Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO DOĆI U CRNU GORU: Divljim saobraćajnicama do divlje ljepote

Objavljeno prije

na

Koji god put da izabere turista koji je odlučio da posjeti Crnu Goru, čekaju ga kolone i gužve. Sudeći prema najavama i gradnji saobraćajnica na dugom štapu, i sledećih sezona domaće i goste očekuje saobraćajna agonija. Ako dođu

 

Na putu Podgorica-Bar kolaps. Od Virpazara do izlaza iz tunela Sozina, 15-ak kilometara,  putuje se oko sat, javio je u subotu Primorski portal. Slični izvještaji o kolonama i zastojima tokom sezone česti su i u Tivtu, Herceg Novom…

Sredinom jula, vazduhoplovni hrvatski analitičar Alen Šćuric opisao je kako mu je da pređe 60 kilometara duž Crnogorskog primorja trebalo šest sati. Na trajektu Kamenari-Lepetani čekao je više od sat i po.

,,Za 60 km. Dakle, prosječna brzina 10 km/h. Skoro bih brže došao pješke, duplo brže bi došao biciklom. Majko mila. I sad neka mi neko još kaže da aerodromi u Crnoj Gori nisu presudni. Pobogu! Pa ako mi iz Zagreba treba 13:30 sati, onda iz Središnje Evrope treba 19-30 sati. Pa ko će onda doći automobilom u Crnu Goru. A željeznica i brodske veze su još gore od cesta”, poručio je Šćuric.

Liše kruzera, Crna Gora je rijetka pomorska zemlja koja i nema putničkih brodskih veza sa ostatkom Mediterana. Krajem 2016. jedina pomorska linija između Crne Gore i Italije Bar-Bari ukinuta je nakon 51 godine redovnog transporta. Iz Barske plovidbe su tada najavili da je linija privremeno zaustavljena. Privremenost traje.

Što se tiče željeznice, vozovi kasne, česti su kvarovi, pa se dugo čeka. Putnicima je  neshvatljivo da na plus 40 u vagonima nema klime, a da se pojedini prozori ne mogu otvoriti. Pruga koja je puštena u rad 1976. i dan danas je ,,čudo inženjeringa 20. vijeka”, kako navodi američki CNN, svrstavajući ovu željezničku liniju u jednu od najatraktivnijih u Evropi. Atraktivnost prizora niko ne spori, samo su uslovi putovanja vrlo problematični.

Ljeti nam najviše gostiju dođe preko aerodroma u Podgorici i Tivtu. Početak sezone obilježile su kofe na tivatskom zbog prokišnjavanja krova i kolaps zbog gužve na podgoričkom aerodromu.

Ovo je katastrofa, prokomentarisao je stanje na tivatskom aerodromu predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Iz Aerodroma su se branili kontinuitetom. Krovovi prokišnjavaju od 2006.

Tender za davanje aerodroma u koncesiju raspisan je prije pet godina tokom vlade Duška Markovića. Dvije posljednje vlade nijesu imale kad da odluče o tom pitanju.

Crna Gora se lani ispisala iz država koje nemaju ni kilometar auto puta, otvoren je 41 kilometar od Podgorice do Mateševa. Početkom ove sezone počeli su i radovi na pristupnom putu u Mateševu, pa su turiste dočekali bageri, prašina, rupe i rakopani pristupni put. Mnogi su zbog toga izabrali da se opet voze kroz kanjon Morače.

Građani su se pitali ,,zašto baš sad kada se očekuju najveće gužve” i ,,mora li se svake godine usred sezone raditi neka rekonstrukcija”. ,,Nažalost, taj put je trebalo ranije da se rekonstruiše, ali ovo je doba godine kada se tu može raditi jer zimi je nemoguće izvoditi radove na tom području”, objasnio je ministar ekonomskog razvoja u tehničkom mandatu Goran Đurović. Iz Uprave za saobraćaj su pojasnili da će radovi malo stati u avgustu, a da će biti završeni polovinom decembra.

Turisti nekako i dođu do Jadranske magistrale, koja je završena 60 -etih godina prošlog vijeka, ali ih tamo čekaju kolone i kolaps. Svake sezone se ponavlja priča da nam je potreban  početak gradnje Jadransko-jonskog autoputa, obilaznica i brzih saobraćajnica duž primorja.

Vlasti su posljednje dvije godine intenzivno pričale o projektu autoputa duž primorja, najavljujući i kompanije zainteresovane za gradnju.  Međutim, krajem prošle godine Evropska komisija poništila je investicioni grant od 41,2 miliona eura jer su se radovi na idejnom projektu na dionici budvanske obilaznice Jadransko-jonske brze ceste odvijali veoma sporo. Najavili su mogućnost ponovne prijave ukoliko se dostigne zrelost projekta. Toliko o zrelosti – vlasti.

Uz pomoć Evropske komisije urađena je Strategija razvoja saobraćaja Crne Gore 2019-2035. U njoj se navodi da Jadransko-jonski koridor prolazi kroz Crnu Goru, od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom u dužini od oko 108 km. Obuhvata sistem obilaznica oko primorskih gradova Herceg Novi, Tivat, Budva i Bar i prelaz preko Bokokotorskog zaliva-most Verige. Procijenjena vrijednost troškova projektovanja, supervizije i izgradnje kompletne brze saobraćajnice iznosi oko 1,013 milijardi eura.

Šta će se raditi još se ne zna, jer se kasni sa usvajanjem Prostornog plana Crne Gore. A u planu postoji dilema da li da se radi auto put kao kontinentalna varijanta ili magistrala sa četiri trake duž primorja. Dok ekolozi upozoravaju da bi brza saobraćajnica duž primorja dodatno devastirala već preizgrađeni prejzaž, stručnjaci upozoravaju da je brza saobraćajnica neophodna jer Jadransko-jonski auto put nije prioritet Hrvatskoj i Albaniji narednih 10 do 20 godina.  Kako igleda, ni nama se ne žuri.

I na nastavak gradnje auto-puta Bar-Boljare ćemo sačekati. Troškovi nastavka gradnje procijenjeni su na preko milijardu eura, dok se raspisivanje tendera očekuje za 2024. ili 2025. godinu. Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović kazao je da postoji veliko interesovanje investitora za gradnju preostalih dionica, da je za izradu glavnog projekta obezbijeđeno šest miliona eura te da se početak radova može očekivati najkasnije do 2025.

Prije toga može se očekivati početak gradnje obilaznice oko Herceg Novog. Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazao je krajem prošle godine da je za projektnu dokumentaciju za ovu godinu opredijeljeno 300.000 eura. Kako je naveo, riječ je o višegodišnjem projektu za koji je u narednom periodu predloženo 20 miliona, te da je ostalo da se tokom 2023. godine završi projekat, kako bi se raspisao tender za izvođače radova.

Ministar Ibrahimović je najavio da bi ove godine mogla početi realizacija rekonstrukcije Jadranske magistrale od aerodroma Tivat do Jaza u saobraćajnicu bulevarskog tipa sa četiri trake. Po ranijim najavama izgradnja je trebalo da krene na jesen 2021.

Najavljena je i izgradnja mosta preko rijeke Bojane. Vrijednost projekta je devet miliona eura, a prema najavama, mogao bi da bude završen 2024. Most dugačak 310 metara, skratiće put od ulcinjske Velike plaže do Velipoja sa sadašnjih 70, na samo par kilometara. Iz Ministarstva kapitalnih investicija su pojasnili da izgradnja mosta na Bojani neće početi prije donošenja državnog Prostornog plana, kojeg još nema.

Sudeći prema najavama i gradnji saobraćajnica na dugom štapu, i sledećih sezona domaće i goste očekuje saobraćajna agonija. O neophodnosti dobre saobraćajne infrastrukture za turizam govori primjer Hrvatske. Ova zemlja prema međunarodnim ocjenama ima jednu od najboljih saobraćajnih infrastruktura u Evropi. Počevši od 2000-ih, Hrvatska je krenula u ambiciozan niz projekata razvoja putne infrastrukture sa ciljem povećanja kvaliteta puteva, posebno auto-puteva. Budući da je Hrvatska jedna od najposjećenijih turističkih lokacija u Evropi, važnost saobraćajne infrastrukture bila je ključna, a ulaganja u ovaj sektor ogromna.

Hrvatska sada ima 11 autoputeva i najdužu mrežu autoputeva u regionu koja iznosi 1.313,8 kilometara.

U Crnoj Gori,  osim rekonstrukcije i proširenja postojećih cesta od 2000. se malo toga uradilo. Najvidljivije promjene su tunel Sozina i završetak dijela autoputa.

U pomenutoj Strategiji razvoja saobraćaja Crne Gore 2019-2035. godine, navodi se da su se ,,u periodu  2010-2014. kapitalna ulaganja za puteve kretala u opsegu od 30 miliona eura do 50 miliona eura. Ukupna programirana ulaganja za predmetni period iznosila su 193 miliona eura, od ĉega je 149 miliona eura realizovano (77 odsto)”. Dalje se iznosi da je ,,od 2006. godine, u Crnoj Gori, uloženo 123.1 miliona eura u rehabilitaciju i modernizaciju željezniĉke inrfastrukture”, a za vazdušni saobraćaj da se ,,do sredine 2000-te, bilježi završetak projekata rekonstrukcije aerodroma Podgorica i Tivat”.

Iako nijesu, kao u Hrvatskoj, građeni novi putevi, javni dug je od 2014. do 2021. povećan za dvije milijarde.Svega 700 miliona je utrošeno na gradnju prve dionice auto-puta.

Iz Vlade su  nedavno objavili da je prvi put od 2014. godine neto državni dug ispod mastrihtskog kriterijuma od 60 odsto BDP-a. Međunarodni monetarni fond je u ranijim preporukama Crnoj Gori savjetovao da se ne zadužuje za drugu fazu auto-puta ili drugu veću javnu investiciju dok javni dug ne spusti ispod 60 odsto BDP-a.

Ukoliko bi se održao trend smanjenja duga, država bi konačno imala mogućnost da se zadužuje za neophodne kapitalne projekte poput početka i nastavka gradnje auto-puta ili  brze ceste duž primorja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo