Povežite se sa nama

OKO NAS

SKI-CENTAR LOKVE KOD BERANA:  Svakoj vlasti na kraj srca

Objavljeno prije

na

Vlasnici beranskog skijališta od države i Vlade nisu tražili finansijsku pomoć. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih  nepremostive. ,,Ne želimo nikom ništa da oduzmemo, samo da se upiše službenost skijališta, što je zakonska obaveza”

 

Ski-centar Lokve kod Berana svakoj Vladi do sada bio je kao neželjeno pastorče i svaka se prema ovom resursu ponašala baš kao zla maćeha. Aktuelna je  bila široke ruke kod planiranja budžeta za sljedeću godinu, pa je Ski-centru Lokve predvidjela deset hiljada eura. Vlasnicima niko čak nije ni javio da im je, po prvi put, Vlada za narednu godinu predvidjela deset hiljada kroz sredstva koja se dodjeljuju preko Uprave za kapitalne projekte.

To je Monitoru potvrdio jedan od vlasnika preduzeća, Dejan Guberinić. ,,Nismo obaviješteni i ne znam ništa. Nijedna Vlada prije ove nije nam pomogla jedan jedini euro. Prošle godine je u medijima bila informacija sa sjednice parlamenta u kojoj se govorilo o tome kako je za naše preduzeće opredijeljeno 250 hiljada. Ni eura nismo vidjeli. Šta je sada sa ovom informacijom, ne znam”,  kazao je Guberinić. On je podsjetio da oni nikada nisu tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko nije pokušao do sada ni da im, kako je kazao, okrene glavu.

,,Mi smo u situaciji, kao vlasnici preduzeća Ski-centar Lokve, da  ne možemo da organizujemo sezonu skijanja, zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze. Zbog tih problema vjerovatno nećemo raditi ni ove sezone, kao što nismo mogli raditi ni prošle, kada je bilo obilje snijega”, kaže Guberinić. Njemu i njegovom bratu, objašnjava, nije jasno kako je Ski-centar napravljen prije četrdeset godina i kako je žičara izgrađena i radila decenijama, a da sada nema dokumenata o tome, niti bilo kakvih arhivskih tragova. ,,Mi samo tražimo da se u katastar upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzmemo zemljište bilo kome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže naš sagovornik.

Braća Guberinić iz Berana, od kojih stariji ima privatnu firmu u Švajcarskoj za njegu starih osoba i lica koja se oporavljaju od bolesti, registrovali su u Crnoj Gori preduzeće pod nazivom Ski-centar Lokve prije sedam godina. Željeli su da naprave ne samo dobar ski-centar, već i da na ovom mjestu ožive ljetnji planinski turizam. Planirali su izgradnju nove žičare, od hotela pa sve do vrha Cmiljevice, na preko 1.800 metara nadmorske visine. Željeli su da dovedu stranu klijentelu, najviše goste iz Švajcarske. Stariji, Dragan, i ranije ih je dovodio i pravili su izlete po Cmiljevici. Stranci su bili oduševljeni netaknutom prirodom. Kod njih je, naravno, sve uređenije, ali im se neobično dopadao ovdašnji ambijent. Razmišljali su i o tome da se sa vrha Cmiljevice jedna žičara spusti i na drugi kraj, do sela Kaludra, nadomak Berana, i da se pomogne tom predivnom selu da postane turistički atraktivno. I sve to sopstvenim novcem.

Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka.  Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i Ski-centar Lokve prodat Rusu Alanu Alikovu 2006. godine. Nije ni Rus ispunio svoja obećanja.  Onda su ga kupili braća Guberinići.

Od države i Vlade nisu tražili finansijsku pomoć. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. ,,Prvih godina, kada smo počeli da radimo, dođe inspekcija i kazni nas zbog toga što je jedna smrča navodno previše blizu uspinjače. Znači, privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne siječemo stabla. To nema smisla”, kaže Guberinić.

Dejan priča da u međuvremenu, dok se neko ne sjeti da riješi ovaj problem, oni strpljivo i marljivo rade na potpunoj rekonstrukciji starog hotela, ne mijenjajući mu spoljni, prepoznatljivi izgled, ali prilagođavajući unutrašnjost savremenim hotelijerskim standardima.

Nemaju Guberinići, kaže Dejan, ništa priotiv toga da država ulaže milione u Cmiljaču kod Bijelog Polja, Žarski u Mojkovcu, Hajlu u Rožajama.  ,,Mi sami investiramo. Ne tražimo novac, ali ministri koji ovuda prolaze, mogli su makar jednom za ovoliko godina da se zaustave i da nas pitaju šta to radimo i zbog čega ide mnogo sporije nego što smo planirali. Ja ne mogu da vjerujem da ne postoji neko ko može da riješi ovu enigmu sa zemljištem. Ne interesuje nas ni da li je neko uništio papire namjerno i možda ponovo dograbio jednom plaćeno zemljište. Ne želimo nikom ništa da oduzmemo, samo da se upiše službenost skijališta, što je zakonska obaveza”, kaže naš sagovornik.

Mada su vremenske prilike takve da još nema snijega na vidiku, drugi ugostitelji, koji su otvorili objekte računajući da će ovaj ski-centar proraditi, mole Guberiniće da pripreme sezonu i da, kada padne snijeg, stave uspinjaču u funkciju.  ,,Mi njih razumijemo. Ako zimi mi ne radimo, ne rade ni oni. Ko će se zimi popeti do njih, ako ne radi uspinjača. Ja sam nekako i spremniji da to uradim na svoju štetu, ali brat iz Švajcarske je kategoričan da više ne radimo zimsku sezonu dok se problem ne riješi. Možda nekome odgovara da mi ne radimo”, kaže Dejan Guberinić.

Planine u okruženju Berana do sada nijesu valorizovane ni izbliza koliko zaslužuju i nude svojom ljepotom i atraktivnošću. I blizinom gradu, prije svega. Dok aktuelna Vlada pompezno najavljuje otvaranje žičare od Kotora prema Lovćenu,  ne pokušava makar da sa Bjelasice do Jelovice spusti jednu uspinjaču, od dvije-tri koje negdje propadaju.  Koga je onda tek briga za stari Ski-centar Lokve i za braću Guberinić. Sami pali, sami se ubili. Za Berane je uvijek pogrešan trenutak, pogrešno vrijeme. I standardno mećehinski odnos državnih vlasti.

                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo