Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVERNI REGION BEZ JAVNOG PREVOZA. Po džepu građana         

Objavljeno prije

na

Više gradova na sjeveru Crne Gore,  koji su međusobno udaljeni  svega petnaest do trideset kilometara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati rijetke prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili skupo plaćati taksi usluge

 

Više gradova na sjeveru Crne Gore koji su međusobno udaljeni  svega petnaest do trideset kilometara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati rijetke prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili skupo plaćati taksi usluge.

Međugradski linijski prevoz na teritoriji Berana, Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice, Rožaja i Bijelog Polja dugo je predstavljao monopol najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru, beranskog Simon vojaža,  ali je sa njegovom propašću  počeo da se gasi i propada i lokalni autobuski prevoz.

Ništa bolja situacija nije ni kada se radi o potrebi građana Mojkovca ili Pljevalja, ako moraju poći do Bijelog Polja, ili obratno, što bi značilo da je čitav sjever države u istom problemu kada se radi o međugradskom linijskom prevozu.

Andrijevica je udaljena od Berana svega petnaest kilometara, ali to ne znači ništa, ako nemate sopstveni automobil. Taksi uslugu morate koristiti čak i za potrebe silaska iz mjesnih centara do ovog grada.

,,Na području Andrijevice prije tri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i učenika, nego danas”, kaže stanovnik ovog grada Radenko Janković.

On smatra da, ne samo grad, već i andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od bolničkog centra, do Osnovnog suda.

Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica, a mještani bihorskih sela godinama  upozoravaju da na ovom području ne funkcioniše javni prevoz. Ističu da su  prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja ili Bijelog Polja u pitanju.

Odbornik u lokalnom parlamentu u tom gradu, Zaim Ličina, podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana, često ne mogu dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.

,,Ovakva situacija je nedopustiva. Nemaju svi novca za taksi”, kaže Ličina.

U ništa boljem položaju u pogledu javnog prevoza nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.

O uzrocima i posljedicama najslikovitije govore podaci posljednjeg popisa takozvane Gornjoselske župe, smještene na  padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča.

Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, smatra da je upravo nedostatak javnog prevoza, uz sve druge probleme, uzrokovao drastičan pad broja stanovnika.  Na ovom prostoru, kako podsjeća, 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600, dok je danas i ta brojka znatno manja.

,,Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živio kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta u toku jednog dana. Sada ovaj kraj oživi jedino u ljetnjoj sezoni. Najveći broj stanovnika je napravio kuće u gradu zbog nedostatka javnog prevoza”, kaže Raković.

Stanovnici Rožaja, ako je potrebno da se prebace do susjednih Berana, udaljenih jedva trideset kilometara, moraju čekati autobuse koji iz Srbije ili sa Kosova voze prema centralnim i južnim gradovima Crne Gore. Za povratak, isto tako, i uz sve to moraju imati sreću da prolazni autobusi nijesu popunjeni.

,,Ovaj problem nije lokalnog karaktera i nije u nadležnosti Opštine. To bi moralo da rješava resorno ministarstvo, odnosno Direkcija za drumski saobraćaj. Država mora da pronađe način i da riješi pitanje lokalnog javnog prevoza, kako za nas u Rožajama, tako, čini se, i za sve gradove na sjeveru”, kazali su Monitoru iz lokalne uprave u ovom sjevernom gradu.

Sa istim problemom su suočeni i stanovnici Gusinja, Plava ili Murine, ako žele do Berana. Isto kao što su građani Berana i Bijelog Polja, ako žele od jednog do drugog grada, prinuđeni da čekaju prolazne autobuse, koji će ih, uz to, najvjerovatnije ostaviti na raksrnici Ribarevine, odakle moraju opet pozvati i platiti taksi.

Jedan od starijih vozača nekadašnjeg Simon vojaža Nenad Radičević prisjeća se da je ta kompanija imala za sve susjedne gradove po deset lokalnih polazaka u toku jednog dana, od najranijih jutarnjih, do kasnih večernjih sati.

,,Dok čekamo šta će biti sa našom firmom koja je u stečaju, mi smo prinuđeni da vozimo za druge privatne preduzetnike. Autobusi za lokalni prevoz stoje parkirani u krugu autobuske stanice, i mogli bi se lako ponovo staviti u funkiciju, samo da ima malo više interesovanja za naše problem. A kao što vidite, građani ispaštaju”, kaže Radičević.

Problem nedostaka lokalnog javnog prevoza između ovih susjednih gradova na sjeveru posebno je aktuelizovan sa ekonomskom krizom, odnosno poskupljenjem goriva i povećanjem cijena taksi usluga.

Iz jedne taksi firme, kojih samo u Beranama trenutno ima šest, Monitoru su kazali da od ovog grada do Andrijevice sada voze po jedinstevim cijenama od 8 eura, do Bijelog Polja 16, Rožaja 15, Petnjice 10, Murine 12, Plava 20 i Gusinja 25 eura u jednom pravcu. Do prvog novog poskupljenja goriva.

Zbog propasti beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž niko još nije odgovarao, osim što se protiv jednog od bivših vlasnika krivična prijava nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu.

,,Mi od toga  nemamo ništa. Potrebno je nešto hitno raditi da se problem rješava i da se ponovo uspostavlja autobuski prevoz”, kaže jedan od putnika koji čeka na zatvorenoj kapiji autobuske stanice u Beranama.

Radnici ove kompanije, posebno vozači, insistiraju da se firma kroz stečaj pokrene i da novi stečajni upravnik, pošto je stari završio u zatvoru, organizuje proces rada.

,,Mislim da bi tako bilo najbolje i za nas koji smo bez posla, a prije svega za građane sjevera. Sve bi to mogli pokriti sa postojećim voznim parkom, kao što smo i radili decenijama, prije propasti kompanije”, kaže vozač autobusa Nenad Radičević.

Osim iz Rožaja, i iz svih drugih lokalnih uprava sjevernih gradova, loptu prebacuju  na državu. Država, istina, nije kriva što je Simon vojaž propao. Ali jeste  što nije našla alternativu za međulinijski prevoz na sjeveru.

   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORNA SERIJA RTCG: Režiranje istorije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odbijanja Skupštine krajem godine da uvrsti u dnevni red Rezoluciju o genocidu u Šahovićima,  režiranje istorije i nesuočavanje sa prošlošću nastavljeno je na RTCG.   Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije

 

 

Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije.

,,Emitovati tkz. dokumentarni serijal o Vraneškoj dolini (Šahovićima), pod nazivom Vraneš, zemlja i ljudi, a ne pomenuti ljude čijom je nevinom krvlju u monstruoznom genocidu natopljena Vraneška (Šahovićka) zemlja predstavlja grubo falsifikovanje istorije tog kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina – genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline), i grubu zloupotrebu javnog servisa koji se finansira novcem svih nas, pa i Bošnjaka u Crnoj Gori, i da budem lična, mojim kao direktne potomkinje šahovićkih Bošnjaka”, reagovala je, između ostalih, poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić-Harbić uz poziv javnom servisu da hitno obustavi emitovanje ovog serijala.

Iz PEN centra su pozvali Agenciju za sudiovizuelne medijske usluge da zabrani dalje emitovanje serije, koja, kako tvrde, predstavlja klasičnu propagandnu fabrikaciju s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje i aproprijacije crnogorskoga nasljeđa. ,,Kad se zanemari bizarno neprofesionalna produkcija i to što najveći dio emisije liči na katalog krsnih slava i katastarski popis, s upitnim toponimima za koje su rođeni Vranešani premijerno imali prilike čuti tek u toj emisiji, jedino čemu može poslužiti taj jeftini propagandistički pamflet je promocija teze da je u Vranešu sve srpsko”, saopštili su.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZA I PROTIV KAMENOLOMA U BJELOPOLJSKOM SELU SRĐEVAC: Borba za životnu sredinu ili za monopol   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više bjelopoljskih sela, duže od godinu, bore se da preduzeće Imperijal ne otvori kamenolom u njihovom kraju. Država ćuti, Opština pere ruke od tog projekta, a koncesionar tvrdi da ima sve dozvole i da se njegovim poslovnim planovima protive samo oni koji nelegalno trguju kamenom

 

 

Za nekoliko desetina mještana bjelopoljskih sela Srđevca, Poda, Bioče i Lozne i ova godina počela je protestima, blokadom magistrale i nepokolebljivim stavom da neće dozvoliti da firma Imperijal izgradi kamenolom blizu njihovih domova.  Od Vlade, po ko zna koji put, traže raskid ugovora s koncesionarom.  Taj projekat je naumio da sprovede Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića.

Mještani, koji se protive tom projektu, još od kraja 2023. godine, ponavljaju da Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, urađen za kamenolom, nema veze sa stanjem na terenu. Kažu da je u dokumentu mnogo netačnih podataka, u šta se, tvrde, lako uvjeriti na terenu.

,,Recimo, najbliža kuća je oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne, kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Da su ga spustili još 300 metara, bio bi u centru Srđevca. A ovim kamenolom nije samo zagađen Srđevac, već i Poda, Jagoče, jedan dio Crnče, Štitari, sve je to u opsegu kamenoloma.  Investitor kaže da tu nema vodoizvorišta, da nas nagovara Bemax i još neki pojedinci. Nas interesuje samo zdravlje građana”,poručuju mještani sela na granici bjelopoljske i beranske opštine.

Preduzeće Imperijal je ugovor o koncesiji zaključilo 1. decembra 2020. godine, sa Ministarstvom ekonomije, u tehničkoj Vladi Duška Markovića. Smolovićeva kompanija tako je postala vlasnik koncesionih prava za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda. Predviđena je eksploatacija površine od 23,42 hektara. Za prvih deset godina planirana je eksploatacija od 27,291 metara  kvadratnih, ili 11 odsto ukupne površine koncesionog ležišta.  Cijeli postupak koji je prethodio potpisivanju koncesionog ugovora vodila je bjelopoljska Opština, odnosno,Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj. Mještani tvrde da u taj postupak nije uključivana javnost, pa tako ni  Mjesna zajednica (MZ) Lozna.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AKCIJA “GENERAL” I MISTERIOZNI BERANAC: Borovnice  i kokain

Objavljeno prije

na

Objavio:

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i  neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac, Mileta Božović. Božović se u Beranama bavio proizvodnjom borovnice i jabuke, zlatarskim i ugostiteljskim poslovima

 

 

Tek kada je nedavno, u decembru prošle godine,  Specijalno državno tužilaštvo blokiralo imovinu jednog broja   uhapšenih u akciji „General“ koja je izvedena nekoliko mjeseci ranije, Beranci su mogli doznati šta makar od dijela nekretnina u ovom gradu posjeduje njihov sugrađanin Mileta Božović.

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i ovaj neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac.

Nakon zahtjeva SDT-a da se stavi zabrana raspolaganja, Božović neće moći da raspolaže imovinom u naselju Lužac, kao i nekretninama u gradu.

Privremeno su mu blokirani njiva površine 588 kvadratnih metara i  osam voćnjaka ukupne površine 26.211 kvadratnih metara. Zabrana raspolaganja upisana je i na njegov poslovni prostor 112 kvadratnih metara, zemljište u Lužcu ukupne površine 7.916 kvadratnih metara, kao i na još dva voćnjaka površine 3.313 i 4.603 kvadrata.

Božoviću je blokirana  i  imovina upisana na firmu, ukupne površine 681 kvadrat,  šuma površine 8.950 kvadratnih metara, kao i zemljište od 2.736 metara kvadratnih. Vjeruje se da se  još značajan dio imovine Božovića u ovom sjevernom gradu formalno vodi na druge.

Mediji su  pisali da je ovom Berancu koji se nalazi u pritvoru u Spužu, početkom novembra u  ranim jutranjim satima, oko 4.30, u prigradskom naselju Lužac u Beranama, zapaljena jedna moderna drvena kuća velike vrijednosti.

Već tada se moglo saznati da Božović u ovom naselju na dvije lokacije, nedaleko jedna od druge, ima dvije velike plantaže jabuka i američke borovnice. Božović je u ovom prigradskom naselju napravio prave hacijende. Tu je preko noći nikla velelepna vila,  sa pomoćnim objektom ogromne vrijednosti. Upravo je na ovoj lokaciji policija u akciji „General“ tokom pretresa pronašla veliku količinu satova, zlata i oružja. Nekoliko dana je policija obezbjeđivala ovo mjesto, dok su dovedene specijalne mašine za prekopavanje zemlje i traženje podzemnih bunkera.

Ko je, zapravo, Mileta Božović, za koga veliki broj Beranaca, posebno mlađe generacije, nikada nije čuo?

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo