To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila
U zemlji u kojoj skoro svaki četvrti građanin živi u riziku od siromaštva, Međunarodni dan siromašnih, 9. avgust prošao je neopaženo. Siti su nametnuli svoje teme podjela i navodne odbrane – države, crkve, zastava… To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila.
Slična tišina je bila i kada je u februaru UNICEF saopštio da najmanje jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.
Protekla vlast se nije osvrtala na ovaj problem, a socijalu je rješavala uglavnom tako što je puštala svima, da se kao i oni, ,,snalaze” – rade na crno, otimaju od države, prirode, ko što i kako stigne. I pored velikih obećanja, nove vlade su malo toga promijenile, nijesu imale kada od ,,velikih” tema.
O nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva govori se deceniju, o socijalnim kartonima još duže, ali ih nemamo. Podaci koje imamo uglavnom su oskudni. Prema podacima Monstata oko 22,6 odsto građana nalazi se u riziku od siromaštva. Onih koji primaju neki vid socijalne pomoći je oko 50.000 i oni nijesu u riziku nego su siromašni. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja posjeduju samo podatke o broju korisnika koji ostvaruju prava iz socijalne i dječje zaštite.
Materijalno obezbjeđenje u junu ove godine koristilo je 6.648 porodica, odnosno 22.481 član koji je u stanju socijalne potrebe, a država im je u te svrhe isplatila oko 672.000 eura. Iznosi naknada od prvog jula uvećani su za 8,7 odsto i iznose 76,56 eura po pojedincu, odnosno 145,55 eura za porodicu sa pet i više članova! Da ponovimo, sa uvećanjem porodica od pet i više članova mjesečno prima 145,55 eura mjesečno. Toliko prosječni republički funkcioner potroši goriva za par dana.
Povodom Međunarodnog dana siromašnih, iz Ministarstva su najavili da je u narednoj godini planirano donošenje novog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kako bi se unaprijedila ova oblast i poboljšao materijalni položaj korisnika socijalno zaštitnih prava. Fino. Još jedno obećanje.
O tome kako to ide najbolje govori da i pored više obećanja prethodne i aktuelne Vlade još uvijek nema isplata naknada za novorođene bebe.
,,Država Crna Gora se mora stidjeti siromaštva svojih građana jer je jako izraženo i nema mjera koje bi doprinijele da se ono smanji. Sa potencijalima koje imamo i malim brojem stanovnika treba biti rijetko nezainteresovan za sudbinu socijalno ugroženih, a imati moć da mijenjaš sistem kakvu imaju ljudi na vlasti, pa da ostaviš trećinu svojih stanovnika da životare. Ustavom smo deklarisani kao država socijalne pravde i to je samo mrtvo slovo na papiru. Gladan čovek nije slobodan čovjek”, saopšteno je povodom Međunarodnog dana siromašnih iz Banke hrane.
Oni koji vode državu očigledno se ne stide već uveliko manipulišu i koriste siromašne za svoje jeftine političke igre.
Narodne kuhinje koje otvaraju opštinske vlasti i vjerske organizacije imaju sve veći broj korisnika. Prema izvještaju Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori se najviše hrane baca u poređenju sa državama bivše Jugoslavije, s obzirom na broj stanovnika. Iako sve veći broj država zakonski obavezuje trgovine i ugostiteljske objekte da ne bacaju hranu, već da je doniraju onima kojima je potrebna u Crnoj Gori ne postoji takav zakon.
Da je specifičnost siromaštva u Crnoj Gori i visok stepen nejednakosti, upozorilo je nedavno istraživanje UNICEF-a – prosječan prihod najbogatije petine građana Crne Gore 7,4 puta je veći od prihoda najsiromašnije petine (Eurostat, 2020). Ovaj odnos znatno je iznad prosjeka EU (5,1). Tako je kod nas sasvim normalno da dok neki 18-godišnjak nema ni za internet, njegov drug iz klupe ide sa drugovima na koncerte u Budvu gdje se separe plaća po par hiljada eura.
Crveni krst pomaže 1.600 porodica. Iz ove organizacije kažu da u posljednje vrijeme sve manje solidarnosti.
Jedna od rijetkih primjera podsticanja solidarnosti je emisija Dnevnica.
Vladan Otašević, autor emisije za RTCG je kazao da oni koji dobijaju socijalnu pomoć od stotinak eura bivaju svrstani u kategoriju apsolutnog siromaštva: ,,Ali ne smiju da imaju imovinu, nasledstvo, posao jer samim tim bi ostali bez pomoći”. On je izjavio i da zabrinjava što je ,,u posljednjih dvije godine mnogo veći broj ljudi koji se prijavljuju našoj emisiji posebno sa sjevera Crne Gore, 50 odsto više nego ranije”.
Podataka koliko je ljudi i porodica zbog pandemije, u posljednje dvije godine, bliže siromaštvu nema. Neće ih biti ni u jeku krize koja se najavljuje na jesen.
Studija materijalnih davanja za prioritetne izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, iz aprila ove godine, pokazala je da malo novca iz sadašnjeg sistema crnogorske socijalne zaštite dobiju materijalno ugroženi i siromašni građani.
U zaključcima studije se navodi da je ,,krucijalni problem sistema socijalne zaštite je što se za davanja za materijalno ugrožene (siromašne) izdvaja svega četvrtina (25% – 14,5 miliona godišnje od ukpno 58 miliona) ukupnih sredstava opredijeljenih za materijalna davanja. Ako se uzimu u obzir naknade za žene s troje i više djece i socijalne usluge, ovaj udio je još značajno manji. Uvođenjem kvazi univerzalnog dječjeg dodatka za djecu do šest odnosno do 18 godina, davanja za materijalno ugrožene činila bi svega oko 10 odsto odnosno oko šest odsto ukupnih izdvajanja za materijalna davanja. Ovo neupitno upućuje na zaključak da je potrebno povećati udio izdvajanja za materijalno ugrožene, odnosno siromašne građane”.
U studiji se ističe da je svrha socijalne zaštite da štiti siromašne građane tamo gdje su drugi sistemi zakazali: ,,Nije jedina obaveza socijalne zaštite da poboljšava položaj porodica, odnosno djece već je to prije svega obaveza svih drugih oblasti (zapošljavanje, obrazovanje, stambeno zbrinjavanje itd.). Socijalna zaštita ne treba i ne može riješiti sve probleme pošto to nije njen „mandat“, nego je to upravo „mandat“ drugih resora”.
Povodom ovog pitanja i socijalna zaštita i drugi resori su zakazali. Oni odavno kao da postoje da servisiraju potrebe funkcionera i partijske oligarhije, po dubini i širini.
Mladi to odavno znaju pa masovno bježe iz zemlje. A zvanična statistika, iako zna koliko je u kojem mjesecu došlo i otišlo turista i iz kojih zemalja, već decenijama nikako da nas obavijesti koliko je građana napustilo Crnu Goru.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice