Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Nadam se novim akterima na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir

 

MONITOR: Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je prethodne sedmice kao neprihvatljivu tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercehgovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih. Kako tumačite tu odluku, i njene implikacije na Crnu Goru i suočavanje s njenom ratnom prošlošću?

KOVAČEVIĆ: Prateći političke trendove u Evropi u posljednje vrijeme prema Crnoj Gori, odluka me nije iznenadila, ali me uznemirila zbog poruke koja je s njom poslata. Prihvata se da se zločin desio, počinioci i naredbodavci nisu kažnjeni a finansijska reparacija porodici  je izvršena. Reparaciju su platili  građani i građanke Crne Gore iz budžeta i prihvatili stigmu kolektivne odgovornosti iako su se i zločin i reparacija desili iza javne scene u odgovornosti državnog vrha  Crne Gore. Nije zadovoljena pravda a proces tranzicione pravde u osnovnom elementu (krivične odgovornosti) je zaustavljen a  svjedok zločina je platio visoku cijenu.

Važno je istaći da ljudi i na ličnom i na društvenom planu izbjegavaju da se suoče sa traumatskom prošlošću jer je to težak i bolan proces suočavanja sa zločincem i žrtvom i sa vlastitom odgovornošću za oboje, ali je isto tako istina da nema ozdravljenja (ni psihološkog razvoja, ni moralne obnove) ako se to ne desi. Potisnuta trauma u osobi i u društvu čeka povoljne okolnoti da se ponovo aktivira i tako se nastavljaju lične, porodične i društvene tragedije a autoritarne vođe profitiraju na nesrećama. Kontinuitet nasilja i nepravde se generacijski prenosi. Svjedoci smo tome u crnogorskom društvu trideset godina na stalnoj ivici ponora da može biti gore. Mehanizmi tranzicione pravde, pomirenja i iscjeljenja zajednica su razrađeni i vrlo su jasni. Država je odgovorna da obezbijedi sudove i suđenja (individualizovanje odgovornosti za zločine),  komisije za istinu i pomirenje, reparacije, lustraciju, institucionalne reforme, simboličke reparacije. Kod nas je to urađeno djelimično i selektivno. Nije bilo političke volje. Ostali smo zaglavljeni u posljedicama trauma, zločina i nepravdi koje se ponavljaju.

MONITOR: Može li se Crna Gora sa novom vlašću suočiti sa ratnom prošlošću? 

KOVAČEVIĆ: Prethodna vlast je imala ozbiljnih razloga da ne sprovede ovaj proces do kraja i da  ne daju šansu tranzicionoj pravdi, moralnoj obnovi i pomirenju  kao učesnici dešavanja. Radili su to samo da bi se dodvorili stranim mentorima i do granice koja ih nije ugrožavala. Mislim da dominantni akteri avgustovske vlasti, čiji je mentor bila SPC, smatraju da je tranziciona pravda  nepotrebna, da su oni žrtve i da značajan dio njihovih ubjeđenja ostaje na ideološkim matricama rata koji se desio, traženje neprijatelja u drugima i drugačijima i širenje moći. Pod patronatstvom SPC ovaj proces je nemoguć. Čak i podrška  iz Evrope u tom pravcu kao što vidimo izostaje. U tom kontekstu zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Mila Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir. Suviše je opustošeno, zapušteno i rastrgano društvo na svim nivoima da bi proces bio brz i bezbolan i da bi samo povećanje standarda ljudi dovelo do ekonomskih i drugih promjena sistema. Podrazumijevati da se Crna Gora pomirila onda kada su konačno oni sa kojima je započeo političku karijeru (skoro tri godine) stali iza njegovog izbora, ukazuje na sljepilo za one koji su glasali protiv, sa kojima je neophodno stvoriti veze da bi se konsolidovalo društvo. Možda je bilo slučajno i u zanosu uspjeha, ali stvarno je ovo društvo preumorno od takvih zanosa koji su se pretvarali u čuvanje privilegija.

MONITOR: Đukanović se povukao sa pozicije lidera DPS-a nakon što je izgubio trku za predsjedničke izbore, i tako ostao bez pozicije u vlasti nakon više od tri decenije. Šta to znači za Crnu Goru, a šta za Đukanovića i njegovu partiju?

KOVAČEVIĆ: U ovom trenutku ova promjena za Crnu Goru znači mogućnost kretanja u pravcu  ekonomske, pravne i moralne obnove. Realizovanje ove mogućnosti zavisi od kapaciteta i političke volje buduće vlasti da mijenja dosadašnji sistem vladavine i društvene odnose. Nove opcije su otvorene. Što se tiče Đukanovića ne znam da li će moći da izbjegne poziciju sive eminencije u partiji i državi i da li je pozicija u kojoj je sada bezbjedna za njegov kapital i njega lično. Što se tiče partije, očekujem potrese, razdore i eventualno formiranje novih partija što bi bilo pozitivno s obzirom na smjenu generacija. Ostati u jednoumlju, pod patronatom Đukanovića i zakačiti se za nacionalizam, značilo bi da je u ovoj partiji potpuno uništena kritička misao i inicijativa i da je ona osuđena na nestajanje sa političke scene.

MONITOR: Jedna od prvih najava Vlade, nakon Đukanovićevog poraza, bila je da će sruštiti njegovu nelegalno sagrađenu kuću na starevini u nikšićkom naselju Kočani. Kako komentarišete prve dane nakon Đukanovića?

KOVAČEVIĆ: Prilično selektivno, politički nekorektno i neozbiljno. Milo Đukanović je personifikacija sistema u kojemu je divlja gradnja i svaka krađa države koja ne ugrožava njega ili njemu bliske bila dozvoljiva. Njegova neoliberalna mantra – Postoje šanse, treba se snaći. To je u crnogorskim poratnim uslovima privredne tj. sistemske tranzicije značilo da je potkradati državu i državnu imovinu nekažnjivo, čak poželjno. Ovo je otvorilo vrata endemskoj korupciji, divljoj granji, izbjegavanju obaveza prema državi, urušavanju obrazovnog i moralnog sistema. Cijenim da se za skoro tri godine nove vlasti  moglo mnogo više uraditi na promjeni političkog, pravnog i ekonomskog (ovdje se možda nešto uradilo) ambijenta umjesto što su se bavili sobom i širenjem u sistemu po dubini i širini. Ovako ova prijetnja liči na hirovito istjerivanje ličnog shvatanja pravde premijera koji se vjerujem najviše trudio, najveće nasilje sa svih strana trpio  ali je i vrlo brzo izgubio kompas u vođenju spoljašnje i unutrašnje politike. Za poštovanje je obračunavanje sa kriminalom, ali je prilično nelogično ne prihvatiti antimafija zakon koji predlaže MANS. Nedopustivo je da se u Crnoj Gori bilo ko abolira od odgovornosti bogaćenja devedesetih jer je to bio nastavak rata nad stanovništvom drugim sredstvima.

MONITOR: Kako će, po Vašem mišljenju, rezultati predsjedničkih izbora, Đukanovićev pad i pobjeda kandidata Evropa sad uticati na parlamentarne izbore, odnosno buduću političku scenu?

KOVAČEVIĆ: Čini mi se da je otvoren prostor za zanimljiviju političku utakmicu ako se ne vrate stari narativi i manipulanti koji ne mogu da se odlijepe od privilegovanih pozicija.

MONITOR: Izbori su zakazani za jun, no već se spekuliše da bi opet mogli biti odloženi. Kako vidite aktulenu političku krizu u Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Vidim da je velikoj većini (i pozicije i opozicije) važno da zadrže  privilegije i da su u velikom strahu. Trude se da u haosu koji stvaraju ućare još ponešto za sebe i naprave dodatnu štetu društvu i državi urušavajući čak i fasade institucija.  Ponekad mislim da je haos projektovan ili makar podržan od međunarodnih stratega u interesu nekih geostrateških pozicija u kojima je Crna Gora minorna ali simbolički značajna pa da se još trguje našom sigurnošću i nezavisnošću. Izbore žele oni koji u njima nisu učestvovali do sada.

MONITOR: Koje nasljeđe Đukanovića, a koje avgustovskih pobjednika treba mijenjati?

KOVAČEVIĆ: Breme na nama je veliko i teško i o njemu godinama govore nezavisni i osviješćeni ali je njihov glas marginalizovan, inicijative gušene a veliki broj i istjeran iz države. Promjene sistema i međuljudskih odnosa su neophodne. Treba raditi na izgradnji vrijednosti Crne Gore kao sekularne i građanske države, na vladavini prava i ekonomsko socijalnoj pravdi, na osposobljavanju institucija da budu servisi građana na temeljima stručnosti i uvažavanja ravnopravnosti, na promjeni neoliberalnog sistema, patrijarhalnog sistema, na promjeni obzovnog i zdravstvenog sistema itd.

MONITOR: Hoće li to Milatović i Evropa sad moći, s obzirom na to da su i lideri te novoformirane partije učestvovali u postavgustovskoj izvršnoj vlasti?

KOVAČEVIĆ: Učestvovali su u vlasti pod političkim patronstvom kao eksperti,  pa njihova politička mudrost, a ni odgovornost nisu bile u prvom planu. Utisak mi je da je to iskustvo bilo kratko da ih osposobi za političke i društvene izazove u Crnoj Gori, ali je očito bilo primamljivo pa su odlučili da  pokušaju. Ljudi su velikom podrškom na izborima u Podgorici i podrškom Milatoviću to odobrili. Čini mi se da ih podržavaju važni međunarodni akteri kao i SPC. Što se mene tiče konstatovala sam da su prevarom krenuli u predsjedničke izbore i to mi ne uliva veliki optimizam. Podržali su ih ljudi koji žele promjene, koji su šansu davali novima na svim izborima i bili razočarani rezultatima pa i vlašću u čijem su radu lideri PES-a učestvovali. Podržali su ih i mladi ljudi. Očekujem nove političke aktere na sceni, tome se nadam.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo