Potrebno je mnogo muke da se na pošten način izgradi ime, ali kako u umjetnosti tako i u životu
Kada nije u svom slikarskom ateljeu, na bini ili za DJ pultom, Marka Janjuševića, diplomiranog slikara i multitalentovanog umjentika možete pronaći u Nikšiću, tik pored trga, u Manastirskoj 4. U njegovom studiju Manitu ne morate da se tetovirate, možete pogledati dio onoga što je ovaj umjetnik stvarao tokom godina, a možda i kupite slike, crteže, umjetnine, garderobu i još mnogo toga. Sa njim smo popričali o njegovom radu i prilikama u kojima nastaje umjetnost u Crnoj Gori.
MONITOR: Prije skoro deset godina ste diplomirali na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. U međuvremenu ljudi su vas upoznali i kao muzičara, producenta, u posljednje vrijeme i tatu artistu. Bavite se i video formom. Mogu li ovi drugi umjetnički izrazi preuzeti primarnu ulogu u vašem radnom danu?
JANJUŠEVIĆ: Većina radnih dana mi je ‘hasl’, nešto poput Del Boja iz Mućki – kad bi se on bavio umjetnošću. Skoro sam otvorio svoj studio za tetoviranje i ostale likovno/zanatske radove pod imenom Manitu. Tattoo. Art.Studio, tako da mi se većina dana vrti oko posla u radnji. Imao sam jedan trenutak prije nekolike godine kad sam odlučio da muziku stavim po strani dok svoju primarnu djelatnost ne uspijem dovesti do nivoa u kom će mi pružiti finansijsku i životnu stabilnost, te sam tako i proveo protekle godine. Danas se u studiju primarno bavim tetoviranjem, ali i radim na originalnim proizvodima koje prodajem. Takvi su, recimo, majice i ostala garderoba sa mojim dizajnom, digitalni printovi, stikeri i stiker pakovi i ostali merchandise. Pored toga imam i terenskog rada na muralima i slično, kao i birokratskog rada oko vođenja firme. Ispada da imam dosta obaveza, pa teško nalazim vrijeme za svoje umjetničke projekte. To što ulovim slobodnog vremena koristim da radim na svojim projektima među kojima je novi album mog benda Manitu. Na njemu se radi već par godina i skoro je snimljen. Takođe pripremam seriju crteža i animacija za neku buduću izložbu, ali to ide baš polako. Mic po mic, uz dobru radnu disciplinu, sve će se postići.
MONITOR: S obzirom na nerazvijenost domaće kulturno-umjetničke scene, pretpostavjlam da je jednako teško skrenuti adekvatnu pažnju na autorstvo, bilo da je ono u audio ili vizuelnoj sferi.
JANJUŠEVIĆ: Tako je kako je, a i to je što je. Potrebno je mnogo muke da se na pošten način izgradi ime, ali kako u umjetnosti tako i u životu. Kulturna scena (a skoro i svaka druga) kod nas je uveliko korumpirana, ali novi mediji i društvene mreže su dali mogućnost umjetnicima da se javno predstavljaju bez problema, tako da unutar novih sistema komunikacije mogu raditi na stvaranju publike bez ikakvih dodira sa kulturnim institucijama i konvencionalnim medijima što je samo po sebi revolucionarna stvar. Iza mene ipak stoji dovoljan broj godina rada da sad brže i lakše dolazim do ljudi. Jaka kulturna scena bi dodatno olakšala stvari, ali može i bez nje – lagano. O muzici i da ne pričam. Ako stvaraš nešto što je zaista dobro i dovoljno uložiš u svoj rad – doći ćeš do ljudi. Ne treba ti ni podrška medija, ni ministarstva, ni države, a ni ostalih institucija čiji loš rad umjetnici koriste kao opravdanje za svoje lične neuspjehe.
MONITOR: Uspjeli ste da predstavite svoje radove kroz niz izložbi u godinama prije korone. Kao i u vašem stvaralaštvu, i kada se uđe u Vaše likovno polje, nailazimo na pregršt inspiracija, ideja, ali i tehnika. Kako teče taj proces traganja i nalaženja pravog izraza?
JANJUŠEVIĆ: To je sve jedan beskrajan proces u kom uživam. Nemam konkretan odgovor na pitanje. Ono što mislim da je na umjetniku, to je da bude što disciplinovaniji i da uvijek usavršava vještinu u zanatskom smislu, što znači da što više radi i misli o tome što radi. Izraz nastaje polako kroz proces rada i brusi se vremenom. Treba imati na umu da je to ipak životni maraton, a ne trka na sto metara. Tu postoji mnogo uspona i padova, razočarenja i ohrabrenja, ali je sve to dio procesa koji ako istinski ne voliš, nećeš ni dogurati daleko. Imam osjećaj da sam tek malo zagrebao površinu i da svoj istinski izraz tek treba da otkrijem kroz dalji rad.
MONITOR: Nakon nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, šta se novo sprema u Vašem ateljeu i da li će biti nekih skorih iznenađenja?
JANJUŠEVIĆ: Spremam multimedijalnu izložbu za sljedeću godinu u kojoj će biti crteži velikih formata u kombinaciji sa loop animacijama i muzikom na kojoj radim. Ne bih puno pričao o tome, jer imam još dosta toga da završim dok sklopim potpun koncept. Najveće iznenađenje će, nadam se, biti video radovi i spotovi kao i koncept koji se sprema oko novog Manituovog albuma. Planiramo do kraja godine i svirački da se aktiviramo, ali u malo drugačijoj postavi. O tom potom.
MONITOR: Pomenuli smo i tetoviranje. Koliko je u tom poslu teško naći autorski izraz, jer ipak se najčešće radi o naručenim djelima?
JANJUŠEVIĆ: To je posebna priča i umjetnički zanat kojim se najviše bavim u posljednje vrijeme, jer mi donosi hleb na sto i drvo u šporet. Tu dosta zavisim od drugih ljudi i njihovih želja. Važan je odnos i komunikcija sa ljudima i tome posvećujem posebnu pažnju. Često imam klijente koji imaju vizije i ideje prema kojima pravim originalne slike u dogovoru sa klijentom. Ima slučajeva da ljudi tetoviraju moje radove, a radim i na svom katalogu (flashbook) sa originalnim dizajnima. Često modifikujem radove koje mi ljudi pošalju kako bih ostavio nešto autorskog pečata, ali ako klijent želi neku konkretnu sliku koja nije moja, ni to nije problem. Ipak, najviše volim kad imam klijente koji rade tetovaže prema mojim crtežima i dalje autorsko ime bih najradije gradio na takvim radovima.
MONITOR: Primijetio sam i u Vašim radovima dosta minimalističkih tetovaža. Kakvi su današnji tatu trendovi u svijetu, a kakvi kod nas?
JANJUŠEVIĆ: Današnje trendove u tetoviranju najviše diktiraju Instagram i Tiktok. Te dvije mreže su u potpunosti promijenile svijet tetoviranja. Minimalizam je već par godina jako popularan, a kako radim i u Tivtu u studiju Tattoo Montenegro čiji je vlasnik američka tattoo umjetnica Friday Jones, dosta turista dolazi u ljetnjim mjesecima i obično rade manje tetovaže kao neki vid uspomene sa putovanja. Međutim, iako minimalistična, takve tetovaže su obično jako zahtjevne za uraditi kako treba. Pogotovo ako su linije geometrijski precizne, jako tanke i slično. Samo kad kineska slova nisu u trendu, ostalo može.
Dragan LUČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice