Red samohvale, pa red skandala. I saldo: Elektroprivreda i njene ćerke firme završile su prošlu godinu sa neto gubitkom od 9,09 miliona eura. Prethodna 2021. godina, tokom koje su predsjednik borda Milutin Đukanović, izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin i njihovi saradnici preuzeli dužnost, završena je uz dobit od 59 miliona

Zaposleni u Elektroprivredi Crne Gore s nestrpljenjem čekaju jul. Tada će im, prema majskoj odluci čelnika kompanije, uz junsku platu biti isplaćen i bonus u visini prosječne mjesečne zarade na nivou kompanije (nezvanično, više od 1.200 eura).

Dok Specijalno državno tužilaštvo provjerava ugovor o prodaji uglja koji su prošle godine potpisali Rudnik uglja Pljevlja i Elektroprivreda Srbije (navodno je Crna Gora tim aranžmanon oštećena za blzu 100 miliona eura), poslovodstva tih kompaniaj dogovorile su novi posao. I novu cijenu uglja.

“ I ove godine potpisali smo novi ugovor o prodaji 120.000 tona uglja EPS-u, i u njemu je, po osnovu iste odluke, a koja se svakomjesečno donosi i koja neizostavno prati tržišnu cijenu uglja, utvrđena cijena od 41,94 eura za ugalj toplotne moći 7.000-10.000 kJ/kg. Dakle, cijena je korigovana (prošlogodišnja je bila manja od 29 eura po toni – prim. Monitora)”, saopštio je izvršni direktor kompanije Milan Lekić. Upućeni tvrde da je cijena i dalje niža od one po kojoj EPS nabavlja ugalj u regionu. A istraga SDT-a traje.

Marko Perunović, predsjednik Odbora direktora novoosnovane kompanije EPCG Željezara Nikšić podnio je neopozivu ostavku nakon što je objavljeno da je tokom jedne večeri krajem maja, sa platne kartice preduzeća prebacio 19.000 eura na račun jedne ovdašnje kockarnice (19 puta po 1.000 eura). Zabunom, tvrdi, pošto je pomiješao privatnu i službenu karticu.

“Suma koja je povučena sa biznis kartice, odmah sljedećeg dana je uplaćena sa mog privatnog računa, čime se jasno vidi da nikakav pokušaj zloupotrebe i pribavljanja lične koristi nije iskazan”, naveo je, citiraju mediji, Perunović u svojoj ostavci. Ni on, ni čelnici EPCG – Željezare ili njene majke firme (EPCG) nijesu objasnili zašto se o toj zabuni ćutalo skoro mjesec dana. I šta će predsjedniku Odbora direktora novoosnovanog državnog preduzeća službena kartica sa tolikim novcem na raspolaganju. On ne plaća račune firme.

Nakon što je Perunović  podnio ostavku iz EPCG su saopštili kako je, zbog tog slučaja, za ovu nedjelju bila zakazana sjednica Odbora direktora kompanije. Sad ništa. Potom je saopšteno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću formiran predmet zbog slučaja Perunović i sumnje da je zloupotrebljena službena platna kartica EPCG Željezara Nikšić.

Ima toga još.

Elektroprivreda Crne Gore sa svojim ćerka firmama predstavlja najznačajnije, najveće i najbogatije preduzeće u vlasništvu države. O tome bi se, bez većih problema, postigao konsenzus. Sporenja bi donijelo pitanje koliko će to još trajati.

Od kraja 2021. pa do kraja prošle godine slušali smo periodične samohvale čelnika EPCG o nevjerovatnim poslovnim uspjesima koje postižu oni i preduzeće kojim upravljaju. Licitiralo se o zaradama mjerenim desetinama i stotinama miliona, najavljivala se najuspiješnije poslovna/finansijska godina u istoriji preduzeća, dijelili su se aplauzi i primalo ordenje. A onda nas je dočekala– stvarnost.

Prema konsolidovanom finansijskom izvještaju za 2022. godinu koji će se naredne srijede naći pred Skupštinom akcionara EPCG, Elektroprivreda i njene ćerke firme završile su prošlu godinu sa neto gubitkom od 9,09 miliona eura. Prethodna 2021. godina, tokom koje su predsjednik borda Milutin Đukanović, izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin i njihovi saradnici preuzeli dužnost završena je uz dobit od 59 miliona.

Ako je za utjehu, prema predloženom finansijskom iskazu EPCG za 2022. godinu, Elektroprivreda je pojedinačno, bez uticaja povezanih kompanija (ćerki firmi), godinu završila uz profit od nepuna četiri miliona (3,98). Ali, i taj profit je skoro pa 20 puta manji nego godinu ranije (78,5 miliona eura profita u 2021.).

Primijetimo, nije nevažno, da su u Finasijskom iskazu EPCG koji je ponuđen akcionarima na usvajanje pogrešno prikazane zarade po akciji i za ovu i za prošlu godinu. Ovogodišnja zarada po akciji (118,1 milion akcija, dominantno u vlasništvu države), biće nenamjerno, uvećana je za nekih 10 odsto a prošlogodišnja umanjena za više od trećine. Ispod su potpisi Izvršnog direktora Nikole Rovčanina, Glavnog finansijskog direktora Mira Vračara i lica odgovornog za sastavljanje finansijskih iskaza Danila Žarića.

Ostaje da vidimo da li će ova greška izazavati reakciju predstavnika države na Skupštini akcionara ili će se, skupa sa onima koji su  ih delegirali, zadovoljiti sa mogućnošću prihodovanja nešto veće dividende. Zatvarajući oči pred malim i velikim grijesima njihovih izabranika u Elektroprivredi.

Kako je glavna ekonomska uzdanica države Crne Gore dospjela u ovu poziciju? Imajući u vidu i očigledne benefite koje građani i privreda imaju od izuzetno jeftine struje koju smo plaćali tokom prošle godine, u vrijeme kada su skupi energenti bili glavni kreator inflacije u EU.

Za početak pomenimo da se u izvještajima koji će se naći na Skupštini akcionara EPCG ne nalaze podaci o kupovini i poslovanju EPCG Željezare Nikšić (bivša željezara Toščelik) pošto su radnje oko njenog preuzimanja i pokretanja dio ove poslovne godine. Izuzev onog transfera novca od 20 miliona eura “za poboljšanje likvidnosti” iz državnog budžeta na račun Elektroprivrede.

Takođe treba pomenuti da se pred akcionarima neće naći ni podaci na osnovu kojih bi oni mogli utvrditi kako su, pojedinačno, poslovale ćerke firme iz sistema EPCG (CEDIS doo Podgorica, Rudnika uglja ad Pljevlja, EPCG doo Beograd, EPCG Solar Gradnja doo Nikšić i Zeta energy doo Danilovgrad). Javnosti nijesu dostupne ni informacije o finansijskim tokovima unutar Grupe, pa se o “detaljima” tipa ko, kome, šta, kada i koliko duguje i plaća može samo nagađati. Ili naslućivati čitajući između redova.

Na zahtjev Odbora direktora EPCG dnevni red predstojeće Skupštine akcionara proširen je, pa će se oni izjašnjavati i o Odluci o Odbora direktora EPCG o povećanju uloga u CEDIS-u.  Ukratko, EPCG će CEDIS-u dati 21,6 miliona eura “namijenjenih za finansijsku konsolidaciju zbog poremećaja na tržištu električne energije”.

U prevodu, CEDIS ne može da se nosi sa ogromnom razlikom između cijena struje koja se uvozi i cijene  po kojoj se ona prodaje potrošačima na domaćem tržištu. Za pokrivanje gubitaka nastalih tokom 2021. Namijenjeno je 6,7 miliona, a za prošlogodišnje gubitke “koji predstavljaju cjenovnu razliku nabavke električne energije za pokrivanje regulatorno dozvoljenih gubitaka kod CEDIS-a” još 14,9 miliona eura. Tako će se, zaključuju u Odboru direktora EPCG, uvećati vrijednost njihovog uloga u Crnogorski elektrodostributivni system. Pa nema veze što će vrijednost CEDIS-a ostati ista.

Ili možda manja, ako se pouzdamo u podatak iz Rovčaninovog finansijskog iskaza. Prema njemu, ukoliko je ova računica tačna, gubici na distributivnoj mreži tokom 2022. godine narasli su za 38,3 gigavatsata (GWH), odnosno oko deset odsto, i dostigli zastrašujućih 390,2 GWh. Plus gubici na prenosnoj mreži (137,95 GWh). Pa to pomnožite sa bilo kojom berzanskom cijenom struje iz prošle godine (kretala se, približno, od 150 do 500 eura po MWh, a jedan giga je 1.000 mega) i doći ćete do brojke od koje boli glava.

A još tu ima priče za glavobolju.

Prema konsolidovanom finansijskom iskazu ukupni troškovi zarada naknada i ličnih rashoda unutar EPCG Grupe porasli su za više od 14 miliona, sa 66,5 na 80,9 miliona. Pošto je na porezima i doprinosima ušteđeno skoro četiri miliona, računovođe su izračunale da su neto troškovi zarada, naknada I ličnih rashoda uvećani za 18,2 miliona. Odnosno, za trećinu više nego 2021. Ponovimo, u ovim podacima nema EPCG-Željezare.

EPCG je, lani, najviše investirala u Direkciju društva (20,7 miliona eura). Nikšićani kažu da je Direkcija, zapravo, upravna zgrada kompanije. I da oni ne vide da je tamo investirano bilo šta, a ne skoro 21 milion. Ako se ne računaju novozaposleni. Kojih, baš, ima. Akcionari pretpostavljaju da je, ipak, riječ o nekoj stvarnoj investiciji koja je, iz nekog banalnog razloga, prikazana na njima nerazumljiv način. Pa očekuju da će na predstojećoj Skupštini ta nepoznanica biti razjašnjena.

Isto važi i za korporativnu filantropiju. Na popisu zdravstvenih ustanova, sportskih društava i klubova, festival… kojima je EPCG Grupa tokom 2022. pomogla donacijama ili sponzorstvom nema Srpske pravoslavne crkve. Mora biti greška. I to čudi, tim prije što su Đukanović i Rovčanin, jesenas, skupa sa  članovima Odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja Dušanom Janjuševićem i Slavicom Batizić odlikovani ordenom Prvog stepena Svetog Petra drugog Lovćenskog Tajnovidca, i to “za djelatnu ljubav prema SPC i za nesebičnu pomoć manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Orden im je uručio lično Mitropolit SPC Joanikije Mićović. A u finansijskim izvještajima ni riječi o tom pregalaštvu. Skromno.

Dio predstojeće Skupštine akcionara biće posvećen potrebi poboljšanja uslova rada (primanja i stambeno zbrinjavanja) onih “koji obavljaju poslove od posebnog značaja za Društvo”. Čitajte – menadžmenta.

Uz fiksnu i varijabilnu naknadu, bonuse, pravo na rješavanje stambenog pitanja po posebnim uslovima (na osnovu odluke Odbora direktora), korišćenje službenog automobila i mobilnog telefona… za njih je, kao novitet, predviđena i “varijabilna naknada iskazana u akcijama Društva”. To su ti euroatlantski standardi.

Zoran RADULOVIĆ