Više gradova na sjeveru Crne Gore, koji su međusobno udaljeni svega petnaest do trideset kilometara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati rijetke prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili skupo plaćati taksi usluge
Više gradova na sjeveru Crne Gore koji su međusobno udaljeni svega petnaest do trideset kilometara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati rijetke prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili skupo plaćati taksi usluge.
Međugradski linijski prevoz na teritoriji Berana, Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice, Rožaja i Bijelog Polja dugo je predstavljao monopol najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru, beranskog Simon vojaža, ali je sa njegovom propašću počeo da se gasi i propada i lokalni autobuski prevoz.
Ništa bolja situacija nije ni kada se radi o potrebi građana Mojkovca ili Pljevalja, ako moraju poći do Bijelog Polja, ili obratno, što bi značilo da je čitav sjever države u istom problemu kada se radi o međugradskom linijskom prevozu.
Andrijevica je udaljena od Berana svega petnaest kilometara, ali to ne znači ništa, ako nemate sopstveni automobil. Taksi uslugu morate koristiti čak i za potrebe silaska iz mjesnih centara do ovog grada.
,,Na području Andrijevice prije tri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i učenika, nego danas”, kaže stanovnik ovog grada Radenko Janković.
On smatra da, ne samo grad, već i andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od bolničkog centra, do Osnovnog suda.
Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica, a mještani bihorskih sela godinama upozoravaju da na ovom području ne funkcioniše javni prevoz. Ističu da su prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja ili Bijelog Polja u pitanju.
Odbornik u lokalnom parlamentu u tom gradu, Zaim Ličina, podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana, često ne mogu dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.
,,Ovakva situacija je nedopustiva. Nemaju svi novca za taksi”, kaže Ličina.
U ništa boljem položaju u pogledu javnog prevoza nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.
O uzrocima i posljedicama najslikovitije govore podaci posljednjeg popisa takozvane Gornjoselske župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča.
Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, smatra da je upravo nedostatak javnog prevoza, uz sve druge probleme, uzrokovao drastičan pad broja stanovnika. Na ovom prostoru, kako podsjeća, 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600, dok je danas i ta brojka znatno manja.
,,Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živio kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta u toku jednog dana. Sada ovaj kraj oživi jedino u ljetnjoj sezoni. Najveći broj stanovnika je napravio kuće u gradu zbog nedostatka javnog prevoza”, kaže Raković.
Stanovnici Rožaja, ako je potrebno da se prebace do susjednih Berana, udaljenih jedva trideset kilometara, moraju čekati autobuse koji iz Srbije ili sa Kosova voze prema centralnim i južnim gradovima Crne Gore. Za povratak, isto tako, i uz sve to moraju imati sreću da prolazni autobusi nijesu popunjeni.
,,Ovaj problem nije lokalnog karaktera i nije u nadležnosti Opštine. To bi moralo da rješava resorno ministarstvo, odnosno Direkcija za drumski saobraćaj. Država mora da pronađe način i da riješi pitanje lokalnog javnog prevoza, kako za nas u Rožajama, tako, čini se, i za sve gradove na sjeveru”, kazali su Monitoru iz lokalne uprave u ovom sjevernom gradu.
Sa istim problemom su suočeni i stanovnici Gusinja, Plava ili Murine, ako žele do Berana. Isto kao što su građani Berana i Bijelog Polja, ako žele od jednog do drugog grada, prinuđeni da čekaju prolazne autobuse, koji će ih, uz to, najvjerovatnije ostaviti na raksrnici Ribarevine, odakle moraju opet pozvati i platiti taksi.
Jedan od starijih vozača nekadašnjeg Simon vojaža Nenad Radičević prisjeća se da je ta kompanija imala za sve susjedne gradove po deset lokalnih polazaka u toku jednog dana, od najranijih jutarnjih, do kasnih večernjih sati.
,,Dok čekamo šta će biti sa našom firmom koja je u stečaju, mi smo prinuđeni da vozimo za druge privatne preduzetnike. Autobusi za lokalni prevoz stoje parkirani u krugu autobuske stanice, i mogli bi se lako ponovo staviti u funkiciju, samo da ima malo više interesovanja za naše problem. A kao što vidite, građani ispaštaju”, kaže Radičević.
Problem nedostaka lokalnog javnog prevoza između ovih susjednih gradova na sjeveru posebno je aktuelizovan sa ekonomskom krizom, odnosno poskupljenjem goriva i povećanjem cijena taksi usluga.
Iz jedne taksi firme, kojih samo u Beranama trenutno ima šest, Monitoru su kazali da od ovog grada do Andrijevice sada voze po jedinstevim cijenama od 8 eura, do Bijelog Polja 16, Rožaja 15, Petnjice 10, Murine 12, Plava 20 i Gusinja 25 eura u jednom pravcu. Do prvog novog poskupljenja goriva.
Zbog propasti beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž niko još nije odgovarao, osim što se protiv jednog od bivših vlasnika krivična prijava nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu.
,,Mi od toga nemamo ništa. Potrebno je nešto hitno raditi da se problem rješava i da se ponovo uspostavlja autobuski prevoz”, kaže jedan od putnika koji čeka na zatvorenoj kapiji autobuske stanice u Beranama.
Radnici ove kompanije, posebno vozači, insistiraju da se firma kroz stečaj pokrene i da novi stečajni upravnik, pošto je stari završio u zatvoru, organizuje proces rada.
,,Mislim da bi tako bilo najbolje i za nas koji smo bez posla, a prije svega za građane sjevera. Sve bi to mogli pokriti sa postojećim voznim parkom, kao što smo i radili decenijama, prije propasti kompanije”, kaže vozač autobusa Nenad Radičević.
Osim iz Rožaja, i iz svih drugih lokalnih uprava sjevernih gradova, loptu prebacuju na državu. Država, istina, nije kriva što je Simon vojaž propao. Ali jeste što nije našla alternativu za međulinijski prevoz na sjeveru.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice