Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CEMI-JA: Nova većina stavila u pogon izborne mehanizme koji su služili DPS- u 

Objavljeno prije

na

Bilo je za očekivati da će jedan od prvih koraka izborne većine iz 2020. godine biti upravo sveobuhvatna i inkluzivna revizija izbornog pravnog okvira. Međutim, ostali smo na deklarativnoj spremnosti, a od konkretnih aktivnosti se odustalo odmah po preuzimanju poluga vlasti

 

MONITOR: Saopštili ste nedavno da je najveći problem što u predsjedničke izbore ulazimo sa nereformisanim izbornim zakonodavstvom. Ko je za to odgovoran?

NENEZIĆ:: Važeće izborno zakonodavstvo je produkt višedecenijske vladavine DPS-a, koji je ključne izborne zakone oblikovao na način koji im je omogućavao prednost u gotovo svim izbornim ciklusima. Pravne praznine i pravna kolizija odredbi iz više izbornih zakona karakteristike su važećeg izbornog pravnog okvira, na koji godinama ukazuju kako domaći, tako i međunarodni akteri počev od Evropske komisije, ODIHR-a, organizacija civilnog društva pa nadalje. U ranijem periodu najglasniji u zagovaranju neophodnosti revizije izbornog zakonodavstva bili su tadašnji predstavnici opozicionih partija, koji su se u tim naporima u značajnom oslanjali i na ekspertsku podršku organizacija civilnog društva.

Stoga, bilo je i za očekivati da će jedan od prvih koraka izborne većine iz 2020. godine biti upravo sveobuhvatna i inkluzivna revizija izbornog pravnog okvira. Međutim, ostali smo na deklarativnoj spremnosti, a od konkretnih aktivnosti se odustalo odmah po preuzimanju poluga vlasti.

Za razliku od ranijih godina, o izbornoj refomi se više ne govori, niti postoje nagovještaji da će se u skorijoj budučnosti ući u ovaj proces. Imajući to u vidu, rekla bih da su  predstavnici nove većine prepoznali mehanizme i elemente koji su nekada služili DPS-u, i stavili ih u pogon svojih političkih interesa. Vlast se promijenila, ali su prakse ostale iste.

MONITOR: Šta će to značiti u praksi, u susret predsjedničkim izborima?

NENEZIĆ:: Oni će se sprovesti pod istim pravilima, odnosno u okviru nereformisanog izbornog zakonodavstva, što znači da u izborni proces ulazimo sa neprofesionalizovanom, politizovanom i netransparentnom izbornom administracijom, nesređenim biračkim spiskovima, koji i dalje proizilaze iz netačnih registara prebivališta i registra državljana. Dalje, zakonski okvir ne sadrži sankcije u pogledu falsifikovanja potrebne dokumentacije za kandidaturu niti proceduru koju bi Državna izborna komisija trebalo da slijedi u takvoj situaciji.

Podsjetiću da smo na prethodnim predsjedničkim izborima 2018. godine imali preko 1.000 žalbi građana koji su navodili da su njihovi potpisi podrške falsifikovani. Pravni epilog ove afere nemamo, a sistem se nije mijenjao pa možemo osnovano pretpostaviti da će se ista praksa nastaviti, dok mi nemamo efikasan mehanizam koji takvu praksu može ograničiti ili zaustaviti.

Problem postoji i kod nadzora finansiranja izborne kampanje, u smislu neizvedenih ovlašćenja ASK-a, koja vrši nadzor i inspekciju na terenu tokom kampanje, ali i dalje kontrola ostaje formalna, jer se zasniva na dokumentaciji koju podnose sami kandidati, i ograničena je na trajanje izborne kampanje. Tako postavljen sistem nije efikasan i prethodni izborni ciklusi su nam pokazali da ne daje rezultate.

Dodatno, zloupotreba državnih resursa tokom kampanje je jedan od ključnih problema, koji će, plašim se, imati svoj puni domet upravo sada, u sistemu gdje sve političke strukture vrše vlast, na različitim nivoima. Ta pozicija im daje prostor za politička zapošljavanja, koja se ne dešavaju tokom izborne kampanje, već kontinuirano, pa samim tim i ne mogu biti predmet nadzora, ali svakako doprinose političkoj prednosti.

Vjerujem da je jasno da samo ovaj manji dio problema koje sam navela imaju potencijal da bace negativno svjetlo na ukupan izborni proces i dodatno uruše povjerenje građana u izborni proces.

MONITOR: Kako komentarišete provjeru DIK-a da li  Andrija Mandić i Milojko Spajić imaju prebivalište i biračko pravo u Srbiji?

NENEZIĆ:: Odluka Državne izborne komisije (DIK) da uputi zahtjev Republičkoj izbornoj komisiji (RIK) Srbije je strogo politička odluka koja nema utemeljenje u važećim pravnim propisima. Imajući u vidu da naša izborna administracija nije prošla kroz proces profesionalizacije i depolitizacije, ovakva odluka ne iznenađuje. Sama činjenica da organima druge države upućujete zahtjev za lica koja u tom trenutku nemaju potvrđene kandidature govori o zakonitosti, ali i ozbiljnosti tog zahtjeva.

Ukoliko je DIK zaista želio provjeriti ove navode, a ne spovoditi političku predstavu, zahtjev bi se uputio MUP-u, koji dalje vodi taj postupak. Takođe, zahtjev treba uputiti za sve potvrđene kandidate kako bi se izbjegla neopravdana selektivnosti.

U ranijim pokušajima da dobiju ove podatke, za druga lica, MUP je naišao na zatvorena vrata, odnosno Srbija je odbila da dostavi podatke pozivajući se na Zakon o zaštiti ličnih podataka. Vjerujem da će i ovog puta odluka biti ista, ukoliko se nadležni organi odluče za zakonitu provjeru, nakon potvrđenih kandidatura svih kandidata za predsjednika Crne Gore, ne samo Andrije Mandića i Milojka Spaića.

MONITOR: Saopštili ste da ćemo se u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore „svega naslušati i nagledati“. Kako vidite atmosferu u kojoj se ovi izbori odvijaju?

NENEZIĆ:: Kampanja za predsjedničke izbore je u toku, iako većina kandidatura još uvijek nije potvrđena. Sudeći po ukupnoj političkoj klimi i početnim porukama, očekujem izrazito negativnu kampanju. Red optužbi, uz red jeftinih obećanja.

Da bi privukli pažnju i simpatije birača, kandidati će biti široke ruke i obećavati sve, i moguće i nemoguće. Podsjetiću vas da se tokom ranijih kampanja ovaj dijapazon kretao od opraštanja dugova građana, preuzimanja kreditnih zaduženja, izgradnje bar 50 hotela sa 5 zvjezdica. Da smo se vodili ovim obećanjima do sada bi doživjeli ekonomski procvat, bili zemlja pravde i zakona, izbore sprovodili po reformisanom zakonodavstvu, a punopravna članica Evropke unije postali bi bar tri puta do sada.

Početne poruke ukazuju da će se kampanje kandidata voditi na sličan način, i fokusirati na ona pitanja koja ne potpadaju pod ustavom propisane nadležnosti predsjednika, odnosno biće fokusirane na teme poput borbe protiv korupcije, organizovanog kriminala, ekonomskog razvoja, zapošljavanja, procesa pristupanja EU.

Iako zabrinjavajući trend, vjerujem da su crnogorski birači dovoljno politički sazreli i da se prilikom donošenja odluke kome da povjere svoj glas neće rukovoditi samo onim što kandidati govore, već će pažnju fokusirati i da konkretne rezultate.

MONITOR: A kako vidite odluku vladajućih da idu sa više kandidata na  predsjedničke izbore, i ovo čekanje na kandidate opozicije?

NENEZIĆ:: Politički potezi pozicije i opozicije u ovom trenutku uslovljeni su iznenađujućim brzim jačanjem partije Evropa sad i njenog lidera Milojka Spaića koji se, sudeći prema svim početnim istraživanjima, pozicionirao kao kandidat sa najvećim procentom podrške birača u Crnoj Gori. Vjerujem da obje strane u ovom trenutku traže formulu za što bolji nastup i rezultat, odnosno slabljenje ES i njenog kandidata.

Kontinuirani pad podrške birača nekada neprikosnovenom DPS-u, koji je došao kao posledica upornog odbijanja ove partije da sprovede unutarstranačku reformu nakon serije izbornih poraza, doveo ih je u poziciju izbora onog kandidata koji u svojim rukama nema izvjesnu pobjedu već neizvjesno učešće.

Tu i prepoznajem razloge odugovlačenja konačne odluke o izboru kandidata. Zajednički kandidat opozicionog bloka više nije opcija pa se očekuje da će sa obje strane političkog spektra biti više kandidata. Sa druge strane, kandidatura Đukanovića je mač sa dvije oštrice jer sa jedne strane može da homogenizuje birače, ali i da motiviše protivnike da izađu u većem broju na izbore. Vjerujem da će DPS do zadnjeg trenutka pokušavati da pronađe kandidata koji može biti dostojan protivnik ali neće značajno naštetiti poziciji DPS-a na političkoj sceni partije u slučaju gubitka. Ukoliko se to ne desi, vjerujem da će Đukanović preuzeti odgovornost i ponovo se kandidaovati, uz sve navedene rizike.

Sa druge strane, vjerujem da više jakih kandidata može biti motivišuće za birače da u što većem broju izađu na izbore. Jasno je da veća izlaznost ide njima u prilog, a slabi šanse drugoj političkoj strani. Dodatno, ulazak u drugi krug jednog od kandidata izborne većine, daje realnu šansu za uspjeh na izborima, uz nepodijeljenu podršku svih političkih subjekata ovog spektra.

MONITOR: Kako ocjenjujete  institucionalnu i političku krizu koja traje, i gdje je izlaz?

NENEZIĆ: Promjena vlasti nije donijela očekivane i najavljene rezultate. Ušli smo iz jednog eksperimenta (ekspertske Vlade) u drugi (manjinske Vlade), koje su funkcionisale u uslovima duboke političke nestabilnosti.

Politička kriza je sve dublja, društvo dodatno polarizovano i obespravljeno. Sistem ne funkcioniše, a ključne institucije su u v.d. stanju. Proces EU integracija stoji u mjestu bez doglednih šansi da se krene naprijed. Čini mi se da smo postali taoci političkih elita i njihovih političkih igara za još koji pedalj vlasti.

Jedini racionalan izlaz je u raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora i potencijalnoj prekompoziciji političke scene, uz eventualno stvaranje većine koja će olakšati reformu ukupnog sistema, prohodnost zakona i ubrzati proces EU integracije Crne Gore. Preduslov je izbor sudija Ustavnog suda koji je sada, čini mi se, izvjestan pa se nadam da će nakon toga uslijediti i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo