Povežite se sa nama

INTERVJU

MARKO JANJUŠEVIĆ, UMJETNIK: Loš rad institucija umjetnici koriste za opravdanje ličnih neuspjeha

Objavljeno prije

na

Potrebno je mnogo muke da se na pošten način izgradi ime, ali kako u umjetnosti tako i u životu

 

Kada nije u svom slikarskom ateljeu, na bini ili za DJ pultom, Marka Janjuševića, diplomiranog slikara i multitalentovanog umjentika možete pronaći u Nikšiću, tik pored trga, u Manastirskoj 4. U njegovom studiju Manitu ne morate da se tetovirate, možete pogledati dio onoga što je ovaj umjetnik stvarao tokom godina, a možda i kupite slike, crteže, umjetnine, garderobu i još mnogo toga. Sa njim smo popričali o njegovom radu i prilikama u kojima nastaje umjetnost u Crnoj Gori.

MONITOR: Prije skoro deset godina ste diplomirali na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. U međuvremenu ljudi su vas upoznali i kao muzičara, producenta, u posljednje vrijeme i tatu artistu. Bavite se i video formom. Mogu li ovi drugi umjetnički izrazi preuzeti primarnu ulogu u vašem radnom danu?

JANJUŠEVIĆ: Većina radnih dana mi je ‘hasl’, nešto poput Del Boja iz Mućki – kad bi se on bavio umjetnošću. Skoro sam otvorio svoj studio za tetoviranje i ostale likovno/zanatske radove pod imenom Manitu. Tattoo. Art.Studio, tako da mi se većina dana vrti oko posla u radnji. Imao sam jedan trenutak prije nekolike godine kad sam odlučio da muziku stavim po strani dok svoju primarnu djelatnost ne uspijem dovesti do nivoa u kom će mi pružiti finansijsku i životnu stabilnost, te sam tako i proveo protekle godine. Danas se u studiju primarno bavim tetoviranjem, ali i radim na originalnim proizvodima koje prodajem. Takvi su, recimo, majice i ostala garderoba sa mojim dizajnom, digitalni printovi, stikeri i stiker pakovi i ostali merchandise. Pored toga imam i terenskog rada na muralima i slično, kao i birokratskog rada oko vođenja firme. Ispada da imam dosta obaveza, pa teško nalazim vrijeme za svoje umjetničke projekte. To što ulovim slobodnog vremena koristim da radim na svojim projektima među kojima je novi album mog benda Manitu. Na njemu se radi već par godina i skoro je snimljen. Takođe pripremam seriju crteža i animacija za neku buduću izložbu, ali to ide baš polako. Mic po mic, uz dobru radnu disciplinu, sve će se postići.

MONITOR: S obzirom na nerazvijenost domaće kulturno-umjetničke scene, pretpostavjlam da je jednako teško skrenuti adekvatnu pažnju na autorstvo, bilo da je ono u audio ili vizuelnoj sferi.

JANJUŠEVIĆ: Tako je kako je, a i to je što je. Potrebno je mnogo muke da se na pošten način izgradi ime, ali kako u umjetnosti tako i u životu. Kulturna scena (a skoro i svaka druga) kod nas je uveliko korumpirana, ali novi mediji i društvene mreže su dali mogućnost umjetnicima da se javno predstavljaju bez problema, tako da unutar novih sistema komunikacije mogu raditi na stvaranju publike bez ikakvih dodira sa kulturnim institucijama i konvencionalnim medijima što je samo po sebi revolucionarna stvar. Iza mene ipak stoji dovoljan broj godina rada da sad brže i lakše dolazim do ljudi. Jaka kulturna scena bi dodatno olakšala stvari, ali može i bez nje – lagano. O muzici i da ne pričam. Ako stvaraš nešto što je zaista dobro i dovoljno uložiš u svoj rad – doći ćeš do ljudi. Ne treba ti ni podrška medija, ni ministarstva, ni države, a ni ostalih institucija čiji loš rad umjetnici koriste kao opravdanje za svoje lične neuspjehe.

MONITOR: Uspjeli ste da predstavite svoje radove kroz niz izložbi u godinama prije korone. Kao i u vašem stvaralaštvu, i kada se uđe u Vaše likovno polje, nailazimo na pregršt inspiracija, ideja, ali i tehnika. Kako teče taj proces traganja i nalaženja pravog izraza?

JANJUŠEVIĆ: To je sve jedan beskrajan proces u kom uživam. Nemam konkretan odgovor na pitanje. Ono što mislim da je na umjetniku, to je da bude što disciplinovaniji i da uvijek usavršava vještinu u zanatskom smislu, što znači da što više radi i misli o tome što radi. Izraz nastaje polako kroz proces rada i brusi se vremenom. Treba imati na umu da je to ipak životni maraton, a ne trka na sto metara. Tu postoji mnogo uspona i padova, razočarenja i ohrabrenja, ali je sve to dio procesa koji ako istinski ne voliš, nećeš ni dogurati daleko. Imam osjećaj da sam tek malo zagrebao površinu i da svoj istinski izraz tek treba da otkrijem kroz dalji rad.

MONITOR: Nakon nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, šta se novo sprema u Vašem ateljeu i da li će biti nekih skorih iznenađenja?

JANJUŠEVIĆ: Spremam multimedijalnu izložbu za sljedeću godinu u kojoj će biti crteži velikih formata u kombinaciji sa loop animacijama i muzikom na kojoj radim. Ne bih puno pričao o tome, jer imam još dosta toga da završim dok sklopim potpun koncept. Najveće iznenađenje će, nadam se, biti video radovi i spotovi kao i koncept koji se sprema oko novog Manituovog albuma. Planiramo do kraja godine i svirački da se aktiviramo, ali u malo drugačijoj postavi. O tom potom.

MONITOR: Pomenuli smo i tetoviranje. Koliko je u tom poslu teško naći autorski izraz, jer ipak se najčešće radi o naručenim djelima?

JANJUŠEVIĆ: To je posebna priča i umjetnički zanat kojim se najviše bavim u posljednje vrijeme, jer mi donosi hleb na sto i drvo u šporet. Tu dosta zavisim od drugih ljudi i njihovih želja. Važan je odnos i komunikcija sa ljudima i tome posvećujem posebnu pažnju. Često imam klijente koji imaju vizije i ideje prema kojima pravim originalne slike u dogovoru sa klijentom. Ima slučajeva da ljudi tetoviraju moje radove, a radim i na svom katalogu (flashbook) sa originalnim dizajnima. Često modifikujem radove koje mi ljudi pošalju kako bih ostavio nešto autorskog pečata, ali ako klijent želi neku konkretnu sliku koja nije moja, ni to nije problem. Ipak, najviše volim kad imam klijente koji rade tetovaže prema mojim crtežima i dalje autorsko ime bih najradije gradio na takvim radovima.

MONITOR: Primijetio sam i u Vašim radovima dosta minimalističkih tetovaža. Kakvi su današnji tatu trendovi u svijetu, a kakvi kod nas?

JANJUŠEVIĆ: Današnje trendove u tetoviranju najviše diktiraju Instagram i Tiktok. Te dvije mreže su u potpunosti promijenile svijet tetoviranja. Minimalizam je već par godina jako popularan, a kako radim i u Tivtu u studiju Tattoo Montenegro čiji je vlasnik američka tattoo umjetnica Friday Jones, dosta turista dolazi u ljetnjim mjesecima i obično rade manje tetovaže kao neki vid uspomene sa putovanja. Međutim, iako minimalistična, takve tetovaže su obično jako zahtjevne za uraditi kako treba. Pogotovo ako su linije geometrijski precizne, jako tanke i slično. Samo kad kineska slova nisu u trendu, ostalo može.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo