Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građani ipak imaju moć da biraju

Objavljeno prije

na

Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom,  pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama

 

MONITOR: Nakon što je izglasan Zakon o predsjedniku, uprkos upozorenjima brojnih domćih pravnika i predstavnika međunarodne zajednice, Đukanović ga je potpisao, ali, kako je kazao, ne želi da učestvuje u formiranju nove vlade. Najavljeni su s jedne starne protesti, s druge nova vlada. Kako vidite trenutnu relaciju opozicije i parlamentarne većine?

KOVAČEVIĆ: Vidim bezobrazluk (ljudi bez obraza) na najvišem nivou. Nepojmljivi stepen neodgovornosti koji kod normalnih ljudi izaziva političku konfuziju i ljudsko gađenje. Ogoljeno je vidljiva nezajažljiva pohlepa za vlašću inferiornih provincijalaca kojima izmiče pozicija pa se hvataju za autoritete iz moćnijeg svijeta ili za ono što im je uvijek do sada prolazilo – nacionalizam. Kao da ni pozicija ni opozicija ne znaju na kojoj su poziciji: da li su vlast ili opozicija i što im je činiti. Više nema nevinih u borbi za vlast, sva sredstva su dozvoljena a cilj im je apsolutna vlast. U konačnici sve je jasnije da i jedni i drugi gube (naročito najmoćnije partije) povjerenje onih na čijim su plećima i zabludama živjeli godinama. Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom, pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama. Ni jedne ni druge nije briga za državu i stanovništvo. Prilično su uigrani po tom pitanju. Ima razloga za strah jer takvi ne mogu da vide širu sliku dešavanja i realnu poziciju Crne Gore u geostrateškoj igri, pa su prepušteni uticajima međunarodnih izaslanika.

Podržavam građanske proteste, ali ne dirigovane proteste iz okrilja partija koje imaju najviše moći. Oni moraju znati obezbijediti poštovanje prava kroz institucije države, kapacitet za dogovore, a ne da „pokradu“ jedino mjesto koje je ljudima van moći ostalo da iskažu svoje nezadovoljstvo i potrebu za promjenom. Zadnji autentični glas građanstva bio je na protestima Odupri se ali je već tada bilo jasno da je kleronacionalistima i kriminalcima dato suviše prostora.

MONITOR: A poruke Zapada na aktuelnu crnogorsku političku krizu?

KOVAČEVIĆ: Poruke su neinventivne, nestrpljive i neunčikovite a nekad mi se čini i vrlo opasne. Ne smije se potcijeniti sposobnost malih i obespravljenih da brane svoje dostojanstvo makar bilo vezano za besmisao. Nije međunarodna zajednica/politika ono što je bila. Nakon Ukrajine vidljivo je da se pravac humanog i nenasilnog razvoja svijeta pogubio. Oni jednostavno ne znaju što bi sa nama. U biti njihova arogancija ne prepoznaje naš unutrašnji kontekst. Političari EU nisu ništa naučili iz raspada Jugoslavije, a morali su. Opasnost isključivog svrstavanja na jednu ili drugu stranu, naročito kada nemate moć,  vodi u opsano jednoumlje i zavisnost. Ali, nije na njima, na nama je da ostanemo na putu evropskih vrijednosti bez obzira gdje nas oni smještaju. Svi zajedno moramo čekati novu priliku, ako je bude bilo.

MONITOR: Gdje nas ova situacija vodi? 

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da predvidim. Iluzije i zablude kao i slijepo povjerenje u vođu su u ovoj situaciji direktno vezani za strah od gubitka elementarne egzistencije. Pošli smo (dali smo se zavesti i povesti) pogrešnim putem od 2006. To je bila ta prelomna tačka za razvoj demokratije i put u EU. Prešli smo dosta projektovanog nerazvoja i urušavanja institucija sa tom mantrom. Sada smo zaustavljeni i iscrpljeni, a nada da će promijenjena vlast na izborima znati sa tom situacijom je izgubljena. Logična je i izolacija a i nasilje. Možda to više uopšte ne zavisi od nas. Ako ja ne vidim drugačiji izlaz, ne znači da ga nema.

MONITOR: Ustavni sud ipak nijesmo dobili. Koliko nas to košta?

KOVAČEVIĆ: Ustavni sud nije dobitak na lotou. Ustavni sud mora da bude rezultat promišljanja odgovornih ljudi sa željom da razvijaju pravni sistem države koja ih plaća. Mora biti rezultat sposobnosti, dogovora i vizije države i društva. Ustavni sud je kontrolna institucija u borbi građana za prava i nije slučajno urušen korupcijom. Sveli su ga i sveli su se na Ništa od čega navodno sve zavisi. On je sada samo simboličan izraz borbe oko apsolutne vlasti (da nije on bilo bi nešto drugo). „Ustav“ dobro zvuči međunarodnoj zajednici, ugodnije nego nacija, vjera i sl. Grčevita je to borba onih čije su mjere demokratije lične privilegije i sujeta, svaki dan im je važan.

Mislim da i mi imamo koristi od ove situacije jer neposredno saznajemo istine o sistemu u kojem živimo. Stičemo znanja o tome kako bi trebale da funkcionišu institucije u uređenoj državi i ko je to kočio. Do sada smo naslućivali, sada znamo.

MONITOR: Kako biste definisali aktulenu političku situaciju Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Političari to zovu „kompleksnom situacijom“ da bi izgledali mudri i proizvodili strah a politička situacija uvijek zavisi od njihove volje i  želje da rješavaju društvene probleme.

Čini mi se kao da je u realnosti zatišje (praznina). Pokazano je sve što se ima pokazati u političkoj borbi ali se ljudima ne dozvoljava da donesu konačnu odluku. Očito je da su se ljudi zahvaljujući promjeni vlasti malo odmakli od straha i stvaraju prostor odlučivanja. Tu je „kvaka“. Ne dozvoljava se da uđu drugačiji politički subjekti u taj prostor.

Istina rata u Ukrajini jasno pokazuje da su ljudi danas u svijetu kolateralna šteta u proizvodnji i potrošnji naoružanja, da je ljudska patnja afrodizijak za gospodare rata i da su vrlo maštoviti u proizvodnji te patnje. Lebdi i nad našim glavama a Crna Gora je veoma ranjiva država. U zoni smo nestabilnosti i nesigurnosti.

MONITOR: Jesu li građani zatočenici političkih klasa?

KOVAČEVIĆ: Građani/ke nikako ne mogu biti zatočenici/ce političkih klasa, oni/e mogu biti zatočenici/e samo svog konformizma/konzervativizma i vlastitog osjećanja inferiornosti i neodgovornosti. Sadašnje političke klase vješto koriste mogućnosti stvaranja tenzija u Crnoj Gori a to su za sada  nacionalne, vjerske, partijske podjele i složno zaobilaze kao temu socijalne  podjele zasijenjeni kapitalističkom ideologijom. Danas je to potpuno vidljivo kroz strah najvećih političkih subjekata (dobro uronjenih u vlastiti finansijski kapital) od izbora. Oni gube zbog socijalnih podjela u društvu i to je neupitno. Čini mi se da su spremniji sada nego ranijih godina da proizvedu nasilje kako bi  građanima uskratili drugačiji izbor. To je znak da oni prepoznaju bolje ono što mi (građani) u haosu koji stvaraju i beznađu sada ne vidimo – a to je da građani ipak imaju moć da biraju. Poslije ovoga čemu svjedočimo ne možemo više da ne vidimo njihova nepočinstva koja su direktno uzrokovala našu bijedu.

MONITOR: Gdje je izlaz iz  krize?

KOVAČEVIĆ: U istinskom razumijevanju prethodnog odgovora.

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje još jednog funkcionera pravosuđa, dugogodišnjeg zamjenika specijalnog tužioca Saše Čađenovića?

KOVAČEVIĆ: Svakome ko je iole upućen u situaciju u Crnoj Gori već duže je jasno da je tužilaštvo i sudstvo apsolutno instrumentalizovano u interesu bivše vlasti. Iz tih razloga, ali ne samo zbog njih, ljudi su birali druge. Novoj vlasti je bila politička i moralna obaveza da se radi na vraćanju poštovanja tim institucijama. To je moguće samo profesionalizacijom. Prihvatam da je to teško u korumpirano/kriminalnom sistemu, ali ne vidim nikakvu potrebu za jubiliranjem i heroizovanjem ljudi koji rade odgovorno svoj posao. Očekivala sam takav odnos u svim resorima. To se nije desilo.

Što se tiče konkretnog hapšenja, nakon hapšenja Vesne Medenice neupitno je  da njeno održavanje na toj poziciji nije bilo samo njena potreba i želja. Dugačak je red onih koji su učestvovali. Oni koji se nisu uklapali, trpjeli su posljedice. Zaustavljeni su na izborima. Trpe posljedice i više se njihova moć ne može vratiti.

MONITOR: Koliko smo daleko od istinske reforme ovog društva?

KOVAČEVIĆ: Onoliko koliko smo daleko od građanske svijesti tj. od obrazovanog i osviješćenog pojedinca/ke. U tome smo manjkavi. Malo je nade za reforme u ovakvoj konstelaciji. Živjećemo onako kako odluče vlastodršci dok ne dorastemo do slobodnih izbora i građanske svijesti. Nije da se ne naziru mogućnosti, ali se treba naoružati strpljenjem. Prije neki dan  su u Kotoru iskopali iz korijena čitav red starog drveća (japanske mimoze koje imaju lijep i nježan cvijet) pored Škurde (rijeke) i posadili nove sadnice drugog drveća. Izdanci iste veličine, svi pravi, potpomognuti drvenom oplatom dok se ne prime i ojačaju. Uradili su to vrlo brzo i efikasno. Izgleda uredno, sve „pod konac“, ima ljepote reda. Ono što je bilo čvrsto ukorijenjeno uklonjeno je zarad ljepših kulisa grada koji više ne funkcioniše kao Grad. To se više ne može reformisati. To se mora iz temelja mijenjati. Do tada će rasti nova stabla pored stare rijeke dok i ona ne postanu stara. Zadržavam nadu da u budućnosti oni koji odlučuju neće u naše ime eliminisati sve što je različito, staro i nekorisno (što ne donosi finasijsku dobit) i ne podliježe uvezenim standardima ljepote. Da će mnogo više odgovornosti imati prema onima čiji su servis. Daleko smo od takvog društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo