Povežite se sa nama

HORIZONTI

ORUŽJE, ENERGENTI, PROPAGANDA, ŠPIJUNI: Ukrajina uzvraća udarac – sve veća blamaža Kremlja

Objavljeno prije

na

Oslobođena je kompletna okupirana teritorija Harkivske oblasti i ukrajinske jedinice su već krenule u protjerivanje ruske vojske iz zapadnog i jugozapadnog dijela Luhanske oblasti. Na jugu ukrajinska vojska je napravila duboki prodor ka samom gradu Hersonu. Mostovi koji snabdijevaju okupatora na desnoj obali Dnjepra su ili porušeni ili teško oštećeni i vjeruje se da ruska vojska ima velike logističke probleme

 

Prošlog petka je održana ceremonija u Georgijevskoj sali u Kremlju u prisustvu visokih zvanica Ruske Federacije (RF) okupljenih radi ozvaničenja aneksije četiri oblasti istočne Ukrajine osvojenih u sadašnjem ratu. Jedini visoki zvaničnik Kremlja koji je izbjegao ceremoniju kojom je predsjedavao predsjednik Vladimir Putin je njegov kolega iz KGB-a na poziciji Patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kiril Gunđajev. Patrijarh je navodno dobio koronu kojom je opravdao odsustvo. Upućeni smatraju da Kiril nedolaskom želi da spriječi otvorenu pobunu i odvajanje Ruske crkve u Ukrajini (UPC-MP) pod rukovodstvom mitropolita Onufrija od moskovske centrale zbog njene podrške agresiji.

Putin je održao skoro 40-minutni govor u kojem je prvo objasnio da su „održani referendumi, njihov ishod je objavljen, ljudi su svoj izbor napravili – nedvosmislen izbor“ pa je objavio da „potpisuje sporazume o prihvatanju u sastav RF-a“ četiri oblasti koje je njegova vojska pokorila ognjem i mačem. Sporazume su potpisali i „narodni predstavnici“ Luhanske i Donjetske „narodne republike“ i Hersonske i Zaporoške oblasti koje im je on nametnuo nakon osvajanja. Marionete su tokom potpisivanja pristupanja posađene za poseban sto udaljen desetak metara od stola za kojim je sjedio kremaljski imperator.

U svom dugačkom govoru prije potpisivanja „sporazuma“ ruski despot se vratio na žal za Sovjetskim Savezom i nepravdama kojima su stanovnici Donbasa bili izloženi tokom 8 godina od strane „zapadnih hegemonista“. Putin je izjavio, ne trepnuvši, da su građani Donbasa (Donjetska i Luhanska oblast) bili „žrtve genocida“ dok su u Hersonu i Zaporožju „pokušavali da na zločinački način utisnu mržnju ka Rusiji i ka svemu što je rusko“ i da će ljudi koje je porobio na tim teritorijama postati ruski građani „zauvijek“. Putin je objasnio da će braniti rusku civilizaciju od neokolonijalnog Zapada koji je kriv za sva znana i neznana zlodjela na planeti.

Na kraju je diktator poručio da njega ne vezuju nikakva pravila i moralne norme. Rekao je da „Zapad uspostavlja poredak koji je zasnovan na pravilima, otkud ta pravila?“  i zaključio da je „Rusija velika hiljadugodišnja država, civilizacija i po takvim podmetnutim falš pravilima neće živjeti“. Sumorna atmosfera u Georgijevskoj sali Kremlja se kasnije prenijela i na Crveni trg  gdje su prisilno dovedene autobusima hiljade državnih službenika i radnika i iskrcavane pored statue Karla Marksa. Podijeljene su im zastave i baneri kako bi pozdravili kremaljskog cara i klicali kao  nekada  Lenjinu i Staljinu. Scene parkiranih autobusa i unaprijed uređene koreografije „spontanog“ narodnog okupljanja su mnoge kod nas posjetili na  skup koji je organizovao Slobodan Milošević u Beogradu 1996.

Na koncert na Crvenom trgu se nije pojavila ni dugogodišnja pop ikona Ala Pugačeva koja je nekoliko dana prije „spektakla“ pobjegla iz Rusije sa djecom. Do sada se računa da je preko 600 hiljada Rusa pobjeglo iz zemlje od objave „djelimične mobilizacije“, uglavnom na teritorije zemalja gdje Rusima nije potrebna viza. Sa druge strane ministar odbrane Sergej Šojgu je objavio da je do sada mobilizirano 200 hiljada ljudi. Ruski nezavisni medij Meduza tvrdi da imaju informacije da je plan da se oko milion ljudi obuče u uniforme. Samu mobilizaciju prati masovna javna blamaža i nekompetentnost korumpiranih vojnih vlasti koji kupe nesrazmjerno veliki broj siromašnih pripadnika nacionalnih i vjerskih manjina kao i osoba koje su stare, bolesne ili nikada nisu služile vojsku. Ruski ultranacionalisti i propagandisti se sve češće obrušavaju na nekompetentne generale i lokalne rukovodioce. Jedan od glavnih kremaljskih TV propagandista Vladimir Solovjev je javno priznao da Rusija nema rezervnih djelova i komponenti za dronove i da su primorani da ih kupuju od Irana. Solovjev je javno pitao, s obzirom na to kako su pare za vojsku trošene/pokradene, da li su jahte Putinovih oligarha (vrijedne po nekoliko stotina miliona eura) u stanju da vrše vazdušna izviđanja ukrajinske teritorije i šalju podatke ruskoj artiljeriji.

Na frontu ruske trupe izgledaju jednako demoralizirane kao i one koje su obuhvaćene mobilizacijom u samoj Rusiji. Pad Limana, strateški važnog grada u sjevernom Donjetsku je teško pao mnogima koji podržavaju Putina, dok je predsjednik Čečenije Ramzan Kadirov javno pozvao svoje gospodare u Kremlju da razmotre upotrebu taktičkog nuklearnog oružja manje snage protiv Ukrajinaca. Da sve veće prijetnje nuklearnim oružjem se ne uzimaju olako vidi se u akcijama čišćenja starih nuklearnih skloništa u Kijevu i drugim gradovima i dijeljenje jodnih pilula zdravstvenim ustanovama (za ublažavanje bolesti radijacije).

Oslobođena je kompletna okupirana teritorija Harkivske oblasti i ukrajinske jedinice su već krenule u protjerivanje ruske vojske iz zapadnog i jugozapadnog dijela Luhanske oblasti. Na jugu u Hersonskoj oblasti ukrajinska vojska je napravila duboki prodor ka samom gradu Hersonu. Mostovi koji snabdijevaju okupatora na desnoj obali Dnjepra (na kojoj je i grad Herson) su ili porušeni ili teško oštećeni i vjeruje se da ruska vojska ima velike logističke probleme. Ukrajinska vojska svuda zatiče jezive prizore pustoši i masovne grobnice u mnogim mjestima koja je ruska armija prije toga „oslobodila“ .  U selu Piskov-Radkivski u Harkivskoj oblasti javljeno je da su pronađene prostorije za mučenje i prikazana kutija zlatnih zuba koje su, kako se navodi, ruski okupatori vadili svojim žrtvama kao nekada nacisti Jevrejima.

Najave novih sankcija EU prema Rusiji, uključujući i ograničavanje cijene plaćanja ruske nafte se ne odvija kako su mnogi zamislili. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC+) je prije dva dana na sastanku u Beču odlučila da smanji proizvodnju nafte za 2 miliona barela dnevno. Potez je naljutio SAD koje su izjavile da je OPEC time pomogao Rusiji u njenom ratnom pohodu i da je gotovo sa američkim „specijalnim odnosima“ sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom (KSA) kao glavnim naftnim proizvođačem. Saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman Al Saud (MbS) je time odbio američkog predsednika Džozefa Bajdena koji je ranije progutao gorku pilulu i otišao u Rijad sa molbom da se poveća proizvodnja nafte kako bi se snizile cijene. Nakon ovakve odluke cijene goriva će neminovno rasti, što će obezmisliti EU šemu ograničenja cijena za rusko gorivo, čija je cijela svrha da smanji priliv novca ruskom ratnom budžetu. Neki zapadni analitičari procjenjuju da bi nafta mogla premašiti 140 dolara po barelu kao rezultat odluke OPEC-a. KSA treba cijenu od najmanje 80 dolara da bi saudijski budžet bio na nuli. Nekada je Rusiji 45 dolara po barelu bilo dovoljno da pokrije sve troškove. Analitičari sada kažu da je zbog rata, granica isplativosti se popela na 96 dolara. Pobjednici u dosadašnjem geostrateškom nadmetanju su prije svega Turska i Azerbejdžan jer EU sve više treba njihove gasovode i energente da bi se oslobodila zavisnosti od Rusije.

 

Crnogorske špijunske igre

Predzadnjeg dana septembra crnogorski mediji su objavili bombastičnu informaciju da je u toku velika akcija Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) u koordinaciji sa međunarodnim partnerima sa ciljem suzbijanja ruske obavještajne mreže u Crnoj Gori. U Specijalno državno tužilaštvo (SDT) su privedena i dva crnogorska državljanina – bivši službenik Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Radomir Sekulović i njegov kum Vladimir Vlatko Belović. Prvo je objavljeno da su zadržani u SDT-u zbog špijunaže a onda je ispalo da je Belović pušten nakon davanja izjave a Sekulović  nakon što je istekao tužilački pritvor. Protiv njih je podnijeta krivična prijava zbog „nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija“ . Vijesti su nezvanično navele da je policija prilikom pretresa mjesta stanovanja osumnjičenih pronašla pištolj i nekoliko komada municije. Na kraju je izjavljeno da SDT i dalje vrši izviđaj a da osim oružja ovoj dvojici više ništa ne stavlja na teret. Za razliku od domaćih, šestorica diplomata ruske ambasade su proglašeni persona non grata i naloženo im je da napuste Crnu Goru. To je praktično kompletno osoblje mimo ambasadora i otpravnika poslova. Nakon toga je ruska ambasada objavila da prestaje za pružanjem konzularnih usluga na neodređeno vrijeme svojim i crnogorskim državljanima. Ambasador Vladislav Maslenikov je odbacio optužbe za špijunažu i ponovio stav svoga ministarstva da neprijateljsko ponašanje crngorskih vlasti „neće ostati bez odgovora“. Osim ovih još 28 osoba je proglašeno nepoželjnima uključujući i bivšeg ambasadora Srbiji Vladimira Božovića.

Sekulović se u medijima pominje kao lojalni kadar svemoćnog Milana Roćena – savjetnika predsjednika Mila Đukanovića. Roćen se slovi kao glavna adresa u Crnoj Gori kada je u pitanju bilo što što ima veze sa Rusijom. Portal IN4S je ranije objavio presretnute razgovore Milana Roćena dok je bio ambasador Srbije i Crne Gore u Moskvi u kojima moli za lobiranje za crnogorsku nezavisnost kod Amerikanaca preko Putinovog oligarha Olega Deripasku.

Nedavno je Đukanović optužio sadašnjeg premijera Dritana Abazovića da je eksponent Beograda i Moskve u Crnoj Gori dok je Abazović odgovorio Đukanoviću da je on pokrovitelj organizovanog kriminala, a da kada su u pitanju ruske obavještajne aktivnosti  „ne može se znati zašto Milan Roćen i Milo Đukanović zbog istog ne odgovaraju… Milan Roćen, isti taj, je i dan danas savjetnik predsjednika države a ima konekcije sa Rusima”. Iz diplomatske zajednice su Monitoru nezvanično rekli da glavni pipci ruskog obavještajnog i kriminalnog djelovanja vode do vrhova prethodne vlasti koja je još prije nezavisnosti 2006. god. širom otvorila vrata ruskim špijunskim službama i kriminalcima te da nikada nije urađen potpuni otklon od Kremlja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju  Dinu Smailovu.  Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda

 

 

U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.

Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.

Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.

Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji  se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.

Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da  je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.

Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.

Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.

U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema.  Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.

U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.

Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja  ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.

Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je bila prva stanica, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednice EK. Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju, a potom BiH. Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“

 

 

Visoka predstavnica Evropske Unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije (EK), Kaja Kalas je prošlog ponedjeljka počela posjetu Zapadnom Balkanu. To je njena prva zvanična posjeta regionu u sadašnjem svojstvu. Prva stanica ovoj nekadašnjoj premijerki Estonije je bila Crna Gora gdje se srela sa čelnim ljudima Vlade i države – premijerom Milojkom Spajićem i predsjednikom Jakovom Milatovićem. Posjetila je i vojni aerodrom i ministra Dragana Krapovića najavivši paket vojne pomoći crnogorskoj vojsci od 6 miliona eura.

Na presu sa premijerom Spajićem Kalas je izrazila zabrinutost za regionalnu stabilnost i da se ne mogu tolerisati napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH). Da li je u tom kontekstu mislila i na otvorenu podršku vučićevskog dijela crnogorske vlasti (NSD-DNP-SNP) predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku u protivustavnoj zabrani rada dijela BiH institucija na njegovoj teritoriji je ostalo nedorečeno i prepušteno istančanosti diplomatije iza scene. Kalas je stavila do znanja da su Spajić i većinski blok Vlade u saglasju s EU vanjskom i bezbjedonosnom politikom pohvalivši i crnogorsku podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i prihvat procentualno velikog broja izbjeglica iz te zemlje. Na pitanje o poglavlju 31 (vanjska, sigurnosna i odbrambena politika), koje nije zatvoreno prošle godine u pristupnom procesu zbog blokade Hrvatske, Kalas je rekla da je „prenijela premijeru da razvoj dobrih odnosa sa susjednim državama pomaže na EU putu“. Istakla da „nema prečica“ na putu za EU i da je „jasno da treba sprovesti značajne reforme“. Međutim ona je poručila da je EU „tu na svakom koraku za vas“ i izrazila optimizam da će se pregovaračka poglavlja uspješno zatvarati. Spajić je odgovorio tako kao da je shvatio i javnu i između redova poslatu poruku. „Crna Gora nema dileme, EU je naš strateški put, i ne postoji ništa što bi nas odvratilo s tog puta“.

Predsjednik Milatović je bio oprezniji o mogućim preprekama ka EU članstvu. U saopštenju njegovog PR ureda, predsjednik je u razgovoru s Kalas „posebnu pažnju posvetio“ pitanju nedavno potpisanog Vladinog sporazuma s Emiratima (UAE). Investicije koje se najavljuju idu čak do 35 milijardi eura u apsolutnim brojevima. Ulcinjska opština, albanske i još neke partije iskazuju skepsu prema projektu i žale se na netransparentnost Vlade. Spajićeve najave nekima liče na vremena propalih DPS kapitalnih projekata koji su pompezno najavljivani. Milatović je poručio nakon sastanka sa šeficom EU diplomatije da očekuje da se EU „jasno odredi“ prema Sporazumu sa UAE tj. „da li je u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ koji je Crna Gora potpisala još 2007. godine s EU na početku pristupnog puta. Kalas se sa svoje strane nije oglašavala nakon posjete predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju. Na presu s premijerom o poslu s Emiratima je kratko rekla da je „ekonomski razvoj Crne Gore u interesu EU“ ali i da je važno da se „poštuju zakoni Crne Gore, i da kompanije iz EU imaju ista prava kao i druge“. Iz diplomatske zajednice u Podgorici vjeruju da će EK pratiti kako se odvija priča s arapskim investirom Mohamedom Alabarom i uopšte s UAE. EU zamjera Emiratima na manjku transparentnosti kada su u pitanju finansijske investicione šeme i zbog nedostatka saradnje s evropskim policijama kada su u pitanju međunarodne potjernice i borba protiv organizovanog kriminala.

Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju gdje je srela predsjednika Bajrama Begaja i premijera Edija Ramu (i njegove ministre odbrane i evropskih pitanja). Albanija za razliku od drugih balkanskih zemalja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Nakon što je, sa velikim zakašnjenjima, otpočela pristupne pregovore sa EU, albanska vlada se kreće veoma dinamično, i po zapažanjima nekih evropskih diplomata, brže i energičnije od Crne Gore.

Nakon Albanije visoka predstavnica je stigla i na zadnje odredište njene balkanske turneje – Sarajevo. Na vojnom dijelu aerodroma Butmir Kalas je posjetila sjedište EUFOR Altea snaga u BiH gdje je dočekao glavnokomandujući general Florin – Marian Barbu. EUFOR-u su nedavno pristigla znatna pojačanja u ljudstvu i u oklopnim i helikopterskim jedinicama za borbenu podršku usljed tenzija koje raspiruju vlasti u Banja Luci na čelu s Dodikom. Kalas je na Butmiru ponovila poruku iz Podgorice podcrtala da EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH. “Nedavna vojna pojačanja su jasna poruka da EU ostaje čvrsto posvećena stabilnosti ovog regiona i bezbjednosti BiH“, rekla je  Kalas. Bila je decidna u ocjeni: „Rukovodstvo Republike Srpske podriva ustavni i pravni poredak zemlje, ugrožava osnovne slobode svih građana”. Ovakvu poruku  pozdravio je i NATO. „EU i NATO su u potpunosti usklađeni u svojoj podršci stabilnoj BiH“, istakanuto je u njihovom saopštenju.

Vrh RS-a je donio protivustavne zakone kojima se zabranjuju primjene odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH na teritoriji RS-a. Zabranjen je   i rad Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu). U pripremi je u Skupštini RS-a  zakon kojim se preuzimaju ingerencije Državne granične policije. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su raspisali nacionalnu potjernicu za Dodikom, koji je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja. Potjernica je raspisana i za njegovim premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS parlamenta Nenadom Stevandićem. U toku je postupak provjere i međunarodne Interpolove potjernice nakon što je Srbija uložila primjedbu na potjernicu.

Iako je Skupština RS-a izglasala zabranu rada SIPA-e, njeno sjedište u Istočnom Sarajevu i Regionalni centar u Banja Luci nastavljaju sa radom. Ove sedmice SIPA je izvela i nekoliko akcija u RS-u u čemu je u jednom slučaju asistirao i MUP RS-a. Šef Skupštine RS-a Stevandić je to opravdao potrebom borbe protiv kriminalaca, koju „treba razdvojiti u odnosu na akcije SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH protiv političkih lidera i institucija RS-a“.

Kalas se u Sarajevu sastala i sa tri člana Predsjedništva BiH uključujući i srpsku predstavnicu Željku Cvijanović. Cvijanovićka se zahvalila šefici EU diplomatije za svu pomoć koju Evropa pruža u pristupnom procesu ali je odbacila kritike na račun rukovodstva RS-a. Po njoj je „neizabrani stranac“ uzrok problema u zemlji misleći na Visokog predstavnika Kristijana Šmita čiji legitimitet osporavaju Banja Luka i Beograd.

Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“. Sjeverna Makedonija već duže ima blokadu od strane Bugarske zbog identitetskih pitanja i različitog tumačenja istorije. Diplomate u Briselu tumače zaobilaženje Srbije i Kosova kao upozorenje da strpljenje EU ima granice kao i da obje strane moraju više učiniti na normalizaciji odnosa.

Kosovo i Srbiju vode vlade u tehničkom mandatu. Nova skupština Kosova će položiti zakletvu 15. aprila ali su za sada male šanse da se brzo formira nova Vlada nakon što je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija izgubio apsolutnu većinu u parlamentu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je saopštio ime novog mandatara – Đuro Macut. Radi se o renomiranom profesoru i doktoru interne medicine i endokrinologije. Međutim, Macut je potpuno lojalan porodici Vučić kao i raniji premijeri Miloš Vučević i Ana Brnabić. Po Ustavu Srbije Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku dok predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja. U praksi, i na osnovu objavljenih SKY prepiski, o svemu u zemlji se pita predsjednik i njegov brat Andrej koji nema nijednu političku funkciju. Profesor Medicinskog fakulteta i smjenjeni načelnik beogradske Prve hiruške klinike Vladimir Dugalić  izjavio je da se Macut „neće pitati ni za jedno ministarsko ime“. Dugalić, koji je saradjivao sa Macutom, je smijenjen jer je javno podržao studenstske proteste u Srbiji. I bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se slaže sa Dugalićem. „Vlada Srbije ne odlučuje ni o čemu, ministri ne odlučuju ni o čemu, to su minorne stvari o kojima mi možemo neku samostalnu odluku da donesemo“ rekla je Grujičić.

Osim tamnih oblaka u okruženju, s izuzetkom Albanije, evropska budućnost nije uvijek jasna ni kod nas, uprkos deklarativnoj podršci.

Tri dana nakon odlaska Kalas iz Crne Gore, na ESG Adria samitu u Tivtu u četvrtak premijer Spajić se opet osvrnuo na poslovni ambijent i kritike njegovog aranžmana s Emiratima. Za premijera je znakovito što (inostrana) „preduzeća ne biraju Evropu“ i „idu na drugo mjesto“. On zaključuje da „moramo da preispitamo poslovni model Evrope u cjelini i šta žele da vode“. Spajić smatra da Crna Gora može „dodati vrijednost Evropi“ s ovakvim projektima, pogotovo kao buduća članica EU.

Vrijeme će, prije ili kasnije,  potvrditi ili negirati premijera. Ako se Vlada bude ponašala po 30-godišnjoj  matrici Đukanovićevog režima  – ishod je već sada sasvim  jasan.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POKUŠAJ BLOKADE CRVENE POTJERNICE ZA DODIKOM: Interpol provjerava argumente BiH i Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom  pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije

 

 

Nakon raspisivanja nacionalne potjernice u zemlji zbog rušenja ustavnog poretka države, Sud Bosne i Hercegovine je 27. marta poslao zahtjev Interpolu za raspisivanjem crvene potjernice za predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne Skupštine RS-a (NSRS) Nenadom Stevandićem, i premijerom RS Radovanom Viškovićem.. Zahtjev Interpolu je uslijedio nakon Dodikovih putovanja prvo u Srbiju, pa Izrael i Rusiju. Dodik se u srijedu uveče opet vratio u Banja Luku. Na Radio Televiziji RS-a (RTRS) Didik se zahvalio Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rusiji i, kako reče, još nekim zemljama, koje su od Interpola tražili da ne raspisuje crvenu potjernicu za njim. Naveo je da je zahtjev Suda BiH Interpolu politički motiviran i da je zahtjev stigao, po njemu, od neustavnog suda. Dodao je i da je očekivao pokušaj raspisivanja potjernice. Kasnije je objavio tvit na društvenoj mreži X da ga je upravo pozvao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da mu saopšti da je dobio obavijest Direktorata Interpola da je „uvažena žalba Srbije i da je Interpol odbio zahtjev Suda BiH za raspisivanje potjernice“. Predsjednik RS-a se onda zahvalio i premijeru Mađarske Viktoru Orbanu kao i „predsjednicima svih ostalih država koje su uputile žalbu razumijući političku pozadinu sudskog progona kojem sam izložen“. Nakon toga se društvenim mrežama prolomilo slavlje srpskih nacionalista i podržavalaca braće Vučić kao „velika pobeda Srbije“.

U Crnoj Gori, gdje 13. aprila u užarenoj atmosferi predstoje lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom, najviše pažnje je izazvalo navodno crnogorsko „pomaganje“ lideru RS-a koje je Dodik plasirao na svojoj televiziji. Prvi je demantije dao Ervin Ibrahimović, vanjski ministar rekavši da se „kategorički i nedvosmisleno odbacuju tvrdnje“ da je njegovo ministarstvo i bilo koji diplomata bio angažiran na pomoći oko blokade potjernice. Ibrahimović je osim svog ministarstva dodao da je „u intenzivnoj komunikaciji sa kolegama iz Vlade takođe dobio uvjeravanja da se niko iz drugih resora nije na bilo koji način uključivao u ovaj postupak“. Ibrahimović je dodao da bi takav čin predstavljao „još jedno miješanje u unutrašnja pitanja druge države i grubo i veoma štetno narušavanje dobrosusjedskih odnosa“ sa BiH.

Kako je za raspisivanje potjernice i prigovore na nju  po protokolu Interpola, nadležna policija i MUP, u četvrtak se oglasio i Nacionalni Biro Interpola (NCB) u Podgorici. Podgorički biro je Vijestima odgovorio da „Dodik nije državljanin Crne Gore“ i da „NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju s Generalnim sekratarijatom Interpola u konkretnom slučaju“. Na to ima pravo „samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore” napisao je NCB. Monitor je poslao poruku sa pitanjem ministru Danilu Šaranoviću da li je MUP Crne Gore pružao bilo kakvu asistenciju Miloradu Dodiku. Do izlaska ovog broja nije stigao nikakav odgovor od ministra Šaranovića.

Da je MUP prava adresa sa ovakva pitanja potvrdio je i srbijanski ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić. On je još 27. marta rekao da su Dodik i Stevandić državljani Srbije i da međunarodne potjernice na koje se BiH poziva ne predstavljaju osnov za postupanje jer nisu prošle kontrolu o ispunjenosti uslova. Onda je 1. aprila Dačić pojasnio da  se zahtjev za međunarodnim potjernicama trenutno nalazi u fazi “preliminarnog pregleda od strane Radne grupe za međunarodne potjernice i difuzije (NDTF) pri Interpolu, koja provjerava usklađenost sa statutom i pravilima organizacije”. Da su se Dodik i njegovo okruženje prerano poradovali odbijanju zahtjeva Interpola može se vidjeti na portalu ove međunarodne policijske organizacije.

Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom (Red Notice) pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. NDTF je „iskusna višejezična i multidisciplinarna radna grupa sastavljena od advokata, policijskih službenika i operativaca i koja provjerava usklađenosti zahtjeva s INTERPOL-ovim pravilima“ kaže se na stranici ove međunarodne policijske organizacije. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije.

Ovakve promjene i kontrole kod raspisivanja međunarodnih potjernica su rezultat čestih zloupotreba crvenih potjernica. Anatolij Jarovnij, Interpolov advokat za krivično i međunarodno pravo, na svojoj službenoj stranici navodi da su stroge kontrole rezultat ranijih političkih progona od strane Sirije, Rusije, Kazahstana i drugih totalitarnih režima širom svijeta. Oni su svoje zahtjeve uvijali u navodna krivična djela koja su počinili politički i aktivisti za ljudska prava u tim zemljama. Član 3 Interpolovog Ustava navodi da je ovoj organizaciji „strogo zabranjeno miješati se u stvari političkog, vojnog, rasnog ili vjerskog karaktera. Ova je odredba služi u sprječavanju zloupotrebe Crvenih potjernica u svrhe koje su van Interpolove misije.“

U Crnoj Gori je najbolji primjer zloupotrebe potjernica za američkim državljaninom i bivšim obavještajcem Džozefom Asadom koji je uhapšen u Emiratima po potjernici iz Podgorice. Potjernica je uslijedila nakon što je Asad odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da lažno svjedoči na sudu u tzv. slučaju Državni udar protiv lidera tada opozicionog Demokratskog fronta. Tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je poslao namještena pitanja i odgovore Asadovom advokatu Tobi Kedmanu preko svog zamjenika. Interpol je uvidom u dokumentaciju odbacio crnogorski zahtjev kao suprotan statutu ove organizacije i Asad je oslobođen. SDT je kasnije formirao predmet u kome se ispituje dokumentacija Kedmana i navodi Asada.

Važno je i napomenuti da Interpol ne može primorati države članice (trenutno njih 196) da izruče tražene osobe, niti ima takve mehanizme. Najbolji primjer u regionu je Srbija koja odbija izručenje osuđenog šefa budvanske kriminalne organizacije Svetozara Marovića koji uživa gostoprimstvo i zaštitu srbijanske vladajuće porodice. Viktor Orban je pružio utočište bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom. On je automobilom sa diplomatskim tablicama pobjegao preko Ramine Albanije, miloističke Crne Gore i vučićevske Srbije u Madjarsku.

Osnovi za raspisivanje crvenih potjernica su ozbiljnost krivičnog djela (npr. ubistvo, trgovina ljudima, terorizam, trgovina drogom i finansijski kriminal velikih razmjera). Za navedeno djelo mora biti izrečena kazna zatvora od najmanje dvije godine u zemlji zamolnici – ako se osoba traži za krivično gonjenje, i zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci – ako se lice traži na izdržavanje kazne. Takođe krivično djelo se mora smatrati kažnjivim kako u zemlji koja je zatražila izručenje tako i u zemlji u kojoj se tražena osoba nalazi u momentu. U slučaju Dodika i Stevandića se navodi podrivanje ustava i suvereniteta BiH donošenjem antiustavnih zakona u NSRS kojim se zabranjuje rad Ustavnog suda BiH kao i državnih sigurnosnih agencija, Suda i Tužilaštva. Da je, kojim slučajem, Vojvodina donijela zakone kojima se zabranjuje rad institucija Srbije na njenoj teritoriji nema sumnje kakav bi bio odgovor zvaničnog Beograda.

Radna grupa Interpola je na potezu.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, više medija u BiH je,  pozivajući se na diplomatske izvore, objavilo da  su Njemačka i Austrija donijele odluku da zabrane ulazak u te države predsjedniku RS  Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS Stevandiću  i premijer RS Viškoviću. Navodno će njihov primjer slijediti i niz drugih država članica EU. Mediji su prenijeli i izjavu austrijske minstrice inostranih poslova  Beate Meinl-Reisinger sa konferencije za medije u Sarajevu  da će Austrija i Njemačka zabraniti Dodiku ulazak u te države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo