Za BiH, ulazak u EU i NATO, je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju

MONITOR: Pred BiH su opšti izbori raspisani za 2. oktobar. Još nema odobrenja finansija za sprovođenje tih izbora, a  rok za to je istekao. Koji je interes onih koji su blokirali donošenje ove  odluke?

KOJOVIĆ: Interes HDZ-a i SNSD-a je da dokažu da je BiH nefunkcionalna i, konsekventno, nepotrebna, jer je nesposobna da obavlja osnovne državne poslove kao što je održavanje izbora. I SNSD i HDZ sanjaju mini etničke države na prostorima na kojima njihova etnička grupa demografski dominira i ove partije žele imati potpunu budžetsku, političku, kulturnu i svaku drugu kontrolu nad tim teritorijama. Sasvim pojednostavljeno, SNSD i HDZ politiku shvataju kao nastavak rata iz devedesetih drugim sredstvima, a aktuelne tektonske promjene u politici i geopolitici im daju nadu da ono što nije bilo moguće tenkovima mogu ostvariti političkim sredstvima.

MONITOR: Bakir Izetbegović očekuje da visoki predstavnik Kristijan Šmit upotrijebi ovlašćenja i deblokira proces sprovođenja izbora. Šta očekujete?

KOJOVIĆ:  Ukoliko HDZ ne prestane blokirati budžetski transfer Šmit će nametnuti odluku o finansiranju izbora. Neće se HDZ puno opirati toj odluci Šmita. Oni odlično znaju da je teško blokirati održavanje izbora. Oni će, u slučaju da im se ne dopadaju izborni rezultati, blokirati njihovu implementaciju, a oni koji poznaju BiH sistem znaju da je to daleko teže riješiti od samog finansiranja glasačkog procesa.

MONITOR: Pregovori o izmjenama Izbornog zakona nisu uspjeli. Koliko je takvom rezultatu doprinio „strani faktor“?

KOJOVIĆ: Strani faktor je trebao biti uključen u ustavnu i izbornu reformu. Uostalom, oni su autori Ustava BiH. Problem je u tome što su ucjene Dodika i Čovića o obimu i vrsti ustavnoizbornih reformi uzete od strane međunarodne zajednice kao aksiomi o kojima se ne može  raspravljati. Dodikov uslov je bio da izmjene ne zadiru u RS i način biranja predstavnika RS-a. S druge strane je Čovićeva fantazija o legitimnom predstavljanju. Suštinski, međunarodna zajednica je kao svoje prihvatila stajališta ovog dvojca koja su nedemokratska, pravno tragikomična i nijedan od tih međunarodnih izaslanika se nikada ne bi usudio da ih predloži u svojoj državi.

MONITOR: Kako ocjenjujete ono što preduzima i govori hrvatski predsednik Zoran Milanović u vezi sa lobiranjem za reprezentativna i teritorijalna prava Hrvata u BiH?

KOJOVIĆ: Mislim da predsjednika Milanovića u ovom trenutku jedino mogu shvatiti i objasniti ljudi koji se bave mentalnim zdravljem. I prije je znao napraviti verbalne incidente i vrijeđati i BiH i njene građane ali u posljednje vrijeme to je toliko eskaliralo da ja počinjem sumnjati da je  zatvoren u neki podrum a da je ovo što gledamo promocija novog lika Sashe Cohena, nekog balkanskog Boruta.

MONITOR: Igor Kalabuhov, ruski ambasador u BiH  javno iznosi prilično nediplomatične stavove. Može li BiH postati ili već jeste postala zemlja ne samo diplomatskog već i političkog odmjeravanja suprotstavljenih moćnika u novom Hladnom ratu?

KOJOVIĆ: Ruska ambasada u Sarajevu, smještena u kičastoj vili koja liči na privatnu kozmetičku kliniku, nalazi se van grada, na samoj entitetskoj liniji prema RS-u. Imao sam par susreta sa ambasadorom Kalabuhovim. Pokazivao mi je jednom na A4 papiru njegov prijedlog novog dizajna zastave BiH. Kao  školski rad. Srpska zastava lijevo, ljiljani u sredini, desno hrvatska  šahovnica i u narednom redu Davidova zvijezda. Ostavio je i prazan prostor u koji, kako reče, možemo staviti još neki znak.

Mslio sam da su diplomati Sovjetkog Saveza odgojeni da mrze sve što je Zapad i kapitalizam, odavno otišli sa diplomatske scene. Sudeći po Kalabuhovu, nisu. Dapače.

S obzirom na brutalnu rusku agresiju protiv Ukrajine i, generalno, svjetskog poretka, upitno je da li se radi samo o hladnom ili o početku vrućeg rata Zapada i Rusije. Najmračnije ideje Lugina, Limonova i drugih ruskih ekstremista koje su od pada Sovjetskog Saveza preživljavale na podrumskim poluilegalnim sastancima konspiratora i samizdat fanzinima, sada su na zvaničnim web stranicama ruskog Ministarstva spoljnih poslova. Spušta se nova željezna zavjesa i moj, a po meni i najvažniji, cilj je da BiH i ako je moguće cijeli region ostane na zapadnoj strani.

MONITOR: Opozicija se držala prilično rezervisano u odnosu na Dodikovo „političko preduzetništvo“ u osamostaljivanju RS-a. Da li bi ona opreznije nastupala u Sarajevu ako bi, poslije oktobra, došla na vlast?

KOJOVIĆ: O Dodiku mislim isto što sam rekao o Milanoviću. Dodao bih  on  bosanski Srbin koji mrzi BiH. To je neka vrsta autoimune bolesti i sigurno nije lako živjeti s tim. Opozicija iz RS-a šalje različite signale. Hrabro su postupali na nekim sjednicama parlamenta RS-a i oborili neke besmislene Dodikove pozive na zaštitu vitalnog etničkog interesa.

Ponekad se u javnosti natječu s njim u srbovanju i veličanju četnika tako da se ponekad čini nejasnim da li bi oni vodili drugačiju politiku ili bi se trudili da ovo što Dodik radi rade bolje.

Želim da vjerujem, nakon mnogo razgovora s njima da bi oni bili daleko odgovorniji i razumniji patneri u vlasti na državnom nivou od Dodika.

Ukoliko opozicija dobije izbore u oba entiteta, mislim da će biti moguće formirati državnu vlast koja će povući BiH naprijed. Postoji ogroman broj teških i važnih pitanja iz prošlosti o kojima se ne slažemo i vjerovatno se i nećemo nikad složiti – mada dopuštam da bi u jednoj boljoj atmosferi i to bilo moguće. Ali mislim da se o pitanjima koja se tiču budućnosti BiH s njima možemo dogovoriti.

MONITOR: BiH je još u „predkandidatskom“ statusu u EU integracijama. Koliko je danas snažna volja građanki i građana BiH da budu dio Unije?

KOJOVIĆ: Vjerovatno slabija nego prije pet godina ali i dalje izuzetno snažna, odnosno dominantna. I ruska agresija na Ukrajinu i pojave poput Trumpa, Johnsona pokazuju koliko su važni savezi demokratskih država sa razumnim rukovodstvima.

Za BiH, ulazak u EU i NATO je  najbolja i posljednja nada da izbjegnemo da završimo kao provincija ruskog, turskog ili srpskog sveta kako to Vulin zove, a što je deminutiv za okupiranu teritoriju.

MONITOR: Vaš stav o predlogu Emanuela Makrona da se napravi „evropska politička zajednica“, kao čekaonica za punopravno članstvo?

KOJOVIĆ: Tipično je za ljude njegovog intelekta da se stide  rođaka iz provincije. Ne želim otvarati temu o kolonijalizmu ili o nježnoj predaji Francuske u nacistički zagrljaj, ali da sam na njegovom mjestu vodio bih računa o tome kome je oslobođenje od nacista došlo s mora, a ko se sam izborio. U  retrospektivi smo imali priliku u potpunosti shvatiti francusku vanjsku politiku i Miteranove poteze na početku agresije na BiH devedesetih.

Stvaranje EU je najveći i najuspješniji mirovni projekat u istoriji svijeta.

On se pokazao vrlo koristan i u ekonomskom i u smislu kvaliteta života građana, ali još nije pronašao efikasno sredstvo protiv novoprobuđenog nacionalizma i rasizma pa i islamofobije.

Ruska agresija je za ovih par mjeseci učinila više na kristalisanju vrijednosti na kojima Unija počiva i na shvatanju koliko je važno da Unija ima kapacitet da djeluje jedinstveno, brzo i odlučno nego EU birokratija za nekoliko decenija.

Zabrana šetnje u Prijedoru povdom Dana bijelih traka je neljudstvo

MONITOR: Bili ste u Prijedoru povodom obilježavanja Dana bijelih traka. Uobičajena mirna šetnja ovog puta je zabranjena.  Komentar? 

KOJOVIĆ: Komemoracija se sastoji od kratke šetnje kroz grad i okupljanja na trgu. Tu se čitaju imena i godišta ubijene djece. Prezimena koja se ponavljaju po deset, petnaest puta. Slušate koliko su imali godina: tri mjeseca, šesnaest, trinaest, petnaest…

Gradska vlast ne želi to da gleda i sluša i misli da može pobjeći od moralne odgovornosti tako što će zabraniti šetnju ili okupljanje. Ta vlast roditelje ubijene djece godinama zavlači i ne dozvoljava izgradnju ni spomenika toj djeci. Kakvo je to bespameće, idiotluk, neljudstvo…

Nakon ovogodišnje komemoracije – idem svake godine ukoliko sam u mogućnosti, sjednem sa kolegom Mirsadom Hadžikadićem da popijemo kafu u obližnjem kafiću ( koji se, usput rečeno zove Time i spominjem ga jer ga treba bojkovati do bankrota) – gazda nas istjera jer su meni i Mirsadu bijele trake oko ruke. Naravno, razlog zbog koga se takve stvari još događaju je Dodikova retorika mržnje i promocija političke bahatosti. Kao što je njegov projekat otcjepljenja RS-a pokušaj da se pobjegne sa mjesta zločina tako i gradska prijedorska vlast misli da zabranom šetnje ili nepodizanjem spomenika može učiniti da ono što se tu dogodilo 1992. nestane.

Neće i ne može. Tadašnje vlasti su izdale naredbu da svi ne-Srbi obilježe svoje kuće bijelim čaršafima i da pri izlasku iz kuća moraju nositi bijele trake oko ruke. Pobili su 102 nesrpske djece i ubili skoro četiri hiljade Prijedorčana. To su činjenice.

Najgori koncentracioni logori poput Omarske, Keraterma ili Trnopolja su prerušeni u prijedorsku industrijsku zonu, ali za mene i za mnoge druge Bosance i Hercegovce ova imena će zauvijek zvučati kao Aušvic, Treblinka i Jasenovac.

Dok god se vlast u Prijedoru ne počne odnositi prema svemu tome i roditeljima ubijene djece i porodicama žrtava to neće biti mjesto za normalan život nego poluživot na jednom od najvećih ljudskih stratišta.

Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije

MONITOR: Odlukama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH traže se izmjene Ustava i Izbornog zakona koje bi postavile pravni temelj da BiH postane građanska država . Kako napraviti iskorak ka BiH kao državi građanki i građana i kako vidite ulogu Naše stranke u tome?

KOJOVIĆ: Ja bih volio da se implementacijom ovih presuda uspostavlja temelj onoga što kolokvijalno zovemo građanska država u BiH. Nažalost, to nije tako. Implementacijom ovih presuda bi se riješila  tek najgrublja diskriminacija prema određenim grupama građana BiH. Građanska država je mnogo više od odsustva ustavne diskriminacije, baš kao što je demokratija puno više od principa da većina odlučuje.

Naša stranka je predložila model ustavno-izborne reforme koji implementira sve presude i ukida diskriminaciju prema svim grupama, zadržavajući  mehanizme za zaštitu vitalnih interesa etničkih i drugih kolektiva. Naš prijedlog predviđa jednog predsjednika BiH, sa ceremonijalnim ovlastima i ukidanje državnog Doma naroda u smislu da on postaje dio Predstavničkog doma i zadržava sve mehanizme zaštite kolektivnih prava koje je imao Dom naroda. To je jedini prijedlog koji je prošao komisijsku fazu parlamentarne procedure i naći će se na dnevnom redu Predstavničkog doma PSBiH početkom juna.

I od međunarodnih pregovarača i u privatnim razgovorima sa ozbiljnijim ljudima u nacionalnim strankama nam je rečeno – ovo je najbolji prijedlog za BiH. To je evropski, pravedan i racionalan prijedlog koji nikome ne daje prednost. Ali ti koji ga hvale bi završili riječima – Čović i Dodik to nikad neće prihvatiti.

Nastasja RADOVIĆ