U prvom izvještaju o ubistvu Duška Jovanovića, Komisija za praćenje istraga napada nad novinarima ukazala je na nekoliko krupnih propusta u dosadašnjoj 19-godišnjoj neuspješnoj istrazi. Izdala je jasne preporuke, a na nadležnim organima je da ih ispoštuju i istragu konačno pomjere s mrtve tačke

Vlada je krajem protekle godine usvojila Izvještaj Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima u kome se po prvi put nalazi i izvještaj o ubistvu Duška Jovanovića.

Od 2013. godine i osnivanja prve Komisije nije se uspio usvojiti izvještaj o istrazi ubistva Jovanovića, osnivača i glavnog urednika dnevnog lista Dan. Prva komisija, koja je okončala rad 2015, razmatrala je predlog izvještaja njenog predsjednika Nikole Markovića, koji je, pored ostalog, sadržao i zaključke i preporuke u vezi istrage ubistva Jovanovića, ali taj izvještaj nikada nije usvojen.

Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine. Do sad je za taj zločin osuđen samo Podgoričanin Damir Mandić, za saizvršilaštvo. Nalogodavci, organizatori i počinioci ostaju nepoznati.

U Djelimičnom izvještaju o radu policije i tužilaštva u predmetu ubistva Duška Jovanovića, koji su sačinili članovi radne grupe Komisije Nebojša Asanović, Biljana Knežević i Miroslav Turković, potencijaraju se dva pitanja koja su ostala nerasvijetljena.

Prvo nerazjašnjeno pitanje je kupovina automobila golf III iz kojeg je kasnije izvršeno ubistvo Jovanovića. Vozilo je nepoznato lice kupilo od Veselina Vučeljića i smatra se da je vjerovatno isto lice kasnije dovezlo to vozilo kod Uroša Marčetića radi zatamljivanja stakala.

U Izvještaju Komisije se navodi da su Vučeljić i Marčetić veoma dobro i precizno opisali navedeno lice, ali da, prema spisima koji su dostupni Komisiji, istražni organi nijesu ništa preduzeli da otkriju to još uvijek nepoznato lice. Istražitelji nijesu na osnovu preciznih iskaza svjedoka sačinili fotorobot pomenute osobe niti obavili radnje prepoznavanja, što je uobičajena praksa u sličnim istragama.

Komisija navodi i da su u saslušanju pomenutih svjedoka pred Višim sudom u Podgorici u junu 2006. učestvovali zamjenica VDT Ljiljana Klikovac i istražni sudija Višeg suda Radomir Ivanović. Tom prilikom je svjedok Vučeljić izjavio da je pomenuto lice prilikom kupovine vozila razgovaralo sa Vučeljićevim komšijom Ivanom Đukićem. Iz spisa dostupnih Komisiji ne vidi se da je Đukić uopšte ispitan.

Drugo pitanje na koje Komisija stavlja akcenat je službena zabilješka o razgovoru sa Damirom Mandićem koja je sačinjena 05. 06. 2004.

U dokumentu Uprave policije od 09. februara 2006, koje potpisuje tadašnji direktor Veselin Veljović, Viši sud u Podgorici se obavještava da „u UP ne postoji, niti je zvanično zaveden dokument u vezi navodnog informativnog razgovora sa optuženim Mandićem, na okolnosti njegovih saznanja vezanih za ubistvo Jovanovića“. S druge strane, tokom glavnog pretresa pred Višim sudom, 21. juna 2005, Milan Vujanović, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica, izjavio je: „Nakon lišenja slobode, optuženi Damir Mandić je saslušan u prostorijama CB Podgorica i sjećam se da je on dao neku izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Jovanovića, da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka koju će CB Podgorica na zahtjev dostaviti sudu“.

U izvještaju Komisije se ne navodi, ali Vujanović je javno pred TV kamerama u avgustu 2021. ponovo potvrdio da je službena zabilješka nastala tokom saslušanja Mandića nedugo nakon ubistva Jovanovića, te  da je o svemu tome obavijestio tadašnju vrhovnu državnu tužiteljku Vesnu Medenicu koja, po njemu, nije na pravi način odreagovala.

Da službena zabilješka postoji, svjedoči i informacija Višeg državnog tužilaštva iz aprila 2015. u kojoj se navodi da su tokom saslušanja u martu 2014. visoki policijski funkcioneri Tihomir Gačević i Branislav Živković potvrdili saznanja da su službenici UP sačinili službenu zabilješku. Iz njihovog iskaza proizilazi da je o razgovoru sa Mandićem obaviješten „tim“ koji je radio na rasvjetljavanju ubistva, te da je službena zabilješka dostavljena tom „timu“. Službena zabilješka nije evidentirana, jer je trebala da služi samo za internu upotrebu, a nije potpisana jer je od „tima“ došlo takvo uputstvo, a zbog činjenice, kako se navodi, da ista imajući u vidu odredbe procesnog zakonodavstva nije mogla služiti kao dokaz u postupku.

U Zaključku Izvještaja se navodi da su visoki policijski funkcioneri Gačević i Živković 5. juna. 2004. sačinili službeni zabilješku u prostorijama CB Podgorica o informativnom razgovoru sa Mandićem, a istu nijesu evidentirali, niti su je zaveli u službenu evidenciju Uprave policije u skladu sa zakonom, niti su službenu zabilješku dostavili Višem sudu na njegov zahtjev.

U informaciji VDT-a ne navodi se da li su se svjedoci izjašnjavali o tome što je konkretno navedeno u zabilješci, odnosno što je Mandić izjavio o svom i učešću drugih u ubistvu Jovanovića.

Komisija je istakla da potrebno odgovoriti na pitanja: gdje je službena zabilješka, ko je ima u posjedu, ko je sve bio u pomenutom „timu“, ko je iz „tima“ dao uputstvo da se zabilješka ne potpiše, po kom pravnom osnovu bilo ko iz „tima“ može da odluči i da naredi policajcu da ne potpiše službenu zabilješku, ko je iz „tima“ dao uputstvo i bio ovlašćen da odluči da se zabilješka ne evidentira u evidenciji Uprave policije i da ne može biti dokaz u postupku.

Komisija je ocijenila i da je potrebno rasvijetliti činjenice koje se odnose na pozivanje i obavještavanje tadašnjeg tužioca Novaka Ražnatovića o konkretnom događaju i radnjama policije, posebno u dijelu navoda da nije na poziv policijskih službenika došao na saslušanje uhapšenog Mandića, već tek poslije 10 sati i tako ostavio policiju bez instrukcija i naredbi tužilaštva. U Zaključcima se navodi da treba razjasniti da li je tužilac primio pozive i nekih drugih lica u vezi događaja, da li je bio spriječen da dođe zbog nekog drugog konkretnog događaja ili uopšte u tom momentu nije bio radno angažovan, te da li je to nezakonito postupanje tužioca i da li je zbog toga pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti i ako nije, zbog čega nije.

„Odgovaranjem na ova pitanja sigurno se mogu pojasniti mnoge stvari i pribaviti infomacije koje eventualno mogu dovesti do pojedinih organizatora, izvršilaca i saizvršilaca ovog zločina, a daljim postupanjem i utvrđivanjem eventualne odgovornosti za propuste, slučajne ili namjerne, mogu se makar dobiti odgovori zbog čega se i poslije više od 18 godina od ubistva Duška Jovanovića ne mogu još uvijek otkriti i procesuirati nalogodavci, organizatori i svi izvršioci tog zločina“, zaključuje se u izvještaju Komisije.

Komisija je na osnovu Izvještaja donijela osam preporuka. U cilju prepoznavanja lica vezanog za golf III saslušati u svojstvu svjedoka Ivana Đukića, kao i Veselina Vučetića i Uroša Marčetića, uz ponudu na poligrafsko testiranje. Na osnovu tih iskaza sačiniti fotorobot i izvršiti radnju prepoznavanja lica u skladu sa zakonom.

Ponovo saslušati Milana Vujanovića, tadašnjeg načelnika CB Podgorica, u vezi sa službenom zabilješkom, kao i na okolnosti postupanja tužioca VDT Novaka Ražnatovića, te u vezi postupanja drugih nadležnih lica – tada čelnih funkcionera policije, tužilaštva i sudstva.

Kako bi se razjasnile brojne nepoznanice oko službene zabilješke preporučeno je ponovno saslušanje Branislava Živkovića i Tihomira Gačevića. Preporučeno je i saslušanje tadašnjeg direktora UP Veselina Veljovića u vezi sa zabilješkom kao i njegovih saznanja vezanih za ubistvo Jovanovića.

Na okolnosti nedolaska na saslušanje Mandića, Komisija predlaže saslušanje tadašnjeg tužioca VDT Novaka Ražnatovića, uz pitanje da li njegovo napuštanje dužnosti tužioca i prelazak u advokaturu ima bilo kakve veze s njegovim postupanjem u ovom slučaju. Za sve predložene svjedoke predloženo je i poligrafsko testiranje.

Zbog nepredlaganja da se kao svjedok sasluša Ivan Đukić, Komisija je preporučila da se saslušaju tada postupajuća zamjenica VDT-a Ljiljana Klikovac i istražni sudija Višeg suda Radomir Ivanović.

Kao posljednju preporuku Komisija navodi da je neophodno inicirati postupke pred nadležnim državnim organima u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti radi ispitivanja zakonitosti postupaka i utvrđivanja eventualne odgovornosti svih službenih lica iz Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva, a eventualno i drugih lica, u vezi sa njihovim postupanjem u istrazi ubistva Duška Jovanovića.

Sada je na državnim organima da postupe po preporukama Komisije i da pokušaju da dođu do nekih novih saznanja. Ne bi li se istraga o najtežem zločinu nad novinarem, nakon skoro dvije decenije, konačno pokrenula s mrtve tačke.

Predrag NIKOLIĆ

Ovaj članak kreiran je kroz projekat Bezbjednost novinara kroz sudsku praksu koji realizuje Sindikat medija CG (SMCG). Projekat je podržan od strane Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) u okviru programa Pristup pravdi i ljudskim pravima u Crnoj Gori – Projekat monitoringa suđenja 2021 – 2023 koji finansira EU, a kofinansira Ministarstvo javne uprave