Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Opozicija nije uspjela da animira nezadovoljne birače

Objavljeno prije

na

Obraćanje Bećirevića je bilo kulturno i pomirujuće, ali moram naglasiti da Dodik sebe opaža takođe kao socijaldemokratu, Željko Komšić kao ljevičara. Dodamo li tome da je i Željka Cvijanović socijaldemokratkinja, barem joj se tako zove partija, ispada da prvi put imamo ljevičarsko Predsjedništvo. Očekujem renesansu radničkih prva u BiH i povratak socijalističkog samoupravljanja, a možda i kloniranje Tita. Ako u ovome prepoznajete sarkazam, potpuno ste u pravu, ali to vam je BiH

 

MONITOR: Na izborima u BiH desilo se nekoliko promjena. Izlaznost je, međutim, bila manja nego na izborima 2018. godine. Da li to znači da su građani i građanke koji su izašli na izbore imali čvrsta opredjeljenja?

PUHALO: Mala izlaznost je znak da opozicija, šta god to bili u Bosni i Hercegovini, nije uspjela da animira sve nezadovoljne i apatične i uvjeri ih da su oni ti koji će donijeti promjene, ako dobiju njihove glasove. Stiče se utisak da su partije bile usmjerene na svoje članove i simpatizere tj. na sigurne glasove, a tu spadaju svi oni koje je partija zadužila na način da im je dala radno mjesto, poziciju u upravnom odboru, da su zaradili nešto u poslovanju sa partijom i sl. Nezadovoljni u BiH lagano napuštaju ovu zemlju i sve ih je manje, tako da i to utiče na manju izlaznost. Predizborna kampanja nije donijela nešto novo. Isti lideri, isti kanali komunikacije, bezlične poruke i nedostatak programa je nešto što je obilježilo ovu kampanju, kao i ubjeđivanje da su ovi drugi mnogo veći lopovi ili izdajnici od nas.

MONITOR: Prvi put je jedan socijaldemokrata, kako je rekao i sam Denis Bećirović, postao član Predsjedništva BiH, a za glavnog protivkanidata je imao Bakira Izetbegovića koji je pokazao da je moćan i kad nije na nekoj najvišoj funkciji izvršne vlasti. Kako Vi ocjenjujete Bećirevićevo obraćanje javnosti poslije Izetbegovićevog priznanja da je poražen?

PUHALO: Što se tiče obraćanja Bećirevića, to je bilo jedno kulturno pomirujuće obraćanje, ali moram naglasiti da Milorad Dodik sebe opaža takođe kao socijaldemokratu i bio je prije njega na ovoj poziciji. Željko Komšić sebe opisuje kao ljevičara, tako da nisam baš sigran da je ovo što je Bećirević kazao tačno. Dodamo li tome da je i Željka Cvijanović socijaldemokratkinja, barem joj se tako zove partija iz koje dolazi, onda ispada da po prvi put imamo ljevičarsko Predsjedništvo BiH. Očekujem renesansu radničkih prva u BiH i povratak socijalističkog samoupravljanja, a možda i kloniranje Tita. Ako u ovome prepoznajete sarkazam, potpuno ste u pravu, ali to vam je BiH. Razlika u glasovima između Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirevića je bila tolika, da Izetbegoviću ništa drugo nije ni preostalo nego da priza poraz.

MONITOR: Interesantno je da je SDA, kako je rekao i Bakir Izetbegović, bolje prošla ne ovim nego na nekim ranijim izborima, a on je izbore za člana Predsjedništva izgubio. Izetbegovići su neka vrsta političke dinastije. Kako se na taj fenomen gleda u BiH?

PUHALO: SDA svoj ugled i uticaj crpi još uvijek iz 90-ih i ona se ne opaža samo kao politička partija, već kao pokret koji je spasio bošnjački narod od nestajanja, državu od raspada, a da je Bošnjacima dala identitet o kojem su godinama maštali. To je kapital koji se teško kruni i koji ovoj partiji daje stabilno biračko tijelo i čini je nezaobilaznim faktorom na skoro svim nivoima vlasti u BiH.

MONITOR: Željko Komšić će opet biti član Predsjedništva BiH. Neki njegovu pobjedu, kao i one ranije, smatraju kontroverznom jer je, kako se tvrdi, izabran bošnjačkim a ne hrvatskim glasovima. On se, međutim, politički stilizuje kao „građanski“ kandidat.

PUHALO: Željko Komšić jeste izabran glasovima Bošnjaka, ali i Bosanaca i Hercegovaca – koliko je ovih drugih teško je reći. Njegova borba za građansku BiH je kontroverzna, ako znamo da im nisu mrske koalicije sa SDA, a s druge strane se ogleda u stalnom verbalnom ratu sa srpskim i hrvatskim političarima, koji otvoreno navijaju za raspad države. Ipak, postoji teza da upravo izbor Željka Komšića daje argumente HDZ BiH kada govori da su Hrvati majorizirani od strane Bošnjaka i da ne odlučuju o svojoj sudbini u BiH.

MONITOR: Da se nekako nosi sa ovim BiH partijsko-izbornim rašomonom pokazao je baš usred izborne noći visoki predstavnik Kristijan Šmit. Kako ocjenjujete njegov potez da baš tu noć izabere za donošenje amandmana na Ustav Federacije BiH i izmena Izbornog zakona BiH?

PUHALO: Federacija BiH nije dobila premijera ni novu vladu četiri godine, znači da izborna volja građana nije provedena od 2018. do 2022. godine. Ovo vam je najbolji primjer, a ima ih još, o kakvoj se političkoj blokadi radilo. Naravno, postoje i oni koji tvrde da Šmit navija za Hrvate i da je ovaj potez njima vjetar u leđa i uvođenje aparthejda u Federaciji BiH. Važno je znati da Šmit ima potporu međunarodne zajednice i da ništa ne radi na svoju ruku, a vidjećemo vrlo brzo da li će ove njegove odluke odblokirati Federaciju BiH.

MONITOR: U Republici Srpskoj su postizborna iščekivanja bila najintenzivnija jer su oba glavna protivkandidata za predsjednički položaj u tom entitetu Jelena Trivić i Milorad Dodik, proglasili pobjede prije zvaničnih rezultata. Ukoliko predsjednički izbori U RS budu ponovljeni u cjelini ili delimično i pobijedi Trivić, koliko bi to učinilo BiH funkcionalnijom državom?

PUHALO: Uh, u Republici Srpskoj je trenutno neko čudno stanje i svi čekamo da vidimo ko je u stvari njen Predsjednik jer i vlast i opozicija su proglasili pobjede, uz međusobne optužbe za krađu na izborima. Odnos prema BiH se neće mnogo promijeniti jer imamo Dodikovu partijsku koleginicu na čelu Predsjedništva BiH, a vrlo je izvjesno da će vlast formirati SNSD i njegovi koalicioni partneri. Predsjednik Republike Srpske je više protokolarna funkcija i nema veliku težinu, ali je on taj koji daje saglasnost za mandatara Vlade RS. Poraz Dodika bi bila najava njegovog pada, ali za radikalno mijenjanje politike treba vremena. Ni gospođa Trivić nije veliki ljubitelj Bosne i Hercegovine, mislim da je za nju ova država nužno zlo.

MONITOR: Jelena Trivić je, proglašavajući da je pobijedila, u obraćanju pomenula i Srbe kao „nebeski narod“, žrtve za stvaranje RS, obećala da će (kao Srpkinja) bila predsjednica svih u RS i boriti se protiv korupcije i kriminala. Šta je nju, po Vama, učinilo tako uvjerljivom protivnicom Miloradu Dodiku?

PUHALO: Njena kampanja se zasnivala na kriminalu, korupciji, ekonomskim problemima u Republici Srpskoj i to je ono što je potencirano. Da bi uopšte mogla da parira Dodiku morala se prikazati i dokazati kao velika Srpkinja kao on, ako ne i veća. Ona je to i uspjela i pored ludačkih optužbi da je britanski čovjek i špijun. Čak mislim da je ona ovo izgovorila iskreno i mnogo iskrenije nego što bi to uradio Dodik.

MONITOR: Koliko je na ovim izborima ubjedljivosti kandidata za najviše položaje u entitetima i državi doprinosila otvorena ili „podrazumijevana“ podrška koju su neki od njih dobijali ne samo iz zemalja „garanata Dejtonskog sporazuma“ Srbije i Hrvatske, već i od drugih „bliskih“, „bratskih“ država i njhovih lidera?

PUHALO: Podrška Putina Dodiku je bila otvorena i jasna i to se desilo po prvi put tako. I ranije se Dodik pred izbore sastajao sa Putinom, ali nije dobijao ovako otvorenu podršku. Vučić nije stao na stranu ni Dodika ni opozicije, ali već nekoliko dana traje „rat“ između Informera i porodice Dodik, tako da se izgleda nešto „iza brda valja“. Šta, teško je reći. Hrvati u BiH imaju otvorenu podršku predsjednika i premijera Hrvatske i to se ne krije, a u cilju poboljšanja položaja ovog naroda u BiH. Naravno, tu podršku uvijek kapitalizuje HDZ BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo