i izvoza visokotehnoloških proizvoda u Rusiju i Kinu. Nemačka sada vojnom industrijom pokušava da spase svoju privredu, pa nameće svoje oružje saveznicima, ali to nije dovoljno. Završetak rata u Ukrajini je u interesu Nemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Nemačka. Šolc rešava spoljnopolitički i unutrašnjepolitički debakl svoje vlade. Ali sumnjam da će uspeti. Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svetsko-političke razmere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

MONITOR: Vidite li promjene?

VUKOVIĆ: Suštinske ne, a jedino su one važne. Suštinske u smislu da se uspostavi sistem institucija koje će garantovati ostvarivanje strateških ciljeva, zapisanih u Članu. 1 Ustava – „Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“.

MONITOR:  Bliže se podgorički izbori. Kako vam izgledaju svakodnevne međusobne optužbe većine političkih aktera u ovoj skoroj utrci?

VUKOVIĆ: Nedavno sam na svome FB profilu, inspirisan aktuelnim političkim dešavanjima, napisao da su naši političari članovi legalizovanih bandi od kojih društvo, za sada, nema efikasnu zaštitu! Moja FB prijateljica i koleginica je rekla da je to definicija za udžbenike. Možda je ovo pregruba definicija, ali svakodnevna politička praksa – i ne samo kod nas – pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični intres njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta rupa. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države. Tako kontaminirana politička podloga je prirodno tlo za ogovaranja i svađe, a te svađe odličan predložak za svakodnevno palanačko ispiranje usta, koje dodatno podstiču mediji i društvene mreže.

MONITOR: Koliko je često ugroženo funkcionisanje institucija zbog političkih borbi unutar vlasti?

VUKOVIĆ: Mi imamo fasadne institucije i one su takve zahvaljujući malograđanskom shvatanju politike koja zanemaruje javni interes i opštu dobrobit.

MONITOR: Šta  to govori?

VUKOVIĆ:  Da mi tek treba da izgradimo institucije koje će biti armatura na kojoj počiva društveni dogovor o onim ciljevima koji su definisani na početku aktuelnog Ustava.

MONITOR: Popis, odnosno nacionalni identitet i jezik i dalje su teme koje su u fokusu i koje dijele crnogorsko društvo.  Kada ćemo izaći iz tog narativa?

VUKOVIĆ:  Nesporno je da je pitanje identiteta važno. Takođe je nesporno da u Crnoj Gori žive ljudi koji se različito nacionalno samoidentifikuju, pri čemu nacionalna binarnost (dvojediničnost) nije karakteristična samo za ljude koji pripadaju tzv. pravoslavnom korpusu (Crnogorci/Srbi) već je ima i u grupaciji koja se samoidentifikuje preko islama (Bošnjaci/Muslimani). Nesporno je i to da politička klasa ova pitanja posmatra iz malograđanske perspektive koristi i štete, i njima manje ili više vješto manipuliše.

Bojim se da nećemo ni brzo ni lako izađi iz te i takve priče. Preduslov za izlazak je napuštanje neustavnog modela koji podsjeća na takozvanu konsocionalnu demokratiju, karakterističnu za Liban, gdje se političke funkcije popunjavaju na osnovu vjerske pripadnosti. Preduslov je, takođe, bataljivanje priče o potrebi pomirenja, pri čemu se prvenstveno misli na mirenje Crnogoraca i Srba. Pojam pomirenja je manipulativan, samim tim što nikada nije postojao nacionalni sukob između Crnogoraca i Srba, pa se čini da se ovdje četništvo potura crnogorskim Srbima, a partizanstvo vezuje za Crnogorce ili – da odemo dalje u prošlost – bjelaštvo vezuje za Srbe, a zelenaštvo za Crnogorce. Pomirenje bi trebalo da znači traganje za zajedničkim imeniteljem, za kolektivnim MI koje će afirmisati sve, a neće unižavati nikoga. To kolektivno MI treba da bude izraženo i kroz naziv jezika i kroz državne simbole.

MONITOR: I dalje slušamo optimistične najave zvaničnka da bi mogli uskoro ući u EU. Krećemo li se suštinski ka društvu evropskih vrijednosti?

VUKOVIĆ: Jedina vizija koju dijeli naša politička klasa sastavljena od predstavnika svih nacija i konfesija je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali nikada nije jasno objašnjeno ni analizirano u čemu se tačno sastoji korist od toga ulaska i je li ta korist taktička i kratkoročna ili strateška i dugoročna. Sada, recimo, na primjeru odnosa prema Srbiji kada je u pitanju rudarenje vidimo da EU, tačnije jedna od njenih viđenijih članica (Njemačka) gleda na Srbiju iz perspektive kolonizatora. Da li to znači da bi sjutra, kada Crna Gora postane članica EU, naša politička klasa lakše pretvorila planinu Sinjavinu u vojni poligon ili u najveće balkansko pasište za preživare?  Bojim se da bi se prije desilo ovo prvo, ako geopolitički interesi Brisela i NATO-a budu to zahtijevali.

Kada je ova vizija artikulisana, EU je djelovala kao nešto što je vječno i u stalnom napredovanju. Sada je ta iluzija razbijena – EU ne izgleda ni vječno niti je u napredovanju. Prije bi se reklo da je riječ o ozbiljnom nazadovanju. To bi podrazumijevalo strateško preispitivanje odnosa Crne Gore prema EU, ali tako nešto se od ove i ovakve političke klase ne može očekivati.

„Proces pridruživanja EU na kraju može razočarati javnost“, skorašnja je izjava bivšeg euroatlantiste i doskorašnjeg ’sve i svja’ Crne Gore Mila Đukanovića.

Kada govorimo o evropskim vrijednostima, treba vidjeti da li je sadašnja EU na tragu vrijednosti koje mi podrazumijevamo kao evropske. Naša mila Evropa je kao kolonizator pljačkala druge kontinente, dva svjetska rata je zametnula, genocidom je rješavala jevrejsko pitanje, a onda, perući savjest, zajedno sa Amerikancima, otela Palestincima dio teritorije i darovala ga Jevrejima, koje sada podržava u njihovom genocidnom pohodu na Palestince.

Mislim da je Ustav Crne Gore pisan u duhu najviših civilizacijskih, što znači i evropskih vrijednosti. Na nama je da tu ustavnu formu ispunimo sadržajem. Ako mi nijesmo za to sposobni, ne očekujmo da će nam taj sadržaj oktroisati Brisel i njegova plutokratska birokratija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo