Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAPADNI UGOVORI O VOJNIM NABAVKAMA ZA UKRAJINSKU VOJSKU: Dok trava ne naraste

Objavljeno prije

na

Nakon više od 500 dana otvorenog rata u Ukrajini, Zapad tek sada ulazi u ozbiljnije razgovore sa proizvođačima oružja, kako bi približno zadovoljili ukrajinske potrebe. Za tako nešto potrebno je proširiti kapacitete i čak graditi nove fabrike. Realizacija nije tako bliska budućnost

 

Svjetski političari su od početka ruske agresije 24. februara prošle godine ponovo učili koliko je loše oslanjati se na pretpostavke i podcjenjivanje suparnika.  Rusija je morala naučiti bolne lekcije da njena armija nije druga oružana sila svijeta i da njeni vojnici nisu otporni na metke i rakete, kao što ni kremaljski car i njegovi oligarsi nisu imuni na pohlepu i pljačku svoje i tuđih zemalja. Za razliku od armije, ruske monetarne i ekonomske vlasti su bile daleko bolje pripremljene za sankcije koje su uslijedile nakon otpočinjanja neprijateljstava. Zapad je takođe naučio da je bič ekonomskih sankcija odavno izgubio snagu u rastućoj globalizaciji, a da je njegova tehnološka superiornost i vojna moć kratkog daha – jer nema pogonsko gorivo, tj. municiju.

Iako su skoro sve zapadne zemlje odmah osudile rat i ponudile pomoć u slamanju agresora, ispalo je da je deindustrijalizacija Zapada i preseljenje resursa u Kinu i druge azijske zemlje radi većeg profita istovremeno uzela danak sistemu deklarativnih vrijednosti kojima se Zapad toliko dičio.

Nesporno je da je NATO pakt Ukrajini poslao nekoliko moćnih raketnih sistema tipa HIMARS, Storm Shadow, Patriot…kao i nekoliko desetina modernih Leopard 2 glavnih borbenih tenkova. Jedna ili dvije eskadrile lovaca-bombardera F-16 su sljedeće na listi naoružanja na putu za Kijev  uz ubrzanu obuku ukrajinskih pilota. Međutim, kako se rat pretvorio u rovovsku borbu iscrpljivanja sličnu Prvom svjetskom ratu, Ukrajini je prevashodno potrebna municija kako za odbranu, tako i za snažnu kontraofanzivu kojom kani osloboditi više od 20 odsto okupirane teritorije. Nakon više od 500 dana otvorenog rata u Ukrajini, Zapad tek sada ulazi u ozbiljnije razgovore sa proizvođačima oružja kako bi približno zadovoljili ukrajinske potrebe. Za tako nešto potrebno je proširiti kapacitete i čak graditi nove fabrike. Realizacija nije  tako bliska budućnost.

Mediji i pojedini zapadni dužnosnici su već nekoliko mjeseci  upozoravali da Ukrajini ponestaje municije i posebno artiljerijskih granata, oklopnih vozila i drugog naoružanja u trenutku kada Rusija širi sopstvenu vojnu proizvodnju. Postojeće zalihe sovjetske municije su pri kraju, kako u Ukrajini tako i globalno. Međutim i zalihe Zapada su prilično iscrpljene i prijeti im rizik od nestašice do kraja godine.

Ukrajinska vojska je prije početka kontraofanzive trošila 180 hiljada artiljerijskih granata mjesečno. Prije dva dana britanski Financial Times je citirao neimenovanog američkog vojnog zvaničnika da sada ukrajinska vojska troši 8 hiljada granata dnevno ili 240 hiljada mjesečno. Amerika je prije rata proizvodila samo 14 hiljada granata mjesečno, i EU otprilike 30 hiljada. Nakon 16 mjeseci rata Sjedinjene države su uspjele podići proizvodnju na 20 hiljada mjesečno. Istovremeno su odobrene investicije za nove proizvodne kapacitete koji bi izbacivali 90 hiljada granata mjesečno (prevashodno onih od 155mm), piše Washington Post. Evropska vojna industrija se takođe suočava sa problemima proizvodnje nakon decenija nedovoljnog ulaganja, lošeg upravljanja i briselske birokratije.

Ukrajina je već uveliko potrošila zalihe od milion granata koje su joj SAD poklonile prilikom izbijanja neprijateljstava. Sadašnja združena proizvodnja artiljerijske municije NATO zemalja zadovoljava svega 40 odsto mjesečnih potreba Ukrajine dok se ostatak nadoknađuje povlačenjem američkih strateških rezervi iz Izraela i Južne Koreje i kupovinom sovjetske municije od trećih zemalja širom svijeta. Zbog napetosti sa Kinom oko Tajvana i problemima sa Sjevernom Korejom, Amerikanci ne smiju iscrpiti sve rezerve u Južnoj Koreji. Takođe, sovjetska municija širom svijeta je već uveliko rasprodata i poslata na front. Mnogi ukazuju da je jedna od rijetko dobrih strana ovog rata to što je oslobodila planetu koroziranih rezervi oružja iz doba Sovjetskog Saveza.

PortparolKA NATO-a Oana Lungesku rekla je nedavno da Alijansa „nastavlja rad na brzom rješavanju nedostataka u zalihama municije, poboljšanju interoperabilnosti i zamjenjivosti i jačanju transatlantske industrijske baze”. Lungesku tvrdi da su Velika Britanija, Norveška i Francuska  potpisali velike ugovore, ali je odbila dati dodatne detalje na pitanja novinara Washington Post-a koji tvrde da je na terenu malo toga postignuto. Većina NATO zemalja (čak 20 od 30 članica) još uvijek nije povećala svoju potrošnju ni do preporučenih 2 posto BDP-a za sve članice. Mnoge vlade ostaju vrlo nevoljne da se obavežu na milijarde dolara i eura dugoročnih ugovora kako bi privatni vojni sektor (koji daleko nadmašuje državni) mogao investirati u nove proizvodne kapacitete. Privatne kompanije nerado ulaze u takve poslove bez dugoročnih ugovora i garancija. U EU Poljska je jedini ozbiljni izuzetak jer osim pomoći Ukrajini,  namjerava izgraditi najmoćniju konvencionalnu vojsku u Europi koja se može trajno nositi s izazovima sa Istoka.

Čak i ugovori koji su već potpisani nemaju očekivani tempo realizacije. Izgradnja novih fabrika dodatno je ograničena pristupom oskudnim resursima i kvalificiranom radnom snagom. Manja vojna industrija mora se takmičiti za repro materijale sa mnogo većim civilnim automobilskim i elektronskim sektorima. Pronalaženje i unajmljivanje dovoljno stručne radne snage za popunu novih fabrika oružja je još jedno skupo usko grlo. Problem snabdijevanja sirovinama je još složeniji jer Rusija je ostala glavni dobavljač mnogih primarnih sirovina, poput aluminijuma i titana. Francuska vazduhoplovna industrija već je počela skladištenje titanijuma i traži nove zalihe. „Nema osjećaja hitnosti“ objašnjava za Politico Jan Pie, generalni sekretar Evropskog udruženja za avio-svemirsku, sigurnosnu i odbrambenu industriju. Ovi poslovni problemi pogoršani su haosom i nefunkcionalnošću u njemačkoj vojnoj industriji kao posljedica neuspjelih reformi bivše kancelarke Angele Merkel. Novi ministar odbrane Boris Pistorijus pokušava se nositi s problemima, ali napredak je spor. Od oko 400 tenkova Leopard 2 koje Njemačka ima na papiru, samo oko trećina je operativna dok ostatak korozira u skladištima zbog neodržavanja i nedostatka djelova.

Bundestag je izglasao vanrednih 100 milijardi eura za vojnu troškove mimo već budžetiranih 47 milijardi eura. Međutim, glomazni birokratski zapleti u Berlinu i Briselu onemogućavaju brzo trošenje i realizaciju.

Stoga su neke evropske kompanije uložile vlastita sredstva u proširenje postojeće proizvodnje – švedski Saab, norveški Nammo, francuski Nexter, njemački proizvođač tenkova Rheinmetall i evropski proizvođač raketa MBDA. Saab je već duplirao proizvodnju i planira je opet duplirati do početka 2025. Rheinmetall ima za cilj uvećanje godišnju proizvodnju artiljerijskih granata sa 450 na 600 hiljada proširenjem postojećih pogona i preuzimanjem španske kompanije Expal Systems. Južna Koreja se već pojavila kao vodeći dobavljač nakon što je ušla u zajedničko ulaganje s Poljskom za proizvodnju oružja i municije koje će se u početku koristiti za snabdijevanje Ukrajine.

Ruska vojna potrošnja je u stalnom porastu posljednjih godinu i sada čini četvrtinu ukupne budžetske potrošnje (podaci o velikom dijelu ruske potrošnje su sada tajni) od oko 86,4 milijarde dolara – što je i dalje samo desetinu onoga što SAD troše godišnje. Za razliku od Zapada, Vladimir Putin je svoju ekonomiju stavio u ratni režim rada. Vojne fabrike rade 24 sata dnevno, dok su civilni objekti preuređeni kako bi se dodatno povećala proizvodnja. Vojna proizvodnja se utrostručila u prošloj godini, dajući privredi dodatni podsticaj. Izvještaj federalnog budžeta pokazao je da je Moskva samo u januaru i februaru trošila više od 282 posto u odnosu na isti period 2021. godine, prenosi Reuters.

Na bojnom polju se razlika odavno osjeća. Rusija je prije rata proizvodila 1,7 miliona artiljerijskih granata (kalibra 155 mm) godišnje – ključna komponenta u trenutnom sukobu.  Do kraja ove godine proizvodnja će skočiti na 2,4 miliona prema podacima New York Times-a, što prebacuje američku proizvodnju za preko 10 puta.

Ukrajinci se odavno žale da im Zapad pomaže samo toliko da ih Rusija ne pregazi, ali da ne postoji volja da se Rusija strateški porazi. U Drugom svjetskom ratu je upravo američka vojna industrija kroz Zajam i najam vojne oprema i repromaterijala presudno uticala da Britanija i Rusija izdrže njemački udar i da na kraju, kroz borbu iscrpljivanja, nadvladaju naciste. Sadašnji sljedbenici totalitarnih ideologija u Kremlju znaju dobro da je vrijeme pod sadašnjim okolnostima na njihovoj strani. „Ukrajina će uskoro potpuno prestati da koristi sopstvenu opremu, jer ništa neće ostati. Sve sa čim se bore i sve što koriste dolazi iz inostranstva. Ne možete se tako boriti dugo“ rekao je ruski predsjednik Putin na nedavnoj investicionoj konferenciji u Sankt Petersburgu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo