Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima
Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.
Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.
Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.
U posljednjih deset godina organizovano je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.
Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.
Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.
Prema njegovim riječima, obavezan je da kao stečajni upravnik zaštiti imovinu Solane.
,,Ima indicija da je bankrot produkcije Solane bio vještački prouzrokovan. Po mojim informacijama, istraživanje tužilaštva se nastavlja”, kaže bivša njemačka ambasadorka u Podgorici Gudrun Štajnaker, koja se tokom svog mandata naročito istakla oko zaštite ovog područja.
Nakon posljednjeg pokušaja prodaje u martu 2019. godine nevladine organizacije MANS, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Udruženje Dr Martin Schneider–Jacoby Association i Crnogorsko društvo ekologa podnijele su krivičnu prijavu protiv stečajnog upravnika Ostojića, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i odgovornih u Upravi za imovinu i Upravi za nekretnine zbog sumnje u zloupotrebu položaja. Tvrdili su da je Ostojić raspisao poziv za prodaju državnog zemljišta na kojem je Solana imala pravo korišćenja samo dok je proizvodila so, te da državni organi nijesu popisali imovinu koja ulazi u stečajnu masu. Smatrali su da ovo ulcinjsko preduzeće nikada nije bilo vlasnik zemljišta i da u postupku privatizacije nije platilo tržišnu naknadu. Njihov jedini osnov zbog kog su polagali pravo na zemljište bila je eksploatacija soli koja se više ne obavlja, naveli su iz ovih organizacija.
Ostojić je kazao da Solana Bajo Sekulić na zgradu i zemljište ima trajno pravo korišćenja, te da to nije prepreka za prodaju.
MANS je i 2016. podnio Specijalnom državnom tužilaštvu krivične prijave zbog uzimanja kredita za čije obezbjeđenje je kao hipoteka bilo stavljeno zemljište Solane!?
Ona je početkom naredne godine odbačena, jer je, kako su naveli iz tužilaštva, nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. „Radi se o nekoliko kredita ukupne vrijednosti od 5,2 miliona eura, koji su uzeti kod Crnogorske komercijalne banke i Prve banke i za koje je kao kolateral stavljeno zemljište koje nije bilo u vlasništvu Solane, odnosno bilo je, a i danas je, vlasništvo države. Solana, odnosno tadašnji vlasnik Eurofonda, imao je samo pravo korišćenja i samim tim ni u kom slučaju ta imovina nije mogla poslužiti kao kolateral za obezbjeđenje kredita“, rekao je direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
Nakon nekoliko mjeseci, Vrhovno državno tužilaštvo je saopštilo da je opet otvorilo ovaj slučaj. Ostaje, međutim, činjenica da za kriminalnu devastaciju i nezakonitosti na Solani niko još nije odgovarao.
„Isto kao ni za čerečenje niza drugih, nekada uspješnih ulcinjskih firmi putem famoznih stečajeva. Suštinski, značilo je to za ovu opštinu, nekada drugu varoš Crne Gore, a danas jedinu nerazvijenu lokalnu samoupravu na Primorju, koja, pored svih potencijala i izgrađenih turističkih kapaciteta, prima pomoć iz Egalizacionog fonda. Postali smo grad stečaj“, kaže novinarka Arjona Resuljani.
Mustafa CANKA
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice