Povežite se sa nama

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rješenje je široka koncentraciona Vlada

Objavljeno prije

2 godine

na

Najbolje rješenje je široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većine u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine

 

MONITOR: Avgustovski pobjednici krajem prošle sedmice potpisali su sporazum. Pregovori o resetovanju odnosa i dalje traju. Šta će od svega ispasti?

ŠARKIĆ: Potpisani sporazum, uprkos optimističkim izjavama i uvjeravanjima da je on praktično spreman za primjenu i da treba samo usaglasiti sitnice da bi se finalizovao, smatram neiskrenim, fingiranim, kao podlogu budućih svađa i međusobnih optuživanja za njegovu propast. Nadam se da griješim, ali pobjednička većina sa posljednjih izbora se za ove dvije godine pokazala kao neozbiljna, nezrela, sujetna, amaterska družina kojoj je partijski interes i rejting u susret narednim izborima na prvom mjestu, umjesto interesa građana kojeg su preimenovali u narod. Ovo mišljenje imam i na osnovu ličnog iskustva sa njima u toku pregovora koje sam vodio za vrijeme trajanja protesta Odupri se, te tada potpisanog sporazuma koji su ladno prekršili, bez obzira što se svi oni kunu u čast, poštenje, potpis pogotovu „koji nikada nijesu i neće prekršiti“, u čemu prednjače Demokrate, a inicijator sporazuma DF je tek priča za sebe.

MONITOR: Čini li Vam se realnom da će avgustovska većina postići dogovor i formirati novu Vladu?

ŠARKIĆ: Sumnjam da je tako nešto moguće, ali i ako bih se prevario u procjeni, siguran sam da bi ta Vlada bila još nestabilnija i gora po učincima čak i od prethodne dvije. Tu se ne bi znalo „ko pije a ko plaća“. U stvari, znalo bi se ko plaća. Kao uvijek, plaćaju građani, siti ovakvih političkih elita i u vlasti i u opoziciji, mada se više ni to ne  zna – ko je kod nas vlast, a ko opozicija!?

MONITOR: Predsjednik države Milo Đukanović saopštio je da taj sporazum vidi kao potez davljenika, i kazao da je Crna Gora bliže izborima nego formiranju treće Vlade. Kako komentarišete predsjednikovu izjavu?

ŠARKIĆ: Davljenici su već trideset godina građani Crne Gore kojih je sve manje, a Đukanović zajedno sa svim svojim partijama koje kontroliše, kao i pobjednici prethodnih izbora, bore se da održe svoje rejtinge, položaje, privilegije, uticaj, moć i novac – svako na svoj način. Glavna razlika među njima je, čini mi se, što je Đukanović sa okruženjem mu, za ovih trideset godina prigrabio daleko najveći dio tog klolača, dok su njegovi konkurenti sanjali da postanu isto što i on. Prava su mu konkurencija po tom pitanju. Uz to, sad im se taj san čini ostvarliv, na dohvat ruke, pa u tom bunilu pokazuju svoje pravo lice građanima, to jest „narodu“. Primjer za to su partijska nemještenja i zapošljavanja, očiglednija, raspostranjenija i nestručnija nego u vrijeme vladavine DPS-a, te vanredne, astronomske naknade koje su pojedini namještenici primali, pravdajući ih isto kao DPS – da je sve po zakonu. Moral je odavno prevaziđena kategorija kod nas, zato je uvedena zakonska, bezobzirna pljačka. Podsjetiću, i podjela funkcionerskih, n-tog broja stanova i praktično bezpovratnih kredita za vrijeme vladavine DPS-a bila je po zakonu, ali da li je bila opravdana, moralna u cilju javnog interesa?

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz najnovije  političke krize?

ŠARKIĆ: Široka, koncentraciona Vlada podržana od ogromne većina u Skupštini – i DPS-a, Vlada koja bi funkcionisala do izbora koji bi se trebali održati što prije, najkasnije u rano proljeće 2023. godine. Ta skupštinska većina bi činila koncetracionu Vladu sa obavezom izglasavanja članova  Ustavnog suda i ostalih zakona neophodnih za koliko-toliko regularne izbore. Vjerovatno tako neće biti, vjerovatno ću zbog ovakvog mišljenja biti okvalifikovan „izdajnikom narodne volje“, ali ja ne vidim drugog načina za izlazak iz očigledne krize i pravnog vakuma sa ovakvom(im) većinom(ama). U stvari, vidim – da se sve uradi po diktatu i rješenjima međunarodne zajednice – koja će vjerovatno uslijediti, što mene kao građanina vrijeđa, ali kada imamo ovakve političke „elite“, to grubo miješanje u unutrašnje stvari naše zemlje često postaje neophodno, opravdano, sa  povodom.

MONITOR: Ima li dovoljno političke odgovornosti i zrelosti da se kriza prevaziđe na najbolji način?

ŠARKIĆ: Nema, odavno. Ali tu očiglednost građani nikako ne znaju artikulisati na izborima.

MONITOR: Kako vidite ove dvije godine od avgustovskih izbora i pada DPS-a?

ŠARKIĆ: Kao potrošenu, ali što je najgore i ubijenu nadu. Istina je da smo svi previše očekivali od nove vlasti, koja, sve da je bila sastavljena od dokazanih i stručnih ljudi, istinski posvećenih dobru građana – ne bi joj bilo lako. Međutim, prva Vlada, na čijem čelu je bio Krivokapić, je bila uglavnom crkvena vlada, sastavljena mahom od amatera i kleronacionalista – sa istim takvim premijerom. Crkva je poslije „promjena“ postala – i ostala glavni politički faktor, građani su postali „vjerni narod, braća i sestre“, decenijama podsticane podjele su još više produbljene – kulminirale su, a sahrane, opela i Temeljni ugovor su bili glavna značajka te, ionako nestabilne Vlade, bez iskrene podrške u toj tijesnoj većini, DF-a prije svih.

Ministarka četiri resora Vesna Bratić, njeni javni nastupi, rad i namještenja koja je sprovela – a koja redom padaju na sudu – što ćemo mi građani plaćati, ogledalo su te Vlade.

Manjinska Vlada Dritana Abazovića, formirana uz podršku nereformisanog DPS-a, od samog početka bila je osuđena na brz pad. Uz to, Abazoviću je prioritet bio potpisivanje kontroverznog Temeljnog ugovora sa Crkvom, a ne ono zbog čega je URA dobila glasove na izborima. Umišljen o svojoj veličini, dodjeljujući sebi ulogu mesije koji je popio svu političku pamet ne samo Crne Gore nego i Balkana, okružen neformalnim društvom kao savjetnicima, ignorišući glas javnosti – prije svega one stručne (ne „patriotske“, već stručne) nije se osvrtao na dobronamjerne sugestiji i kritike. Tako je, čini mi se, zahvaljujući tom osjećaju da mu niko nije ravan, potrošio svoju obećavajuću političku karijeru, ali i nadu za onaj dio Crne Gore koji je odavno sit politike kakva se kod nas vodi decenijama od strane „tradicionalnih partija“.

Kada bih u jednoj rečenici morao da opišem „promjenu“ nastalu 30. avgusta, napisao bih da je tog datuma umjesto kavačkog klana vlast preuzeo škaljarski klan.

MONITOR:  Premijer Abazović često napominje da se uradilo mnogo. Je li u pravu?

ŠARKIĆ: I Zdravko Krivokapić svako malo izjavljuje kako je njegova Vlada postigla najviše u istoriji Crne Gore. I sve prethodne DPS vlade su postizale „istorijske, do tada neviđene uspjehe“. Evo, vidimo sami đe smo, poslije svih tih „uspjeha“ svih njih, pa i Abazavićeve Vlade.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ŠARKIĆ: DPS je imao veliku šansu da se poslije poraza reformiše, oslobodi najkorumpiranijih i u javnosti najomrznutijih partijsko-državnih funkcionera. Da je to uradio, osim što bi dobio koalicioni kapacitet, postao bi prihvatljiv i djelu glasača bivše opozicije – možda i meni samom, kada smo na djelu vidjeli kakva je alternativa. Umjesto toga, u DPS-u i dalje kolo vode ljudi koji su poharali Crnu Goru – na čelu sa Đukanovićem, apanažne turbopatriote, apanažni analitičari i novinari, uz podršku istih takvih, opskurnih  medija. Reformisani i očišćeni DPS je mogao biti lijek kako za tu partiju, tako za Crnu Goru, ali očito da je sprega njegovih najuticajnijih djelova sa organizovanim kriminalom i ,,kontroverznim biznismenima” bila jača od volje i snage da se u te reforme uđe i iz partije eliminišu najkontroverzniji funkcioneri – da ne upotrebljavam neki drugi, adekvatniji izraz.

 MONITOR: Društvo je sve više podijeljeno i sve dalje od evropskog puta. Ko je za to odgovoran?

ŠARKIĆ: Za to su odgovorni svi. Na prvom mjestu političari i pomenute  političke ,,elite”, zatim SPC sa njenim stavovima i ogromnim uticajem, a koji nerijetko izazivaju ogorčenje kod onih koji je slijepo i bez pogovora ne slijede. Svoj dio odgovornosti imaju mediji i novinari koji permanetno podstiču podjele, posebno ospkurni portali koji niču kao pečurke poslije kiše. Ne malu odgovornost snose i pravosudne institucije koje po zakonu ne sankcionišu svakodnevni govor mržnje koji dolazi sa svih navedenih adresa, a koji se uspješno ,,prima” u ,,narodu”.

Evropski put u koji se svi kao kunu, odavno je blokiran. Naš jedini evropski put postaje evropsko posredovanje u rješavanju naših problema, koje nesposobne političke elite nijesu u stanju da riješe –  ali jesu da ih naprave.

Đukanović je kazao da ga nije iznenadio sporazum pobjednika parlamentarnih izbora iz 2020. godine, rekavši da se radi o ,,metežu u kojem logikom davljenika pokušavaju da spasu što se spasiti može”.

Smatra, ipak, da je Crna Gora bliže novim izborima nego formiranju ,,treće vlade”. Davljenik najbolje shvata davljenike, zato je možda u pravu. Ponekad stičem utisak da Đukanovićevi, javno, najveći protivnici u stvari rade za njega i njegov interes, to jest da skoro sve partije, on i interesna grupa oko njega na neki način drže pod kontrolom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR: Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG IZ LJUBLJANE: Završetak rata u Ukrajini je u interesu Njemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Njemačka

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svjetsko-političke razmjere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD

 

 

MONITOR: Njemački kancelar, Olaf Šolc, smatra da je neophodno brzo sazvati novu međunarodnu mirovnu konferenciju o prestanku rata u Ukrajini, ali na kojoj bi sada učestvovala i Rusija. Mogu li se predvidjeti rezultati tog novog pokušaja, s obzirom na Vaše stanovište da Rusija sada ratuje za novi svjetski poredak a ne – kao na početku, za „novu sigurnosnu arhitekturu u Evropi“?

MOČNIK: Izgleda da su ratni ciljevi Ruske federacije na početku bili da brzim udarom sruši režim u Kijevu, postigne neutralnost Ukrajine, zaustavi širenje NATO pakta i osigura ugodno rešenje za pobunjene oblasti na istoku Ukrajine. Režim nije pao, ali su se Rusi na pregovorima sa njegovim predstavnicima u Istanbulu početkom marta 2022. dogovorili više-manje u tom smislu. U tom trenutku je Zapad (tj. SAD sa saveznicima) hitno intervenisao preko Borisa Džonsona, zabranio ukrajinskoj vladi da se bilo šta dogovara sa Rusima i verovatno obećao izdašnu pomoć Ukrajini da protera rusku vojsku sa svoje teritorije. Evropska unija se smesta – i protiv svojih interesa – svrstala uz SAD i uključila u njihov „posrednički rat“ protiv Rusije. To je gurnulo EU u recesiju, a posebno je pogodilo Nemačku i njenu strategiju uvoza energenata i sirovina iz Rusije i izvoza visokotehnoloških proizvoda u Rusiju i Kinu. Nemačka sada vojnom industrijom pokušava da spase svoju privredu, pa nameće svoje oružje saveznicima, ali to nije dovoljno. Završetak rata u Ukrajini je u interesu Nemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Nemačka. Šolc rešava spoljnopolitički i unutrašnjepolitički debakl svoje vlade. Ali sumnjam da će uspeti. Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svetsko-političke razmere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

2 sedmice

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

MONITOR: Vidite li promjene?

VUKOVIĆ: Suštinske ne, a jedino su one važne. Suštinske u smislu da se uspostavi sistem institucija koje će garantovati ostvarivanje strateških ciljeva, zapisanih u Članu. 1 Ustava – „Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“.

MONITOR:  Bliže se podgorički izbori. Kako vam izgledaju svakodnevne međusobne optužbe većine političkih aktera u ovoj skoroj utrci?

VUKOVIĆ: Nedavno sam na svome FB profilu, inspirisan aktuelnim političkim dešavanjima, napisao da su naši političari članovi legalizovanih bandi od kojih društvo, za sada, nema efikasnu zaštitu! Moja FB prijateljica i koleginica je rekla da je to definicija za udžbenike. Možda je ovo pregruba definicija, ali svakodnevna politička praksa – i ne samo kod nas – pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični intres njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta rupa. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države. Tako kontaminirana politička podloga je prirodno tlo za ogovaranja i svađe, a te svađe odličan predložak za svakodnevno palanačko ispiranje usta, koje dodatno podstiču mediji i društvene mreže.

MONITOR: Koliko je često ugroženo funkcionisanje institucija zbog političkih borbi unutar vlasti?

VUKOVIĆ: Mi imamo fasadne institucije i one su takve zahvaljujući malograđanskom shvatanju politike koja zanemaruje javni interes i opštu dobrobit.

MONITOR: Šta  to govori?

VUKOVIĆ:  Da mi tek treba da izgradimo institucije koje će biti armatura na kojoj počiva društveni dogovor o onim ciljevima koji su definisani na početku aktuelnog Ustava.

MONITOR: Popis, odnosno nacionalni identitet i jezik i dalje su teme koje su u fokusu i koje dijele crnogorsko društvo.  Kada ćemo izaći iz tog narativa?

VUKOVIĆ:  Nesporno je da je pitanje identiteta važno. Takođe je nesporno da u Crnoj Gori žive ljudi koji se različito nacionalno samoidentifikuju, pri čemu nacionalna binarnost (dvojediničnost) nije karakteristična samo za ljude koji pripadaju tzv. pravoslavnom korpusu (Crnogorci/Srbi) već je ima i u grupaciji koja se samoidentifikuje preko islama (Bošnjaci/Muslimani). Nesporno je i to da politička klasa ova pitanja posmatra iz malograđanske perspektive koristi i štete, i njima manje ili više vješto manipuliše.

Bojim se da nećemo ni brzo ni lako izađi iz te i takve priče. Preduslov za izlazak je napuštanje neustavnog modela koji podsjeća na takozvanu konsocionalnu demokratiju, karakterističnu za Liban, gdje se političke funkcije popunjavaju na osnovu vjerske pripadnosti. Preduslov je, takođe, bataljivanje priče o potrebi pomirenja, pri čemu se prvenstveno misli na mirenje Crnogoraca i Srba. Pojam pomirenja je manipulativan, samim tim što nikada nije postojao nacionalni sukob između Crnogoraca i Srba, pa se čini da se ovdje četništvo potura crnogorskim Srbima, a partizanstvo vezuje za Crnogorce ili – da odemo dalje u prošlost – bjelaštvo vezuje za Srbe, a zelenaštvo za Crnogorce. Pomirenje bi trebalo da znači traganje za zajedničkim imeniteljem, za kolektivnim MI koje će afirmisati sve, a neće unižavati nikoga. To kolektivno MI treba da bude izraženo i kroz naziv jezika i kroz državne simbole.

MONITOR: I dalje slušamo optimistične najave zvaničnka da bi mogli uskoro ući u EU. Krećemo li se suštinski ka društvu evropskih vrijednosti?

VUKOVIĆ: Jedina vizija koju dijeli naša politička klasa sastavljena od predstavnika svih nacija i konfesija je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali nikada nije jasno objašnjeno ni analizirano u čemu se tačno sastoji korist od toga ulaska i je li ta korist taktička i kratkoročna ili strateška i dugoročna. Sada, recimo, na primjeru odnosa prema Srbiji kada je u pitanju rudarenje vidimo da EU, tačnije jedna od njenih viđenijih članica (Njemačka) gleda na Srbiju iz perspektive kolonizatora. Da li to znači da bi sjutra, kada Crna Gora postane članica EU, naša politička klasa lakše pretvorila planinu Sinjavinu u vojni poligon ili u najveće balkansko pasište za preživare?  Bojim se da bi se prije desilo ovo prvo, ako geopolitički interesi Brisela i NATO-a budu to zahtijevali.

Kada je ova vizija artikulisana, EU je djelovala kao nešto što je vječno i u stalnom napredovanju. Sada je ta iluzija razbijena – EU ne izgleda ni vječno niti je u napredovanju. Prije bi se reklo da je riječ o ozbiljnom nazadovanju. To bi podrazumijevalo strateško preispitivanje odnosa Crne Gore prema EU, ali tako nešto se od ove i ovakve političke klase ne može očekivati.

„Proces pridruživanja EU na kraju može razočarati javnost“, skorašnja je izjava bivšeg euroatlantiste i doskorašnjeg ’sve i svja’ Crne Gore Mila Đukanovića.

Kada govorimo o evropskim vrijednostima, treba vidjeti da li je sadašnja EU na tragu vrijednosti koje mi podrazumijevamo kao evropske. Naša mila Evropa je kao kolonizator pljačkala druge kontinente, dva svjetska rata je zametnula, genocidom je rješavala jevrejsko pitanje, a onda, perući savjest, zajedno sa Amerikancima, otela Palestincima dio teritorije i darovala ga Jevrejima, koje sada podržava u njihovom genocidnom pohodu na Palestince.

Mislim da je Ustav Crne Gore pisan u duhu najviših civilizacijskih, što znači i evropskih vrijednosti. Na nama je da tu ustavnu formu ispunimo sadržajem. Ako mi nijesmo za to sposobni, ne očekujmo da će nam taj sadržaj oktroisati Brisel i njegova plutokratska birokratija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo