Političari u Crnoj Gori su poznati po instant rješenjima. Zbog toga imamo betonizaciju, na desetine hiljada ilegalnih objekata i proces njihove legalizacije, otpad na svakom pedlju države, devastirane šume i rijeke i ekološku državu za koju turisti kažu „najljepša zemlja na svijetu i najprljavija zemlja Evrope“
MONITOR: Da li će zaustavljanje eksploatacije šljunka biti još jedna kratkotrajna „uspješna“ akcija ili se radi o ozbiljnoj namjeri da se ovome stane na put?
DRAGIĆEVIĆ: Za Crnu Goru ne postoji opcija da ovo bude kratkotrajna akcija. Višedecenijskom ilegalnom i besomučnom eksploatacijom šljunka ne samo da je nepovratno uništen cijeli jedan kraj i da su mu otete mogućnosti razvoja poljoprivrede, turizma ili bilo kakvog razvoja već je ozbiljno ugroženo i vodoizvorište Bolje sestre čija je izdašnost pala za čak deset puta. Sada je upitno vodosnabdijevanje šest primorskih opština i ugrožena je turistička sezona a sve zbog bogaćenja par desetina pojedinaca. Regionalni vodovod je u trci sa vremenom da obezbijedi mobilne stanice za prečišćavanje vode i ispumpavanje kako bi nadomjestili gubitke, a očekuje nas i veliko ulaganje kako bi se makar djelimično sanirale posljedice eksploatacije, usporio tok Morače na devastiranom područuju i tako se sačuvalo ovo vodoizvorište.
Poslije prve i nesigurne akcije pri rušenju postrojenja kompanije Cijevna komerc, kada se na lokalitetu nije pojavio niko iz Operativnog tima za borbu protiv ilegalne eksploatacije šljunka i kada su demonitrana svega dva elektromotora, imali smo odlučnu reakciju nadležnih i sprovedeno je rušenje postrojenja kompanije Montenegro petrol. Vlada je proglasila borbu protiv eksploatacije šljunka javnim interesom i sada je bitno da se ne zaustavi na par slučajeva, već da se nastavi sa sprovođenjem zakona. Agencija za zaštitu životne sredine pokrenula je proces utvrđivanja štete u životnoj sredini, i kada se taj proces završi onda je sve na nadležnom tužilaštvu. Odgovorni se moraju procesuirati i platiti za nastalu štetu. Bez toga sve ove akcije nemaju smisla.
MONITOR: Najavljeno je da nakon sprečavanje nelegalne eksploatacije šljunka, država kreće u borbu protiv šumarske mafije. Nadate li se tu uspjehu i ko je do sada državi smetao da se upusti u tu borbu?
DRAGIĆEVIĆ: Borba protiv šumarske mafije biće mnogo kompleksnija, dugotrajnija i zahtijevaće mnogo više resursa nego što je to slučaj sa borbom protiv eksploatacije šljunka. Sprega državnih službenika, počevši od Ministarstva poljoprivrede i Uprave za šume pa sve do lugara na terenu je jaka, i početak te borbe je upravo registrovanje osoba iz sistema koje sarađuju sa šumokradicama. Ne postoji nijedna opština u Crnoj Gori gdje se ne sprovodi ilegalna sječa šume, pitanje je samo u kom obimu. Ogroman novac je u pitanju i uključeno je na hiljade pojedinaca. Problem je slojevit, jer imamo više različitih motiva i uzroka ilegalne sječe – neko eksploatiše privatnu šumu bez doznaka, neko državnu, imamo koncesionare koji ne poštuju koncesione ugovore, postrojenja za proizvodnju peleta koja otkupljuju ilegalno posječenu oblovinu kako bi proizvodili pelet, ilegalne granične prelaze preko kojih se izvozi drvo za ogrijev za Albaniju jer je tamo moratorijum na sječu šuma i još mnogo toga…
Državi je smetao sistem ili kako to sadašnji premijer voli da kaže „biro mafija“. Ukoliko imate nastavak kupovine socijalnog mira kroz stotine zaposlenih pri ilegalnoj eksploataciji šume, koji ne bi imali radna mjesta da nije tog posla, a istovremeno na stotine državnih službenika koji imaju direktnu korist od eksploatatora, onda je jasno i zašto država nije imala snage da se do sada izbori sa ovim ogromnim problemom za naše društvo, životnu sredinu i ekonomiju.
MONITOR: Završen je koncept Prostornog plana Crne Gore, u toku su javne konsultacije. Kako ocjenjujete prezentovani dokument?
DRAGIĆEVIĆ: Prezentovani dokument možemo nazvati „planom bez plana“. Svaka stranica ovog dokumenta ima između jedne do 15 nepravilnosti. Od činjenice da su podaci prezentovani u Konceptu najčešće netačni, prepisani iz dokumenata starih po 10 ili 20 godina pa do činjenice da postoje brojne nelogičnosti u samom planu. Dovoljno je naznačiti da se kao polazna tačka o turizmu uzimaju podaci o broju noćenja ili strukturi gostiju iz 2020. godine kada je korona zatvorila granice i ti podaci nikako ne mogu biti meritorni za razvoj turizma do 2040. godine, pa do zaštite životne sredine gdje se pominju nesprovodivi projekti poput HE Komarnica ili Boka. U prostornom planu navodi se da je cilj Crne Gore da do 2040. godine imamo 17 odsto zaštićenih područja a taj cilj smo već dostigli. Ovaj Koncept je potpuno neupotrebljiv i treba ga povući. Zanimljivo, osobe koje su učestovale u pisanju PP su i revidenti PP što do sada nigdje nije zabilježeno. Slučaj da onaj koji piše PP kontroliše tačnost podataka koje je sam napisao je nevjerovatan i samo govori o neozbiljnosti autora.
MONITOR: Da li se i koliko ekološke teme koriste u predizbornoj tekućoj kampanji i vidite li dobru namjeru za rješavanje brojnih ekoloških problema?
DRAGIĆEVIĆ: Ekološke teme se uvijek koriste kao dio političke kampanje. Političari su najglasniji pred izbore, a poslije izbora se brojni višedecenijski problemi guraju pod tepih, sliježe se ramenima i prebacaju nadležnosti s jednog organa na drugi. Razlog tome je što su ovi problemi slojeviti, kompleksni i zahtijevaju vrijeme. Političari u Crnoj Gori su poznati po instant rješenjima. Zbog toga imamo betonizaciju, na desetine hiljada ilegalnih objekata i proces legalizacije istih, otpad na svakom pedlju države, devastirane šume i rijeke i ekološku državu za koju turisti kažu „najljepša zemlja na svijetu i najprljavija zemlja Evrope“. Postoji namjera da se neki problemi riješe, to smo imali prilike da vidimo sa akcijama u borbi protiv ilegalne eksploatacije šljunka, ali namjera nije dovoljna. Potrebni su ljudi u sistemu koji razumiju šta znači održivi razvoj i šta su stubovi tog razvoja. Potrebne su analize i podaci koji u ovom trenutku niti su precizni a često ih i nemamo. Potrebna je struka, koju ukoliko nemamo, ovdje možemo bez problema u saradnji sa EU da dovedemo kako bi nam pomogli. Prije namjere potrebna je vizija, a to je ono što nam u Crnoj Gori najviše nedostaje kod političke elite.
MONITOR: Da li je izvjestan konačni rasplet političke i pravne krize?
DRAGIĆEVIĆ: Poslije više mjeseci blokade Ustavnog suda konačno su partije našle „kompromis“ pa će US biti odblokiran a samim tim omogućeni i vanredni parlamentarni izbori, kao i formiranje vlasti u Podgorici i Pljevljima. Tim kompromisom opet smo dobili politički podobne sudije a ne ono najbolje što Crna Gora ima. Zabrinjavaju brojne nelogične izjave funkcionera partija vlasti, od predloga rekonstrukcije Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje pa do formiranja nove na osnovu „izborne volje većine 30. avgusta“, koja više ne postoji. Čini se da će političke elite učiniti sve da se što duže zadrže na vlasti kako bi do kraja sproveli „punjenje dubine“ i time ojačale svoj rejting. Kao građani moramo uraditi sve da do toga ne dođe i da se održe vanredni parlamentarni izbori kako bi se tranzicija u koju smo poslije 30 godina ušli 2020. godine sprovede do kraja.
Predrag NIKOLIĆ