Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILIJARDE IZGUBLJENE U OPUSTOŠENIM ŠUMAMA: Netragom nestalo

Objavljeno prije

na

Crna Gora je prelaskom na koncesioni sitem gazdovanja šumama izgubila novac dovoljan za ozgradnju oko 800 kilometara auto-puteva, i to na ovakvoj dionici, koja je bila najteža za gradnju. Jedinu korist od toga imali su koncesionari, tvrde u plavskom Udruženju drvoprerađivača uz detaljnu računicu

 

Djelovalo je skoro nevjerovatno kada su ovih dana iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava javno saopštili da je gašenjem nekadašnjih državnih šumskih preduzeća u Crnoj Gori i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, država izgubila oko dvadeset milijardi eura. Slikovito su izračunali da to iznosi 800 kilometara auto-puteva, računajući po cijeni po kojoj je izgrađeno sadašnjih četrdeset kilometara najteže (i najskuplje) dionice kroz Crnu Goru.

Iz tog Udruženja Monitoru su kazali da je ovo vrlo jednostavna računica i da do nje nije teško doći, kada se saberu kubici posječenog drveta i cijene tog drveta nakon finalne proizvodnje – koju Crna Gora nema.

I zato je dražava toliko na gubitku, pošto nije razvijala finalnu proizvodnju nego je, upravo suprotno, ugasila nekoliko finalnih prerađivača drveta u svom vlasništvu. Jedna od njih bila je beranska Omorika komerc, za čije takozvane latofleks lajsne je na italijanskom tržištu svojevremeno vladala nevjerovatna potražnja.

,,Mi pod punom odgovornošću tvrdimo da je Crna Gora prelaskom na koncesioni sistem gazdovanja šumama izgubila novac dovoljan za izgradnju oko 800 kilometara auto-puteva, i to na ovakvoj dionici, koja je bila najteža za gradnju. Da bi bili precizni, toliko iznosi vrijednost posječenog drveta u finalnoj proizvodnji. Mi smo svih ovih godina imali samo polufinalnu proizvodnju, dok su države u našem okruženju, od naših šuma, razvijale finalnu proizvodnju. Najbolje u svemu su prošli, i jedinu korist od svega imali, koncesionari”, kazali su Monitoru u plavskom Udruženju drvoprerađivača.

Naši sagovornici naglašavaju da je ova računica napravljena prema minimalnoj količini posječenog drveta na godišnjem nivou, od 500.000 kubika. A u nekim godinama je  etat (godišnja sječa), iznosio oko 900.000, pa čak i milion kubika.

Kada bi se, prema njihovim riječima, uzela kao primjer protekla, 2022. godina, u kojoj je posječeno 632.534 kubnih metara šume, krajnja dobit, u finalnom proizvodu, mogla je iznositi skoro 1,6 milijardi eura. Još malo jednostavne matematike.

,,Ako bi 632.534 kubika prodali kao drvo za ogrijev to bi iznosilo oko 37.952.000 eura. Ukoliko bi ova količina drveta bila prerađena, odnosno poluprerađena u građevinski materijal, pri čemu je srednja vrijednost metra kubnog daske oko 250 eura, vrijednost tog drvnog materijala bi bila oko 158.133.000 eura. Finalnom proizvodnjom, recimo proizvodnjom namještaja, vrijednost jednog metra kubnog bi bila između 1.500 do 2.500 eura, što na količinu od 632.534 kubika drvne sirovine iznosi od 948.801.000 do 1.581.335.000 eura”, kažu u Udruženju drvoprerađivača iz Plava.

Pretpostavlja se da bi na ovu količinu posječenog drveta, vrijednost piljevine i tehničkog otpada poslije prerade u pelet, bila između 10 i 20 miliona eura.

Jedan drvopreradjivač iz Plava, koji se bavi stolarstvom, i u posjedu je tek manje stolarske radionice, za Monitor objašnjava koliku bi on imao zaradu od jednog kubika čamovine, ako bi je dobio po cijeni po kojoj je dobijaju koncesionari. ,,Ako bih ja kubik čamovine dobijao za dvadeset eura, na sječu i vuču bih potrošio još  25 eura. To je 45 eura. Zatim bi me transport do odredišta koštao još 15 eura, i dobio bih konačnu cijenu od 60 eura. Od tog jednog kubika čamovine, ja mogu napraviti petoro vrata, koja mogu prodati za hiljadu i dvjesta eura. Ako oduzmemo PDV, odnosno 220 eura na tu cijenu i odbijemo onih šezdeset eura, koliko me koštao kubik, ja znači, imam čistu dobit od 920 eura”, kaže ovaj mali preduzetnik.

On ističe da su privilegovani koncesionari po takvoj računici radili dvadeset godina, s tim što treba imati u vidu da su neko vrijeme čamovinu dobijali po 13 eura za kubik, a bukovinu za svega 3,5 eura. I te cijene se godinama nisu mijenjale.

,,Ako bi uzeli sada da računamo proizvodnju peleta, to bi moglo izgledati ovako. Kubik bukovine jedan koncesionar sada plaća 7,5 eura. Kubik bukovine, osušen, težak je 700 kilograma. To znači da je za jednu tonu peleta potreban kubik i po. To je jedanaest eura. Sječa, vuča, transport i sve ostalo je ukupno šezdeset eura. Cijena peleta je 350 eura za tonu. To znači, nije više ni puta pet, nego puta šest ili sedam. Još ako izveze pelet, onda je prodajna cijena znatno veća. Onda vam je jasno, zašto tolika galama”, kaže ovaj čovjek.

On naglašava da su se ljudi koji su zarađivali na takav način milione eura, pojavljivali kao ,,dobrotvori ili donatori, humanisti koji daju i za crkvu i za džamiju”, i formirali iskrivljenu sliku kod ljudi koji ne razumiju kakva je računica u pozadini zarade koju im je država omogućavala.

,,Zakon nije sveto slovo. Ako nije dobar, treba ga mijenjati. Ovakav način gazdovanja šumama nije bio dobar ni za koga, osim za koncesionare. I to treba mijenjati, ali radikalno, ne kozmetički”, kaže mali preduzetnik u oblasti drvoprerade.

U Plavu je gašenjem tadašnjeg državnog droprerađivačkog i šumskog preduzeća ŠIK Bor, i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, bez posla ostalo oko trista radnika. ,,To preduzeće, sa imovinom od 7,5 hektara zemljišta, kompletnom mehanizacijom za izvlačenje, utovar i transport šume, kao i fabričkim postrojenjima, prodato je za svega 280 hiljada eura. Sada vidite u ostalih jedanaest gradova na sjeveru države koliko je radnika ostalo bez posla i za koliko su prodata državna preduzeća, i vidjećete kolike su razmjere te štetne politike gazdovanja šumama koja je kreirana prvih godina ovog vijeka”, navode u Udruženju drvopreradjivača.

Baš kao i onda, kada je napravljen radikalani rez i pogašena državna preduzeća, i sada se, smatraju, mora krenuti radikalno novim putem. ,,Za početak bi se moralo formirati jedno preduzeće. Kao što je Morsko dobro na jugu Crne Gore, na sjeveru bi se moglo zvati Šumsko dobro. Bilo je i predloga da se to preduzeće zove Banka drveta. To preduzeće bi se u svakoj opštini bavilo samo sječom i izvlačenjem šume na jedan lager, odnosno klasifikacijom na prvu, drugu i treću klasu, drvo za ogrijev i ostatkom za proizvodnju peleta”,  kažu oni.

Na ovaj način bi se dobilo najmanje dvije hiljade radnih mjesta, samo na ovom nivou šumarske djelatnosti. ,,Razvojem poluproizvodnje i finalne proizvodnje, dobilo bi se ko zna još koliko radnih mjesta, a dobit koja bi ostajala u Crnoj Gori samo bi se uvećavala”.

Šumama u proteklih skoro dvadeset godina gazdovali su i, uglavnom, i dalje gazduju, svega nekoliko preduzeća koja su bila bliska tadašnjim državnim vlastima. Sva se mogu pobrojati na prstima jedne ruke. Ove kompanije su gazdujući šumama, izvlačile ekstremnu dobit po formuli iz računice koju su nam prezentovali plavski droprerađivači.  „Meni je jasno zašto ja nisam mogao dobiti koncesije. Od mene niko ne bi mogao dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet ili deset miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, Beogradu, ili bilo gdje, da nekoga podmiti“, kaže jedan od sagovornika Monitora.

Vlada Crne Gore je najavila da će poslije građevinske, krenuti u obračun sa šumarskom mafijom. Ali su se nakon toga nekako ućutali. Zainteresovani  drovprerađivači strahuju da to neće biti lako u izbornoj godini, jer kako kažu, šuma je magacin pod vedrim nebom. Iz koga se kupuju glasovi.

Računicu koja govori da je za vrijeme koncesionog gazdovanja šumama izgubljeno dvadeset milijardi eura, udruženje drvopreradjivača iz Plava je izvelo kako bi, ističu, građanima koji nemaju predstavu o kakvoj i kolikoj šteti se radi, predstavili razmjere počinjene pohare. Zbog koje niko nikada nije odgovarao. Niti će, kako stvari sada stoje.

 Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo