Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ, PISAC, LIKOVNI UMJETNIK I ODBORNIK U SKUPŠTINI GRADA BEOGRADA: U Srbiji je jasno gdje je ko

Objavljeno prije

2 godine

na

Za građane je važno da pobijede otpor prema politici kao takvoj, a da opozicija prevaziđe lične interese

 

MONITOR: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naložio je nekoliko mjera nakon zločina i tragedija koje su zadesile Srbiju. Kako ocjenjujete te mjere i način na koji ih je predsjednik izložio a koji se, u dijelu javnosti, kritukuje kao neprimjeren i nezakonit?

ATANACKOVIĆ: Više ne mogu da razdvojim jednu Vučićevu konferenciju za medije od druge. Na onim neposredno nakon dva masakra kršio je zakon skoro svaki put kad bi otvorio usta. Naravno, nije mu na kraj pameti bilo da tih dana svrati do škole Vladislav Ribnikar. Taj se ne pojavljuje ni pred osnovcima, a da nije pripremio teren i dovukao podobnu publiku. I nije jedini, isti kukavičluk, isti besramni nedostatak elementarne ljudske odgovornosti pokazali su svi predstavnici vlasti – ona koju nazivaju premijerkom, onaj koga zovu gradonačelnikom Beograda. Neko bi pomislio da je Ružić ispao još i najkorektniji nakon onih izgovorenih gluposti, kada ne bi znali da je za režim njegova ostavka jeftin i prihvatljiv gubitak, i da se on tu verovatno ništa nije ni pitao. Naravno da je dobro da se rešava pitanje nelegalnog i nesavesnog posedovanja oružja, ali sumnjam da postavljanje policajaca pred škole doprinosi bilo čemu sem dodatnom traumiranju đaka, nastavnika i celokupnog društva, a zapošljavanje dodatnih 1200 policajaca je klasična represivna mera, to nema veze sa bezbednošću. Nismo videli ne samo korisne mere, već ni intelektualni i logistički kapacitet vlasti za mere koje bi nešto značile, koje bi pokazale svest o potrebi za ma kakvom analizom društva koja bi se ticala, na primer, osnaživanja uloge edukatora, obrazovnog sistema, da ne govorimo da nije pokazana elementarna svest o tome da je društvo ozbiljno zagađeno nasiljem, jezikom nasilja, modelima nasilja. Ali mislim da je besmisleno tako nešto očekivati od onih koji od nasilja žive, koji nasilje gaje i stvaraju i koji od nasilja profitiraju.

MONITOR: Dva velika protesta su održana u Beogradu, a bilo ih je i u Novom Sadu, Kragujevcu i drugim gradovima. Vlast je, osim očiglednog umanjivanja broja ljudi na protestima, optužila opoziciju da zloupotrebljava tragediju i žrtve. Mogu li se danas protesti organizovati bez opozicije, ili su dovoljne društvene mreže i pozivi popularnih javnih ličnosti?

ATANACKOVIĆ: Zašto bi se protesti organizovali bez opozicije? Naprotiv, važno je da sve relevantne političke organizacije budu potpuno i iskreno uključene u te procese, da budu u dijalogu sa građanima, kroz to se vidi i politički potencijal kojim kao društvo raspolažemo. Za građane je važno da pobede otpor prema politici kao takvoj, a da opozicija prevaziđe lične interese, da bude vođena isključivo opštim, javnim interesom, a teško da iko danas može da ima dileme o tome šta je javni interes. Važno je da su u protestima učestvovale i prisustvovale isključivo partije građanske i evropske orijentacije, i to je možda i najvažnija politička poruka društvu u ovom času. Jasno je gde je ko. Važno je podržati proteste u manjim mestima, gde je represija strašna, i artikulisati saradnju tako da kada je potrebno protest svugde krene odjednom, što će, verujem, uskoro biti potrebno. Stranke zajedno sa aktivističkim organizacijama imaju kapacitet za to.

MONITOR: Protestanti su predstavili svoje „mjere“, među kojima su i ostavke ministra policije i šefa BIA, kao i novi ljudi u Regulatornoj agenciji za elektronske medije (REM), oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama Pink i Hepi. Kako ocjenjujete ove zahtjeve i šanse da se oni ispune pritiskom protestanata?

ATANACKOVIĆ: To su zahtevi koje su formulisale političke organizacije, a na skupu su građani tražili i druge stvari, na primer čuo se gromoglasan zahtev za ostavku vrhovnog diktatora. Opozicija za sada taj zahtev smatra preteranim, i tu se po mom mišljenju previše kalkuliše, ide se na „realne zahteve”, a ja ne verujem da je ukidanje nacionalnih frekvencija Vučićevim najlojalnijim glasnogovornicima išta realniji zahtev od njegove ostavke. Ne verujem da će režim ispuniti date zahteve, svakako ne sve, i svakako ne na način da sebi oslabi poziciju. Građani Srbije i opozicija ni po koju cenu ne smeju da se upletu u Vučićeve manipulacije najavom raspuštanja vlade i novih izbora. Da, naravno da treba raspustiti ovu kriminalnu vladu, i naravno da treba raspisati izbore, ali prvo se moraju ispuniti svi zahtevi. Od toga se ne sme odustati i verujem da će se zrelost opozicije pokazati upravo u istrajavanju u zahtevima, a ne u prihvatanju kompromisa. Lično bih dodao i druge zahteve, konkretno mislim da je nerealno očekivati bilo kakvu stabilnost bez smene u tužilaštvu, i uopšte bez oslobađanja pravosuđa, jer bez toga nema nikakve garancije da bilo šta u državi može da bude zagarantovano, sem kriminala.

MONITOR: Poslije ovih velikih tragedija koje je pratio niz većih i manjih incidenata u Srbiji ali i u drugim državama našeg regiona, svašta se moglo čuti, vidjeti i pročitati. NUNS je upozorio članstvo i druge kolege na standarde informisanja, na UN povelju o pravima djeteta i obaveze po Kodeksu novinara. Da li je postojala svijest o odgovornosti?

ATANACKOVIĆ: Ne verujem da se reč odgovornost, pa ni reč svest, može povezati s režimskim tabloidima, njihovim vlasnicima, urednicima, istaknutim „novinarima” i „analitičarima”. To nisu mediji već sredstva za proizvodnju i održavanje laži u kojima prednjače pojedinci sa ozbiljnim psihičkim poremećajima. Tu su stvari jasne. Bio bih manje uznemiren kada bi mediji koje smatramo nezavisnima, uspevali da se više odupru iritantnim komercijalnim šemama koje često u sebi nose iznenađujuće prostačku banalnost, u trenutku kada je neophodno svakodnevno suprotstavljanje režimskom tabloidnom smeću, ne samo u pogledu objektivnosti već i u kulturi komunikacije.

MONITOR: Nedavno je novinar Robert Vort, u Njujork tajmsu, objavio tekst o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću – njegovoj političkoj karijeri… U tekstu se pominju i njegove veze sa huliganima na fudbalskim utakmicama, ali i svjedočenja sa sudskog procesa Veljku Balivuku i njegovoj grupi koja pokazuju da su ljudi iz vrha države imali kontakte sa njima. Ima li tu i nešto više od istraživačkog rada novinara Njujork tajmsa?

ATANACKOVIĆ: U tekstu je sažeto ono što uglavnom već znamo, sa čim su istraživački novinari u Srbiji podrobno upoznavali javnost. Mislim da u delovanju opozicije postoji nedovoljno podsećanje javnosti na kriminalnu prirodu režima, kao i na kontinuitet sa zločinačkom politikom države devedesetih čiji su aktuelni predsednik, ministar inostranih poslova i direktor BIA bili istaknuti predstavnici. Nedavno mi je dobar prijatelj rekao: „Građani Srbije su oprostili Vučiću devedesete”. Ako su/smo oprostili, morali bi se zapitati koliko sebi želimo dobro, koliko kao društvo investiramo u laž, koliko je povezana ta amnestija sa odabirom da budemo večita žrtva koja se komotno ne suočava sa problemima prošlosti. Naprosto, mi znamo da je predsednik ove države direktno povezan sa organizovanim kriminalom, da je organizovani kriminal deo njegovog političkog delovanja, da je danas gotovo nemoguće povuci crtu između države i kriminala. Zato je od suštinske važnosti već sada da se intenzivno radi na tome da se formuliše i formira optužni materijal koji će obuhvatiti Vučića i njegove saradnike. I u tome bi javnost trebalo da vidi rad i saradnju pravnih timova stranaka, nevladinog sektora, istraživačkih novinara. U utvrđivanje vlastodrščeve kriminalne odgovornosti čitavo društvo bi moralo da bude uključeno kao vid svojevrsne društvene terapije i izlečenja od sistemskog zla.

 

Generator zla je režim Aleksandra Vučića

MONITOR: Od 3. maja društvo u Srbiji se nalazi u nekoj vrsti vrtloga  nevjerice, straha, tuge, gnjeva, mada ima dosta i onih koji nastavljaju da „gledaju svoja posla“. Odakle je došlo ovo zlo, može li doći do katarze društva, priželjkivane još od 1990-ih?

ATANACKOVIĆ: Mislim da više nego ikad građani uviđaju da je zlo u ovom društvu povezano, da je u Srbiji izgrađen sistem zla i da je generator tog zla režim Aleksandra Vučića. I kada se dogode teška ubistva, kad pogine radnik, kad se izlije cisterna sa otrovima, kad se zagadi reka, kad se sruši zaštićena kuća, kad se poseče zaštićena šuma, svugde se vide tragovi sistema koji je to generisao, koji je stvorio okolnosti bezvlašća i nekažnjivosti. I ceo taj sistem ima svoj jasan oblik i njegova toksična grananja vode direktno do patološkog vrha države. Već celu deceniju lično se stidim činjenice da je ta indidividua uopšte mogla da stekne takvu moć u mojoj zemlji, onaj isti balavi radikal koji je početkom devedesetih pozivao na smrt. On to nikada nije prestao da radi, samo drugim sredstvima. Njegovom usponu doprineli su mnogi, i mnogi su se ugradili u taj režim smrti i laži i to, nažalost, ne govori ništa dobro o ovom društvu. Ali tako je kako je, mi sada vidimo da su građani ustali, da im je, ako ništa drugo, dosta laži i ponižavanja. Ali ne verujem da će biti prostora za ozdravljenje društva sve dok Vučić i ostali koji zajedno s njim pljačkaju Srbiju ne budu procesuirani, dok se ne utvrdi njihova i moralna i krivična odgovornost, dok im ne bude suđeno i pred građanima i pred zakonom.

 

Evropa bi pomogla, kad bi postojale jače i iskrenije evropski orijentisane snage u Srbiji

MONITOR: Evropski parlament je, kao „usmeni amandman“, oštro osudio „scenu masovnih ubistava u Srbiji“ i zatražio detaljnu istragu. Ovaj amandman dodatak je inače veoma kritičkom izvještaju EP o Srbiji. Može li se očekivati da Brisel izvrši konkretniji pritisak na Beograd, kada se radi o problemima koji nisu samo normalizacija odnosa sa Kosovom i uvođenje sankcija Rusiji?

ATANACKOVIĆ: Evropa bi, kada bi u Srbiji bilo političkih organizacija koje bi imale kapacitet da garantuju sprovođenje dosledne i racionalne politike, posebno spoljne politike, pružila veću podršku građanskoj Srbiji u borbi za vladavinu prava i jasnije osudili Vučićev kriminal. Verujem da Evropa vidi sve ono što vidimo i mi i što ne treba da nas čudi, vidi mnoge populističke ustupke, i naprosto procenjuje da u Srbiji nema dovoljno pouzdane, odnosno dovoljno snažne političke sagovornike koji bi mogli da garantuju da će po smeni režima sprovoditi iskrenu evropsku politiku u Srbiji. A pre svega politiku prema Kosovu – kao državi sa kojom Srbija mora da gradi najbolje moguće dobrosusedske odnose, da rešava pitanja organizovanog kriminala kojim se upravlja iz Beograda i, naravno, da deluje konstruktivno u zaštiti prava svojih sunarodnika i svog neprocenjivog kulturnog nasleđa. To što EU čitavu deceniju vidi Vučića kao najpouzdanijeg sagovornika po pitanju Kosova možda ne govori najbolje o Evropi, ali još mnogo gore govori o nama. Ipak, očekujem da se u tom pogledu dogode neki pomaci, jer u srpskoj opoziciji ima sjajnih i dobronamernih ljudi koji se i sami bore sa okolnostima nametnutih laži i populizma.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

4 sata

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

4 sata

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo