Svi su na testu. Oni koji ne podržavaju Jakova Milatovića, moraju sebi priznati da da u Prijestonicu ne dolazi samozvanac već izbrani Predsjednik države. Državni organi da svima osiguraju bezbjednost. Predsjednik da baš tu, u gradu koji je prošao golgotu krvavih devedesetih braneći dostajnastvo Crne Gore, započne obećani pohod ka pomirenju i evropskoj budućnosti ove zemlje
Ko još nije, naučiće: ne postoji tema u Crnoj Gori koja, uz adekvatan kontekst i primjerenu dozu propagande, ne može biti bolno ispolitizovana. Baš kao što ni zastrašujuće dimenzije problema sa kojim se suočimo ne predstavljaju garanciju da ćemo uraditi bilo šta kako bi ga riješili. Zato vršnjačko nasilje, kriminal i korupcija u vrhovima “one” i “ove” vlasti, sistemske zloupotrebe i vladavina preko koljena postaju dio naše “tradicije”. I polazište za planiranje budućnosti generacija koje dolaze.
Jedna tradicija bi mogla biti prekinuta sredinom narednog mjeseca. Novoizabrani predsjednik Jakov Milatović umjesto na Cetinju, zaketvu bi mogao položiti pred poslanicima u Podgorici.
Prema našim izvorima, ideja o preseljenju inauguracije potekla je iz najbližeg okruženja budućeg predsjednika. Nadležni iz izvršne vlasti našli su im se na usluzi. Pošto se i oni lagodnije osjećaju ispod Gorice nego pod Lovćenom.
Zašto bi budući predsjednik zaobišao Prijestonicu?
Zakon mu daje to pravo. Predsjednik zakletvu polaže pred poslanicima. Oni se mogu okupiti u Vladinom domu na Cetinju, u Skupštinu Crne Gore u Glavnom gradu kao i na nekoj livadi ekološke prijestonice (Žabljak)…Ili pod Ostrogom…
Ali, opet, zašto novi predsjednik Crne Gore zakletvu ne bi položio, kao što su to prethodnih pet puta uradili njegovi predhodnici Filip Vujanović i Milo Đukanović, u gradu u kome se nalazi njegova zvanična rezidencija? U kojoj će u narednih pet godina primati akreditive novimenovanih ambasadora i dočekivati zvanične goste iz inostranstva.
Prema svim dostupnim informacijama, zvaničnim i nezvaničnim, bezbjednost Jakova Milatovića i njegovih gostiju na Cetinju neće biti ugrožena. Zvižduci i ružne parole – vjerovatno. Ali, to nije nešto što i njegovi predhodnici, počev od Momira Bulatovića pa nadalje, nijesu čuli ili vidjeli. Nema garancija da se nešto slično ne može dogoditi i u Podgorici. Baš kao što se događalo/događa i u Vašingtonu, Moskvi, Berlinu, Rimu, Parizu, Londonu…
Većina nevladnih aktivista i anlitičara, saglasni su da to nije dovoljno za najavljeno preseljenje svečanosti. Samo što jedni misle da će, ukoliko se to ipak desi, na gubitku biti Prijestonica a drugi žale budućeg Predsjednika. Uz nepodijeljenju saglasnost da će najveći gubitnik biti Crna Gora i njeni građani.
Milatović je još neodlučan. Nije ga prelomila izjava gradonačelnika Cetinja da će ga dočekati “dostojanstveno i evropski” dok bi njegov eventualni nedolazak bio doživljen kao “otvoreno nipodaštavanje i svojevrstan obračun” sa Prijestonicom. Pod utiskom je neprijatnosti koju je imao tokom predizborne posjete Cetinju. Organizovani doček predsjedničkom kandidatu pokreta Evropa sad na momente je prijetio da poprimi razmjere ozbiljnog incidenta. To se srećom ipak nije desilo.
Za nasilje i za pokušaj nasilja ne smije biti nikakvog opravdanja. No treba i to reći –na javnoj sceni gotovo pa nema političke partije i političara koji se od 1990. do danas nijesu suočili i sa tim licem Prijestonice. Neku su uspjeli to preokrenuti u vlastitu korist, a drugi prihvatili kao trajan hendikep. Cetinje ostajalo da se nosi sa svojim problemima i demonima. Uglavnom samo.
“Želim da nakon ovakve pobjede, dobijemo jednu mirnu inauguraciju. Dodatno ću se konstultovati sa nadležnima i Upravom policije i brzo donijeti odluku”, poručio je Milatović.
Možda bi budući predsjednik mogao razmisliti o drugačijem prostupu – dobio je glasove skoro 230 hiljada građana, pa zašto ne poći tamo gdje mu je podrška možda i najmanja. Tako bi pokazao da je sposoban da vidi ne samo one koji se raduju njegovoj pobjedi. Nego i one koji se, sa razlogom ili ne, od nje pribojavaju.
Svi su na testu. Oni koji ne podržavaju Milatovića, moraju sebi priznati da u prijestonicu ne dolazi samozvanac već izbrani Predsjednik države. Državni organi su dužni da osiguraju bezbjednost. Predsjednik da baš tu, u gradu koji je prošao golgotu krvavih devedesetih braneći dostajanstvo Crne Gore, započne obećani pohod ka pomirenju i evropskoj budućnosti ove zemlje.
Zoran RADULOVIĆ