Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom  pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije

Nakon raspisivanja nacionalne potjernice u zemlji zbog rušenja ustavnog poretka države, Sud Bosne i Hercegovine je 27. marta poslao zahtjev Interpolu za raspisivanjem crvene potjernice za predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne Skupštine RS-a (NSRS) Nenadom Stevandićem, i premijerom RS Radovanom Viškovićem.. Zahtjev Interpolu je uslijedio nakon Dodikovih putovanja prvo u Srbiju, pa Izrael i Rusiju. Dodik se u srijedu uveče opet vratio u Banja Luku. Na Radio Televiziji RS-a (RTRS) Didik se zahvalio Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rusiji i, kako reče, još nekim zemljama, koje su od Interpola tražili da ne raspisuje crvenu potjernicu za njim. Naveo je da je zahtjev Suda BiH Interpolu politički motiviran i da je zahtjev stigao, po njemu, od neustavnog suda. Dodao je i da je očekivao pokušaj raspisivanja potjernice. Kasnije je objavio tvit na društvenoj mreži X da ga je upravo pozvao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da mu saopšti da je dobio obavijest Direktorata Interpola da je „uvažena žalba Srbije i da je Interpol odbio zahtjev Suda BiH za raspisivanje potjernice“. Predsjednik RS-a se onda zahvalio i premijeru Mađarske Viktoru Orbanu kao i „predsjednicima svih ostalih država koje su uputile žalbu razumijući političku pozadinu sudskog progona kojem sam izložen“. Nakon toga se društvenim mrežama prolomilo slavlje srpskih nacionalista i podržavalaca braće Vučić kao „velika pobeda Srbije“.

U Crnoj Gori, gdje 13. aprila u užarenoj atmosferi predstoje lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom, najviše pažnje je izazvalo navodno crnogorsko „pomaganje“ lideru RS-a koje je Dodik plasirao na svojoj televiziji. Prvi je demantije dao Ervin Ibrahimović, vanjski ministar rekavši da se „kategorički i nedvosmisleno odbacuju tvrdnje“ da je njegovo ministarstvo i bilo koji diplomata bio angažiran na pomoći oko blokade potjernice. Ibrahimović je osim svog ministarstva dodao da je „u intenzivnoj komunikaciji sa kolegama iz Vlade takođe dobio uvjeravanja da se niko iz drugih resora nije na bilo koji način uključivao u ovaj postupak“. Ibrahimović je dodao da bi takav čin predstavljao „još jedno miješanje u unutrašnja pitanja druge države i grubo i veoma štetno narušavanje dobrosusjedskih odnosa“ sa BiH.

Kako je za raspisivanje potjernice i prigovore na nju  po protokolu Interpola, nadležna policija i MUP, u četvrtak se oglasio i Nacionalni Biro Interpola (NCB) u Podgorici. Podgorički biro je Vijestima odgovorio da „Dodik nije državljanin Crne Gore“ i da „NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju s Generalnim sekratarijatom Interpola u konkretnom slučaju“. Na to ima pravo „samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore” napisao je NCB. Monitor je poslao poruku sa pitanjem ministru Danilu Šaranoviću da li je MUP Crne Gore pružao bilo kakvu asistenciju Miloradu Dodiku. Do izlaska ovog broja nije stigao nikakav odgovor od ministra Šaranovića.

Da je MUP prava adresa sa ovakva pitanja potvrdio je i srbijanski ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić. On je još 27. marta rekao da su Dodik i Stevandić državljani Srbije i da međunarodne potjernice na koje se BiH poziva ne predstavljaju osnov za postupanje jer nisu prošle kontrolu o ispunjenosti uslova. Onda je 1. aprila Dačić pojasnio da  se zahtjev za međunarodnim potjernicama trenutno nalazi u fazi “preliminarnog pregleda od strane Radne grupe za međunarodne potjernice i difuzije (NDTF) pri Interpolu, koja provjerava usklađenost sa statutom i pravilima organizacije”. Da su se Dodik i njegovo okruženje prerano poradovali odbijanju zahtjeva Interpola može se vidjeti na portalu ove međunarodne policijske organizacije.

Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom (Red Notice) pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. NDTF je „iskusna višejezična i multidisciplinarna radna grupa sastavljena od advokata, policijskih službenika i operativaca i koja provjerava usklađenosti zahtjeva s INTERPOL-ovim pravilima“ kaže se na stranici ove međunarodne policijske organizacije. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije.

Ovakve promjene i kontrole kod raspisivanja međunarodnih potjernica su rezultat čestih zloupotreba crvenih potjernica. Anatolij Jarovnij, Interpolov advokat za krivično i međunarodno pravo, na svojoj službenoj stranici navodi da su stroge kontrole rezultat ranijih političkih progona od strane Sirije, Rusije, Kazahstana i drugih totalitarnih režima širom svijeta. Oni su svoje zahtjeve uvijali u navodna krivična djela koja su počinili politički i aktivisti za ljudska prava u tim zemljama. Član 3 Interpolovog Ustava navodi da je ovoj organizaciji „strogo zabranjeno miješati se u stvari političkog, vojnog, rasnog ili vjerskog karaktera. Ova je odredba služi u sprječavanju zloupotrebe Crvenih potjernica u svrhe koje su van Interpolove misije.“

U Crnoj Gori je najbolji primjer zloupotrebe potjernica za američkim državljaninom i bivšim obavještajcem Džozefom Asadom koji je uhapšen u Emiratima po potjernici iz Podgorice. Potjernica je uslijedila nakon što je Asad odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da lažno svjedoči na sudu u tzv. slučaju Državni udar protiv lidera tada opozicionog Demokratskog fronta. Tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je poslao namještena pitanja i odgovore Asadovom advokatu Tobi Kedmanu preko svog zamjenika. Interpol je uvidom u dokumentaciju odbacio crnogorski zahtjev kao suprotan statutu ove organizacije i Asad je oslobođen. SDT je kasnije formirao predmet u kome se ispituje dokumentacija Kedmana i navodi Asada.

Važno je i napomenuti da Interpol ne može primorati države članice (trenutno njih 196) da izruče tražene osobe, niti ima takve mehanizme. Najbolji primjer u regionu je Srbija koja odbija izručenje osuđenog šefa budvanske kriminalne organizacije Svetozara Marovića koji uživa gostoprimstvo i zaštitu srbijanske vladajuće porodice. Viktor Orban je pružio utočište bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom. On je automobilom sa diplomatskim tablicama pobjegao preko Ramine Albanije, miloističke Crne Gore i vučićevske Srbije u Madjarsku.

Osnovi za raspisivanje crvenih potjernica su ozbiljnost krivičnog djela (npr. ubistvo, trgovina ljudima, terorizam, trgovina drogom i finansijski kriminal velikih razmjera). Za navedeno djelo mora biti izrečena kazna zatvora od najmanje dvije godine u zemlji zamolnici – ako se osoba traži za krivično gonjenje, i zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci – ako se lice traži na izdržavanje kazne. Takođe krivično djelo se mora smatrati kažnjivim kako u zemlji koja je zatražila izručenje tako i u zemlji u kojoj se tražena osoba nalazi u momentu. U slučaju Dodika i Stevandića se navodi podrivanje ustava i suvereniteta BiH donošenjem antiustavnih zakona u NSRS kojim se zabranjuje rad Ustavnog suda BiH kao i državnih sigurnosnih agencija, Suda i Tužilaštva. Da je, kojim slučajem, Vojvodina donijela zakone kojima se zabranjuje rad institucija Srbije na njenoj teritoriji nema sumnje kakav bi bio odgovor zvaničnog Beograda.

Radna grupa Interpola je na potezu.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, više medija u BiH je,  pozivajući se na diplomatske izvore, objavilo da  su Njemačka i Austrija donijele odluku da zabrane ulazak u te države predsjedniku RS  Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS Stevandiću  i premijer RS Viškoviću. Navodno će njihov primjer slijediti i niz drugih država članica EU. Mediji su prenijeli i izjavu austrijske minstrice inostranih poslova  Beate Meinl-Reisinger sa konferencije za medije u Sarajevu  da će Austrija i Njemačka zabraniti Dodiku ulazak u te države.

Jovo MARTINOVIĆ

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Da se “istina” može štelovati je u srijedu potvrdio i ministar Dačić. U izjavi za  list Danas on  je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu, niti su montirani na bilo koje naše vozilo ili sistem”. Na pitanje zašto je ranije izjavio da MUP ne posjeduje zvučni top ni slična oružja, Dačić je odgovorio da je „to nespretna izjava”. Navodno se time “mislilo da MUP nije uvrstio ovo sredstvo u svoj arsenal sredstava prinude“. Dodao je da je kupovina tog oružja „promašena investicija” jer  tada nije usvojen novi zakon o policiji kojim bi se zakonski dozvolila upotreba tih sredstava. U utorak se opet glasnulo Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu sa rezultatima istrage po Vučićevoj mjeri. Na osnovu izvještaja MUP-a, ministarstava zdravlja i odbrane i BIA-e “nedvosmisleno se utvrđuje da niko od navedenih organizacionih jedinica i pripadnika angažovanih na obezbeđenju protesta 15. marta nije čuo, video i upotrebio takozvani zvučni top saopštilo je tužilaštvo.

Opoziciona poslanica Marinika Tepić je u srijedu pokazala fotografiju od 15. marta na kojoj se na džipu Žandarmerije stacioniranom kod Skupštine, vidi uređaj koji izgleda kao zvučni top LRAD 450XL američke kompanije Genasys. Ona je pokazala, kako tvrdi, zvanični dokument po kome MUP traži nabavku 16 zvučnih topova, od toga sedam tipa 450 xl i devet tipa 100. Tepić je rekla da su ti uređaji plaćeni 690 hiljada eura 2021. godine u vrijeme kada je ministarstvo vodio Aleksandar Vulin. Nakon ove objave krenulo je novo štelovanje činjenica od strane  Dačića da se zapravo ti uređaji koriste kao zvučnici za upozoravanje mase.  Vučić je, onda, iz Brisela izjavio da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene” i da se “taj zvučni top… nije pomerio od Skupštine Srbije… i niko ga nigde nije upotrebio… i nemate nijedan dokaz”.

Oglasila se i specijalizirana američka nevladina organizacija Earshot na X mreži objavivši da je 16. marta primila 12 video zapisa sa spornim momentima korištenja oružja protiv mirnih demonstranata. Earshot kaže da četiri videa sadrže zvuk, odgovara zvuku Vortex topa (Vortex Ring Gun). Ovo oružje šalje gas iz svog cilindra brzinom od 185 milja na sat (gotovo 300km) sa zaglušujućom bukom koja se može porediti sa zvukom motora mlaznjaka. Prsteni zvuka koje top šalje stvaraju elektromagnetne smetnje i proizvode posljedice po zdravlje. Do sada je tri hiljade osoba prijavilo da su bili izloženi soničnom dejstvu. Vlasti su zdravstvene tegobe građana objasnile kao napade panike usred meteža dok pomjeranje drveća koje se vidi na snimcima usljed zvučnog udara za sada nije komentarisano (kao panika među drvećem). Vučić je u utorak na Pink TV ogromni broj demonstranata u Beogradu uporedio s optičkom varkom. “To se uči, to agenture uče kroz nevladine sektore …jedni idu nalevo, drugi nadesno, pa se onda ovi vraćaju nadesno a ovi nalevo…i onda u pokretu zauzimate 5 do 8 puta veći prostor nego kad stojite” objasnio je srbijanski vladar.

Da su stvari krenule na gore po sve kritičare režima u Beogradu vidi se i sa druge strane Drine gdje vlada vazalni režim Milorada Dodika. Dan prije masovnih protesta u Beogradu održana je sjednica Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS) gdje se raspravljalo o nacrtu novog  ustava “još srpskije” Republike Srpske. Predsjednik parlamenta Nenad Stevandić je sa skupštinske govornice, nakon vrijeđanja opozicionih poslanika kao srpskih izdajnika, pošto se malo odmaknuo od mikrofona, poručio: “Moramo pobiti ovo sve… ma pobiću ih sve, majke mi“. Njegov zamjenik Petko Rankić je dodao: Moramo“.

Nekoliko sati nakon zlokobne izjave Stevandića, ispred porodične kuće lidera opozicione Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića u Trebinju zapaljen je automobil. Nakon toga je Vukanović izjavio  da je podnio novu prijavu protiv premijera RS Radovana Viškovića, Rankića i Stevandića.  napominjući da “imamo posla sa bandom i ludacima” dok “najveću odgovornost ima mafijaško pravosuđe”.  Vukanović je takođe kazao: “Sinoć je Višković završio sjednicu, tvrdeći da ga ja podsjećam na Srbe koji su bili Pavelićevi generali u NDH koji su učestvovali u genocidu.“

Znatan dio opozicije u RS-u se protivi antiustavnim potezima Dodikove vlasti kojima se preuzimaju ingerencije BiH, što vodi zaoštravanju situacije u zemlji. Vlasti RS-a proglašavaju izdajnicima srpstva sve Srbe koji su protiv konceptu privatne države porodice Dodik i kumova. Zaprijećeno je i konfiskacijom imovine Srbima koji ne napuste institucije BiH kako je od njih tražio Dodik. MUP RS-a zadužen da pripremi nacrt novog antiustavnog zakona kojim bi RS preuzela  nadležnosti Granične policije u kontroli međudržavne granice.

Dok tenzije u BiH rastu u ponedjeljak je objavljeno da je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić primio gradonačelnika Banja Luke i lidera Partije demokratskog progresa (PDP) Draška Stanivukovića. Stanivuković je poznat kao kritičar korupcije porodice Dodik ali i kao nacionalista koji podržava jaki srpski kurs RS-a. Iz objava u RS-u se može pročitati da je na susretu “istaknuta važnost nacionalnog jedinstva u očuvanju ustavne pozicije Republike Srpske, kao i prava srpskog naroda u BiH”. Stanivuković je poručio da je Mandić „čovjek koji je svoj politički put posvetio borbi za istinu, pravdu i očuvanje srpskog nacionalnog identiteta“. Mandić nije objavio da se sreo sa Stanivukovićem. Javljeno je da se Stanivuković sastao sa  gradonačelnikom Nikšića,  bliskim Mandićevim saradnikom Markom Kovačevićem.

Mandić se oglasio 15. marta nakon  protesta u Beogradu sa nadom da srpska mladost “neće biti zloupotrebljena u političke ciljeve”. Računa da će “Predsjednik Vučić i demokratske strukture, ne opozicija, već mladost…pronaći zajedničko rješenje”. Milan Knežević je u objavi 15. marta zamolio Vučića da pusti privedenog DPS-ovog poslanika Ivana Vukovića iako je on “agenturski i pučistički djelovao u Beogradu kao deklarisani srbomrzac”. Knežević je završio svoju objavu porukom; “Srbija je velika i jaka država i nikakve obojene revolucije…ne mogu je srušiti”.

Ostaje pitanje da li je rušenje BiH i pripitomljavanje Crne Gore prihvatljivo srpskom bloku u CG (NSD-DNP-SNP) radi širenja vlasti braće Vučić i njihovih kumova i kartela. Do nedavno su za iste stvari optuživali raniji crnogorski režim.

Jovo MARTINOVIĆ

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Režim je istovremeno organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku u Beogradu. Nezavisni mediji su do sada nekoliko puta pokazali da je među „studentima“ u parku najmanje studenata a najviše aktivista Vuč(ev)ićeve Srpske napredne stranke (SNS), fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci i drugi „koji hoće da uče“ za dnevnice od 80 do 150 eura. Uz to gratis idu i čuveni Vučićevi sendviči i ostala hrana i piće. Spavanje za „kampere“ je organizovano u Hotelu Balkan. Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama i oznakama rasformirane i, po ratnim zločinima i organizovanom kriminalu, zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO) državne bezbjednosti. Predvodili su ih Goran Radosavljević Guri, bivši komandant Žandarmerije i Živorad Žika Ivanović, bivši pripadnik JSO, obojica sa problematičnom prošlošću.

Vučević se požalio na K1 TV kako njegovim „studentima u Pionirskom parku noću upadaju u šatore, pljuju ih, prete im likvidacijama“. Stoga „država mora da reaguje na nasilje i da se tome stane na put“.  Vlast nije ponudila nijedan dokaz za te tvrdnje. Novinar KTV-a,  bivši radikal Nemanja Šarović,  je nakon pokušaja razgovora sa „studentima“ primijetio kako mnogi ne znaju ništa o fakultetima i smjerovima koje navodno studiraju i da su svi indeksi koji su mu pokazani „glajnc novi“. Nakon toga je priveden od strane policije „zbog uznemiravanja“ i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak.

Kada je u pitanju nasilje, tokom studentske blokade zgrade Radio televizije Srbije (RTS) režimski mediji su javili da su studenti napali policiju i da je „policajac Lazar Baćić zadobio težu povredu oka…i prebačen u Urgentni centar“. Tamo ga je sačekao gospodar Vučić koji se slikao zagrljen sa njim. Predsjednik je optužio „boljševičke plenumaše“ kako je nazvao studente, za napad na Baćića metalnim bokserom. Međutim, na video snimcima se vidi kako uniformisani policajac udara Baćića koji je bio u civilu, vjerovatno misleći da je demonstrant. Pojavio se i audio razgovor između Baćića i drugog policajca u kome Baćić priznaje da ga je udario kolega ali ne želi pričati za medije. Vučićevi mediji su nastavili sa pričom da su za napad krivi studenti. Verbalni napad na ministra Nikolu Selakovića je objavljen kao fizički napad. Objavljeni medicinski i policijski izvještaji su, opet i po ko zna koji put, uhvatili Vučića i njegove u dezinformacijama. „Poznajući dugo Aleksandra, znam da on ne bi izlazio sa takvim izjavama da sve nije dobro provereno, analizirano i zasnovano na čvrstim činjenicama i informacijama“ rekao je premijer Vučević  je na K1, ne trepnuvši.

Zbog ovakvog ponašanje vlasti mnogi se pribojavaju da će Vučić dosadašnju krizu i studentske proteste pokušati riješiti na rusko-kineski način. Računa se da je EU zauzeta drugim problemima i da se američka administracija neće miješati. Tome je, makar u dijelu javnosti, doprinijela i posjeta Donalda Trampa Džuniora), sina američkog predsjednika. Vučić  je na svom Instagram profilu objavio da sa Amerikom „zajedno gradimo snažnije veze i svetliju budućnost“. Tramp mlađi je u Beogradu bio i u septembru 2024. zbog potencijalnih investicija. Za Vučevića je posjeta znak da „Tramp i Vučić vode sličnu politiku“. On  je protumačio da je „poruka porodice Tramp očigledna“ –  podržavaju politiku Vučića. Koliko je taj zaključak tačan za Srbiju vidjet će se nakon 15. marta i scenarija za koji se vladar odluči.

Administracija predsjednika Trampa je javno osudila politiku koju sprovodi Vučićev gubernator Republike Srpske (RS) Milorad Dodik. Tužilaštvo BiH izdalo je u srijedu naredbu za privođenje Dodika, premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića. Oni su osumnjičeni za napad na ustavni poredak nakon što je Skupština RS-a, jednostrano i protivustavno, izglasala zakone kojima zabranjuje rad BiH Tužilaštva, Suda i SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) na teritoriji pod kontrolom porodice Dodik (tata, sin i ćerka plus kumovi). Krivični zakon BiH predviđa zatvor od 5 godina, kao i mogućnost zabrane obavljanja dužnosti. Prije toga izglasani su i zakoni o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Za to je Dodik nepravosnažno osuđen na godinu zatvora uz zabranu obavljanja funkcije. Očekuje se raspisivanje nacionalne i potom međunarodne potjernice preko Interpola. Dodik je rekao da će nastaviti svoje poslove predsjednika entiteta i da „nikada neće napustiti RS“ – što je razumljivo. Samo 2023. i 2024. godini firme povezane sa porodicom Dodik su dobile 1887 državnih ugovora vrijednih 541,32 miliona KM-a ili 276,77 miliona eura. Obrazac kleptokratije je identičan vučićevskoj Srbiji i miloističkoj Crnoj Gori.

U pripremi je i novi ustav RS-a koji će biti „još srpskiji“. Izglasan je i zakon o stranim agentima dok je kleveta (generički definisana) opet kriminalizovana. Predsjednik Vlade RS Radovan Višković je poručio da se „pravi situacija da možda neko zapuca iz prave puške“ i da „BiH ne postoji“.

Šef Stejt departmenta Marko Rubio je osudio Dodikove akcije koje „podrivaju institucije BiH i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost“. On je pozvao „partnere u regionu“ da se pridruže „u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“. EUFOR je nedavno  poslao  nova pojačanja dok je gensek Alijanse Mark Rute posjetio Sarajevo.

Vučić je rekao da Srbija „nikada neće podržati hapšenje“ zvaničnika RS-a. Srbijanski vicepremijer Aleksandar Vulin (isto akter brojnih korupcionaških afera i veletrgovine drogom) je u Banja Luci izjavio da je proces Dodiku „osveta Srbima“ i da je „Srbija dovoljno jaka i da neće biti dozvoljeno privođenje“. Početkom ovog mjeseca su Dodika u Banja Luci posjetili i podržali Vučićevi „Srbi iz Crne Gore“, Andrija Mandić i Milan Knežević.

Velika je nedoumica koliko se Crna Gora može nositi sa eskalacijom, ukoliko se na to odluči Andrićev venac. Andrija Mandić i Milan Knežević i znatan dio njihovih  partijskih funkcionera javno Vučića tretiraju kao svog vrhovnog vođu. Premijer Milojko Spajić je Mandićevu i Kneževićevu  podršku Dodikovim antiustavnim mjerama,označio kao njihov privatni stav. Ranije je Spajić rekao prestižnom američkom Vol strit žurnalu (WSJ) da iza Do Kvon afere i kampanje protiv njega stoji srpska državna bezbjednost. Promjene na čelu Agencije na nacionalnu bezbjednost (ANB) i jačanje policije i granične službe su možda znak da je proevropski dio Vlade ipak svjestan rizika.

Predstojeći dani i događaji mogu biti presudni za region i Crnu Goru.

Jovo MARTINOVIĆ