Alkoholizam se često javlja u kombinaciji sa drugim psihičkim poremećajima, među kojima dominiraju anksiozni poremećaj, socijalne i druge fobije, poremećaji raspoloženja, poremećaji ličnosti, ukazuju stručnjaci. ,,Mladi ne shvataju kako se postaje zavisnik, često imaju primjere u porodici roditelja ili bliskih članova koji piju“, naglašava načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović

,,Prvo alkoholno piće popio sam sa 13 godina, sa drugovima iz razreda. Rastao sam okružen alkoholom. Otac je uvijek dosta pio i nikad nije govorio ništa loše o tome. Majka je gunđala, ali mu je uvijek pomagala kad mu je bilo loše zbog pića“, priča M., dvadesetčetvorogodišnjak koji želi da ostane anoniman.

On posljednjih mjeseci pokušava da se izbori sa alkoholizmom uz pomoć psihoterapije koju mu plaća porodica. Na psihoterapiju je krenuo na insistiranje majke jer nije više mogao da izdrži nijedan dan bez alkohola. Drhtao bi i postajao agresivan.

,,U alkohol sam skliznuo jer od djetinjstva osjećam anksioznost, nisko samopouzdanje, opšte nezadovoljstvo životom. Alkohol mi pruža lažni osjećaj samopouzdanja, čak raspoloženja i energije“, priča on.

Na fizičke i mentalne posljedice konzumacije naš sagovornik, kao ni mnogi mladi, nije pomišljao, niti mu je na to posebno skretana pažnja kroz odrastanje. S druge strane, roditelji nijesu mogli da kontrolišu njegovo ponašanje, izbore i odluke u bitnim životnim fazama.

,,Svakodnevna trka za zaradom, borba za puko preživljavanje porodice  čini nemogućim praćenje djece koliko bi bilo neophodno. Djeca se ne podižu sama, i mnogi od nas kasno shvate koliko je to teško biti roditelj, a posebno u ovo ludo doba“, kaže majka mlade osobe koja ima problem sa konzumacijom alkohola.

Načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović

I načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović, kaže da prođe dosta vremena dok osoba stekne uvid da ima problem sa alkoholizmom.

,,Ovaj depresant je društveno prihvatljiv, a najčešće kada porodica odbija da i dalje toleriše probleme koji nastaju kao posljedica alkoholizma, te vrši pritisak da se osoba javi na liječenje“, kaže ona.

Potvrđuje da se alkoholizam često javlja u kombinaciji sa drugim psihičkim poremećajima, među kojima dominiraju anksiozni poremećaj, socijalne i druge fobije, poremećaji raspoloženja, poremećaji ličnosti.

,,Mladi ne shvataju kako se postaje zavisnik, često imaju primjere u porodici roditelja ili bliskih članova koji piju“, naglašava dr Vlahović.

U liječenju osobe koja ima problem sa alkoholom, dodaje ona, najvažnije je sticanje uvida da postoji problem, jer su pacijenti, naročito mladi, vrlo skloni da minimiziraju njegovu upotrebu i vide problem u svemu drugom.

,,Zato je od izuzetne važnosti otvoreno razgovarati, te buditi svijest na temu štetnog uticaja alkohola na zdravlje mladog čovjeka. U većini slučajeva osobe se javljaju na liječenje kada su već ozbiljnije narušenog zdravstvenog stanja zbog posljedica alkoholizma“, objašnjava dr Vlahović.

Alkoholičari se, kaže ona, često bore sa stidom kako će okolina reagovati kada čuje da su pod tretmanom u našoj bolnici, gde se liječe i drugi ozbiljni, psihijatrijski problemi. Konstatuje da je uticaj pandemije svakako doprinio porastu konzumenata alkohola, jer djeluje opuštajuće, smanjuje napetost, strah, pa osobe koje su sklone upotrebi ili kod kojih postoji predispozicija, koristile su alkohol u većoj mjeri.

Prema podacima o percepciji dostupnosti alkoholnih pića kod učenika dobijenim u okviru Evropskog istraživanja o upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti među mladima (ESPAD), koje je u Crnoj Gori sproveo Institut za javno zdravlje 2019. godine, bilo koje alkoholno piće lako dostupnim smatra osam od deset učenika (79%).

Prema istom istraživanju, od 74% učenika koji su nekad u životu pili alkohol, 38% njih je to prvi put učinilo sa 13 godina ili ranije, što svjedoči o lakoj dostupnosti alkohola djeci.

Zakon o javnom redu i miru zabranjuje prodaju i korišćenje alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina starosti. Kazna od 500 do pet hiljada eura propisana je za pravno lice koje prodaje ili omogućava korišćenje alkoholnog pića maloljetnicima. Uprava policije je tokom 2021. godine utvrdila devet prekršaja koji se tiču zabrane prodaje ili omogućavanja korišćena alkoholnih pića maloljetnicima, dok je u 2020. bilo dva prekršaja.

Uz to, Zakonom o turizmu i ugostiteljstvu zabranjuje se usluživanje alkoholnih pića, drugih pića i/ili napitaka koji sadrže alkohol u ugostiteljskim objektima osobama mlađim od 18 godina, uz obavezu isticanja oznake o zabrani njihovog usluživanja istoj starosnoj kategoriji i to na vidnom mjestu. U tom slučaju kazna je od 2.000 do 20.000 eura za pravno lice, ako u ugostiteljskom objektu uslužuje alkoholna pića maloljetnicima, kao i od hiljadu do deset hiljada ako u ugostiteljskom objektu u kojem se uslužuju alkoholna pića nije na vidnom mjestu istaknuta oznaka o zabrani njihovog usluživanja maloljetnicima.

Iz Uprave za inspekcije poslove je pojašnjeno da turistička inspekcija od 2018. godine kontroliše usluživanje alkoholnih pića maloljetnim osobama u hotelima, dok u ostalim objektima je to nadležnost lokalne inspekcije.

,,Tokom 2022. godine turistička inspekcija nije imala utvrđenih nepravilnosti koji se odnose na usluživanje alkoholnih pića maloljetnim licima”, navodi se u odgovoru PR službe ove institucije.

Ugostitelji u Podgorici nerado govore o tome da li, mimo zakona, toče alkohol maloljetnicima.

„Slabo ko od zaposlenih će pitati za ličnu kartu prilikom narudžbine. Realno gledano nije smak svijeta ako momak popije pivo, dva. Naravno sve uvijek u životu treba biti u nekim granicama. A da će to sa pokazivanjem lične kod svake narudžbine riješiti neki problem opijanja u društvu itd., iskreno ne vjerujem u to, samo će ti ljudi otići na piće na neko drugo mjesto ili kupiti to piće na neki drugi način“, odgovor je jednog vlasnika lokala na ovo pitanje koji je insistirao da ostane anoniman.

Prema zapažanju univerzitetskog profesora i psihoterapeuta Mehmeda Đečevića alkohol se obilato konzumira među mladima koji se nalaze pod naletom psiholoških i fizioloških promjena koje su indukovane vrtoglavim fluktuacijama u djelovanju hormona.

,,Oni su razapeti između razvojnih zadataka s jedne strane (bunt, revizija i dalja izgradnja sopstvenog identiteta, seksualne potrebe) i zahtjeva sredine (da budu dobri učenici u školi, dobra djeca svojih roditelja itd.) Kao rezultat ovog sukoba između intrapsihičkih promjena i socijalne norme, alkohol služi kao sredstvo eskapizma koje mladima, makar privremeno, omogućava da se izmjeste u mirniju oazu, lišenu ovako mučnih sukoba”, objašnjava Đečević.

Kao drugi faktor Đečević izdvaja eksperimentisanja sa sopstvenom seksualnošću, a na trećem mjestu  je izdvojio supkulture kojima je svojstveno prisustvo i konzumiranje alkohola.

Sofija Kirsanov iz Mreže za omladinski aktivizam dodaje da maloljetnici zbog stigme oko mentalnog zdravlja koja postoji u našem društvu, nerijetko vide alkohol kao mehanizam za olakšavanje svih tegoba koje period odrastanja i sazrijevanja nosi sa sobom. ,,A to je paradoksalno, jer alkohol često dovodi do novih problema sa mentalnim zdravljem“, dodaje ona.

Na pitanje kako smanjiti dostupnost alkohola mladima u Crnoj Gori, naši sagovornici odgovaraju:

,,Ukoliko govorimo o smanjenju pristupačnosti/dostupnosti same, onda se to može uraditi penalnim praksama, odnosno kaznama za one koji mladima distribuiraju alkohol. Ako nastojimo smanjiti potrebu mladih da konzumiraju alkohol uopšte, onda mislim da bi trebalo popustiti u društvenim očekivanjima kada su mladi u pitanju, čime bi se smanjio nepodnošljivi pritisak spoljašnjih, objektivnih zahtjeva koji navode mlade osobe ka alkoholu“, kaže Đečević. On ističe nužnost djelovanja psihologa i socijalnih radnika u organizovanju primarno-preventivnih radionica, još od malih nogu, a školskim učionicama.

Sa tim je saglasna i pedagogica Vanja Rakočević. ,,Naša realnost je sistem kojem nedostaje da se ovim problemom bavimo uporno, u kontinuitetu, efikasnim mjerama, uz veliki broj uključenih aktera. Ono što možemo izdvojiti kao jednu od ključnih uloga škole jeste to da djecu treba učiti od malena da sloboda dolazi s odgovornošću, jer je to najvažnija životna lekcija“.

I dr Vlahović smatra da je neophodna prevencija  u periodu kada se prvi put dolazi u kontakt sa alkoholom, odnosno u ranoj adolescenciji. Istina je da djeca ne rade ono što roditelji kažu, već ih oponašaju.

,,Podaci pokazuju da je prvi kontakt sa alkoholom najčešće u ranoj mladosti, već u osnovnoj školi. Popularno je i široko rasprostranjeno konzumiranje alkohola prilikom večernjih izlazaka, proslava, druženja i sl. Među starijom populacijom, postoji uvjerenje da je dobro popiti jednu čašicu ujutru, kao i neizostavna praksa  posluženje alkohola prilikom posjeta i druženja koje po protokolu ne biste trebali odbiti da ne uvrijedite domaćina“, navodi ona.

Takva uvjerenja, objašnjava ona, i modele ponašanja često usvajaju mladi, što je veoma pogrešno i upravo zato je neophodno više govoriti o dostupnosti alkohola, motivima za opijanje i o samom njegovom hemijskom efektu.

Sanja ČAVOR / Dajana ZEČEVIĆ / Anđela PRODANOVIĆ