Svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se političari nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim (ne)skrivenim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori

Monstat nam je, u utorak, prezentovao prve pakete konačnih rezultata prošlogodišnjeg popisa, uključujući i statistički obrađene odgovore na tzv. identitetska pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti popisanih, i jeziku kojim se služe. Igra brojevima je počela.

Ovo su manje ili više precizno utvrđeni fakti.

U Crnoj Gori živi nešto manje od 624 hiljade stanovnika.  U odnosu na prethodni popis iz 2011, u plusu smo za nepune četiri hiljade stanovnika.

Prije nego zaključimo da li je to malo ili dovoljno, još jedan značajan podatak: prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živjelo je 576 hiljada njenih državljana (4,5 hljada sa dvojnim državljanstvom). A tu je bilo i preko 50 hiljada stanovnika koji su imali državljanstvo neke druge države (28 hiljada), lica bez državljanstva (4,3 hiljade), stanovnika koji su bili u proceduri sticanja crnogorskog državljanstva (nepunih 13 hiljada) i više od 3,6 hiljada onih koji nijesu odgovorili na pitanju o državljanstvi.

Prošlogodinjim popisom registrovano je da u Crnoj Gori živi, opet, 576 hiljada njenih državljana (nepunih 11 hiljada sa dvojnim državljanstvom). A popisano je još 44 hiljade naših državljana „sa uobičajenim mjestom prebivališta u Crnoj Gori“ koji su se u vrijeme popisa nalazili na radu, boravku ili školovanju u inostranstvu. Možda se neko od njih i vrati kući.

Prema tim podacima, u Crnoj Gori je u decembru prošle godine živjelo nepunih 60 hiljada stranaca sa uredno prijavljenim, privremenim ili stalnim, boravkom u našoj državi. Međutim, prema podacima MUP-a s kraja prošle godine prijavljenih stranaca bilo je oko 90 hiljada. To, možda, znači da dobar dio njih nije obuhvaćen decembarskim popisom. Kao što, javna je tajna, postoji i jedan dio građana/državljana Crne Gore koji žive ovdje ali su ostali nepopisani. Svojom voljom ili neažurnošću popisivača.

Monstat još nije izašao sa približnim brojem ili procjenom nepopisanih građana i stranaca sa pravnim statusom stanovnika Crne Gore. „Ne znamo da li je baza MUP-a bila osnova da onaj ko se nije popisao bude uključen, a neko ko se popisao a nema osnova za to, kroz registar, bude brisan iz popisnih rezultata“, kazala je nekadašnja direktorka Monstata, dr Gordana Radojević.“Vjerujem da će to Monstat objaviti”. Nešto slično optimisti su očekivali i od skupštinskog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva. Ali nijesu dočekali.

Gordana Radojević napominje da je ključni nalaz prošlogodišnjeg popisa da raste broj stranaca, a smanjuje se broj domicilnog stanovništva/državljana. „Važno je da na strance računamo kao na dio demografskog potencijala. Ne samo ekonomski, kroz prilive od trgovine i PDV-a: oni koriste našu infrastrukturu, puteve, stanove, bolnice i škole… Bitno je tako posmatrati stvarnost bez obzira na državljanstvo”, kaže Radojević.

Prezentovane činjenice govore da su, danas, Rusi (13 hiljada ili više od dva odsto ukupnog stanovništva) sa prijavljenim mjestom boravka, peta po veličini nacionalna zajednica u Crnoj Gori. Iza Crnogoraca, Srba, Bošnjaka i Albanaca, a ispred Muslimana, Hrvata, Roma… Dok su i Ukrajinci i Turci na putu da postanu sastavni dio ovdašnje demografske statistike i svakodnevne realnosti.  I, za razliku od većine domaćih nacionalnih zajednica, njihov broj bi u budućnosti mogao značajno rasti. Što, uz očigledne ekonomske i društvene povoljnosti, donosi i potencijalno ozbiljna politička pitanja. Prije svega u odnosu na prava i obaveze koje se crpe na osnovu identitetskih određenja i političkih prava manje brojnih naroda u državi.

Uz one koji su stigli iz Rusije, najviše popisanih stranaca sa urednim prebivalištem u Crnoj Gori dolazi iz Srbije – 13 hiljada, Bosne i Hercegovine – pet hiljada, Ukrajine i Kosova – po tri hiljade, Turske – 1,8 hiljada (ovdje su odstupanja između MUP-ovih i Monstatovih podataka najveći)…

Dodatno, aktuelni podaci pokazuju kako Crna Gora ima manje punoljetnih stanovnika sa državljanstvom, nego trenutno upisanih u birački spisak. I to za 60 do 80 hiljada. I ako pridodamo „privremeno odsutne“ državljane, od kojih neki već decenijama žive u inostranstvu, u biračkom spisku ima nas 40-tak hiljada više nego u stvarnosti. A baza MUP-a u kojoj je Monstat provjeravao svoje podatke, prema nezvaničnim informacijama Monitora, sadrži blizu 800.000 imena i ostalih identifikacionih podataka navodnih državljana i registrovanih stanovnika (bez državljanstva) Crne Gore. Đe su i ko su ti ljudi, ne znamo.

Kad se već prebrojavamo: prema rezultatima prošlogodišnjeg popisa, u Crnoj Gori ima 256.436 osoba koje su se izjasnile kao Crnogorci/Crnogorke  (41,12 odsto), 205.370 stanovnika su Srbi (32,93 odsto), Bošnjaka je bilo 58.956 (9,45 odsto), Albanaca/Albanki 30.978 ili 4,97 odsto. Slijede Rusi, pa svi ostali. Srpskim jezikom govori 43,18 odsto, crnogorskim 34,52, bosanskim  6,97, a albanskim 5,25 odsto stanovnika Crne Gore.

Izlazeći u suret mnogobrojnim zahtjevima sa strane, Monstat je iste ove podatke objavio i kada su u pitanju samo državljani Crne Gore. Na toj tabeli stvari izgledaju nešto drugačije: Crnogoraca je 44,6 odsto, Srba 33,1; Bošnjaka 9,8 a Albanaca pet odsto. Slijede Muslimani – 1,7 odsto, Hrvati – 0,7 odsto, Romi – 0,6 odsto, pa Jugosloveni 0,3 odsto popisanih državljana. Slično je i sa maternjim, odnosno, jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Srpski govori 44,1 odsto popisanih državljana, crnogorski – 37,3; bosanski – 7,2; albanski – 5,1; srpskohrvatski – 2,1; romski – 0,5 a hrvatski – 0,3 odsto građana.

To je bilo to što je interesovalo političare. I svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se makar nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim političkim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da Srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori.

Objavljene brojeve možemo iščitavati i na drugačiji način. I to čitanje najavljuju ozbiljne izazove pred kojima će se Crna Gora naći u bliskoj budućnosti.

Jedva svaki peti popisani stanovnik mlađi je od 20 godina, dok je prosječni stanovnik države na pragu 40. Devet ovdašnjih opština /Plužine, Pljevlja, Žabljak, Šavnik, Mojkovac, Kolašin, Andrijevica, Gusinje i Prijestonica Cetinje) nalazi se u najdubljoj demografskoj starosti (prosječna starost veća od 43 godine), spram samo jedne (Plužine) sa popisa iz 2011. Još osam opština je u dubokoj starosti (40 – 43 godine u prosjeku): Ulcinj, Tivat, Kotor, Herceg Novi, Nikšić, Danilovgrad, Barane, Petnjica i Bijelo Polje. Preostalih osam su, u demografskom smislu, samo – stare (35 – 39 godina). Mladih nemamo.

U odnosu na popis iz 2011. godine, broj stanovnika porastao je samo u devet opština. Prednjači Budva, uglavnom zahvaljujući prilivu stranih državljana koji su krajem protekle godine činili trećinu popisanih stanovnika turističke prijestonice. Najveći pad broja stanovnika zabilježen je u Plužinama, koje su između dva popisa ostala bez trećine stanovništva. Zanimljivo, među gradovima u kojima je smanjen broj stanovnika nalazi se i Kotor – opština sa najmanjom stopom nezapošljenosti u Crnoj Gori. Dakle, nije sve ni u mogućnosti da se nađe posao i zaradi neki novac. To što je i Cetinje na tom popisu manje je iznenađenje.

U četiri crnogorske opštine: Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju živi više od polovine svih stanovnika Crne Gore (skoro 53 odsto).

Za razliku od jedva primjetnog rasta broja stanovnika, i nešto osjetnijeg rasta broja domaćinstava (nepunih 20 hiljada), između dva popisa osjetno je porastao broj postojećih stanova – za približno 80 hiljada ili 26 odsto. Znači, svaki četvrti stan/kuća u Crnoj Gori je novogradnja, izgrađena nakon 2011. godine.

Popisni podaci koje Monstat tek treba da objavi, uz prateće analize, reći će nam nešto više o ovom fenomenu. Do tada, samo kao ilustracija: Na Žabljaku se između dva popisa broj stanovnika smanjio za približno 15 odsto, a broj stanova porastao za trećinu. Pa sada pod Durmitorom imamo za trećinu više stanova (4750) nego stanovnika (3569), dok je odnos stanovi – domaćinstva veći od 4:1!

Još jedan izazov za javne politike koje će, najavljuju, političari osmišljavati na osnovu prezentovanih popisnih rezultata.

Zoran RADULOVIĆ

Pitali smo: Šta vam je značio i šta vam danas znači Monitor?

STAŠA ZAJOVIĆ, ŽENE U CRNOM
Izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti

Istorija nedjeljnika Monitor je koliko impozantna toliko i časna. Pokrenut u smutnim vremenima zlosutnog „događanja naroda“, Monitor je bio izraz otpora društvenoj i moralnoj propasti, izraz htijenja da se sačuvaju i osnaže dosegnute civilizacijske vrijednosti i da Crna Gora postane jedna evropska demokratska zemlja.

Odvažno i uporno Monitor je denuncirao zločine počinjene u ime lažnih nacionalnih interesa, kako u toku velikosrpske oružane agresije (u koju se tadašnji crnogorski režim zdušno uključio), tako i nakon prekida ratnih dejstava, uključujući i zločin etničkog čišćenja. Dao je i vidan doprinos afirmaciji emancipatorskih ideja, onih koje upućuju na oslobađanje od nasljeđa patrijarhata i autoritarnosti.

Kada je Crna Gora započela proces oslobađanja od gvozdenog zagrljaja miloševićevskog režima i krenula putem evropskih integracija, Monitor je sačuvao kritičku poziciju, koja će u ovim našim danima, kada Crnoj Gori prijeti opasnost od novog porobljavanja u projektu „srpskog sveta“ koji se zbiva u znaku rehabilitacije četništva, biti od dragocjene važnosti.

Želim vam da ustrajete na tom putu!

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Kao prijatelj i glas sa kojim se konsultujem 

Sjećam se Monitora devedesetih kada sam jedva čekala da ga kupim, čitam i plačem. Bio je kao prijatelj koga mogu da uhvatim za ruku i osjetim da nije sve moralno i istinito izgubljeno u  ljudskom ludilu tih godina. Zdrav razum i podrška pobuni. Divila sam se toj maloj grupi ljudi zbog hrabrosti i spremnosti da se bore za vrijednosti profesije i za dobrobit Crne Gore u cjelini.

Danas nisam tako ranjiva kao tada i Monitor mi je  glas sa kojim se konsultujem o situaciji kod nas i u svijetu. Oličenje profesionalnog novinarstva koje traje.

U nekom periodu sam  vjerovala da će biti još sličnih nedjeljnika i novinara, nažalost, nije se desilo. Sada sam zahvalna Monitoru, toj maloj grupi ljudi na istrajnosti, hrabrosti, nezavisnosti i pružanju nade onima koji se bore protiv nepravde. Trideset pet godina trajanja u Crnoj Gori je  podvig i  hoću da i dalje traje i slijedi svoju misiju iako su uslovi u kojima ga stvaraju teži nego na početku a potreba da se čuje kritički glas, glas razuma u haosu( mržnji) koji se proizvodi isti kao na početku.

Svaka čast . Ne gasite svjetlo, makar to bio samo plamičak svijeće!

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Bio i ostao svetionik

Trideset pet godina opstanka jedinog i beskompromisnog crnogorskog političkog nedjeljnika je dostignuće koje samo po sebi zaslužuje državno priznanje. Monitor je simbol odbrane crnogorske demokratske kulture, razuma i prosto – čojstva, onda kad je ono bilo ugroženo.

Svi koji su učestvovali u osnivanju, izgradnji i očuvanju Monitora kao hrabrog i upornog kritičkog posmatrača ponekad i jezive crnogorske stvarnosti imaju razlog da budu ponosni. Učinili su da svi imamo vjerodostojnu hroniku moderne crnogorske stvarnosti, a da mladi imaju odakle da uče antifašizam u praksi, borbu za ljudska prava, neustrašivost pred mafijom i političkom korupcijom.

Monitor je požrtvovanim delovanjem u pravcu mira i razuma postao svjetionik političke kulture koja Crnu Goru odlučujuće približava Evropskoj Uniji. Ostvarenje tog cilja prije 40. jubileja Monitora biće poseban razlog da mu se i za to oda priznanje.

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR
Rijedak slobodan medijski prostor

Monitor je rijedak medijski prostor u Crnoj Gori u kome intelektualac  može “biti” i kazati ono što misli. Monitor je ostao daleko od “projekata” uzdizanja  “političara”  na najveće državne pozicije, čemu ni finansijski  moćniji mediji nijesu odoljeli.

Objektivna distanca prema ličnostima i procesima uređivačka je premisa ovog nedeljnika.  Monitor svjedoči, opominje i upozorava, veće zemlje imaju i bogatije nedeljnike, a kod nas je čudo kako je i jedini Monitor opstao 35 godina.

Monitoru želim da proširi svoju redakciju, a nedeljnik obogati sa većim brojem tekstova koji prate globalne  trendove politike, ekonomije i kulture. Nadam se da ce država pokazati svijest i senzibilitet i naći način da podrži Monitor.

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Iskra građanskog i ljudskog

U susret turobnim i teškim vremenima, kada su se sve jače čuli ” ratni bubnjevi ” širom bivše SFRJ, kada je sve više onog lošeg izbijalo na površinu, kao “iskra” očuvanja onog zdravorazumskog i normalnog , pored još nekih rijetkih svijetlih primjera javlja se i Monitor.

O ulozi i značaju koji je imao i koji ima ovaj medij, nema dovoljno riječi koje to mogu iskazati. Zahvaljujući Monitoru u teškim devedesetim , očuvano je ono zrnce ljudskoće i normalnosti. Ako ste htjeli da pročitate nešto što je ne samo profesionalno već i ljudsko , to ste mogli  pronaći u ovom nedjeljniku ! Istina i Monitor je imao, rekao bih kraći period tamnije strane svojeg djelovanja. Ali u suštini , sve ono što je radio i uradio ima nemjerljiv značaj. I slobodno bih ga mogao nazvati pravim i velikim bastionom iznošenja slobodne misli, dobrih,  pravih i ljudskih tekstova.

Znam u kojim i kakvim uslovima je nastao i radio Monitor. Ne samo  da nije bilo lako, nego je bilo i veoma opasno. I pored svih ” udara ” koji je imao sa strane , doživio je i neke ” udare ” iznutra. Ali opet je uspio da opstane, i da bude jedan od najvećih  svjetionika u CG mraku koji nas je znao počesto zahvatiti !

Svi mi , koji makar držimo do toga da smo se borili i zalagali da CG liči na iole normalno i građansko društvo, dugujemo  veliku  zahvalnost ovom nedjeljniku. Veliko hvala i osnivačima , i skoro pa svima koji su radili u i sarađivali sa Monitorom.  Jer, nažalost bilo je i takvih, koji po svojim i ljudskim i profesionalnim , nijesu ni zasluživali da budu u ” ovom timu”.

I danas Monitor  ima svoj veliki značaj.  Zato posebno jedno veliko ljudsko hvala maloj ali odabranoj ekipi , koja radi sve da ga očuva:  Esku, Mileni, Milki, Peđi, Zoranu, Radmili…na svemu onome što su uradili i rade, na tome da CG medijska scena bude što profesionalnija i ljudskija.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:
Bio i ostao dokaz da postoji mogućnost da se istorijske greške isprave

Kada se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, padne mi na pamet i to kako je vlast koja je došla na talasu AB kontrarevolucije podržavila sva tri tadašnja nacionalna medija – radio, televiziju i dnevnik ‘Pobjedu’ i tako uspostavila kontrolisano jednoumlje protiv kojeg se navodno borila.

Kad se sjetim početaka nedjeljnika Monitor, osvježim sjećanje i na to kako je tadašnje rukovodstvo jedinstvenog Udruženja novinara Crne Gore postalo propagandni punkt ‘mladih, lijepih i pametnih’, što je natjeralo veću grupu novinara da se odmetne u novo Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore.

Upravo su novinari iz ovog udruženja bili okosnica prve redakcije nedjeljnika Monitor, a među njima su bili i urednici nekadašnjeg nedjeljnika Komunist, glasila Saveza komunista Crne Gore, kojeg su AB kontrarevolucionari ukinuli.

Monitor je dugo bio jedini preživjeli glas one Crne Gore koja se ne predaje, ali koja nastoji da se odbrani  istinom, racionalnom kuraži i empatijom. Monitor je bio i ostao dokaz da je propuštena prilika da se crnogorsko društvo i država grade na čvršćim temeljima, ali i da je postojala i još uvijek postoji mogućnost da se, doduše s veljom mukom i pregnućem, istorijske greške isprave.

DEJAN MILOVAC, ISTRAŽIVAČKI CENTAR MANS-A:
Adresa koja iz sedmice u sedmicu šalje važne poruke

Nezavisni nedjeljnik Monitor je ostavio neizbrisiv trag u sazrijevanju moderne crnogorske države i dao važan doprionos njenoj demokratizaciji, uprkos svim pritiscima kojima je bilo izložen proteklih decenija.

Za sve ove godine, njegova redakcija je iznjedrila novinarske profesionalce koji ni tokom mračnih devedesetih nisu uzmakli pred kontinuiranim pokušajima da se u Crnoj Gori uguši sloboda medija i pravo na slobodno izraženo mišljenje.

Kako tada, tako i danas, ovaj crnogorski nedjeljnik ostaje adresa sa koje se iz sedmice u sedmicu šalju važne poruke, brine o javnom interesu i održava luča slobodnog novinarstva i profesionalizma.

Milena PEROVIĆ

Za ovih 35 godina, Monitor  je predstavljao ostrvo slobodne i hrabre, humanistički angažovane misli i riječi, u burnom moru dezinformacija, laži, podmuklih političkih smicalica i otvorenog institucionalnog nasilja

Štampanjem ovog broja, nedjeljnik Monitor puni 35 godina života! Kažem života, jer prave novine, nedjeljnici, časopisi… zapravo žive. “Monitor“ živi sa svojim čitaocima, zbog svojih čitalaca, za taj susret s njima jednom u sedam dana. Za 35 godina, puta 52 nedjelje, to je 1.820 susreta. Onaj ko je imao 20 godina kada je otvorio prvi broj Monitora, kad bude čitao ovaj broj imaće 55 godina. Kome je tada bilo 55 godina, sada mu je 90!

Svašta se desilo za ovih 35 godina! U svijetu, put socijalističkih država, moronski nazvanih “komunističke države“ (po definiciji, komunizam je stanje bez države!) i  višedecenijski način  života nekoliko stotina miliona ljudi, preko noći je prekinut, a njihovi ideali izvrgnuti ruglu. Na Balkanu, rat se pregrmio, zajednička država se raspala, vlade su padale i birale su se nove. Crna Gora je bila u sastavu dvije države – ova samostalna i suverena je treća od tada. Ta Crna Gora je članica NATO pakta, u pregovorima je za redovno članstvo u EU. Za to vrijeme, svaka nova vlada je imala svoj program, svoje ciljeve, svoju istinu. Suprotnu od one u koju se klela prethodna vlada. Razumljivo. Tako to biva u politici. Ljudi znaju da ih svi lažu, ali s vremena na vrijeme okrenu leđa onima koje su im dosadile i priklanjaju se onima čije su im laži prihvatljivije i prijatnije.    Kroz sve te socijalne kataklizme, političke katastrofe i slom tradicionalnog morala, samo je Monitor  tokom svih ovih 35 godina imao isti program, iste ciljeve i istu – uvijek detaljno provjerenu – istinu.

Za ovo što tvrdim, ja sam vam jemac! Moja malenkost je od prvog broja na palubi broda Monitor, sa kapetanom i cijelom posadom, a svake druge nedjelje oni mi  ukažu čast da se  moj skromni prilog ponudi probirljivoj publici “Monitor –a“. Do danas, to je oko 900 kolumni i dvije knjige. Razumije se da su o meni kao autoru, kao i svim svojim saradnicima, dali potpunu slobodu:   da pišem o čemu hoću, sa onoliko hrabrosti koliko sebi mogu dozvoliti  i literarne klase koliko sam sposoban. Tada sam shvatio da samo budala govori i piše sve što mu padne na pamet, po onoj narodnoj: “Što na um, to na drum!“ Govoriti a pogotovo  pisati, treba odmjereno, lijepo i istinito, a to rijetko kada ispadne kad čovjek lupne prvo što mu padne na pamet (ne znam zašto se kaže tako: „na pamet“, kad je to uvijek bez pameti?). Takvi najčešće prelaze u logoreju, i onda najkraćim putem u logodijareju, jer njihova izlaganja i tekstovi tipično stradaju od dijareje emocija i konstipacije argumenata.

Mnoge polemike  obilježile su ove tri i po decenije Monitora, mnoge su tužbe podnesene – ni jedna zbog laži, sve zbog istine! Ovaj period bio je period kontinuiteta istine i hrabrosti, argumentacije i humanosti. Epitomiziran u svakom novom broju Monitora. Za ovih 35 godina, Monitor  je predstavljao otrvo slobodne i hrabre, humanistički angažovane misli i riječi, u burnom moru dezinformacija, laži, podmuklih političkih smicalica i otvorenog institucionalnog nasilja. Taj kontinuitet je djelo redakcijskog tima sastavljenog od visoko obrazovanih, izrazito nadarenih slobodumnih ljudi na čelu sa bardom novinarstva na prostorima Balkana, Esadom Kočanom. Sama činjenica da se već 35 godina družim i sarađujem sa ovim izuzetnim ljudima, za mene je najveća satisfakcija i neprocjenjivo dragocjeno intelektualno iskustvo.

Grci imaju poslovicu:“Saranda hronia,  palikari!“ „Sa 40 godina, čovjek dostFerid iže muževnu zrelost!“ Monitor je od prvog broja u javnost stupio sa impresivnom muževnom odmjerenošću, smjelim aktivizmom i hrabrošću. Zbog tih osobina,  koje ga krase do danas, nedjeljnik Monitor je stekao veliko poštovanje i ugled, ne samo u Crnoj Gori,  nego u cijelom regionu.

Dame i gospodo,

Povodom 35 godina od rođenja i isto toliko godina dostojanstvenog života nedjeljnika Monitor,

Kape dolje!

Ferid MUHIĆ