Kako da očekujete masovan mirovni pokret u Srbiji ako rusofilstvo kontroliše javni govor – bar u dobrom dijelu Balkana. Zapadni odnos prema ratu u Ukrajini opet neobično sebičan, podrazumijeva da Ukrajinci treba da ginu, ako se na tome može fantastično zaraditi. Morali bismo pomagati i Ukrajincima i Rusima koji bježe, i svakako onima koji najviše trpe, ostalima u Ukrajini. Čudim se što još nema globalnog ženskog pokreta za mir
MONITOR: Kao članicu „Levice“ koja je koalicioni partner u Vladi Slovenije premijera Roberta Goloba, kako ocjenjujete rad Vlade koja je dosta brzo i lako formirana u junu prošle godine?
SLAPŠAK: Svi imamo problem sa novom vladom, posebno NGO i alternativa, dakle ljudi koji su bili vrlo važni za uspeh na izborima. Naročito nezadovoljstvo vlada oko ministarstva za zdravstvo, koje vodi čovek bez vizije, bez informacija i dobrih nastupa. S druge strane, nijedna slovenačka vlada nije doživela takav „tenkovski” napad kao Golobova od strane Janše i njegove SDS: optužbe, 39 novih zakona na dan pre nastupa vlade, tri isiljena referenduma, laži, manipulacije – sve što pobesnela desnica može da izmisli. Najgore je zauzimanje javne televizije i održavanje na vlasti Janšinih padobranaca. Vladi moramo dati još dosta kredita za očuvanje razuma…
MONITOR: Nekoliko referenduma je organizovano od početka rada nove Vlade Slovenije. Da li su njihovi rezultati pokazali da se slovenačko društvo zaista promijenilo i napravilo otklon od „orbanovštine“ Janeza Janše?
SLAPŠAK: Svi referendumi su bili pobeda za novu vladu, dakle to jeste važan otklon. Janša sada igra na populizam, skupove, provokatore, traktoriste u Ljubljani, plaćene demonstrante i slično. To mu se može gadno vratiti.
MONITOR: Jedan od tih referenduma odnosio se i na nezavisnost Javnog servisa. Vidjela sam da ste negdje izjavili kako ni referendum kojim je data podrška građanki i građana većoj medijskoj slobodi i nezavisnom i profesionalnom novinarstvu, ne može da se nosi sa već postavljenim „kadrovima“ iz vremena Janšine vlade. Postoje li mehanizmi da se to prevaziđe?
SLAPŠAK: Sad je stvar na Ustavnom sudu – posle referenduma, što je ruganje narodnoj volji, jer Ustavni sud nije imao primedbe na referendum! Vlada je, umesto nekoliko brzih ukaza, htela da čišćenje RTV izvede super-legalno, sad vidi kako to izgleda. RTV program je sve strašniji, gledanost pada, zaista je pitanje kako će se to završiti. Da bi bilo jasno, reč je o sasvim legalnim ukazima, posle kojih bi otpali kadrovi imali mogućnost da se do mile volje preganjaju po sudovima: trošak bi bio neuporedivo manji, o šteti da i ne govorimo.
MONITOR: Dosta ste hvalili ulogu mladih žena koje su, po Vama, glavne akterke promjena koje su dovele do toga da Pokret Sloboda osvoji najviše glasova. Da li je ono što se više godina dešavalo u napuštenoj fabrici bicikala Rog, bila „kuhinja“ promjene?
SLAPŠAK: Svakako jedna od kuhinja, ali bilo je i drugih. Alternativa nema problema sa novim pojavljivanjem, sa stapanjem, a bogme ni sa svađama, od kojih su neke vrlo korisne.
MONITOR: Da li je izborom Nataše Pirc Musar za prvu ženu predsjednicu Slovenije ova orijentacija slovenačkog društva dobila još jednu potvrdu? Pirc Musar ima bogato radno iskustvo – i u institucijama, a i kao advokatica koja se posebno bavila slučajevima gdje su bila ugrožena ljudska prava…
SLAPŠAK: Nataša Pirc Musar je na početku imala neku izjavu o tome da nije feministkinja, a onda se srećom predomislila. Ona je izvesno simbol važnih promena, ali žene joj neće dati više kredita nego što je realno ostvarila.
MONITOR: „Izbrisani“ su sada priznati kao žrtve slovenačkog nacionalizma i stvaranja slovenačke države, početkom 90-ih. O njihovim sudbinama ste napisali knjigu Prijetnja i strah. Šta im se može ponuditi kao kompenzacija, simbolički i u vidu prava?
SLAPŠAK: Moja knjiga je o proizvođačima govora mržnje, ne o žrtvama –upravo sam insistirala na tome da ih ne pominjem. Kompenzacija danas, kad su toliki pomrli ili otišli, mogla bi biti bar pošteno plaćanje odštete preživelima i njihovim pravno i materijalno oštećenim potomcima. Inače će ispred novog i komercijalnog Roga, biti postavljen spomenik izbrisanima u obliku latiničnog slova ”Ć”.
MONITOR: Slovenačka ministarka spoljnih poslova, socijaldemokratkinja Tanja Fajon, pokazala je veliku agilnost u vezi sa dobijanjem statusa kandidata za prijem u EU, za Bosnu i Hercegovinu. Slovenija je i u vrijeme Janeza Janše bila veoma zainteresovana za dešavanja na Zapadnom Balkanu, ali tada u vidu raznih non-pejpera. Kako Vi razumijete ovaj angažman Slovenije?
SLAPŠAK: To je vrlo pozitivna promena, uz to se Slovenija sada otvara i prema Africi. Slovenija je na Balkanu, mnogi žele da rade u Sloveniji. Zakonske i birokratske osnove za to su zastrašujuće, zato spoljnu politiku mora da prati otklanjanje tih besmislenih prepreka. Što se Afrike tiče, svi iz bivše države imaju kapital pokreta nesvrstanih, koji ne koriste zbog rasizma, sastavnog elementa nacionalizma…
MONITOR: Kao svjedokinji događaja iz 1968, koje ste nazvali jedinom pravom revolucijom, a i kasnijih mirovnih dešavanja i pokreta, a pisali ste i o ženama koje su pokrenule akcije za mir u Srbiji početkom 90-ih, da li Vas čudi što nema velikog globalnog mirovnog pokreta povodom rata u Ukrajini?
SLAPŠAK: Kako da očekujete masovan pokret ako rusofilstvo kontroliše javni govor – bar u dobrom delu Balkana. Zapadni odnos prema ratu je opet neobično sebičan, podrazumeva da Ukrajinci treba da ginu, ako se na tome može fantastično zaraditi. Čudim se diplomatiji, koja bi morala imati neka rešenja, a bogme i tajnim službama… Morali bismo pomagati i Ukrajincima i Rusima koji beže, i svakako onima koji najviše trpe, ostalima u Ukrajini. Čudim se što još nema globalnog ženskog pokreta za mir. Strah od atomske bombe je prevelik…
Nastasja RADOVIĆ