Povežite se sa nama

Izdvojeno

GUVERNER CBCG RADOJE ŽUGIĆ KAO POSLJEDNJI POSPREMAČ TRAGOVA DPS REŽIM: Dokumenti nestaju ili se gube

Objavljeno prije

na

Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena Žugiću da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner

 

Iako je Demokratska partija socijalista (DPS) predala izvršnu i zakonodavnu vlast još krajem 2020. godine, monetarna vlast je i dalje u njenim rukama preko guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoja Žugića. Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena guverneru da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner.

Nedavno je Akcija za socijalnu pravdu (ASP) u saopštenju za javnost obznanila odgovor CBCG u iz kojeg se vidi da je centralna monetarna institucija uništila , kao bezvrijedne, finansijske izvještaje firmi za period do 2011. godine. Odluka o uništavanju je donijeta nedugo nakon formiranja prve post DPS-ovske vlade u decembru 2020. Naime, ASP je od CBCG krajem juna ove godine tražila finansijske izvještaje za tivatsku kompaniju Adriatic Marinas za period od 2007. do  2013. godine. Radi se o kompaniji koja upravlja Porto Montenegrom i čiji podaci su zatraženi kako bi se iz finansijskih izvještaja utvrdili novčani tokovi za investiciona ulaganja, koja, kao i svaka investicija u vremenu vladavine DPS-a, nisu mogla proći bez kontroverzi i optužbi za netransparentnost i korupciju. Povlastice koje je dobio tadašnji glavni investitor kanadski milijarder Piter Munk za razvoj visokoplatežnog elitnog turizma, na mjestu bivše vojne pomorske baze i Remontnog zavoda u Tivtu, su navele mnoge kritičare da posumnjaju da se državni vrh „omastio“ sa skrivenim računima na egzotičnim destinacijama. CBCG je odgovorila ASP-a da im samo djelomično može izaći u susret sa izvještajima za 2012. i 2013. godinu dok su raniji izvještaji planski uništeni. CBCG je objasnila da je „listom kategorija registraturske građe CBCG od 20. maja 2021. godine utvrđen rok od 10 godina za čuvanje finansijskih iskaza privrednih društava“. Prema tome, „finansijski iskazi iz perioda od 2007. do 2011. godine nijesu u posjedu CBCG, budući da su izručeni, jer je prestala potreba za njihovim čuvanjem“. Kao takvi, oni su „uništeni kao bezvrijedni registraturni materijal, uz prethodnu saglasnost Državnog arhiva Crne Gore“ objasnila je Centralna banka.

Ovakav odgovor i postupanje Centralne banke pod komandom Radoja Žugića je veoma indikativno i u datom kontekstu zabrinjavajuće. Akcija za socijalnu pravdu je javno pozvala da se „postavi pitanje zloupotrebe prava pod plaštom zakonskih propisa“ jer je „prosto nevjerovatno da CBCG finansijske izvještaje kompanija posmatra kao bezvrijedne i umjesto da ih izruči u Državni arhiv, što je takođe zakonska mogućnost, i gdje bi bili pohranjeni i kao takvi sačuvani, ona donosi odluku da ih uništi“. Situaciju dodatno , kako ASP kaže, čini „pravno mračnijom“, to što je Žugić za takvu odluku dobio i saglasnost Državnog arhiva. Pohranjivanje u Državnom arhivu u doba digitalne ere ne zaprema nikakav skladišni prostor tako da takvo postupanje se može opravdano dovesti u vezu sa dosadašnjom masovnom asanacijom kompromitujućeg materijala za DPS i vladajuću familiju prije predaje institucija novim vlastima.

Sa ovakvim odgovorom Žugića slijedi logički upit šta je još sve uništeno kao „bezvrijedni registraturni materijal“ imajući u vidu „bogato radno iskustvo“ i  „rezultate“ za koje ga je pohvalio bivši predsjednik Milo Đukanović kada ga je ponovo predložio Skupštini za guvernera CBCG u septembru prošle godine.

Biografija Žugića ga potpuno preporučuje kod Gospodara kod koga ima dugi rok službe i zbog koga je bio akter velikog broja afera. Postavljen je u februaru 2004. god. za v.d. direktora Fonda PIO (penziono – invalidsko osiguranje). U avgustu 2004. godine je iznenada, i bez najave, iznio na berzu većinski paket akcija do tada državne kompanije Pomorski saobraćaj (koja održava trajektnu liniju Lepetani – Kamenari). Samo nekoliko mjeseci ranije Pomorski saobraćaj je dobio vladin monopol na 15 godina. Akcije je ekspresno kupila kompanija Prohouse braće Duška i Dejana Ban i Prohouse Montenegro Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura. Cijena je plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno tako da je profitabilna državna kompanija sa zajamčenim monopolom predata prijateljima Mila Đukanovića (i partnerima u poslovima sa cigaretama) u bescijenje. Nakon toga je u januaru 2005. Upravni odbor PIO Fonda izabrao Žugića za direktora prvi put i januara 2009. drugi put. Žugić je tokom 2008. godine bio i predsjednik Odbora direktora Prve banke u većinskom vlasništvu vladarske porodice Đukanović. Od kada su Đukanovići preuzeli bivšu Nikšičku banku i preimenovali je u Prvu 2006. god. poslovi državnih preduzeća i depoziti su se morali preusmjeravati na istu, u  čemu je Žugić imao veliku zaslugu.

Tri državna fonda – Žugićev PIO, Investiciono razvojni fond (IRF) i Fond za zdravstveno osiguranje imali su važnu ulogu u spašavanju Prve banke u kritičnim 2007., 2008. i 2009. godini. Oni su za gotovo 30 puta uvećali svoje depozite u toj banci u odnosu na vrijeme kada je ona bila u državnom vlasništvu. Žugić je 2006.god. deponirao 6,1 miliona eura Fonda PIO dok je naredne godine, kada su počeli problemi banke, duplirao depozite u njoj na 11,6 miliona i zajedno, sa druga dva fonda, imali su blizu 20 miliona eura u banci brata crnogorskog vladara. Naredne godine depoziti su povećani za još 6 miliona.

Interesantno je da je tada Žugić u ime Prve banke potpisao Ugovor o kreditnoj podršci sa Vladom CG od 44 miliona eura iste te 2008. godine (u decembru). Kredit je i dalje sporan i upitno je da li ga je banka braće Đukanović ikada i vratila. Priča oko kredita od 44 miliona nije dobila na značaju ni sa sadašnjom vladom Abazovića, čiji je ministar finansija Saša Damjanović  otćutao tu epizodu. Damjanović je zato pokušao implicirati krivičnu odgovornost svog prethodnika i vjerovatno budućeg premijera Milojka Spajića zbog emisije euro obveznica od 750 miliona kojim se vlada Krivokapića zadužila na londonskom finansijskom tržištu u prvim danima svog mandata ,da bi se nosila sa opustošenim trezorom i nadolazećim obavezama. Damjanović je proljetos proslijedio sve informacije Specijalnom tužilaštvu (SDT) ali nigdje nije pomenuo da su pripremu emisije euro obveznica pomogli guverner Žugić i Darko Radunović, raniji DPS-ov ministar finansija.

Monitor je već pisao o spornom zaduženju i, na osnovu dokumentacije u koju je dobio uvid, potpuno neutemeljenim navodima ministra Damjanovića vjerovatno politički motiviranim. Interesantno je da je Damjanović kao predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju finansije i budžet bio dio skupštinske delegacije koja je sredinom 2010. godine posjetila Prvu banku kako bi se utvrdilo da li je pomoć koju je dobila iz budžeta zakonito trošena. Delegacija koju su osim Damjanovića tada činili Radoje Žugić i poslanik DPS-a Zarija Franović, nije registrovala bilo kakvo kršenje zakona.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) u saradnji sa američkim Projektom za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) je par godina kasnije došla do podataka i dokumentacije da su u momentu posjete skupštinske delegacije postojali vrlo konkretni dokazi o nezakonitim radnjama te banke. Radilo se kršenju bankarskih procedura, nenamjenskim upravljanjem depozitima klijenata, davanju kredita bez pokrića povezanim licima i pranju novca od šverca narkotika za balkanske narko kartele povezane sa vrhom crnogorske vlasti. Damjanović je, po otkrivanju dokumentacije Prve banke od strane OCCRP-a i MANS-a, rekao u emisiji Načisto na TV Vijesti da „ukoliko su ti podaci tačni, time je trebala da se bavi CBCG“. Damjanović je potvrdio da je sa članovima vladarske porodice Đukanović imao „građanske neformalne susrete“.

Žugić je bio i poslanik DPS-a i ministar finansija od 2012. do 2016. godine a od oktobra iste godine opet guverner CBCG. Iako mu je mandat odavno istekao, on je i dalje na čelu ove institucije zbog ingerencija predsjednika države koji predlaže guvernera. Nova skupštinska većina je pokušala zaobići ovu zakonsku prepreku u aprilu ove godine sa izmjenama Zakona o CBCG kojom bi bilo oduzeto pravo predsjedniku države. Međutim, odlazeći predsjednik nije potpisao taj zakon jer je u međuvremenu raspustio Skupštinu ukazom.

Žugić je na zahtjeve MANS-a 2019. godine. da mu se dostave izvještaji o kontroli Prve banke iz 2008. i 2009. godine stavio oznaku tajnosti, jer bi podaci „mogli uticati na ekonomski sistem države i uticati na rast sajber kriminala“, i to deceniju poslije. Veliko je pitanje da li više ti izvještaji i postoje s obzirom na opasnosti po Đukanovićevu „državu“ i zaostavštinu. Đukanović je u septembru 2022., kada je predložio Žugića opet za guvernera, naglasio da predstoje „izazovi“ koji „obavezuju na poseban oprez, budnost, hrabro i blagovremeno djelovanje CBCG, kakvo je bilo i do sada njenim rukovođenjem od strane sadašnjeg guvernera dr Radoja Žugića“. Time vjerovatno dolazi do izažaja da se sve „izluči“ mimo Državnog arhiva što može biti „izazov“ u krivično pravnom smislu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo