Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, od kojih su neki i oskarovci
Navikli smo da domaći stvaraoci iz svijeta glume, pozorišta i filma budu prepoznati na regionalnom nivou i da imaju priliku da svoj talenat i umijeće pokažu u zemljama okruženja. Međutim, možemo se pohvaliti i da je talenat jednog crnogorskog glumca prepoznat na jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, kakva je ona koju je nedavno i završio Emir Ćatović. Talenat, znanje, vještina i vrlina nijesu promakli eminentnim stručnjacima koji su mu otvorili vrata Univerziteta u Londonu. Emir Ćatović je kao dobitnik prestižne Čivning stipendije master studije glume završio na Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.
Ćatović je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Stalni je član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica od 2015. godine. Već kao student druge godine glume započeo je profesionalnu karijeru ulogom u predstavi Na ljetovanju Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim mnogobrojnih uloga koje je ostvario u matičnom pozorištu, imao je zapažene angažmane u nacionalnom teatru, Zetskom domu, tivatskom Centru za kulturu, Grad teatru Budva, bjelopoljskom Centru za kulturu, Nikšićkom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Igrao je u televizijskim serijama i filmovima.
MONITOR: Kako je došlo do odlaska u London i nastavka školovanja? Prije toga ste igrali u mnogim predstavama različitih teatara, snimali filmove… Šta je bilo presudno?
ĆATOVIĆ: Prethodno iskustvo je uticalo na moju odluku da školovanje nastavim u inostranstvu. Ono me podstaklo da tražim izazovnije okolnosti u kojima bih se razvijao, i profesionalno, i lično. Znajući koliko je umjetnost glume napredovala širom meridijana, koliko je sistema koji se danas koriste u svim oblastima industrije, želio sam da se upoznam s drugačijim pristupom glumačkom poslu. Želja da obogatim i unaprijedim svoj izraz me vukla ka jednom od izvora tih vještina.
MONITOR: Kakav je bio prijemni ispit? Vjerujem da je, kao i prethodnih godina, bilo mnogo kandidata a veoma mali broj mjesta za upis.
ĆATOVIĆ: London je grad sa izuzetno razvijenim kulturnim životom, koji broji više od 200 pozorišta i koji je sjedište nekih od najboljih svjetskih produkcija. Znajući to, pri samoj prijavi na prijemni ispit očekivao sam veliku konkurenciju, posebno jer sam imao u vidu i to da ovaj fakultet upisuju glumci iz svih krajeva svijeta. Takođe, smjer koji sam upisao važi za najpopularniji među glumcima. Na tom smjeru se prijavi preko deset hiljada kandidata, a samo jedan od profesora isprati preko tri hiljade audicija. Znao sam da je upis na ovaj fakultet izazov koji sam priželjkivao jer sam nakon deset godina profesionalnog bavljenja glumom na prijemnom ispitu opet osjetio početničku tremu i uzbuđenje.
MONITOR: Royal Central School of Speech and Drama važi za jednu od najboljih škola glume na svijetu. Dokaz su i glumci koji su tu sticali znanja i vještine – Judi Dench, Laurence Olivier, Vanessa Redgrave, Julie Christie, Rupert Everett, Riz Ahmed i mnogi drugi poput Peter Brooka. Kako su koncipirani program i rad u Kraljevskoj školi glume. Pretpostavljam da se razlikuje od naših škola. Koje iskustvo nosite sa tih časova?
ĆATOVIĆ: Glumac je u fokusu master programu koji sam pohađao i profesori nas uče da sami otkrivamo sopstveni potencijal. Učili smo i vježbali razne sisteme i tehnike od Mihaila Čehova, Aleksandar tehnike, Labana, Stanislavskog i mnogih drugih. Pristup rada sa glumcima se znatno razlikuje od načina učenja kod nas. Cilj programa je da se glumcu pruže alati pomoću kojih će moći samostalno da stvara u budućnosti, kao i da se glumcu pomogne u izgrađivanju sopstvenog sistema vrijednosti prema kom će cijeniti svoj rad. Dakle, cilj programa je da nas nauči koliko je važno da tokom rada slušamo svoj unutrašnji glas, ali i da znamo da ga artikulišemo, tako da bude konstruktivan u saradnji s kolegama, rediteljem i ostalim stvaraocima. Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, pa čak i oskarovaca.
MONITOR: Već ste imali priliku da snimate u Londonu. Da li ste uspjeli da nađete agenta za buduće projekte?
ĆATOVIĆ: Za razvoj karijere u Engleskoj saradnja sa agentima je neophodna jer se najveći broj uloga dobija isključivo preko njih. Stoga, posebno zadovoljstvo mi je predstavljalo to što sam pri završetku master studija ostvario saradnju sa agentima, s obzirom na to da je ta saradnja došla spontano, kao nagrada za sav trud i rad koji sam uložio tokom čitave godine. Moji agenti su dobra i važna spona, pogotovo za mene koji sam na samom početku kada je u pitanju njihova industrija.
MONITOR: London je jedan od najvažnijih centara kulture u svijetu. Kakvo iskustvo nosite iz tog grada? Jeste li imali prilike da upoznate ljude iz svijeta glume, pozorišta, filma?
ĆATOVIĆ: London je grad različitosti i u tome je njegova čar. Pored mogućnosti da učim od najboljih iz glumačke industrije, prilika da živim u Londonu je sama po sebi posebno iskustvo. Obilazeći muzeje, galerije, pozorišta, koncerte i festivale imao sam jedinstvenu priliku da se dobro upoznam sa engleskom kulturom, za koju se može reći da predstavlja jednu od kolijevki svjetske kulture. Redovne posjete Globe teatru, gledanje pozorišne izvedbe mog omiljenog filma – Life of Pi su samo neka od važnih uspomena koje bih izdvojio. Ipak, kao neko ko najviše uživa u razgovoru, najdragocenija iskustva koja sam iz Londona ponio su upravo razgovori o glumi koje sam imao priliku da vodim sa umjetnicima kao što su Liv Ulman, Mike Leigh, Gaspar Noe. O raskoši engleske kulture upravo svjedoči i to što engleski jezik ima riječ za ljude koji su ljubitelji razgovora – conversationalists, a u koje sebe rado svrstavam.
MONITOR: Kakve predstave, filmove, serije priželjkujete da radite? Je li presudan izbor teksta ili sama ideja nekog projekta?
ĆATOVIĆ: Želja mi je da radim uloge koje će po svemu biti izazovnije i drugačije od onoga što sam do sada radio. Uvijek sam otvoren za novo i ne sumnjam u to da će moje uloge naći put do mene. Smatram da su tekst i ideja projekta jednako važni, ali i da veliki i ozbiljan rad može napraviti djelo koje će trajati, čak i od teksta ili ideje koji nisu sjajni. Čvrsto sam uvjeren da je dobra priprema ključ uspjeha za sve što u životu radimo, pa isto tako i za uloge koje igramo, bilo da su na pozorišnim daskama ili pred kamerom.
Miroslav MINIĆ