Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ka porazu etničkih politika u BiH

Objavljeno prije

na

Promjena i postepeni razlaz sa etnonacionalnim politikama u Bosni i Hercegovini, nagoviješteni su nakon nedavnih izbora

 

MONITOR: Bosna i Hercegovina je konačno dobila status kandidata za članstvo u EU. Jesenas joj je Evropska komisija postavila osam uslova, uz prijedlog da postane kandidat u decembru. Iako uslovi nisu ispunjeni, status kandidata je odobren. Kako vidite to „gledanje kroz prste“?

LAZOVIĆ: Proteklih mjeseci čule su se riječi optimizma da bi BiH,  nakon što se Ukrajini izašlo u susret, mogla biti nagrađena kandidatskim statusom. Ipak,  za mnoge je ova odluka bila iznenađenje. Pogotovo zbog spoznaje da je BiH već duže zaglavljena u glibu političkih nesporazuma i sukoba. Blokade i opstrukcije u napretku države postale su konstanta naše stvarnosti. Građani žive od danas do sutra. Prolaze godine neizvjesnosti. Živimo  sumornu sadašnjost koja ne nudi budućnost. Stoga je jasno da kandidatski status nije rezultat odgovornog rada domaćih političkih aktera.  Naprotiv, naša vlast je bila inertna. Bez želje i spremnosti da provodi reformske procese. Preuzete obaveze iz Brisela verbalno su podržavali, a u praksi ih  ignorisali.  Dominantne etničke partije, koje su godinama na vlasti, ne žele reforme.  Preuzimanje evropskih standarda  etničke lidere i etničke politike dovodi u gubitničku poziciju. Svijesni su da uporedo sa  provođenjem reformskih procesa slabi i njihova moć. Zato se kandidatski status, prije svega, može pripisati političkoj procjeni administracije iz Brisela da u novim geopolitičkim previranjima BiH, kao mladu i još uvijek nestabilnu državu, treba zaštititi.  Treba joj dati političku i svaku drugu motivaciju da nastavi putem  euroatlantskih  integracija. Bez obzira na sve, ovo je ipak veliki korak naprijed. Budi nadu i uliva optimizam. Donosi uvjerenje da pripadamo evropskoj zajednici i njenim vrijednostima.

MONITOR: Ipak ostaje prvobitnih „14 uslova“ koji će se sada, vjerovatno, protegnuti do odobrenja otpočinjanja pregovora. Može li se obaviti ovaj državni posao brže nego u nekim državama koje su godinama pa i decenijama čekale, a neke još čekaju na datum za otpočinjanje pristupnih pregovora sa EU?

LAZOVIĆ: U našem sistemu ključni problemi dolaze iz ustavnih rješenja koja afirmiraju etničke politike i na tim politikama etničke i entitetske podjele. Centralne institucije se potiskuju a niži nivoi vlasti se nameću kao centri odlučivanja. Jedna od slabosti je usvojeni  Mehanizam koordinacije koji  kantone i entitete stavlja u  gotovo identičnu poziciju sa državom kada se donose odluke o preuzimanju evropskih obaveza. Ta praksa više je blokirala nego što je doprinosila donošenju potrebnih odluka. Tačno je da su glavne BH partije u Briselu,  potpisima svojih lidera,  prihvatile 14 uslova kao i obavezu da će raditi na njihovoj realizaciji. U proteklom periodu realizirali su dvije obaveze. Ključne reforme koje dotiču pravosuđe, ustavne i izborne promjene su na čekanju.

MONITOR: Dodikov SNSD, HDZ BiH Dragana Čovića i građanska koalicija Osmorka, potpisali su nedavno koalicioni sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou. Kako biste analizirali razloge koji su motivisali, na primjer, SNSD i Našu stranku da zajedno budu u budućoj vladajućoj koaliciji?

LAZOVIĆ: Etničke politike zarobile su i društvo i državu BiH.  Rezultati te vlasti su poražavajući. Te politike treba poraziti. Promjena i postepeni razlaz sa tim politikama nagoviješteni su nakon nedavnih izbora. Iako su pojedinačno najjača stranka svi su izgledi da ovaj put SDA neće biti dio vlasti.  Koalicija osam stranaka sa SDP-om kao najjačom strankom praviće vlast na državnom nivou sa HDZ i SNSD. Koalicioni blok Osmorka jeste ideološki heterogen ali uspijevaju da unutrašnje razlike stave u funkciju neophodnih promjena.  Neće im biti lako jer puno je otvorenih pitanja oko kojih postoje razlike sa HDZ-om i SNSD-om. Put BiH u NATO kao i ograničene ustavne promjene su pitanja na kojima će se provjeravati stabilnost nove vlasti. Pojedini predstavnici Naše stranke  su u javnosti govorili da nikada neće koalirati sa SNSD-om. To im je bilo bespotrebno jer u politici se riječ ,,nikada” rijetko izgovara. Vrlo brzo ih je ukupna situacija primorala da odustanu od tih stavova. Sada govore da se nacionalistički tronožac ne može istovremeno slomiti. Mora se prvo slomiti jedna noga ( SDA) da bi se lakše slomile i druge dvije.

MONITOR: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i lider Demokratskog fronta, kritikovao je partije Osmorke jer su pristale na sporazum u kojem nema zalaganja za NATO integracije i gde se traže izmene Izbornog zakona koje bi, po njemu, išle u prilog Čovićevom HDZ-u. Koja je politička i lična pozicija iz koje Komšić upućuje ove kritike?

LAZOVIĆ: Programski sporazum koji su potpisali Osmorka, HDZ I SNSD mogao bi, vrlo brzo, dovesti do formiranja državne vlasti. To jeste za pozdraviti pogotovo ako znamo da se u proteklim periodima na formiranje vlasti čekalo mjesecima. Njihov Programski sporazum izazvao je različite komentare. Kritike i napadi dolaze uglavnom od SDA i njima naklonjenih medija.  U posljednje vrijeme tim kritikama se pridružuju i predstavnici DF-a Željka Komšića. Zamjeraju što se u Sporazumu ne pominje NATO put a pominje Izborni zakon. Mislim da su to samo izgovori kojima nastoje  opravdati odbijanje Osmorke. Željko Komšić dobro zna da se NATO put ne može zaustaviti jer HDZ kao i Osmorka to zagovaraju a Izborni zakon se mora staviti na dnevni red u Parlamentu  BiH. Lider SDP-a Nermin Nikšić   razgovarao je sa Željkom Komšićem pozivajući  DF da bude dio koalicije. Oni to nisu prihvatili. Zašto su to odbili javnost nisu upoznali. Ako ,,DF – Željko Komšić” zagovara borbu za građansku državu onda im je mjesto bilo u bloku sa SDP-om i Našom strankom. Građansku državu ne možemo dobiti preko noći. To je dug i težak put koji traži kontinuiranu političku utakmicu sa etničkim politikama. I ta se utakmica mora igrati u institucijama sistema a ne na tribinama za šta se Željko Komšić opredijelio. Mnogi se pitaju zašto Komšić kao građanski lider u  situaciji kada treba stvarati osnovu za potiskivanje  etničkih  politika,  ostaje uz bok lidera SDA. O razlozima možemo  nagađati. Da li su to politički ili lični  razlozi ostaje da se vidi. Vjerovatno ima i jednih i drugih.

MONITOR: Šefica diplomatije Slovenije, Tanja Fajon, pohvalila se, nakon odobrenja kandidatskog statusa za BiH, da je Slovenija najviše lobirala za to. EU najveći pojedinačni donator novca BiH – pominje se oko 3,5 milijardi eura do sada. No, i države koje manje pomažu, ili odmažu žele da utiču na BiH politiku. Može li kandidatski status BiH u EU,  smanjiti uticaj onih koji ne žele stabilnu budućnost BiH?

LAZOVIĆ: Država Slovenija se u procesu dobivanja kandidatskog statusa pokazala iskrenim prijateljem BiH. Tanja Fajon sadašnja ministrica vanjskih poslova Slovenije i na prethodnoj  poziciji evropske zastupnice mnogo je uložila truda da pomogne BiH. Ne samo ona, već je pomoć dolazila i od bivšeg predsjednika Boruta Pahora kao i sadašnjeg premijera Roberta Goloba. Podršku smo dobili i od našeg susjeda, države Hrvatske. Vjerujem da je kandidatskim statusom BiH dobila garancije da pripada zapadnom svijetu i evropskim vrijednostima. To je ujedno i poruka vanjskim i unutrašnjim rusofilima da dignu ruke sa BiH prostora. Također je dat i odgovor predsjedniku Turske Redžepu Erdoganu koji je boraveći nedavno u Sarajevu, poslao poruke Bošnjacima da Zapadu  ne treba vjerovati i da će ih Zapad izdati.  Kandidatski status je najbolji demant njegove izjave. Želim da vjerujem da će Beograd  konačno shvatiti da BiH kao i Crna Gora mogu biti dobre komšijske države ako se zagovornici  ,,srpskog sveta” prestanu miješati u naše unutrašnje odnose. Od  Hrvatske očekujem da nam, svojim iskustvom, pomogne u sticanju pregovaračkog procesa kako bismo skratili put ka EU.

 

Dodik dugo vodi politiku da nema dobitka za RS ukoliko BiH ne izgubi

MONITOR: Iako je pozdravio dobijanje kandidatskog statusa BiH- predsjednik RS, Milorad Dodik je ubrzo izjavio da su to samo „priče i šarene laže“. Kako  razumjete ove dvije različito intonirane Dodikove izjave u razmaku od par dana?

LAZOVIĆ: Već dugo  lider SNSD-a i predsjednik RS Milorad Dodik, pokušava voditi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH kao država ne izgubi. U trenucima kada mu se pruži otpor i kada naiđe na prepreke od strane  Ustavnog suda BiH ili kancelarije OHR-a onda se njegova verbalna agresivnost pojačava. Politika toplo- hladno je njegova karakterna crta. Kada je u Beogradu ne propušta govoriti o Srbiji i RS kao jednoj državi,  a kada se vrati na BH prostore govori da mu secesija ne pada na pamet. Jednom se protivi opstanku EUFOR trupa i njihovom povećanju a drugi put poziva na  jačanje međunarodnih snaga. Često govori da je potrebno poštovati Ustav BiH jer jedino tako može funkcionirati BiH, a onda izjavljuje kako ne priznaje odluke Ustavnog suda. Dodikova izjava da bi EU sa 20 milijardi eura trebala finansijski pomoći BiH na njenom kandidatskom putu je ekonomski motivisana. BiH će trebati silan novac da pokrene mnoge investicije i da ubrza svoj put ka EU. Dodik je pragmata. On vjeruje u konkretne poteze i konkretna rješenja. Nadam se da će Dodik u  narednom periodu u drugačijoj atmosferi i u partnerstvu sa građanskim partijama promijeniti svoj vokabular . Želim da vjerujem da će svoju politiku podrediti napretku i u korist opšteg dobra. U korist BiH a time i u korist građana Republike Srpske.

 

SDA u BiH u sličnoj poziciji kao DPS u Crnoj Gori

MONITOR: I Bakir Izetbegović izjavljuje da bez SDA neće biti stabilne vladajuće većine u Parlamentu BiH.  On apeluje na stvaranje „jakog probosanskog bloka“. Kako Vi razumjete „pozadinu“ ovih izjava predsjednika SDA-a,   i dalje pojedinačno najjače partije?

LAZOVIĆ: Nakon izbora i najave da se vlast pravi bez njih,  SDA i njen lider Bakir Izetbegović pokazuju znakove nevjerice. Zatečeni su nastalom postizbornom situacijom.  Ne mire se  da će u narednom periodu grijati opozicione klupe. Decenijama su u vlasti. Njihovo korijenje je duboko uraslo u sve sfere društva i države.  Razumljivo je da ih hvata panika.  Za njih je to veliki gubitak.  Grčevito nastoje zadržati poluge vlasti ali ne uspijevaju.  Zbog toga i njihove izjave da se ne može praviti stabilna vlast bez SDA kao najjače stranke.  Pozivaju SDP da im se pridruži. SDA se našla u identičnoj situaciji kao DPS u Crnoj Gori. Iako je pojedinačno stranka sa najboljim rezultatom SDA ne uspijeva da okupi većinu.  Osim DF-a Željka Komšića sve druge partije su ih odbile. U vremenu novih geopolitičkih promjena , bez unutrašnje transformacije i prihvatanja liberalnih, demokratskih vrijednosti SDA će teško opstati kao relevantna politička opcija.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo