Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Jedino je sigurna – kriza

Objavljeno prije

na

Pitali smo: u ovu godinu ušli smo s krizom, i završavamo je s krizom. Kakav rasplet očekujete u narednoj?

 

PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA
Gordijev čvor ucjena, trgovine i korupcije

Bojim se onog što očekujem jer političke elite ili neće ili ne mogu da razriješe Gordijev čvor u koji su se uvezali složenim sistemom ucjena, trgovine i korupcije. Rukovodeći se jedino partijskim interesima ili povampirenim hegemonističkim agendama, bukvalno su dozvolili, ili bolje rečeno proizveli raspadanje države i njenih institucija, institucionalnu krizu bez presedana u mirnodopsko vrijeme. Mi još ne znamo razmjere štete koju su proizveli recimo hakerski napadi, nama sve škole u zemlji može da pozatvara nekakav „klinac iz Češke” sa par prijetećih mailova, mi nemamo pojma što je sa našim podacima, što je sa našim fondovima, što je sa šljunkom iz naših rijeka, a za to vrijeme političari rade ono što jedino umiju – revanširaju se, profitiraju i prebacuju odgovornost jedni na druge. Kriza je njihov prirodni habitat, njihove su pseudopolitičke sposobnosti investirane u krizni menadžment čije su poluge populistička socijala i nacionalistički delirijum – mrkva i batina kojom proizvode pristanak širih narodnih masa, dok one bliže raspoređuju po dubini. Država tako postaje krinka i resurs hajdučije, istovremeno i razvaljen i zakočen sistem u kom je teško stvoriti kvalitatitivnu promjenu – alternative su slabe ili strateški korumpirane i apsorbovane u vladajuće strukture. Nije više pitanje – što očekivati, jer dobro nemamo od koga da očekujemo, nego – što nam je činiti?

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Kriza kao normalnost

U narednoj godini ne očekujem suštinski rad na prevazilaženju krize od strane naše političke klase. Mislim da je „stanje krize” postala normalnost u Crnoj Gori, kao što je to i stanje „tranzicije” iz koje nikako da izađemo. Predstavnici te klase vjerovatno više i ne umiju da obitavaju u ne-kriznom periodu, jer bi to bilo stanje u kom bi se zaista morale sprovoditi neke politike, boriti se za neke principe i ideologije. Tada bi, umjesto konstantnog glumljenja gašenja požara, morali donositi strateške, krupne, pa i teške državničke odluke. Ako se borite protiv krize gdje nas ugrožavaju „izdajnici”, „kriminalna hobotnica”, „ekstremisti”, „lopovi”, onda misle da im se gleda kroz prste što bjesomučno partijski zapošljavaju, troše resurse građana i građanki na partijski biznis i slično.

Paradoksalno, mislim da se može biti optimista u pogledu crnogorske političke zbilje. Smatram da je sve evidentnije da ključ našeg problema leži u lošem Ustavu i gorim zakonima koji obespravljuju stvarne nosioce suvereniteta (građane i građanke) u Crnoj Gori u korist partijsko-političke klase koja ima ekskluzivno pravo da odlučuje o svemu, bez pretjerane brige za „volju birača”. Što više nas to shvati u 2023. godini, to će nam ranije biti bolje, to ćemo ići ka slobodnijem, poštenijem, politički svjesnijem društvu.

 

MILKA TADIĆ MIJOVIĆ, CENTAR ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO
Bitka za pravosuđe

Teško je predviđati događaje, jer stvarnost vas uvijek iznenadi. Ali vjerujem da će naredna godina biti veoma dinamična i da nas očekuje mnogo neizvjesnosti. Ključno pitanje je da li će proces evropskih integracija biti odblokiran i da li će se snažnije krenuti u ekonomske reforme i reformu pravosuđa. To svakako zavisi od ključnih političkih aktera, a mi još ne znamo ko će voditi zemlju u narednoj godini – aktuelna većina predvođena manadatarom Lekićem, ova Vlada koja je izgubila legitimitet, ili će doći do parlamentarnih izbora pa će se karte pomiješati na neki drugi način.
No, pored bitke za glasove, koja će najvjerovatnije obilježiti 2023, iza kulisa će se voditi jedna druga bitka, po meni mnogo važnija, a to je ona oko kontrole pravosuđa. Nakon lokalnih izbora u 2022, jasno je da podrška Demokratskoj partiji socijalista opada i da ona više nema većinu da vlada sa tradicionalnim partnerima, a nema ni koalicioni kapacitet da uđe u savez sa nekim s druge strane političkog pola. Problem DPS-a, međutim, nije samo gubitak vlasti, već strah da bi mnogi od njenih prvaka mogli odgovarati pred zakonom zbog decenijske zloupotrebe moći, kriminalnih aktivnosti i korupcije. Stoga je pitanje kontrole nad pravosuđem, sudovima i tužilaštvom glavna bitka koju Đukanovićeva partija sada vodi. Zbog toga imamo cijelu ovu dramu oko Ustavnog suda, a predstoje i drame oko izbora vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta, predsjednika sudova…
Za Crnu Goru bio bi ogroman korak naprijed ako uspije da u 2023. izabere na čelne pozicije u pravosuđu nezavisne, profesionalne sudije i tužioce. To će biti i najveći udarac autoritarnoj trodecenijskoj strukturi koja je zarobila ovu državu. Ali, ne treba zaboraviti da će DPS uraditi sve da do toga ne dođe. A bogme pomažu im dobro i neki iz aktuelne većine, koji bi takođe da kontrolišu pravosuđe. I zato, treba biti spreman na nove drame i nestabilnosti.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Trebaju nam novi ljudi

Ne samo posljednje godine već od uspostavljanja višepartizma, mi smo u permanentnoj krizi, s tim da je ona nekad manja nekad veća. Poslije promjene decenijske vlasti niko realan nije mogao očekivati da će odmah poteći med i mlijeko, međutim, ove dvije godine su po meni najkriznije poslije onih ratnih, devedesetih. Zavladalo je potpuno bezakonje, fluid, raspad sistema praktično. Osim, donekle ,novi Specijalni tužilac, sve ostale institucije su u rasulu, počev od Vlade i ministarstava, pa nadalje. Aktuelne političke elite, kako na vlasti tako u opoziciji, prosto su nesposobne da izvedu društvo iz krize. Državi trebaju potpuno novi, kompetentni i dokazani ljudi, koji će društveni napredak staviti ispred partijskog i ličnog. Kao u Sloveniji, na primjer, gdje su udružene grupe građana i nezavisni a dokazani pojedinci postali njihov glavni izbor. U narednoj godini nas čeka još dublja kriza, parlamentarni i predsjednički izbori sa poznatom atmosferom koju izbori kod nas donese, a to su: nacionalizam, produbljivanje podjela, stvaranje atmosfere straha i mržnje, prazna demogagija i hrpa predizbornih laži. Uz to, aranžman sa MMF-om nam je skoro izvjestan, a to znači stezanje kaiša, masovna otpuštanja u javnoj upravi, kresanje plata, penzija i socijalnih davanja, rezanje budžeta za ionako posrnulo školstvo i zdravstvo. Nijesam optimista. U najkraćem, čeka nas veoma teška i turbulentna godina, puna neizvjesnosti, političke i ekonomske nestabilnosti.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Nema više nemogućih scenarija

U posljednje dvije godine smo vidjeli da nema nemogućih scenarija kada je u pitanju crnogorska politička scena, pa je teško procijeniti da li je aktuelna kriza doživljela vrhunac, ili će politička elita naći nove načine da dodatno obesmisli institucije i oslabi vladavinu prava. Ono što bi trebalo da bude izvjesno, jesu makar predsjednički izbori, možda i parlamentarni ukoliko se nastavi dinamika obaranja ne-DPS vlada kojoj svjedočimo od 2020. godine do danas. Međutim, ono što se čini kao mogući rasplet krize, može zapravo da je dodatno produbi, imajući u vidu neizvjesan izbor sudija Ustavnog suda bez kojeg će teško biti proglasiti rezultate izbora, kada god da se oni dese.

Kada je u pitanju Ustavni sud, mislim da je sada svima jasno da ćemo, kada god se to desi, dobiti instituciju koja je proizvod političkog kompromisa među političkim partijama, gdje smo vidjeli potpuno neskrivene ambicije da se vrši direktan uticaj na rad budućih sudija.

 

U takvoj situaciji, uz činjenicu da izborna reforma nije ni na vidiku, očekuje nas još jedan izborni ciklus koji ćemo teško moći nazvati praznikom demokratije. Trenutnu situaciju u društvu možda najbolje opisuje situacija gdje se i na takve izbore gleda kao na slamku spasa.

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Rastući nacionalizam i klerikalizam

Mislim da ce se stvari rasplitati jako dugo, posebno imajući u vidu tešku institucionalnu krizu u koju nas je doveo partijski populizam i oportunizam podržan manjkom profesionalnih kompetencija nosilaca javnih funkcija. Osim toga čitav društveni kontekst je ideološki zatrovan, imamo rastući nacionalizam koji se predstavlja kao građanski aktivizam, a s druge strane klerikalizam, čiji se uticaj već proteže i na budućnost našeg društva, koje počiva obrazovanju. Naime, sudeći po izglasanom budžetu za 2023, obrazovanje će sve više biti pod uticajem vjerskih zajednica, nauštrb javnog školstva i razvoja civilnog društva.

Posebno zabrinjava dugogodišnja nesposobnost države da strateški  sprovede ekonomske i reforme u domenu socijalne zaštite, što prikriva populističkim mjerama koje su dugoročno neodržive, a koje, sudeći po posljednjim podacima Monstata i istraživanju Unicefa, ne utiču značajnije na poboljšanje položaja naših najsiromašnijih stanovnika – djece i žena koje o njima samostalno brinu. Da bi procesi krenuli u pozitivnom pravcu, treba nam što više stručnih i posvećenih profesionalaca i profesionalki, neopterećenih ličnim i partijskim interesima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

U daljem slijedu događaja Jasmina Vasović postaje predsjednica Vrhovnog suda kao jedini kandidat aprila 2021. voljom Vučićeve stranke. Vrhovni sud ukida 15. juna  pravosnažnu presudu apelacionog vijeća sudije Lukića, koje je prije osudilo Šarića na 15 godina za krijumčarenje kokaina. Postupak je vraćen Apelacionom sudu na novo odlučivanje uz napomenu da se iz sudskog vijeća izuzme sudija Lukić. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz zatvora nakon osam godina. Otišao je u kućni pritvor u dedinjsku vilu crnogorskog košarkaša Nikole Pekovića (sa kojim je u kumovskim i poslovnim vezama), umjesto na sopstvenu adresu koja je naznačena u zahtjevu odbrane za ukidanje pritvora. Istom presudom Šarićev blizak prijatelj Darko Tošić, koji je ranije dobio 13 godina je oslobođen.

Prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, Parezanović je bio državni oslonac i tutor Šarićevoj grupi. Parezanovića režimska štampa u Srbiji opisuje kao “jednog od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije… ali i jednog od ključnih arhitekata novog Srpskog sveta”. Odradio je i “niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore” kako slavodobitno navode, Vučiću odane, Večernje novosti. Jedna od konsekvenci rada Parezanovića su i “rezultati popisa” jer je “sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi”. Bilo bi interesantno saznati jednog dana koliko je na porast broja Srba u Crnoj Gori uticalo i djelovanje narko dilera i narko fondova pod palicom BIA-e.

Nije samo srbijanska vlast brinula o Šarićima. U Crnoj Gori je u vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS) vođen maratonski sudski proces protiv Duška Šarića zbog pranja novca od droge. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Milivoja Katnića je tako sročilo optužnicu da je bilo izvjesno i opravdano da ona padne na sudu kao i optužnice protiv drugih, režimu vjernih narko bosova. Milionske cifre koje je država kasnije isplaćivala Šarićima i drugima nisu bile razlog za bilo kakvu brigu. Pljevaski gradonačelnik iz DPS-a je javno hvalio Šariće kao korektne momke i njihov doprinos ekonomiji grada i države kao i da, i sve da zna gdje se tada krije Darko, ne bi ga prijavio. I šef režima Milo Đukanović je tada na televiziji, nakon operacije Balkanski ratnik i zaplijene 5,7 tona kokaina u urugvajskim vodama, javno govorio da su optužbe protiv Šarića “za sada samo sumnje” i da je legitimno da mu država garantuje povratak u crnogorsko državljanstvo.

Nakon što je  Vučić preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji 2014. (navodno uz izdašnu pomoć Đukanovića) i kada se stariji Šarić predao, smijenjeni su svi iz BIA-e i MUP-a koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik iako su za to dobili međunarodna priznanja. Radar navodi da je čak smijenjen i istražni sudija Dragan Lazarević, koji je odobrio prisluškivanje komunikacija narko klana.

U autorskom tekstu od 21. marta ove godine sudija Lukić je javno pozvao Tužilaštvo za organizovani kriminal da zatraži nastavak SKY razgovora, posebno iz vremena donošenja odluke vijeća Vrhovnog kasacionog suda. Lukić je napisao da ima snažan osjećaj da će se u nastavku pojaviti lice koje u razgovorima identifikuju kao veliki šef Oskar. “Tada ćemo videti da li je opozicija neosnovano i lažno teretila predsednika da je on veliki šef Oskar, ili će Vučić morati pred organima države da objašnjava zašto protivustavno deluje na rad pravosuđa”.

Nije samo slučaj sudije Lukića sporan. Kada instance trebaju da se bave pravima običnih građana onda izgleda ne zasjeda ni BIA ni predsjednici sudova. Ustavni sud Srbije do dana današnjeg nije postupao u predmetima i žalbama opozicije koji se tiču optužbi za krađu na parlamentarnim i dijelom opštinskim izborima iz decembra 2023. Sudija Ustavnog suda Vladan Petrov je krajem oktobra imao javni izliv divljenja gospodaru Srbije na TV Prva. On se zapitao ko sve finansira javne proteste opozicije, te “ko su ti ljudi koji imaju vremena da se neprestano bave protestima“.

“Ima u državi ljudi, poput predsednika Republike koji se očigledno, hvala Bogu, ne obaziru na to da li je stanje redovno ili vanredno, oni rade svoj posao. Za razliku od Vučića, na žalost, ima i onih koji pretenduju na vlast, a koji očigledno misle da je jedini način da se na vlast dođe neredovnim putem, a onda verovatno i da vlast ostvaruju na isti način“,  zaključio je. Petrov je jedan od 650 javnih ličnosti koje su podržale kandidaturu  Vučića za predsjednika Srbije 2017. godine.

Predsjednik Vučić radi svoj,  i posao svih drugih institucija u zemlji koje je preuzeo, bilo direktno ili preko Prvog brata ili kumova. Nakon nedavne tragedije u Novom Sadu napomenuo je da je pregledao cijelu dokumentaciju vezanu za urušavanje nadstrešnice i da će biti mnogo teško i tužilaštvu i sudovima, a vještacima ponajviše, da ustanove šta je bio problem. Za očekivati je da će tužioci i sudije itekako poslušati ove javne instrukcije dok su njemu odani mediji otpočeli kampanju da uvjere javnost da su za sve krivi inžinjeri i građevinci iz 1960-tih.

Kako se provedu oni koji upere prst na javašluk i korupciju se može vidjeti iz primjera zviždača Borka Josifovskog, doktora medicinskih nauka i stručnjaka za urgentnu medicinu. On je nakon objelodanjivanja nezakonitosti,  da pojedini ljekari Hitne pomoći pacijente na samrti nisu reanimirali i da su adrese umirućih pacijenata prodavali privatnim pogrebnim preduzećima, ekspresno smijenjen sa mjesta direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda. Dvije godine kasnije je i otpušten. Zbog šikaniranja i prijetnji, bio je prinuđen i privremeno napustiti  zemlju. Nikada više nije mogao dobiti posao u državnim zdravstvenim ustanovama. Malo vijeće Ustavnog suda Srbije, u kom je bio i sudija Petrov, je nakon četiri godine odlučilo da, bez rasprave, odbaci žalbu Josifovskog i da mu uskrati zaštitu od odmazde, koju trpi već skoro 20 godina. Navode Josifovskog nadležni nikada nisu detaljno ispitali.

U maju ove godine je profesor dr Dragan Milić, koji je radio na Medicinskom fakultetu u Nišu i bio nosilac izborne liste Grupa građana “Dr Dragan Milić” u tom gradu ostao bez posla jer mu je “istekao petogodišnji ugovor”. Njegova lista je ozbiljno ugrozila Vučićevu stranku  koja je  morala namaknuti većinu u gradskoj skupštini drugim metodama. Izgledi dr Milića da nešto učini na sudu su vjerovatno jednako izgledni kao i njegovog kolege Josifovskog dok  je na vlasti sadašnji režim.

 

Bivša šefica crnogorskog pravosuđa nepravosnažno osuđena

Da se kad tad stvari mogu promijeniti govori slučaj Crne Gore i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ona je ove sedmice  prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića. SDT tereti Medenicu da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet Zekića i time mu pomogla da ostvari korist jer nije obavijestila Sudski savjet o pritužbi građana da taj sudija nezakonito prima zarade.

Drugi, puno ozbiljniji slučaj Medenice i njenog sina Miloša za zloupotrebu položaja, i šverc cigareta i droge ima slabe izglede da se desi. Nedavno je bilo 20. jubilarno odgađanje ročišta po raznoraznim osnovama. Mnogi se pitaju kakve su tek šanse da se jednog dana održi suđenje autokratama koji su najzaslužniji za sadašnje (ne)prilike u dva oka u glavi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo