Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu
MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.
Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.
MONITOR: Crnoj Gori ponestaje institucija s legitimitetom?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Da. Pa je pitanje koliko smo u stanju da zaštitimo legalitet. Legalitet i legitimitet čine kako filozofski tako i pravni pojmovi, koje su u svim demokratskim društvima najbolji kada se dopunjuju, tj. osiguravaju postojanje. Kada nemamo mogućnosti da država počiva na pravno postojanim institucijama, koje će nam osigurati zadobijanje prava, na šta imamo pravo, onda nam ostaje da se pozivamo isključivo na legalitet, gdje moramo iskazati da je on u datoj situaciji preči. Narušavanjem Ustava, kao najvećeg pravnog akta u državi, brojnim nezakonitim i neustavnim zakonima, došli smo u situaciju bacanja društva u začarani krug bezakonja, iz kojeg teško možemo izaći. Kada se tome doda i nemogućnost postajanja odlučivanja Ustavnog suda, onda smo dodatno osnažili sve moguće dalje nezakonitosti i protivustavnosti. Jedan od jasnih primjera ovakvih situacija jesu skorije održani lokalni izbori u 14 crnogorskih opština, gdje je odluka o njihovom raspisivanju počivala na rušenju Ustava i zakona. Prisjetimo se izglasavanja Zakona o izmjenama i dopunama zakona o lokalnoj samoupravi, kao i zetskih zakona, koji je činio set zakona, i to Zakon o teritorijalnoj organizaciji i Zakon o Glavnom gradu, na čiju ocjenu zakonitosti i ustavnosti još čekamo. Izbori su održani, rekla bih unaprijed osmišljeno, bez postojanja kvoruma za odlučivanje članova Ustavnog suda, pa tamo gdje je ,,rezultat dobar” nema problema, ali onda ostaje onaj manevarski prostor za polemisanje u onim opštinama, gdje smo se ,,nadali boljem rezultatu”. Kao da su građanke i građani samoinicijativno uputili ka biračkim mjestima, bez mogućnosti da će njihov izbor uticati na bilo kakav rezultat, odnosno da bi im nosioci vlasti rekli da ,,sve je to bilo dovoljno za ništa”. Država koja nije u stanju zaštiti Ustavom zagarantovana prava, da biramo i budemo birani, je država duboke višestruke krize. Datum održavanja pomenutih lokalnih izbora je bio 23.oktobar i u roku od 15 dana trebali su biti potvrđeni rezultati izbora u tim opštinama. Danas je od 14 povrđeno 10 rezultata unutar opština, dok izbori u Šavniku i dalje traju.
Izborna prelijetanja iz opštine u opštinu, tokom lokalnih izbora, isključivo radi glasanja, nije nešto što nas je smjelo iznenaditi. Da smo imali dovoljno motiva i želje za izbornom reformom, konačno bismo ostvarili zamisao da svi lokalni izboru budu u jednom danu, ili bi po ko zna koji put, uveli postojanje rezidencijalnog uslova, gdje bismo morali imati određeni kontinuitet prebivališta u datoj opštini jedan vremenski period, kako bismo mogli ostvariti pravo glasa unutar te opštine . Brojne izborne liste koje su bile potvrđene nijesu zadovoljavale zakonski minimum ispunjenja prisustva žena na istim, ali to izbornim komisijama nije bio problem za njihovo potvrđivanje. Kvote je nužno poštovati. Državna izborna komisija, kao veća instanca u odnosu na opštinsku, nije imala zakonsku mogućnost za sankcionisanje ovakvih nezakonitosti, a opštinske izborne komisije u tome nijesu vidjele ništa sporno.
MONITOR: Kako vidite izjavu ministra zdravlja Dragoslava Šćekića da treba da dođe do rekonstrukcije Vlade, da joj se pridruže ministri iz drugih partija i nastave mandat do 2024. godine?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Izjavu ministra zdravlja vidim kao pokušaj da opstane nešto čemu je davno izglasano nepovjerenje, a onda i oduzet legitimitet da odlučuje o važnim pitanjima. Od njega se očekuje da garantuje obezbjeđenje lijeka trikafta, za oboljele od cistične fibroze, gdje se moraju uložiti svi napori, kako bi jedan dio našeg građanstva živio što kvalitetnijim životom, kao i niz drugih problema unutar zdravstvenog sistem.
Mora što prije doći do izglasavanja sudija Ustavnog suda, kako bi se razlučile brojne pravne dileme, koje ova instanca treba da razriješi, a onda da se ide na stvaranje boljih uslova za održavanje izbora, gdje će građanke i građani znati da će njihovo pravo glasa biti zaštićeno, a onda i vratiti povjerenje u izborni proces, pa i sam rezultat.
MONITOR: Ko želi izbore, a ko ih se plaši?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Čini mi se da se izbora plaše svi. Neke partije više, a neke manje. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade, žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neke podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, svakim danom zadobijaju sve veće simpatije onih, koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu. Mislim da prolongiranje izbora svima ide u korist, jer da nije tako, na neki način bi se i napravio kompromis, kojem bi kao rezultat bio izbor makar jednog sudije Ustavnog suda.
Izbori su neminovnost i moraju se održati, jer su i lokalni izbori pokazali da je došlo do značajne promjene podrške političkim subjektima na političkoj mapi.
MONITOR: Kako vidite to što se kriza sve više zaoštrava umjesto da se rješava?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Zaoštravanje situacije je logično, s obzirom na činjenicu da se ništa nije radilo na sistemskom rješavanju gorućih pitanja po državu i društvo. Bojkot opozicije, tj. nekadašnje vladajuće strukture, govori i o činjenici da se situacija po pitanju odgovornosti političkih elita ne mijenja. Samo se uloge zamijene. Ova situacija najbolje pokazuje koliko su parlamentarci spremni za dijalog i mogućnost izlaska iz postojeće krize. Bez obzira na situaciju, od dijaloga se ne smije bježati. Svako bježanje od dijaloga je izraz nemoći.
MONITOR: Izbor sudija Ustavnog suda odložen je. Kako vidite nemogućnost političkih klasa da to pitanje riješe?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Ne vidim da će izbor sudija Ustavnog suda ići lako. Kao što sam navela, ako nema želje za dijalogom, ova mogućnost je osuđena na propast. Možda će u jednom trenutku shvatiti da smo dotakli granicu koja nas vodi u ambis, i da će se udostojiti da politički zrelo krenu u rješavanje problema, u koji su nas, čini mi se svjesno i uveli, a sve u cilju partijskih interesa.
MONITOR: Hoće li eventualni izbor jednog sudije riješiti problem?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Zadovoljavanje minimuma nije nešto što raduje, ali je prijeko potrebno, pa je tako izbor makar jednog sudije Ustavnog suda, nasušna potreba pravosudnog, a onda i cjelokupnog pravnog sistema.
MONITOR: Kako vidite situaciju u pravosuđu?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Situacija je loša. Osim izbora novih članova Tužilačkog savjeta, a onda i promjena koje je pretrpio Zakon o Državnom žilaštvu, koji se mora mijenjati na bolje, nemamo pomaka u odnosu na ranije. O tome govori i poslednji Izvještaj Evropske komisije. Umjesto da smo nakon izbora krenuli sa reformom pravosuđa i izbornog zakonodavstva, puno napora i snage utrošeno je na nešto što produbljuje političku krizu i podjele u društvu. Baveći se najprizemnijim i sitnim partijskim interesima, nijesmo uspjeli ni pokušati zadovoljiti ono što se od nas očekuje, tj. ono što smo od nas samih morali očekivati. Epilog je jasan.
MONITOR: Šta je rješenje za izlaz iz ove političke i institucionalne krize?
POPOVIĆ – KALEZIĆ: Rješenje vidim u rješavanju problema, po principu prioriteta. Prvo i najnužnije je izbor sudija Ustavnog suda a onda i puni sastav ostalih pravosudnih instanci, kako u sudstvu tako i u tužilaštvu. Nakon toga slijedi stvaranje pravnih i institucionalnih uslova, koji će građanima dati mogućnost nesmetanog ostvarivanja biračkog prava, sa konačnim rezultatom njihovog izbora, kao i stvaranje makar malo više povjerenja u izborni proces kod građanstva. Samo uz ove korake, moglo bi se ući u izborni proces, a onda sa nekom novom Vladom krenuti u ispunjavanje prioritetnih obaveza.
Milena PEROVIĆ